Poslovni br. P-50/2025-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lešiću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika ČP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, zastupan po punomoćniku Hrvoju Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], da isplati tužiteljici PP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa] iznos od 10.000,00 eura (desettisućaeura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekući od 29. svibnja 2024. kao dana dospijeća pa sve do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ČP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], da isplati tužiteljici PP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.771,46 eura (tisućusedamstosedamdesetjedaneuroičetrdesetšestcenti) s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 21. ožujka 2024. sklopila Ugovor o uređenju imovinskih odnosa povodom prodaje motornog vozila (u daljem tekstu Ugovor o uređenju imovinskih odnosa) po kojem sporazumu je tuženik u dospjeloj obvezi isplate iznosa od 10.000,00 EUR tužiteljici (koja se ranije prezivala ČP), s osnova primitka kupoprodajnog iznosa za vozilo BMW X5 XDRIVE 40e i Performance, godina proizvodnje 2018., broj šasije: [broj šasije], koje vozilo je bilo upisano kao vlasništvo tužiteljice, koja je tuženiku dala punomoć za prodaju.

1.1. Nadalje tužiteljica navodi da unatoč tome što je predmetno vozilo prodano tuženik nije ispoštovao svoju obvezu isplate novčanog iznosa od 10.000,00 EUR tužiteljici, radi čega tužiteljica predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.000,00 Eur s kamatom od 29. svibnja 2024. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava navode iz tužbe osim činjenice da je sklopljen Ugovor o uređenju imovinskih odnosa, te predlaže sudu da tužiteljicu odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom te da ju obveže da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

2.1. Na pripremnom ročištu 11. studenog 2025. tuženik je naveo kako smatra da tužiteljici ni u kojem slučaju ne može pripasti potraživani iznos iz razloga što je automobil kupljen na kredit i što ga je on vlastitim sredstvima otplaćivao i tijekom trajanja braka a djelomično i nakon toga, osim toga navodi da je automobil imao veći kvar, što je on otklonio vlastitim sredstvima za što je izdvojio cca 3500 eura.

2.2. Na ročištu za glavnu raspravu 15. siječnja 2026. tuženik predlaže da sud nakon što ispita stranke na sve relevantne okolnosti koje su prethodile sklapanju Ugovora o uređenju imovinskih odnosa, a također i na okolnosti koje su nastale nakon sklapanja Ugovora o uređenju imovinskih odnosa i prodaje vozila, utvrdi da je Ugovor o uređenju imovinsko pravnih odnosa raskinut zbog promijenjenih okolnosti, a pod promijenjenim okolnostima podrazumijeva činjenicu da je automobil prodan za bitno manji iznos od onoga koji su parnične stranke imale u vidu kada su sklopile Ugovor o uređenju imovinskih odnosa, a također i na činjenicu da je cijeli iznos kupoprodajne cijene uplaćen izravno kreditoru u svrhu zatvaranja kredita koji je podignut za kupnju predmetnog vozila.

3. Što se tiče navoda tuženika da traži od suda da raskine Ugovor o uređenju imovinskih odnosa zbog promijenjenih okolnosti pod čim podrazumijeva iznos za koji je vozilo prodano te svoje uvjerenje u trenutku potpisivanja Ugovora o uređenju imovinskih odnosa, da će se vozilo prodati po većoj kupoprodajnoj cijeni, nesporno je da tuženik nije pravovremeno u smislu odredbe čl. 189. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) izjavio protutužbu za raskid ugovora nego je tijekom ovog postupka podnio tužbu protiv tužiteljice (što je između stranaka nesporno što se vodi pod posl. br. P-53/2026) po kojoj potražuje od tužiteljice iznos od 11.707,92 eura s osnova troška popravka vozila i novčanog iznosa koji je uplaćen za otplatu kredita kojim je kupljeno vozilo.

4. Provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o uređenju imovinskih odnosa s stranice 5-6 sudskog spisa, uvidom u opomenu za plaćanje s stranice 7-9 sudskog spisa, uvidom u kupoprodajni ugovor za vozilo BMW X5 XDRIVE 40e i Performance (godina proizvodnje 2018., broj šasije: [broj šasije]) s stranice 20-25 sudskog spisa s fotografijama s stranice 26-29 sudskog spisa, uvidom u prijevod kupoprodajnog ugovora s stranice 35-39 sudskog spisa s prijevodom zelene karte i prometne dozvole s stranice 40-50 sudskog spisa, uvidom u račun i dokumentaciju s stranice 59-74 sudskog spisa, te saslušanjem stranaka.

5. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

6. Nesporno je:

- da su parnične stranke bivši bračni drugovi te daje predmetno vozilo kupljeno u vrijeme kada je bračna zajednica stranaka egzistirala,

- da je tužiteljica Ugovorom o uređenju imovinskih odnosa ovlastila tuženika za pridaju predmetnog vozila te da se tuženik obvezao od dobivene kupoprodajne cijene isplatiti tužiteljici 10.000,00 eura,

- da je predmetno vozilo prodano.

7. Sporno je je li tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 10.000,00 eura temeljem Ugovora o uređenju imovinskih odnosa stranaka.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji rabljenog vozila od 21. svibnja 2024. čiji prijevod s njemačkog jezika na hrvatski jezik se nalazi na stranici 35-39 sudskog spisa utvrđeno je da je kao prodavatelj predmetnog vozila naveden tuženik, da je kupoprodajna cijena navedena u iznosu od 20.759,31 eura s tim da je nadodan tekst koji glasi "eura 7800 gotovina".

9. Uvidom u račun broj 236/1/67 od 15. veljače 2024. BMW Service utvrđeno je da je tuženiku kao kupcu izdan račun za popravak predmetnog vozila u iznosu od 3.456,54 eura, dok je iz računa broj 235/1/67 od 15. veljače 2024. vidljivo da je tuženiku kao kupcu izdan račun za servisni pregled predmetnog vozila u iznosu od 188,05 eura, a iz računa broj 126/1/12 od 4. ožujka 2024. vidljivo je da je za tuženika kao kupca navedeno da je uplaćen iznos od 3.144,59 eura gotovinski što bi odgovaralo uplati iznosa po računu broj 236/1/67 i po računu broj 235/1/67 kada se tome pridoda i predujam kojeg je tuženik uplatio 1. veljače 2024. u iznosu od 500,00 eura.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je s tuženikom bila u braku 13 godina, da je predmetno vozilo kupljeno 2023. u autokući u Njemačkoj kao rabljeno vozilo za 40.000,00 eura uz garanciju od 2 godine, te da je radi isplate tog automobila tuženik podigao kredit s tim da ona nije imala uvid u financije tako da ne zna je li cijela kupoprodajna cijena isplaćena kreditom ili je tuženik dio kupoprodajne cijene platio gotovinski. Nadalje je tužiteljica navela da je ubrzo nakon kupovine tog vozila tuženik prodao vozilo koje su do tada imali, ali ne zna za koji iznos novac i u što je taj novac potrošen. Dalje je tužiteljica navela da su se ona i tuženik nakon prestanka bračne zajednice dogovorili da vozilo bude jedan tjedan kod nje a jedan tjedan kod tuženika, međutim kada je ona zasnovala radni odnos u Županji te ga pitala da vozilo bude stalno kod nje radi putovanja na posao on je to dopustio, ali se dogodio kvar o čemu je obavijestila tuženika a on je organizirao popravak vozila u autoservisu auto Vuko u Slavonskom Brodu, te je trošak popravka automobila u autoservisu Vuko plaćen iz Njemačke jer je vozilo bilo pod garancijom, a sve to joj je rekao tuženik koji joj je rekao da je novac uplaćen na njegov račun te da je on taj novac uplatio u autoservisu auto Vuko kod preuzimanja popravljenog vozila, nakon čega je ona nastavila koristiti to vozilo a tuženik joj je rekao da će vozilo prodati radi čega je potpisala Ugovor o uređenju imovinskih odnosa te predala vozilo tuženiku koje je on potom prodao u Njemačkoj.

10.1. Na pitanje tuženika tužiteljica je navela da je ona nakon prestanka bračne zajednice navodi da je ona platila jednu ratu kredita kada je vozilo bilo kod nje a u to vrijeme se vozilo i pokvarilo, te da joj je poznato da je kredit vraćen nakon prodaje vozila od novaca koje je tuženik dobio prilikom prodaje vozila budući da je on njoj tako rekao.

11. Tuženik u svom iskazu navodi da je predmetno vozilo kupljeno u srpnju 2023. za iznos od 37.000,00 eura u Njemačkoj gdje su stranke u to vrijeme živjele, a iz Njemačke su se vratili u listopadu 2023. od kada ne žive zajedno.

11.1. Tuženik je učinio nespornim da su i on i tužiteljica predmetno vozilo u Hrvatskoj koristile ali više tužiteljica nego on, te je naveo da se vozilo pokvarilo u veljači 2024., radi čega je angažirao šlep službu koja je odvezla vozilo u autoservis AC Vuko d.o.o. u Slavonskom Brodu, kada je vozilo i popravljeno te je u to vrijeme vrijedila garancija koju su dobilo od autokuće od koje su kupili vozilo, radi čega je upoznao autokuću u Njemačkoj sa kvarom te sa cijenom popravka koja je iznosila 6.000,00 eura na što su mu iz autokuće odgovorili da priznaju dio troškova odnosno kvara radi čega je dobio račun koji je predočio sudu i kojeg je platio.

11.2. Što se tiče Ugovora o uređenju imovinskih odnosa naveo je da mu je radi prodaje vozila trebala punomoć tužiteljice radi čega su njih dvoje otišli kod odvjetnika u Županji koji je sačinio tekst Ugovora o uređenju imovinskih odnosa kojeg su potom ovjerili kod javnog bilježnika, s tim da on nije niti shvatio da u Ugovoru o uređenju imovinskih odnosa stoj da će on nakon prodaje vozila tužiteljici isplatiti 10.000,00 eura te se ispravio te naveo da je znao da top stoji u Ugovoru o uređenju imovinskih odnosa ali je smatrao da istim dobiva punomoć za prodaju vozila. Dalje je naveo da je on prilikom prodaje vozila dobio samo 780,00 eura jer je ostali iznos kupoprodajne cijene proslijeđen banci za povrat kredita, za kupoprodajnu cijenu je naveo da je iznosila 20.759,31 eura ali je njemu isplaćeno 780,00 eura bez obzira što u kupoprodajnom ugovoru stoji iznos od 7.800,00 gotovine te pretpostavlja da je riječ o greški u pisanju, a u prilog svojih tvrdnji poziva se na dokumentaciju koju je priložio u sudski spis navodeći da je kupac vozila NP banci za povrat kredita uplatio iznos od 19.959,31 eura.

11.3. Na pitanje tužiteljice, tuženik je naveo da je račun za popravak vozila glasio na njegovo ime što je on platio gotovinski te se pozvao na priloženi račun, dalje je naveo da je tužiteljica bila evidentirana u podacima o registraciji vozila s tim da ona nije bila vlasnik vozila nego banka. Nadalje tuženik je naveo da su on i tužiteljica uplatili predujam za kupovinu predmetnog vozila u iznosu od 1.000,00 eura te da su nakon toga od prodaje prethodnog vozila dobili 10.000,00 ili 11.000,00 eura što su također uplatili za predmetno vozilo a ostatak je financiran putem kredita čiji korisnik je bio on.

11.4. Vezano za Ugovor o uređenju imovinskih odnosa i potpisivanje istog naveo je da je tužiteljica inzistirala da se navede iznos od 10.000,00 eura a on je očekivao da će vozilo prodati za 35.000,00 eura, a iz banke dobio informaciju da za prijevremenu otplatu kredita treba uplatiti oko 20.000,00 eura a vozilu je istjecala inozemna registarska oznaka te zbog predmetnog kredita ne bi mogli to vozilo registrirati u Hrvatskoj nego u inozemstvu što više nije bilo moguće, te navodi da je iz priložene dokumentacije vidljivo da je iznos odobrenog kredita bio 21.382,83 eura.

12. Iz gore navedenog proizilazi da je tuženik prije potpisivanja Ugovora o uređenju imovinskih odnosa u veljači 2024. odvezao predmetno vozilo u ovlašteni servis u Slavonskom Brodu gdje je radi popravka vozila uplatio 3.456,54 eura iz čega proizilazi da je tuženik nakon saznanja o cijeni popravka vozila potpisao Ugovor o uređenju imovinskih odnosa.

13. S obzirom na gore navedeno odnosno s obzirom na utvrđeno činjenično stanje proizilazi da su stranke u smislu odredbe čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 63/2008, 134/2008, 78/2015 – u daljem tekstu ZOO/05) sklopile Ugovor koji u smislu odredbe čl. 336. st. 1. ZOO/05 stvara prava i obveze za ugovorne strane, tako da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 10.000,00 eura po preuzetoj obvezi iz Ugovora o uređenju imovinskih odnosa.

14. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05 te tužiteljica osnovano potražuje od tuženika temeljem odredbe čl. 173. st. 1. ZOO/05 na dosuđeni iznos kamatu od 29. svibnja 2024. budući da je predmetno vozilo prodano 21. svibnja 2024., a tuženik se obvezao tužiteljici navedeni iznos isplatiti nakon prodaje vozila u roku od 3 dana od primitka kupoprodajne cijene, a iz podataka AutoEuropa Bank od 23. svibnja 2024. vidljivo je da je kupcu vozila i tuženiku kao zajmoprimcu izdan dokument u kojem stoji da se za vraćanje kredita treba uplatiti iznos od 19.959,31 eura, a prema podacima sa stranice 70-73 sudskog spisa vidljivo je da je riječ o kreditu za kupnju predmetnog vozila koji je isplaćen 12. srpnja 2023.

15. Radi svega izloženog presuđeno je kao u izreci.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe, za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa) mogao priznati iznos od 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 4. srpnja 2025. i 11. veljače 2026. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak.

16.1. Nadalje priznat joj je trošak zastupanja na ročištima od 11. studenoga 2025., 15. siječnja 2026. i 12. ožujka 2026. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište i trošak pristupa njezinog punomoćnika na ročište za objavu presude za što se temeljem Tbr. 9. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova, što ukupno s uključenim PDV-om iznosi 1.625,00 eura.

16.2. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 73,23 eura temeljem Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine 37/23 u daljem tekstu Uredba), a u svezi s odredbom čl. 7. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 117/18 i 51/23 u daljem tekstu ZSP) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,23 eura temeljem Tar. br. 2. toč. 1. Uredbe a u svezi s odredbom čl. 7. toč. 3. ZSP-a, što daje ukupni parnični trošak u iznosu od 1.771,46 eura.

U Županji, 23. travnja 2026.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Hrvoje Lešić, odvjetnik u Županji,

2. Hrvoje Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima.