REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1507/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1339/2025-2 od 17. prosinca 2025., kojom presudom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7743/2024-45 od 24. srpnja 2025., te potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7743/2024-45 od 24. srpnja 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1339/2025-2 od 17. prosinca 2025., s time da je u prijedlogu naznačio više pravnih pitanja koja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Nadalje, tuženik je prijedlog utemeljio i na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP jer tvrdi da su mu u nižestupanjskom postupku povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Naime, tuženik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. toč. 1. Konvencije, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio isti odbiti, s time da je zatražio trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ocjena je ovog suda da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Navedeno stoga, što shvaćanje u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024. i Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd-81/2024-2 od 16. siječnja 2024., Revd-2586/2024-2 od 10. srpnja 2024., Revd-1148/2025-2 od 9. travnja 2025. i dr.).
6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena iz prijedloga, kao i prilozima temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, a kako to tvrdi u prijedlogu. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Zbog navedenog, u tom dijelu prijedlog utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je odbaciti, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao u toč. II. izreke.
9. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ovaj sud stava da ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Pritom treba reći, da navodi tužitelja izneseni u toč. IX. odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, u okolnostima konkretnog slučaja, nisu od utjecaja na stav suda da mu za tu poduzetu pravnu radnju (odgovor na prijedlog) ne pripada naknada troška.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u st. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
