Poslovni broj P-253/2022-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623 protiv tužene IĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 20. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tužene, 23. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj, IĐ, 01B: 81789041392, [adresa], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 1.976,42 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 05.04.2022. do isplate, a koja se do 31.12.2022. određuje po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku petnaest dana.

II U preostalom se dijelu zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 72.478,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan.

III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 5. travnja 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je pok. OĐ bila korisnica starosne mirovine, a isplata je vršena putem tekućeg računa broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. . Banka nije bila u mogućnosti postupiti po zahtjevu za povratom jer nije bilo sredstva na računu na dan zaprimanja zahtjeva. Za razdoblje od 08.06.2001. do 31.05.2021. godine tužitelj je s osnova mirovine nepripadno isplatio svotu od 560.982,91 kn budući je gore imenovani korisnik preminuo dana **.**.2001., te mu s istim danom prestaje pravo na mirovinu. Tužitelj do dostave obavijesti o činjenici smrti korisnika mirovine nije imao saznanja da je korisnik preminuo i da nije u obvezi vršiti isplatu mirovine. Po saznanju o smrti tužitelj je odmah obustavio daljnju isplatu mirovine. Zagrebačka banka d.d. izvršila je djelomičan povrat sredstava sukladno raspoloživim sredstvima na računu, te navela da je ostatkom sredstava raspolagala opunomoćena osoba prije saznanja Banke o smrti korisnika mirovine. Tužitelj je pozivima od 02.03.2022. te 17.03.2022. pokušao izvijestiti tuženicu o postojanju duga radi izvansudskog dogovora oko povrata duga. Pošiljke su vraćene s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku". S obzirom na navedeno, predlaže da sud donese presudu na temelju čl. 16. Zakona o mirovinskom osiguranju i naloži tuženoj da tužitelju plati iznos od 74.455,23 eur (560.982,91 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. travnja 2022. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Tuženica izričito navodi da nije zaprimila niti raspolagala sa novcem koji od nje tužitelj potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom, tim više jer to ne proizlazi iz samog historijata tužbe.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju u spisu, obračun nepripadno isplačenih mirovinskih primanja, izlist banke podataka tužitelja, izvadak iz matice umrlih, preslik spisa tužitelja broj 609601, dopis Zagrebačke banke d.d. i promet po tekućem računu pok. I kod Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 1.1.2011.- 27.06.2022.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Među strankama ovoga postupka sporna je osnovanost osnove i visina tužbenog zahtjeva te prigovor zastare.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je prema obračunu tužitelja od dana **.**.2021. pok. OĐ u razdoblju od 8. lipnja 2001. – 30. rujna 2017. s osnova mirovinskih primanja neosnovano isplaćen iznos od 74.455,23 (560.982,91 kn) prema podacima s lista 7-9 spisa,

- da je OĐ preminula **.**.2001. (list 134 spisa),

- da je Zagrebačka banka d.d. izvršila povrat nepripadno doznačenih sredstava za isplatu mirovinskih primanja sa računa pok. BĐ i to dana 2. prosinca 2021. iznos od 2.491,93 eur (18.775,48 kn) i dana 16. prosinca 2021. iznos od 20.735,18 eur (156.229,23 kn), prema podacima s lista 11 spisa,

- da se u dopisu Zagrebačke banke d.d. od 1. ožujka 2022. koji je priložen uz tužbu (list 11 spisa) navodi da su sredstva podizana od strane opunomoćene osobe prije saznanja banke o smrti korisnika mirovine te da je opunomoćena osoba po računu IĐ,

- da se u dopisu Zagrebačke banke d.d. od dana 27. lipnja 2022. (list 135 spisa) navodi da su opunomoćene osobe po tekućem računu broj [broj bankovnog računa], OĐ OIB [osobni identifikacijski broj] opunomćene osobe bile LĐ OIB [osobni identifikacijski broj] i IĐ OIB [osobni identifikacijski broj],

- da je na zahtjev suda dostavljen promet po računu Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 27. lipnja 2022., obzirom da je propisani rok čuvanja 11 godina, za razdoblje prije 1. siječnja 2011. podaci nisu dostavljeni.

7. Prema odredbi čl. 140.a st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) isprave koje Zavod izdaje iz svoje nadležnosti smatraju se javnim ispravama, a tužena je sadržaj istih samo paušalno osporila.

8. Odredbom čl. 166. ZOMO-a propisno je da (1) Osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. (2) Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

(3) Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi.

(4) Rješenje iz stavka 3. ovoga članka treba sadržavati rok u kojem osoba, koja je primila nepripadno isplaćena sredstva, može dobrovoljno ispuniti tražbinu uplatom na račun državnog proračuna.

9. Nadalje, članak 168. ZOMO-a propisuje da (1) Pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći. (2) Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate. (3) Zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

10. Uvidom u spis tužitelja čiji se preslik nalazi u spisu proizlazi da tužitelj nije donio rješenje u upravnom postupku o visini nepripadno isplaćenih sredstava prema čl. 166. ZOMO-a, slijedom čega se prema stajalištu ovoga suda u konkretnom slučaju na institut zastare primjenjuju odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr. u daljenjm tekstu ZOO). Tužba je u ovome predmetu podnesena 5. travnja 2022., slijedom čega su u zastari sva potraživanja tužitelja dospijela do 5. travnja 2017.

11. Uvidom u obračun nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja prema obavijesti o činjenici smrti (list 7-8 spisa) utvrđeno je da je pok. OĐ s osnova dodatka na mirovinu za 2001., 2002., 2003. i 2004. isplaćen iznos od ukupno 792,32 eur (5.969,70 kn). Nadalje, s osnova ostalih primanja pok. OĐ isplaćen je za 2006. i 2008. iznos od ukupno 26,54 eur (200,00 kn), dok je s osnova mirovine za razdoblje od 2001.-2016. isplaćen iznos od 72.316,76 eur (544.870,61 kunu) koja potraživanja tužitelja su primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a u cijelosti u zastari te je zbog navedenog u odnosu na isplatu istih tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

11.1. Nadalje, prema obračunu tužitelja, tužitelj u ovome postupku potražuje u razdoblju od 2017. do dana podnošenja tužbe s osnova ostalih primanja za 2021. iznos od ukupno 53,09 eur (400,00 kn), a s osnova mirovine do 30. rujna 2017. iznos od ukupno 3.878,99 eur (29.226,26 kuna). Prema banci podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 98-101 spisa) proizlazi da je pok. OĐ s osnova mirovine u 2017. godini isplaćen iznos od ukupno 5.264,98 eur (39.668,98 kuna) od čega se na razdoblje od travnja 2017. do 30. rujna 2017. odnosi iznos od ukupno 2.630,73 eur (19.821,26 kuna), a za razdoblje od siječnja 2017. do travnja 2017. iznos od 1.300,62 eur (9.799,49 kuna) koji iznos je u zastari.

11. Uvidom u promet po tekućem računu Zagrebačke banke d.d. korisnice tužitelja pok. OĐ (list 136-164 spisa) utvrđeno je prema opisu knjiženja da je tužena IĐ u razdoblju od 5. travnja 2017. do 5. travnja 2022. sa tekućeg računa pok. OĐ na koji je vršena uplata mirovine od strane tužitelja prenijela novčane iznose u ukupnom iznosu od 1.976,42 eur (14.891,30 kuna). Osim navedenog, iz prometa po tekućem računu utvrđeno je kako je tužena i u radoblju za koje je u postupku utvrđeno da je nastupila zatara potraživanja tužitelja, dakle prije travnja 2017. podizala znatne novčane iznose sa tekućeg računa pok. OĐ.

11.1. Za preostale novčane iznose isplaćene sa predmetnog tekućeg računa za razdoblje za koje nije nastupila zastara (nakon 5. travnja 2017.), tužitelj u postupku nije dokazao da su podizani od strane tužene, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je punomoć po računu pok. OĐ imao i LĐ, a iz opisa knjiženja nije moguće utvrditi da su preostali iznosi podizani upravo od strane tužene.

12. Slijedom navedenog, obzirom je u postupku utvrđeno da je tužena sa računa korisnice tužitelja pok. OĐ u razdoblju od 5. travnja 2017. do 5. travnja 2022. bez valjane pravne osnove prenijela novčani iznos od ukupno 1.976,42 eur, da je tužitelj za navedeno razdoblje izvršio uplatu s osnova mirovine u iznosu od 2.630,73 eur primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženoj vraćanje iznosa od 1.976,42 eur.

13. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja je odbijen zbog djelomično osnovanog prigovora zastare za potraživanja koja se odnose na razdoblje prije 5. travnja 2017. obzirom tužitelj nije donio rješenje o visini nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja prema odredbama ZOMO-a, a za razdoblje nakon 5. travnja 2017. zahtjev je djelomično odbijen primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, obzirom tužitelj nije dokazao da je upravo tužena, kraj u postupku utvrđene činjenice da nije bila jedina opunomoćena osoba po tekućem računu pok. OĐ, podigla i novčane iznose za koje sud iz opisa knjiženja nije bio u mogućnosti nedvojbeno utvrditi da ih je iskoristila upravo tužena.

14. Odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva to je sud utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom zakosnke zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sudu. Visina stope zakonskih zateznih kamata dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 4. ZPP-a. Naime, obziorm je tužitelj u postupku u pogledu osnovanosti osnove uspio sa 100% zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio sa 2,65%, prema čemu uspjeh tužitelja iznosi 51,33%, a uspjeh tužene 48,68% sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

U Puli, 23. travnja 2026.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju

- tuženoj po pun.