REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: Povrv-60/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Credit Point One S. L., Španjolska, Barcelona, World Trade Center, Edificio Sur, p. 2. Moll de Barcelaona s/n, OIB: 47203303723, zastupanog po opunomoćenici Vlatki Nadramija odvjetnici u OD Nadramija i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice UD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] s boravištem u [adresa] radi isplate, bez održavanja rasprave, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege Ovrv-2336/2025 od 5. srpnja 2025. godine u dijelu u kojem se nalaže ŠD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723, isplati novčani iznos od 666,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od:

- na iznos od 666,00 EUR od 11.06.2025.,

po stopi koja se temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Ante Brekala iz Požege, Dragutina Lermana 6, poslovni broj Ovrv-2336/2025 od 5. srpnja 2025. godine

-u dijelu kojim je naloženo tuženici ŠD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723 u roku od 8 dana isplati novčani iznos od 133,00 EUR , zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan

- u dijelu kojim je naloženo tuženici u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

III Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 75,77 EUR (slovima: sedamdeset pet eura sedamdeset sedam centi) od presuđenja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 10. srpnja 2024. po opunomoćeniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tuženice UD radi isplate novčanog iznosa od 799,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te radi naknade troškova ovršnog postupka. Javni bilježnik Ante Brekalo iz Požege, kao povjerenik suda, je po prijedlogu tužitelja, kao ovrhovoditelja, dana 5.srpnja 2025. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-778/202 (sudski predmet Ovrv- 2336/2025) kojim je prijedlog za ovrhu tužitelja prihvaćen u cijelosti.

2. Tuženica je dana 16.rujna 2025 protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi podnijela prigovor kojim je rješenje o ovrsi osporila u cijelosti, navodeći da se protivi svim elementima i iznosima, a prvenstveno Izvodu iz knjige otvorenih stavaka od 10.lipnja 2025.

3. Ovosudnim rješenjem broj Povrv-60/2025-3 od 2.prosinca 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekalo iz Požege poslovni broj Ovrv-2336/2025 od 5. srpnja 2025. te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 9.ožujka 2026.

4. Tužitelj se na navode tužene iz prigovora protiv rješenja o ovrsi očitovao podneskom od 16.prosinca 2025. u kojem navodi da je tuženica, kao zajmoprimac, sa tužiteljem, kao zajmodavcem, dana 23.siječnja 2025. sklopila Ugovor o zajmu br. CPO- 84924 i to na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu tužitelja.

4.1. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju tuženica, pristupom internetskoj stranici zajmodavca zatražila zajam u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR i obvezala se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 1.700,00 EUR s dospijećem zadnje rate dana 23.srpnja 2025 godine, a Ugovor je sklopljen na način da je tuženica podnijela Zahtjev za odobrenje zajma, podnijela odgovarajuću dokumentaciju, te poslala SMS kojim potvrđuje isplatu, a iznos zajma je isplaćen na njezin bankovni račun, sve sukladno članku 4. i 5. Općih uvjeta. Tužitelj navodi da se tuženica u postupku odobrenja kredita morala upoznati sa Općim uvjetima i Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima, koje je prihvatila označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, a da je prihvatom Općih uvjeta, tužena sukladno odredbi čl. 5., dostavila kopiju kartice tekućeg računa, iz kojeg je vidljiv broj računa, te presliku svoje osobne iskaznice.

4.2. Tužitelj navodi da je temeljem navedenog Ugovora, a sukladno čl. 6. Općih uvjeta, tuženica za isplatu iznosa zajma poslala SMS poruku na broj tužitelja s tekstom ''ISPLATI CPO-84924“ te da je tužitelj, kao zajmodavac, tuženici dana 24. siječnja 2025. godine isplatio novčani iznos od 980,00 EUR (odnosno 1.000,00 EUR umanjeno za 20,00 EUR troškova obrade zajma), dok se tužena obvezala vratiti navedeni iznos, uvećan za 700,00 EUR pristojbe, sukladno čl. 8. Općih uvjeta i to najkasnije sa danom dospijeća 23.srpnja 2025. godine.

4.3. Tužitelj navodi da tuženica nije izvršila svoju obvezu povrata odobrenog zajma sukladno sklopljenom Ugovoru o zajmu te da stoga tužitelju duguje 799,00 EUR i to 666,00 EUR s osnova glavnice i 133, 00 EUR s osnova pristojbe sukladno Izvodu iz knjige otvorenih stavki.

5.Valja napomenuti da se tuženica tijekom postupka nije pisanim putem očitovala na podnesak tužitelja od 16.prosinca 2025. koji se očituje na prigovor tuženice, pa je tako njezino jedino očitovanje u ovome postupku podneseni prigovor na rješenje o ovrsi javnog bilježnika, a koji se ima smatrati odgovorom na tužbu.

6. Odredbom članka 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje - ZPP) propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

7. U ovome parničnom postupku sud je uvažavajući načelo ekonomičnosti i efikasnosti postupka ocijenio da nije potrebno provoditi dokazni postupak jer niti jedna od stranka nije predložila provođenje personalnih dokaza ili provođenje vještačenja niti su stranke podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje usmene rasprave.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao spis javnog bilježnika broj Ovrv- 2336/2025 te dokumentaciju tužitelja (stranica 57-107 spisa). Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranka nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate – povrata 799,00 EUR koji se sastoji od glavnice u iznosu od 666,00 EUR i tzv. pristojbe u iznosu od 133,00 EUR, na ime Ugovora o zajmu br. CPO-84924 od 24.siječnja 2025., sve s pripadajućim kamatama.

11. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, dakle da su stranke sklopile ugovor o zajmu temeljem kojeg je tuženici isplaćen novčani iznos od 980,00 EUR (odnosno umanjeno za 20,00 EUR na ime troškova obrade zajma).

12. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost/poštenost odredbi ugovora o zajmu u kojem je tuženici obračunata tzv. pristojba (naknade) za odgodu roka otplate pozajmljenog iznosa.

13. Ugovorom o zajmu br. CPO-84924 od 24.siječnja 2025. tužitelj je pozajmio tuženici iznos od 1.000,00 EUR (umanjen za iznos troška obrade u iznosu od 20,00 EUR), a tuženica se obvezala navedeni iznos vratiti zajedno s naknadom u iznosu od 700,00 EUR prema dogovorenom otplatnom planu, a ako tuženik zakasni s plaćanjem tužitelj ima pravo jednostranog raskida te u tom slučaju ostatak duga zajedno s naknadnom dospijeva na naplatu danom otkaza istog.

14. Sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru sklopljenom elektroničkim putem u smislu odredbe čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), kojim je propisano da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a iz dokumentacije priležeće spisu nedvojbeno proizlazi da su se stranke o istome doista suglasile. Odredbom čl. 499. st. 1. ZOO određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

15. Nadalje, sud ocjenjuje da je predmetni Ugovor o zajmu potrošački ugovor i na njega se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZZP). Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive/93 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, čl. 6. st. 1. Direktive/93 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu nacionalni sudac je dužan po službenoj dužnosti (tako i VSRH Rev 785/23 od 30. siječnja 2024.) procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda C – 280/2013).

15.1. Provođenjem općeg testa za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe sud ocjenjuje da je odredba čl.IV. Ugovora o zajmu br. CPO-84924 od 24.siječnja 2025., kojim se zajmoprimac obvezao vratiti zajam u visini od 1.000,00 EUR u roku od 180 dana s uvećanjem koja se odnosi na naknadu u iznosu od 700,00 EUR nepoštena, budući da to za zajmoprimca predstavlja preveliki financijski teret jer za ugovoreni zajam treba isplatit naknadu u vrijednosti od 70% ugovorenog iznosa zajama, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tuženice kao potrošača. Isto tako, sud ocjenjuje da navedena odredba nije jasna i lako razumljiva i uočljiva jer nije potrebno da je ista samo gramatički razumljiva, već da je potrošaču doista jasno kakvu obvezu i u kojem opsegu preuzima, a što u konkretnoj situaciji nije bio slučaj. Napominje se da je na tužitelju teret dokazivanja informiranosti tuženika o svim odredbama ugovora, osobito rizicima i posljedicama sklapanja, što tužitelj tijekom postupka nije dokazao.

16. Odredbom čl. 49. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načeli savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno čl. 55. st. 1. ZZP. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe. Nadalje, čl. 4. ZOO-a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Isto tako, čl. 322.st.1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a odredbom čl. 324.st.1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

17. Odredbom čl. 49. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načeli savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno čl. 55. st. 1. ZZP. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe. Nadalje, čl. 4. ZOO-a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Isto tako, čl. 322.st.1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a odredbom čl. 324.st.1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

18. Imajući u vidu sadržaj navedenih odredbi ZZP-a i ZOO-a, kao i njihov smisao i cilj, ocijenjeno je da je čl. IV. Ugovora o zajmu br. CPO-84924 od 24.siječnja 2025 nepoštena u dijelu u kojem se tuženicu obvezuje da tužitelju u roku od 180 dana od dana sklapanja, osim pozajmljenog iznosa, isplati još i naknadu u iznosu od 700,00 EUR, a koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja pa time i ništetna (tako i ŽS Zagreb Gž-1618/24 od 11. veljače 2025.). S obzirom da tužitelj temeljem ništetne/nepoštene odredbe potražuje isplatu naknade u iznosu od 133,00 EUR sa zatraženim kamata od 11.lipnja 2025., u tom dijelu zahtjev tužitelja je neosnovan.

19. Uvidom u Izvod iz knjige otvorenih stavaka od 10. lipnja 2025. i Otplatni plan-CPO-84924, sud je utvrdio da se ukupno potraživanje tužitelja od 799,00 EUR sastoji od dospjele glavnice u iznosu od 666,00 EUR (zbroj četiri dospjela obroka) i dospjele pristojbe u iznosu od 133,00 EUR, pri čemu je zahtjev za isplatu glavnice prihvaćen kao osnovan jer tuženik nije osporio primitak niti neplaćanje zajma, dok je zahtjev za isplatu dospjele pristojbe od 133,00 EUR odbijen jer sud, pazeći po službenoj dužnosti na ništetnost odredbi potrošačkih ugovora, smatra da je ugovaranje navedene naknade, koja uz ukupno ugovorenu pristojbu od 700,00 EUR na zajam od 1.000,00 EUR rezultira ekstremnom efektivnom kamatnom stopom (EKS) ništetnom kao nepoštena ugovorna odredba koja stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tuženika kao potrošača te je suprotna moralu društva i prisilnim propisima o zaštiti potrošača. Isto tako valja napomenuti da sud prihvaća Izvod iz knjige otvorenih stavaka od 10. lipnja 2025. godine kao vjerodostojnu ispravu jer ista sadrži sve zakonom propisane elemente za identifikaciju duga i subjekata.

20. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je tuženica neuredno ispunjavala svoje obveze, zbog čega je ugovor o zajmu otkazan i cjelokupni dug dospio je na naplatu 11.06.2025., stoga je tuženica od idućeg dana u zakašnjenju te je dužna sukladno čl. 29. ZOO-a platiti zakonske zatezne kamate kako to tužitelj potražuje na iznose glavnice.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., zauzeo stajalište u kojemu je navedeno: „Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (jednako i ŽS u Varaždinu, Gž 1612/2021-2 od 8. prosinca 2021.). Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i članka 155. st.1 ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22-dalje Tarifa). Trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora koja iznosi 799,00 EUR.

21.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao tužitelj je u postupku s osnovom uspio 50% (tražena je isplata s osnove ugovora koji je djelomično utvrđen ništetnim, a to se može valorizirati jedino kao podjednaki uspjeh u osnovi), a s visinom je uspio s 83,33 % (od ukupno traženih 799,00 EUR uspio je s 666,00 EUR), odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužitelja u parnici ocijenjen je s 66,67% (50 % + 83,33% = 133,33% / 2 = 66,67 %), a tuženika s 33,33 % pa kad se jedno od drugog oduzme dobije se uspjeh tužitelja od 33,34% stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT). Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka.).

22. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava podneska od 16.prosinca 2025. (Tbr. 8. t. 1. OT) u iznosu od 150,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) to iznosi 187,50 EUR. Trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,82 EUR, sveukupno iznosi 227,32 EUR. S obzirom na 33,34% uspjeha u sporu tužitelju pripada iznos od 75,77 EUR.

23.Sud nije priznao tužitelju ovršni trošak u iznosu od 20,00 EUR jer platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao što je navedeno u točki 21. obrazloženja odluke. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV izreke presude.

U Požegi 23.travnja 2026.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetničko društvo Nadramija i Partneri d.o.o. u Zagrebu

2. UD, Antonci, [adresa]