REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-106/25-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužitelja DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Zubić, odvjetnik u Krapini, protiv tuženice GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nino Šuk, odvjetnik u Oroslavju, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 12. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelj DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je trajala dulje vrijeme, odnosno od 25. travnja 2001. do 25. travnja 2024., kao dana smrti OM.

Utvrđuje se da tužitelj DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljeđuje sada pok. OM temeljem zakona jednako kao i da je njezin bračni drug.“

II Nalaže se tužitelju DM nadoknaditi tuženici GM troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj O-787/2024 od 20. studenog 2024. prekinut ostavinski postupak iza pok. OM te je tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tuženice, radi utvrđenja nasljednog prava odnosno da li je postojala izvanbračna zajednica ili ne između ostaviteljice OM i tužitelja , s obzirom da je tuženica osporila tužitelju status izvanbračnog supruga ostaviteljice, odnosno osporava tužitelju pravo na nasljedstvo. Navodi da je s pok. OM (rođenom **.**.1936.) živio u izvanbračnoj zajednici na adresi u [adresa], u razdoblju od 25. travnja 2001. do dana smrti pokojne, 25. travnja 2024., da je tužitelj u vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bio neoženjen, a pokojna neudana. Nadalje navodi da za vrijeme zajedničkog života tužitelja i pok. OM, pokojna nije kontaktirala sa svojom kćerkom, ovdje tuženicom, te da su između njih bili teško narušeni obiteljski odnosi zbog čega su pokretani razni sudski postupci. Navodi da tuženica u prekršajnom postupku koji se vodio pred Prekršajnim sudom u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj Pp J-265/13 i poslovni broj Pp J-121/15, nije prigovorila sudu, koji je u navedenim postupcima u više navrata utvrđivao svojstvo tužitelja kao izvanbračnog supruga pok. OM, da tužitelj nije izvanbračni suprug te da je tuženica, za koju je pok. OM izjavila pred sudom u Donjoj Stubici da s njom nema nikakvih kontakata duže od 20 godina i da su njihovi obiteljski odnosi teško i nepovratno narušeni, zbog navedenog nedostojna za nasljeđivanje, a što će sud utvrđivati u drugom postupku. Slijedom navedenoga, predlaže sudu utvrditi postojanje izvanbračne zajednice između tužitelja i pok. OM, koja je trajala od 25. travnja 2001. do dana smrti pokojne, 25. travnja 2024., te utvrditi da tužitelj nasljeđuje pok. OM na temelju zakona jednako kao i da je njezin bračni drug uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj O-787/2024 od 20. studenog 2024. prekinut ostavinski postupak iza pok. OM te da je tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv tuženice, radi utvrđenja nasljednog prava, odnosno da li je postojala izvanbračna zajednica ili ne između ostaviteljice OM i tužitelja, kao i da je tužitelju u ostavinskom postupku osporila status izvanbračnog supruga i prava na nasljedstvo. Osporava osnovu tužbenog zahtjeva da su tužitelj i pok. OM živjeli u izvanbračnoj zajednici na adresi [adresa] od 25. travnja 2001. do dana smrti pokojne **.**.2025. Navodi da tužitelj nije nikada imao prijavljeno prebivalište, niti boravište na navedenoj adresi, da je tužitelj kod pokojne bio u svojstvu „pomoćnog radnika“, i to s prijateljske osnove te napominje da ne mora svako zajedničko stanovanje neoženjenog muškarca i neudane žene tvoriti izvanbračnu zajednicu, posebice ako nije bilo namjere s obje strane. Navodi da nisu imali zajedničko prebivalište, zajedničke financije, zajednička ulaganja, zajedničke odnose, emocionalnu vezu i sl., što bi uopće upućivalo na formalnu zajednicu muškarca i žene. Nadalje navodi da iz presude prekršajnog suda proizlazi da je tužitelj o pok. OM iskazivao kao o poznanici, da je pokojna o tužitelju iskazivala kao o prijatelju, da tužitelj samo jednom spominje „izvanbračnu zajednicu“, dok pokojna, niti tuženica taj izraz nigdje ne spominju te da tuženica u tim postupcima nije imala potrebu za prigovaranje na svojstvo izvanbračnog supruga, jer to nije bio predmet tog postupka, a njezina majka pok. OM to nikada nije iskazivala. Ujedno navodi da se dostojnost nasljedstva iskazuje u ostavinskom postupku, a koji prigovor u tom postupku nije naveden, te je u ovom postupku isti bespredmetan, paušalan i ničim dokazan. Slijedom navedenoga, predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj O-787/2024 od 20.11.2024. (list 4-6), zapisnik javnog bilježnika Maje Baković iz Donje Stubice broj O-787/24 od 2.7.2024. (list 8-9), presudu Prekršajnog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp 3 J-265/13-15 od 15.7.2013. (list 10-14), rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Jž-998/2015 od 19.3.2015. (list 16-18), presudu Prekršajnog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp J-121/15 od 26.8.2015. (list 20-24), zapisnik Prekršajnog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp J-121/15 od 26.8.2015. (list 26-30), saslušao je svjedoke MM, PM, AM, SM (list 50-53), DMŠ i ĆM (list 55-57), te je saslušao stranke (list 43-46). Stranke daljnjih dokaznih prijedloga nisu imale.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem izvanbračne zajednice tužitelja i pok. OM u razdoblju od 25. travnja 2001. do smrti pok. OM, **.**.2024., te da tužitelj nasljeđuje pokojnu na temelju zakon kao njezin izvan/bračni drug.

6. Među strankama nije sporno da se iza pok. OM, umrle **.**.2024., vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod poslovnim brojem O-787/2024, u kojem su postupku kao zakonski nasljednici iza ostaviteljice utvrđene stranke ovog postupka, te da je pravomoćnim rješenjem istoga suda poslovni broj O-787/2024 od 20. studenog 2024. prekinut ostavinski postupak iza pok. OM i upućen tužitelj pokrenuti parnični postupak protiv tuženice, radi utvrđenja nasljednog prava, odnosno da li je postojala izvanbračna zajednica ili ne između ostaviteljice OM i tužitelja. Nije sporno da je u ostavinskom postupku tuženica osporila postojanje izvanbračne zajednice, a time i tužitelju status nasljednika u ostavinskom postupku iza pokojne.

7. Sporno je da li su tužitelj i pok. OM u razdoblju od 25. travnja 2001. do smrti pok. OM, **.**.2024. bili u izvanbračnoj zajednici, odnosno da li njihov odnos u navedenom razdoblju ima obilježja izvanbračne zajednice.

8. Odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

9. Odredbom čl. 11. st 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 97/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje ObZ) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

10. U smislu citiranih zakonskih odredbi učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, te ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganja između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

11. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost, kao i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica, osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu, ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

12. Uvidom u presudu Prekršajnog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp 3 J-265/13-15 od 15. srpnja 2013., rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Jž-998/2015 od 19. ožujka 2015. presudu Prekršajnog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp J - 121/15 od 26. kolovoza 2015. i zapisnik Prekršajnog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp J-121/15 od 26. kolovoza 2015. sud je utvrdio da je vođen prekršajni postupak protiv okrivljenih (sada pok.) OM, te stranaka ovog postupka, vezano za događaj od 3. srpnja 2013. oko 19,00 sati u [adresa] na parkiralištu kod kbr. 177, na način da je OM glasno vičući, vrijeđala raznim pogrdnim riječima svoju kćer GM, bacala šljunak sa parkirališta na nju vičući, dakle, počinila nasilje u obitelji i time počinila prekršaj iz čl. 4. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na način da je ovdje tuženica vikala na svoju majku OM te se time kao punoljetni član u obitelji nasilnički ponašala i time postupila protivno čl. 4. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te počinila prekršaj iz čl. 20. st. 2. istog propisa, kao i istim ponašanjem narušavala javni red i mir i time počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima javnog reda i mira, te na način da je ovdje tužitelj mašući metlom koju je držao u rukama na glas vikao i vrijeđao ČM i ovdje tuženicu i time narušavao javni red i mir te počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U navedenom postupku OM iskazuje o DM, ovdje tužitelju, kao o prijatelju, dok ovdje tužitelj u prvotnom iskazu iskazuje o OM kao o poznanici, dok u ponovnom iskazu u ponovljenom postupku po ukidnoj odluci o istoj iskazuje kao o izvanbračnoj supruzi, te je ovdje tuženica za ovdje tužitelja iskazala da posljednjih nekoliko godina živi u kući s majkom. Ovdje valja napomenuti da se tuženica nije usprotivila korištenju iskaza iz prekršajnog postupka, već se i sama u odgovoru na tužbu pozvala na navedene iskaze. Ujedno je uvidom u navedenu presudu od 15. srpnja 2013. sud utvrdio da je kod osobnih podataka ovdje tužitelja navedeno kao mjesto stanovanja (ne prebivališta) [adresa].

13. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je pok. OM upoznao 25. travnja 2001. u Zaboku u staroj bolnici, da su nakon pregleda kod doktora otišli zajedno na kavu i od tada su bili gotovo stalno zajedno. Od srpnja 2001. počeo je prespavati i živjeti kod pokojne na adresi [adresa], a do tada je živio u svojoj kući blizu [adresa] u kojoj nitko ne živi. Zajedno su dolazili u njegovu kuću u [adresa] kada je trebalo počistiti, a vraćali bi se isti dan, jer su držali zečeve (40- 50 komada), za vlastiti uzgoj i nešto za prodaju, o kojima su morali brinuti. Zajedno su obrađivali njivu pokojne, sijali su kukuruz, a kasnije su sijali na pola njive kukuruz, na pola djetelinu za zečeve. Na jesen su zajedno rušili drva za ogrjev. Dijelili su novac, spavali u istom krevetu , između njih se razvila ljubav i živjeli su zajedno bez prekida do smrti pokojne. Razgovarali su o vjenčanju, ali se nisu vjenčali, bili su i u godinama. Kupovali su sve zajedno u kućanstvo, zajedno plaćali režijske troškove, zajedno odlazili u kupnju namirnica, autom koji je vlasništvo tužitelja, s time da su oboje vozili taj auto. Izgradio je oko kuće pokojne pločnik, ogradu kraj potoka i tri šupe (jednu za traktor, dvije za drva) te su to zajedno financirali. Vezano za planove za budućnost, jedino su pričali što je potrebno raditi na zemlji i oko kuće. Međusobno su se oslovljavali imenima, nisu javno izmjenjivali nježnosti, ali su bili nježni privatno. Posjećivali su ih povremeno sestra, nećakinja VM sa suprugom D, pokojni bratić, kao najbliža obitelj tužitelja, zatim prijatelj sada pokojni KM, brat od pokojne, pok. ŽM sa nevjenčanom suprugom JM, dok ih tuženica nije posjećivala u kuću, a tuženica sa majkom nije razgovarala prije nego je počeo živjeti s pokojnom, niti su ih posjećivala djeca tuženice. Tužitelj je dva tjedna prije smrti pokojne nazvao tuženicu da dođe, jer je majka na samrti, tuženica je odgovorila da će doći "ako me ne budete istjerali van", ali nije došla. Što se tiče zdravstvenog stanja pokojne u rujnu 2019. imala je infarkt i bila dva tjedna u Krapinskim Toplicama u Magdaleni gdje ju je svakodnevno posjećivao, 2023. imala je moždani udar i bila je u Vinogradskoj bolnici tri dana, a 3. travnja 2024. liječnica je rekla pokojnoj da joj radi samo 37% srca. Pred smrt pokojne tužitelj je skoro svakodnevno zvao hitnu, koja je pokojnu prebacila u bolnicu u Zaboku tek dan prije smrti gdje je preminula **.**.2024., dakle, na isti datum i mjesec kada su se upoznali. Brinuo se za pokojnu prije smrti: prao ju je, kuhao, zvao svakodnevno hitnu. Tužitelj je s bratom pokojne radio okvir za grobnicu za pokojnu. Tuženica je platila pogreb, on muziku i vijenac, tako su dogovorili, a stajao je uz odar pokojne. Prvi susjed im je ŠM te susjed RM koji su znali za njihov odnos, a predloženi svjedoci PM i AM kosili su im njivu skoro svaki mjesec i dovozili sijeno za zečeve. Nije prijavio prebivalište na adresi pokojne, jer bi u slučaju njihove svađe morao opet mijenjati adresu, iako se nikada nisu posvađali. Nije bio nikada oženjen. Pokojna nije nikada konzumirala alkohol. Vezano za izjave iz prekršajnog postupka iskazuje da nikada nije izjavio da je pokojna njegova poznanica, dok za izjavu pokojne prema kojoj da je izjavila da je tužitelj njezin prijatelj, navodi da su to "gluposti".

14. Iz iskaza tuženice u bitnome proizlazi da tužitelja nije poznavala dok je njezina pok. majka bila živa, da ga je vidjela možda deset puta, uglavnom na pogrebu i dok je "flaksao" oko kuće majke i njezine polovice parkinga. Tuženica i njezina pok. majka su suvlasnice kuće, svaka u ½ dijela. Godinama nije ulazila u kuću majke (10 i više godina), zadnji puta kad je bila u kući pok. majka je još bila zdrava. Gotovo svakodnevno je dolazila na parking (nalazi se u nastavku dvorišta kuće u kojoj je živjela pok. majka), tu se parkiraju autobusi i obavljala je posao vezan za organizaciju autobusa do mirovine 2016. te bi tada pok. majka izašla i povremeno bi se vidjele i popričale. Jednom je pri dolasku na posao vidjela tužitelja, pitala ga je tko je i što radi, a on joj je odgovorio "ja sam jedan običan kriminalac", te nije bilo daljnjeg razgovora. Pok. majka je bila samovoljne naravi te se stoga nije miješala u majčin život, a između njih je znalo doći do razmirica, uvijek na inicijativu pok. majke koja je u tim momentima bila pod utjecajem alkohola, s time da je ista bila često alkoholizirana. Početkom studenoga 2023. pok. majka je sama došla do tuženice i rekla da ne želi ići u dom , jer se može brinuti o sebi, s time da je tuženica već rezervirala dom Zlatna Dolina u Slatini za pok. majku. Nije posjetila pok. majku pred smrt, jer je bila jako bolesna, 24. travnja 2024. ugradila je stent i iz bolnice došla na pogreb. Tužitelj ju je nazvao i rekao da je majka bolesna, ali nije tražio da dođe vidjeti pok. majku. Organizirala je i platila pogreb, tužitelj je platio svoj vijenac, a ona je kupila vijenac na lijesu. Muziku nije htjela, ali tužitelj je htio organizirati i platiti muziku te je rekla tužitelju da to učini, ako želi. Tuženica nije sigurna sjeća li se trenutka razgovora o muzici. Pločnik oko kuće je bio uvijek, dok ograda kod potoka nije bila i tužitelj je ogradu samovoljno radio bez da je tuženicu o tome pitao, a šupa je sklepana od dasaka i najlona. Živi oko 50 m od majčine kuće, između je prazna parcela i potok, a zbog zaraslog raslinja vidjela je samo krov majčine kuće. Pok. majka je preminula od sepse urinarnog trakta, a ne od bolesti srca. Nije znala da je pok. majka bila u Krapinskim Toplicama u Magdaleni, kao niti da je pretrpjela infarkt zbog kojega da je boravila u Vinogradskoj bolnici. Pok. majka je bila razvedena još od 80-ih godina, od djece je imala tuženicu i pokojnu sestru tuženice. Polovicu kuće pok. majka je dobila u brakorazvodnoj parnici od oca, dok je otac drugu polovicu darovao tuženici. Vidjela je tužitelja da nešto radi oko kuće, nije mu pridavala značaj i smatrala ga je običnom osobom koja pomaže te nema saznanja da li je tužitelj živio u kući pok. majke ili nije. Nije nikada vidjela prijatelje koji su dolazili kod pok. majke. Vezano za saslušanje tuženice 2015. kao svjedokinje u sudskom postupku, potvrđuje da je bila saslušana pred prekršajnim sudom i policijom te ne zna zašto je u zapisniku Prekršajnog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 26. kolovoza 2015. izjavila da tužitelj živi u kući s njezinom pok. majkom.

15. Iz iskaza svjedoka TM, sina tuženice, u bitnome proizlazi da tužitelja poznaje iz poznanstva te da mu je poznato kako su tužitelj i njegova pokojna baka bili u prijateljskim odnosima, pri čemu je tužitelj dolazio pomagati pokojnoj otprilike posljednje dvije godine prije njezine smrti. Poslovno je bio vezan uz dvorište u kojem se nalazila bakina kuća, gdje je imao firmu i autobuse, ali ondje nije dolazio svakodnevno, već povremeno, uz česta izbivanja po par mjeseci zbog posla. U tim dolascima vidio je tužitelja nekoliko puta (oko pet puta) kako pomaže pok. baki, osobito oko sijena i drugih poslova oko kuće. Nije ulazio u kuću pok. bake, već ju je viđao u dvorištu, a u kratkim razgovorima baka mu je za tužitelja govorila da joj je prijatelj koji joj pomaže, nikada ga ne spominjući kao izvanbračnog supruga. Ističe da nije bio u bliskim odnosima s pok. bakom te da nije sudjelovao u zajedničkim druženjima, proslavama ili obiteljskim okupljanjima na kojima bi bila prisutna pok. baka, odnosno zajedno prisutni pok. baka i tužitelj. Navodi i da su odnosi između njegove majke (tuženice) i pok. bake bili loši, uz česte svađe, iako bi majka pomogla pok. baki kada je bilo potrebno, uključujući i pokušaj organiziranja smještaja u dom pred kraj bakina života, o čemu nema detaljnijih saznanja.

16. Iz iskaza svjedoka PM u bitnome proizlazi da već dugo poznaje i tužitelja i pok. OM, s kojima je bio u prijateljskim odnosima od 2001. Živi 35 godina u mjestu Pila, na udaljenosti od oko 2,5 km od [adresa] gdje su zajedno živjeli tužitelj i pokojna u kući pokojne. S tužiteljem je odlazio u šumu po drva i košnju sijena, pri čemu je pomagao oboma kao prijatelj, bez naknade. S tužiteljem se redovito družio, uključujući odlaske u kafić i posjete njihovoj kući, u prosjeku nekoliko puta mjesečno. Tijekom tih susreta viđao je bliskost između tužitelja i pokojne (poljupce), te je stekao dojam da su kao muž i žena. Prema njegovim saznanjima iz razgovora s tužiteljem i pokojnom, zajedno su kuhali, brinuli o životinjama i obavljali zajedničke poslove (odlazak po drva u šumu), kao što su i dijelili zajedničke financije, jer su išli zajedno u kupovinu namirnica. Kroz cijelo vrijeme nije bilo prekida u njihovom zajedničkom životu. Ne sjeća se da li je razgovarao s tužiteljem i pokojnom o njihovoj namjeri sklapanja braka. Pokojnu nije posjećivala obitelj, uključujući tuženicu, koju poznaje kao njezinu kćer i susjedu pokojne, te da ju nikada nije vidio u posjeti majci, niti mu je poznat njihov međusobni odnos. Posjećivali su ih uglavnom tužiteljevi prijatelji iz mjesta [adresa] kraj [adresa] te susjedi ŠM i HM. Smatra da su tužitelj i pokojna spavali zajedno u sobi, odnosno spavaćoj sobi u kojoj je bila peć na drva, s time da je u kući bila još jedna soba sa krevetom i malim ormarom . Također, navodi da je u par navrata odlazio u kuću tužitelja u [adresa] za vrijeme života pokojne, jer su rušili orah, a u kojoj kući nitko nije živio.

17. Iz iskaza svjedoka AM u bitnome proizlazi da tužitelja poznaje od djetinjstva, jer su iz istog mjesta [adresa] kraj [adresa], dok je pok. OM upoznao 2001. ili 2002. kada su njih dvoje započeli vezu, nakon čega se tužitelj doselio kod pokojne. Opisuje njihov odnos kao odnos muža i žene koji je trajao do smrti pokojne. Kao prijatelj tužitelja, s njim je održavao redovite kontakte, a nakon preseljenja 2012. u mjesto Pila kada su postali susjedi na udaljenosti od oko 2 km češće ih je posjećivao, nekoliko puta mjesečno. Iako nisu detaljno razgovarali o privatnim pitanjima, iz njihovog ponašanja (zagrljaji, briga pokojne za tužitelja) zaključio je da žive kao bračni partneri. Na temelju viđenog (vidio je jedan krevet u prostoriji gdje je bila peć na drva, dok u druge dijelove kuće nije ulazio te stoga ne zna koje još prostorije postoje u kući prizemnici) smatra da su zajedno spavali, kao i iz razgovora s tužiteljem koji mu je rekao da zajedno spavaju. Nema saznanja da li su postojali planovi za njihovo vjenčanje, kao niti o tome da li su dijelili zajedničke financije ili ne. Znao je viđati da ih posjećuje prijatelj tužitelja IM, dok nije vidio posjete članova obitelji, niti tuženice, s time da mu nije poznat odnos tuženice i pokojne. Bio je na pogrebu pokojne, gdje je vidio tužitelja kako stoji neposredno uz lijes, a tužitelj mu je rekao da je organizirao i platio pogreb, dok je tuženica stajala s obitelji nešto dalje od lijesa.

18. Iz iskaza svjedoka SM u bitnome proizlazi da tužitelja, a kojega je upoznao u ljeto 2024., poznaje površno, s povremenih susreta na parkiralištu autobusa gdje je radio, nisu imali neke posebne kontakte. Nikada nije vidio tužitelja i pok. OM zajedno, niti na ulici, niti drugdje, već samo da se tužitelj povremeno nalazio oko kuće pokojne, pri čemu nije mogao vidjeti obavlja li kakve radove zbog zapuštenosti okoliša. Navodi da su on i tuženica, iako razvedeni, živjeli zajedno te da nisu imali pristup kući pokojne zbog zaključanog dvorišta. Pokojnu je povremeno viđao samu, a opisuje i sukobe pokojne s njima i njihovim radnicima zbog čega su odnosi između tuženice i pokojne bili loši. Kod pokojne je viđao različite muškarce tijekom duljeg razdoblja, bez saznanja o razlozima njihovih dolazaka. Nakon smrti pokojne, koja je preminula u bolnici, tužitelj ga je kontaktirao radi posredovanja kod tuženice za predaju dokumenata od pokojne, što je odbio. Tuženica je organizirala pogreb iz bolnice te je bio nazočan pogrebu, ali se ne sjeća gdje su stajale stranke (nije stajao uz tuženicu).

19. Iz iskaza svjedoka DMŠ u bitnome proizlazi da je dugogodišnja prijateljica tuženice te da ju je često posjećivala, osobito u razdoblju njezine bolesti (od 2023.) kada joj je svakodnevno pomagala. Tužitelja je vidjela samo u dvije prilike, ispred bolnice prilikom preuzimanja tijela pok. OM, kada je tuženica rekla da je riječ o prijatelju njezine majke koji je pokušao preuzeti tijelo, te na pogrebu. Tijekom jednog telefonskog razgovora kojem je prisustvovala tijekom studenoga 2023., tužitelj se predstavio kao prijatelj pokojne i upozorio na potrebu smještaja pokojne u dom, jer da njezina pok. majka više ne može živjeti sama, dok je tuženica navela da zbog vlastite bolesti ne može brinuti niti o sebi i da će pok. majku dati u dom, te je tužitelj pitao tko će to plaćati, dok je tuženica rekla da to nije njegova briga. Opisuje i događaj koji je prethodio tom telefonskom razgovoru mjesec dana ranije u kojem je kada je bila kod tuženice čula muški glas koji vrijeđa pokojnu (govori "kada ćeš već jednom crknuti"), s time da ne zna o kojoj je točno osobi riječ. Navodi da je tuženica organizirala i platila pogreb. Tijekom godina viđala je pokojnu uglavnom samu, uz čiju je kuću često prolazila autom posljednjih 20-30 godina te je njezin dojam bio da je kuća prazna, a okoliš oko kuće je bio zapušten. Također iznosi saznanja o ranijem životu pokojne, koja je napustila tuženicu i njezina oca, s time da pokojna nije s njima živjela još dok su djeca tuženice bila mala, a nema saznanja kada se pokojna vratila živjeti u staru kuću u [adresa] u kojoj je živjela sa tuženicom i pok. suprugom. Inače je riječ o kući prizemnici sa dvije sobe, hodnikom, kuhinjom, špajzom i WC (ranije su imali poljski WC). Pomogla je tuženici u pokušaju organizacije smještaja pokojne u dom, a koju je povezala sa susjedom ĆM koja je radila u domu za starije, te koja je susjeda pomogla tuženici u pronalaženju smještaja u domu u Slatini, a što je pokojna odbila, s time da je bila prisutna kada je pokojna došla u kuću tuženice navodeći da ne želi ići u dom i da može živjeti sama, kao i da je pod pritiskom prijatelja i njegove rodbine iz Pile da im prepiše imovinu, što je odbila potpisati. Nema drugih saznanja o odnosu tužitelja i pokojne, kao niti o odnosu i sukobima tuženice i pok. majke, u svojim druženjima nisu razgovarale o problemima.

20. Iz iskaza svjedoka ĆM u bitnome proizlazi da ne poznaje tužitelja niti pok. OM, dok tuženicu poznaje iz viđenja, preko susjede DMŠ. Njezina saznanja odnose se isključivo na pokušaj smještaja pokojne u dom, kada je na upit tuženice provjeravala mogućnost smještaja te posredovala u pronalasku doma u kojem je bilo mjesta. Naknadno ju je tužen ica obavijestila da odustaje, jer pokojna nije htjela ići u dom. Nema drugih saznanja o odnosima između stranaka, kao niti o odnosu tužitelja i pokojne.

21. Sud prihvaća kao istinite iskaze stranaka u dijelu u kojem su iskazivali suglasno, zatim dio iskaza tužitelja da je pok. OM upoznao tijekom 2001. i da su se družili do kraja smrti pokojne, kao i brigu tužitelja o pokojnoj nakon pogoršanja njezina zdravstvenog stanja, dok ne prihvaća kao istinit i životno logičan iskaz tužitelja u dijelu u kojem opisuje postojanje takvog odnosa s pok. OM koji da bi imao obilježja životne zajednice izvanbračnih drugova, u emotivnom i ekonomskom smislu, kao niti činjenicu zajedničkog neprekidnog stanovanja s pokojnom od 2001. do njezine smrti, nepostojanja bilo kakvog odnosa pokojne (majke) i tuženice (kćeri), a s obzirom da je navedeno u suprotnosti sa spisu priležećom dokumentacijom i iskazima ostalih prihvaćenih svjedoka kako će to nadalje biti obrazloženo te je sud mišljenja da je u navedenim dijelovima iskaz tužitelja usmjeren na postizanje uspjeha tužitelja u ovom postupku , te s obzirom na prethodno obrazloženo sud u odnosu na odlučnu činjenicu ne/postojanja izvanbračne zajednice tužitelja i pokojne prihvaća kao istinite i životno logične dijelove iskaza tuženice o postojanju prijateljskog odnosa tužitelja i pokojne, kao i dijelove iskaza o kontaktima tuženice s pok. majkom, unatoč činjenici njihovih narušenih obiteljskih odnosa. Sud ne prihvaća kao istinit iskaz tuženice u dijelu da nema saznanja da li je tužitelj živio u kući ili ne kao životno nelogičan, jer je u suprotnosti sa spisu priležećom dokumentacijom, te uzimajući u obzir da nekretnine tuženice i pok. majke graniče, a na dijelu uz nekretninu pokojne tuženica je obavljala i svoj posao. Nadalje, sud u cijelosti prihvaća kao istinite, životno logične i uvjerljive iskaze svjedoka TM, SM, DMŠ i ĆM, čiji iskazi su u suglasju i u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom, koji nisu ni na koji način zainteresirani za ishod ovog postupka te ne postoje nikakve okolnosti koje bi izražavale sumnju u istinitost njihovih iskaza, a koji su iskazivali na osnovu neposrednih i posrednih saznanja. Sud prihvaća kao istinite i iskaze svjedoka PM i AM u dijelu u kojem su iskazivali suglasno s prihvaćenim iskazima stranaka i ostalih svjedoka, osim u dijelu u kojem opisuju postojanje emotivne i ekonomske zajednice tužitelja i pok. OM, prijateljskog odnosa svjedoka sa tužiteljem i pokojnom, razgovora svjedoka sa tužiteljem i pokojnom o njihovom odnosu i druženju sa istima više puta mjesečno, a s obzirom da je navedeno u suprotnosti s iskazom tužitelja koji navedene osobe uopće ne opisuje kao prijatelje, već ih spominje u kontekstu osoba koji su kosili i donosili hranu za zečeve, skoro svaki mjesec, slijedom čega nije životno logično da navedeni svjedoci imaju bilo kakva detaljna saznanja o odnosu tužitelja i pokojne (intimnost, emotivna i ekonomska povezanost, zajednički život, posjete obitelji i prijatelja tuž itelja i pokojne) te sud smatra da su u navedenim dijelovima njihovi iskazi usmjereni na postizanje uspjeha tužitelja u ovom postupku.

22. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, kao i između stranaka nespornih činjenica, sud je nedvojbeno utvrdio da su se tužitelj (rođen 1956.) i pok. OM (rođena 1936.) upoznali 2001. (tužitelj je bio u dobi od 45 godina, a pokojna u dobi od 65 godina), od kada su se družili sve do smrti pokojne, s time da sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi postojanje ikakvog emotivnog i intimnog odnosa između tužitelja i pokojne koji da je trajao sve do smrti pokojne, kao niti njihova kontinuiranog zajedničkog života na adresi [adresa] (od 2001. do smrti pokojne), a s obzirom da tužitelj navedeno tijekom postupka nije dokazao. Utvrđeno je da je tužitelj kao prijatelj tijekom godina poznanstva pomagao pok. OM (kosio travu, dobavljao drva, pomagao oko brige o zečevima, uredio ogradu oko potoka i šupu, dok nije sa sigurnošću utvrđeno da bi uredio pločnik, s time da je okućnica oko kuće tijekom svih godina njihova poznanstva bila zapuštena i obrasla raslinjem) koja je živjela u kući na adresi [adresa], a koja je suvlasništvo pokojne i tuženice u jednakim dijelovima, s time da je sama pokojna u prekršajnom postupku (iskaz od 26. kolovoza 2015.) iskazivala o ovdje tužitelju kao prijatelju, dakle, nije uopće spominjala tužitelja u kontekstu izvanbračnog supruga, dok je i tužitelj u istom prekršajnom postupku u prvotnom iskazu (2013.) govorio o pokojnoj kao o poznanici, a tek u ponovnom iskazu (26. kolovoza 2015.) navodi pokojnu kao izvanbračnu suprugu, dok sama pokojna u svom iskazu od istoga dana navodi o ovdje tužitelju kao o prijatelju kako je to i prethodno navedeno. U navedenom prekršajnom postupku niti ovdje tuženica ne iskazuje o ovdje tužitelju kao izvanbračnom suprugu pok. majke OM, s time da u istom iskazu navodi da ovdje tužitelj posljednjih nekoliko godina živi u kući majke, dok u ovom postupku iskazuje da nema saznanja da li je tužitelj živio u kući pok. majke, jer o tome nije niti razmišljala, niti je obraćala osobitu pažnju na tužitelja, dok u kuću pok. majke nije niti ulazila dugi niz godina što je nedvojbeno utvrđeno. Pri tome valja istaknuti da predmet prekršajnog postupka nije bilo utvrđivanje izvanbračnog statusa pokojne i ovdje tužitelja, već da su oboje u navedenom postupku samovoljno iskazivali o njihovom odnosu. Stoga je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja u tom dijelu, kao i prihvaćenih iskaza svih ostalih svjedoka u navedenom dijelu da je tužitelj boravio u kući pok. OM, jer su ga svi saslušani svjedoci viđali da pomaže oko kuće, međutim, nije moguće sa sigurnošću utvrditi postojanje kontinuiteta njihova suživota (da li je tužitelj povremeno boravio i prespavao u kući ili u dužem razdoblju), s time da nije imao prijavljeno prebivalište na adresi pokojne, kao niti da bi takav suživot tužitelja i pokojne nadilazio obilježja njihova prijateljskog, odnosno sustanarskog odnosa , a posebice da bi tužitelj živio sa pokojnom u njezinoj kući u kontinuitetu od njihova upoznavanja 2001. sve do njezine smrti, te stoga nije utvrđeno niti postojanje namjere organiziranja zajedničkog života. Pri tome valja istaknuti da je utvrđeno da su u kući dvije sobe. Nije utvrđeno da bi postojala namjera sklapanja braka tužitelja i pok. OM. Nadalje, tijekom postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi tužitelj i pok. OM dijelili zajedničke financije u bilo kojem smislu (režijski troškovi, kupovina namirnica, održavanje kućanstva i okućnice). Odnosi između tuženice i njezine pok. majke bili su narušeni dugi niz godina (dolazilo je i do određenih sukoba) te se nisu međusobno posjećivale, ali kontakti između njih nisu potpuno izostali, jer nekretnina u kojoj živi tuženica graniči s nekretninom pokojne, a na dijelu uz nekretninu u kojoj je živjela pokojna, odnosno na parkingu, tuženica je s obitelji (sinom i bivšim suprugom) obavljala poslove organizacije autobusa, te je tuženica u razdoblju prije smrti pokojne organizirala smještaj pokojne u dom za starije osobe, u koji je pokojna odbila otići , jer da može živjeti sama, a kojem razgovoru tuženice i pokojne je osobno sudjelovala i svjedok DMŠ. Utvrđeno je da je tužitelj po pogoršanju zdravstvenog stanja pokojne vodio o istoj određenu brigu (posjete pokojne u toplicama 2019., pozivi hitnoj pomoći pred smrt i briga o pokojnoj pred smrt), a s obzirom da to nije činila tuženica zbog njihovih narušenih odnosa kako je to već prethodno utvrđeno, s time da je i sama tuženica imala određenih zdravstvenih problema zbog čega nije mogla posjetiti pok. majku neposredno pred smrt kada ju je telefonski kontaktirao tužitelj. Sama činjenica da je tužitelj vodio određenu brigu o pokojnoj po pogoršanju njezina zdravstvenog stanja, ne daje osnovu za zaključak suda o postojanju izvanbračne zajednice tužitelja i pokojne, a uzimajući u obzir utvrđenje suda o prijateljskom i sustanarskom odnosu tužitelja i pokojne. Također, utvrđeno je da je tuženica organizirala pogreb i platila troškove pogreba, ne i tužitelj, jer organizacija pogreba obuhvaća sve potrebne radnje nužne za ukop pokojnoga (preuzimanje tijela pokojnoga i sve potrebne dokumentacije, dogovor sa pogrebnim poduzećem o svim detaljima pogreba, kupnja lijesa i slično), dok je tužitelj kupio vlastiti vijenac (što čine i ostali uzvanici na pogrebu), kao i organizirao muziku, jer tuženica nije htjela muziku na pogrebu, ali je prepustila na volju tužitelju da to učini, ako to želi. Nadalje, nije sa sigurnošću utvrđeno da bi tužitelja i pok. OM posjećivala obitelj tužitelja i pokojne (brat), niti prijatelji i susjedi (tužitelj tijekom postupka nije predložio da se sasluša kao svjedok itko od članova njegove obitelji, kao niti prijatelji i susjedi koje je spomenuo u svom iskazu), kao niti da bi pokojna zajedno s tužiteljem odlazila u kuću tužitelja u [adresa]. Utvrđeno je da tužitelj nakon smrti pokojne živi u kući pokojne.

23. Iz navedenih utvrđenja nedvojbeno je razvidno da je odnos tužitelja i pok. OM imao obilježja prijateljske povezanosti, da je u vrijeme njihova upoznavanja pokojna bila 20 godina starija od tužitelja i starije životne dobi (65 godina) te joj je trebala određena pomoć, jer je živjela sama, a nije bila u dobrim odnosima s obitelji, a koji je odnos bio i sustanarski, jer je tužitelj boravio i živio u kući pokojne, s time da nije utvrđen kontinuitet takvog sustanarskog odnosa od 2001. do smrti pokojne, dok nije utvrđeno da bi u razdoblju od 2001. do smrti pokojne, kako to tvrdi tužitelj, između njih postojala emocionalna veza, ekonomska zajednica, egzistencijalna povezanost, odnosno da bi njihov odnos imao obilježja izvanbračne zajednice u smislu uzajamne brige i životnog zajedništva koja da je trajala sve do smrti pokojne, pri čemu je potrebna zajednička volja (animus) izvanbračnih partnera da ostvaruju sadržaj takve zajednice, a postojanje koje zajedničke volje tijekom postupka nije utvrđeno. Nije utvrđeno da bi njihove financije bile sjedinjene ni na koji način, da bi zajednički ulagali u imovinu, niti stjecali imovinu. Nisu imali nikakve zajedničke planove za budućnost, niti iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je postojala ikakva namjera trajnoj održavanja njihovog odnosa. Uzimajući u obzir da je tuženica osporila postojanje izvanbračne zajednice tužitelja i pok. OM koja da je trajala sve do smrti pokojne, to je teret dokazivanja navedene odlučne činjenice upravo na tužitelju.

24. Da bi se radilo o izvanbračnoj zajednici potrebno je da se radi o takvoj zajednici u kojoj postoji trajnija emocionalna i ekonomska i egzistencijalna zajednica izvanbračnih partnera, s voljom za uspostavljanjem takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku (tako i Rev-1857/15 od 2. srpnja 2019., Rev-x- 1069/16 od 27. rujna 2017.). Teret dokaza da je između tužitelja i pok. OM, u razdoblju od 25. travnja 2001. do smrti pokojne 25. travnja 2024., postojala izvanbračna zajednica je na tužitelju.

25. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje izvanbračne zajednice s pok. OM u razdoblju duljem od 3 godine u smislu odredbe čl. 8. ZN i čl. 11. ObZ-a, to je sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

26. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), i tuženici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 663,61 EUR, i to za sastav odgovora na tužbu od 17.3.2025. 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23, 107/25 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 13.5.2025., 29.9.2025., 19.1.2026., 12.3.2026. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), što uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) iznosi 1.000,00 EUR.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom.

DN-a

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati sudske pristojbe za tužbu i presudu

2. Pun. tuženika