REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-266/2024-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji tog suda Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ZS, protiv tuženika 1. ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA MALI LOŠINJ, Mali Lošinj, Priko 64, OIB: 54547924664, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, trg 128 brigade Hrvatske vojske 4, tuženika 2. RST iz [adresa] i tuženika 3. ZST iz [adresa], oba zastupana po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, Zelenice 18, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika 2. i 3. ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, Zelenice 18, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženicima 1. Županijska Lučka uprava Mali Lošinj, Priko 64, OIB: 54547924664, 2. RST, Wolzeile 6-8, Beč, Austrija i tuženiku 3. ZST, [adresa], da tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplate iznos od 15.930,00 eura na ime naknade štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 20. srpnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Nalaže se tuženicima 1. Županijska Lučka uprava Mali Lošinj, Priko 64, OIB: 54547924664, 2. RST, Wolzeile 6-8, Beč, Austrija i 3. ZST, Wolzeile 6-8, Beč, Austrija, da tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku 1. Županijska Lučka uprava Mali Lošinj, Mali Lošinj, Priko 64, OIB: 54547924664, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 eura (četiri tisuće petsto eura) u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženicima 2. RST, Wolzeile 6-8, Beč, Austrija i 3. NST, R 6-8, Beč, Austrija, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.812,50 eura(četiri tisuće osamsto dvanaest eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 23. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi umješaču ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 eura (četiri tisuće tristo sedamdeset i pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 23. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje prema stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se sudjelovanje trgovačkog društva ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kao umješača na strani tuženika 2. i 3.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je on vlasnik brodice Beneteau Antares 650, registarske oznake [registarska oznaka], oštećene uslijed pomorske nesreće u luci Veli Lošinj 20. srpnja 2023. Tužitelju je šteta na brodici nastala 20. srpnja 2023. za vrijeme trajanja lokalnog nevremena dok je njegova brodica bila privezana u luci Veli Lošinj koja je u nadležnosti tuženika 1. Naime, štetni događaj nastao je kada je brodica registarske oznake [registarska oznaka] u suvlasništvu tuženika 2. i 3. (svaki u ½ suvlasnička dijela), udarila u tužiteljevu brodicu. Brodica u vlasništvu tuženika 2. i 3. udarila je nekoliko puta u brodicu u vlasništvu tužitelja te je na tužiteljevoj brodici prouzročila oštećenja po trupu, desnom i lijevom boku i motoru brodice čime je tužitelju nastala velika materijalna šteta. Obavljenim uviđajem po prijavi pomorske nesreće utvrđeno je kako je do nesreće došlo zbog izvlačenja priveznog prstena (tzv. anela) na obali za koji je bila privezana brodica u vlasništvu 2. i 3. tuženika te je uslijed navedenog, predmetna brodica počela udarati u tužiteljevu brodicu. Tužitelj se u tužbi pozvao na odredbe čl. 673. l Pomorskog zakonika, čl. 116. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te na odredbu čl. 62. Pravilnika o redu u lukama u nadležnosti Županijske lučke uprave Mali Lošinj koji ukazuje na dužnost Lučke uprave osigurati sigurnost veza. Tužitelj je pojasnio kako je svoju brodicu vezao na siguran, pravilan i propisan način, no, usprkos tome, došlo je do puknuća priveznog prstena koji nije bio siguran i adekvatno održavan, a što je dužnost tuženika 1. Uslijed izvlačenja priveznog prstena, brodica u vlasništvu tuženika 2. i 3. počela je udarati u tužiteljevu brodicu i uzrokovala je znatna oštećenja trupa, motora te desnog i lijevog boka brodice. U odnosu na odgovornost tuženika 2. i 3. ukazao je na odredbe čl. 749. i čl. 750. Pomorskog zakonika. Tužitelj je istaknuo kako je procjena potrebnih popravaka na brodici oštećenika obavljena od strane trgovačkog društva PRATO d.o.o. te je utvrđeno da je ukupan trošak potrebnih popravaka 15.750,00 eura, uvećan za trošak podizanja plovila iz mora u iznosu od 90,00 eura (a koji se trošak osnovano predviđa i kod ponovnog vraćanja plovila u more nakon obavljenih popravaka). Dakle, uslijed predmetnog događaja za tužitelja je nastala velika materijalna šteta jer je isti morao izvršiti razne popravke na predmetnom plovilu, a sve u iznosu od ukupno 15.930,00 eura pa su tuženici temeljem gore navedenih odredbi ostali u obvezi tužitelju solidarno naknaditi navedene troškove. Zato je tužitelj podnio ovu tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik 1. je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije. Naveo je kako tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke naknade štete (štetu, protupravnost, uzročno- posljedičnu vezu). Isticao je kako snažno nevrijeme na koje se tužitelj poziva ispunjava obilježja više sile, odnosno okolnost koja nastaje izvan sfere djelovanja subjekta i neovisno o njegovoj volji te sukladno čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, ne može ga se spriječiti, izbjeći niti otkloniti. Tuženik 1. ispunjava svoje obveze održavanja veza sigurnim te nije u mogućnosti utjecati na vremenske neprilike. Prema navodima ovog tuženika, ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i oštećenja na koje se tužitelj poziva, kao ni protupravna radnja tuženika 1. da bi se isti mogao smatrati suodgovornim za eventualno nastalu štetu. Pozivajući se na odredbe čl. 749. i 750. Pomorskog zakonika isticao je kako on nije vlasnik brodice kojom je navodna šteta prouzročena te ne može biti odgovoran za istu. Osim toga, u vrijeme olujnog nevremena brod/brodica, neovisno o tome je li vezan ili ne, predstavlja opasnu stvar, a sukladno odredbi iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima šteta koja nastane u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tuženici 2. i 3. ukazivali su na odredbu čl. 4. st. 1. Uredbe broj 1215/2012 Europskog parlamenta o nadležnosti i priznavanju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima od 12. prosinca 2012., prema kojoj je za postupanje u parničnom postupku prema 2. i 3. tuženicima nadležan sud u Austriji. Također nadležnost tog suda proizlazi i iz odredbe čl. 7. navedene Uredbe. Zato su predlagali da sud ovu tužbu odbaci ili da se oglasi nenadležnim i predmet ustupi nadležnom sudu u Austriji. Ovi tuženici osporili su tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini tužbenog zahtjeva. Osporili su i aktivnu legitimaciju tužitelja te pasivnu legitimaciju 2. i 3. tuženika. Naveli su kako su kod Allianz Hrvatska d.d. Zagreb zaključili policu osiguranja u pomorstvu, zrakoplovu i transportu broj 1550-175884603 te su predložili da se o ovoj parnici obavijesti to osiguravajuće društvo. Isticali su kako je uzrok eventualne štete isključivo u priveznim prstenovima na pristanišnom zidu u luci Veli Lošinj koji nisu bili dovoljno učvršćeni ili održavani ili su isti neadekvatni pa su zbog djelovanja vjetra i valova istrgnuti iz sidrišta. U odnosu na dinamiku štetnog događaja isticali su da je dana 19. srpnja 2023. oko 16:00 sati plovilo 2. i 3. tuženika bilo privezano uz gat gradske luke Veli Lošinj s vezovima na rivi ispred restorana "Marina" i to na način da je pramac bio okrenut prema otvorenom moru, a krma prema centru mjesta. Budući da postoji stepenica u zidu pristaništa, otprilike 0,75 ispod gornjeg ruba, plovilo 2. i 3. tuženika je bilo osigurano s četiri dugačka bokobrana i kuglastim bokobranom u smjeru lučkog zida te s dva bokobrana na stražnjoj strani, a sve uz održavanje dovoljnog sigurnosnog razmaka od plovila tužitelja. Također, plovilo 2. i 3. tuženika bilo je osigurano i pramčanim i krmenim konopima. Brod za koji tužitelj navodi da je oštećen, bio je privezan iza broda 2. i 3.tuženika i to paralelno sa zidom pristaništa kod restorana „Marina“. Dana 20. srpnja 2023. oko 01:00 sati cijelo lučko područje zahvatilo je snažno nevrijeme. Plovilo 2. i 3. tuženika se snažno zatreslo te su 2. i 3. tuženik koji su se nalazili na brodu začuli jaku buku i glasove s pristaništa koji su ih pozivali da napuste luku, nakon čega su 2. i 3. tuženik istrčali na palubu i vidjeli da njihov brod više nije privezan za pramčani konop s lijeve strane (tj. prema zidu pristaništa), dok je krmeni konop još uvijek bio pričvršćen za zid pristaništa. Uslijed te dinamike, plovilo 2. i 3. tuženika udarilo je u zid pristaništa, a zatim se okrenulo oko svoje osi. Uslijed toga došlo je do sudara plovila 2. i 3. tuženika s desnim prednjim dijelom brodice tužitelja, a koji je cijelo vrijeme bio privezan za zid pristaništa. Odmah tada su 2. i 3. tuženici isplovili sa svojim plovilom nakon što su nožem prerezali krmeni konop. Tuženici 2. i 3. posebno su naglasili da je njihovo plovilo moglo izvoditi samo polukružno okretanje s obzirom na to da je bilo pričvršćivano za krmenu liniju te nije bilo kontakta između plovila 2. i 3. tuženika i ostalih dijelova plovila tužitelja, a svakako ne sa stražnjim ili stražnjim bočnom dijelom kao niti lijevim bočnim dijelom, što je sve tehnički nemoguće. Zato su ovi tuženici osporili uzročno-posljedičnu vezu oštećenja na koje se poziva tužitelj i predmetnog štetnog događaja, a posebice oštećenja na krmenom i lijevom bočnom dijelu plovila tužitelja. Ovi tuženici su isticali i kako plovilo tužitelja nije bio u dobrom stanju ni prije sudara, a što su 2. i 3.tuženici mogli vizualno utvrditi prije štetnog događaja. Naveli su i kako su nekoliko sati čekali na otvorenom moru da se nevrijeme stiša i potom su se usidrili na otoku Iloviku, a odmah sljedećeg dana otišli su u lučku ispostavu Mali Lošinj te su na putu do tamo primijetili tužiteljevo plovilo koje je bilo potpuno sposobno za plovidbu. Ukazali su i na to da je tužitelj, kao i svaki oštećenik, u obvezi poduzeti sve radnje da šeta bude što manja. Međutim, tužitelj nije ništa poduzeo već je ostavio svoje plovilo uz obalu te se ono udarajući u obalu oštetilo. Predložili su da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženicima.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je predložio donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tuženika 1. Ustrajao je kod navoda iz tužbe posebno naglašavajući kako je održavanje predmetnog veza sigurnim i ispravnim dužnost tuženika 1., osobito s obzirom na to da lokalno nevrijeme koje se dogodilo na dan štetnog događaja nije neuobičajena pojava pa je iz tog razloga neosnovan i prigovor tog tuženika kako lokalno nevrijeme predstavlja višu silu. Osporavao je prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj pozivajući se na odredbu čl. 8. st. 1. t. 1. Uredbe broj 1215/2012. Ustrajao je kod svih navoda iz tužbe.

5. Tuženici su u daljnjem tijeku postupka ustrajali kod navoda iz odgovora na tužbu.

6. Podneskom od 17. prosinca 2024. trgovačko društvo Allianz Hrvatska d.d. stupilo je kao umješač u parnicu na strani 2. i 3. tuženika, a s obzirom na to da su ti tuženici svoju odgovornost osigurali kod te osiguravajuće kuće. Umješač je osporio tužbeni zahtjev, pridružujući se navodima tuženika 2. i 3. u ovoj parnici te osporavajući tužbeni zahtjev po osnovi i visini štete u cijelosti, kao i uzročno-posljedičnu vezu između oštećenja na plovilu tužitelja i predmetnog štetnog događaja.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. U postupku su saslušani svjedoci NS, CS, MS, SS, te stranke – tužitelj, RS, zastupnik po zakonu tuženika 1. JS te tuženici 2. RST i tuženik 3. ZST.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Neosnovano su tuženici 2. i 3. prigovarali nadležnosti ovog suda. Naime, nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u odnosu i na ove tuženike proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 2. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima kojim je propisana nadležnost suda mjesta u kojem je nastala ili bi mogla nastati štetna radnja te iz čl. 8. st. 1. Uredbe koja upućuje na nadležnost suda mjesta u kojem jedan od tuženika ima domicil ako su tužbeni zahtjevi međusobno tako usko povezani da ih je brže za saslušati i o njima odlučiti zajedno, kako bi se izbjegla opasnost od proturječnih sudskih odluka koje bi nastale u odvojenim postupcima. Prema tome, neovisno o tome što su tuženici 2. i 3. osobe s boravištem u drugoj državi članici, okolnost prema kojoj se radi o štetnoj radnji koja je nastala na području ovog suda te međusobna povezanost tužbenog zahtjeva prema svim tuženicima, upućuje na nadležnost ovog suda uz primjenu odredbe čl. 7. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 21/22).

10. U odnosu na tužiteljev prijedlog za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na tuženika 1. napominje se da protek roka za podnošenje odgovora na tužbu nije jedini uvjet za donošenje presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331. b ZPP-a. Naime, u konkretnom slučaju činjenice navedene u tužbi i tužbi priloženi dokazi nisu bili dostatni za stvaranje uvjerenja o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na tog tuženika. Navedeno prije svega zato jer visinu štete koju potražuje tužitelj nije bilo moguće dovesti u vezu s konkretnim štetnim događajem. Tužitelj u tužbi nije jasno naveo koji dijelovi plovila su bili oštećeni i koliki su troškovi popravka svakog pojedinog dijela, niti ponuda koju je dostavio uz tužbu i račun na stranici 25 i 26 spisa upućuju na zaključak o tome da su eventualno svi troškovi iz te ponude upravo troškovi popravka plovila nastali kao posljedica nezgode od 20. srpnja 2023. u luci Veli Lošinj. Zato nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

11. Odgovornost tuženika 1. kao pružatelja usluge nautičkog veza (koju uslugu je pružio tužitelju i tuženicima 2. i 3.) proizlazi iz odredbe čl. 673. l Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, 21/22; dalje: PZ) prema kojoj je pružatelj usluge veza dužan korisniku veza ustupiti mjesto za siguran vez te pažnjom dobrog stručnjaka održavati vez tako da bude ispravan i siguran. Obveza Lučke uprave osiguravati da je vez siguran proizlazi i iz odredbe čl. 62. Pravilnika o redu u lukama u nadležnosti Županijske lučke uprave Mali Lošinj (stranica 158 do 204 spisa). Odgovornost tuženika 1. je subjektivna te se njegova krivnja predmnijeva (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO). U odnosu na ovog tuženika tužitelj je bio dužan dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu i to štetu tj. smanjenje imovine tužitelja, odnosno troškove koje je imao radi popravka broda te uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete. Tuženik 1., kako bi se oslobodio odgovornosti, bio je dužan dokazati da je poduzeo sve mjere i radnje potrebne za sigurnost veza, a s obzirom na to da se njegova krivnja presumira.

12. Odgovornost tuženika 2. i 3. kao vlasnika plovila registarske oznake [registarska oznaka] odnosu na koje tužitelj tvrdi da mu je uslijed udaranja u plovilo tužitelja nanijelo štetu, proizlazi iz odredbe čl. 749. i 750. PZ-a (za štetu koju prouzroči usidreni ili vezani brod ili za štetu prouzročenu usidrenom ili vezanom brodu odgovara brod, odnosno brodovi za koje se dokaže da je njihovom krivnjom šteta prouzročena pri čemu se pod odgovornošću brodice podrazumijeva odgovornost vlasnika). Dakle, odgovornost tuženika 2. i 3. je također subjektivna te je u odnosu na ove tuženike tužitelj bio dužan dokazati štetnu radnju koja je dovela do štete, štetu, uzročno posljedičnu vezu i krivnju vlasnika plovila s obzirom na to da se u odnosu na njih krivnja ne presumira kako to proizlazi iz odredbe čl. 750. PZ-a.

13. Dakle, a kako su tuženici osporavali i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, na tužitelju bio teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu, osim krivnje tuženika 1. koja se predmnijeva.

14. Iz provedenih dokaza ovaj sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo 20. srpnja 2023. u luci Veli Lošinj, u kasnim noćnim satima, kada je uslijed iznenadne pojave lokalnog nevremena došlo do puknuća prednjeg priveznog prstena (anela) za koji je uz rivu bilo vezano plovilo tuženika 2. i 3., uslijed čega je došlo do okretanja plovila i udara u plovilo tužitelja koje je bilo vezano iza plovila tuženika 2. i 3. O takvom slijedu događaja suglasno su iskazivali tuženici 2. i 3. detaljno opisujući tijek događaja, od same pojave nevremena do prerezivanja drugog užeta (koje je prerezala tužena 3.), a kojim je plovilo bilo vezano uz rivu i isplovljavanja prema otoku Iloviku radi sklanjanja od nevremena. Iskaze tuženika 2. i 3. ovaj sud je prihvatio kao i vjerodostojne, a s obzirom na to da su opisivali tijek događaja detaljno, istovjetno, pojašnjavajući slijed događaja koji je prema njihovom opisu jasan i logičan. Prema tome, iz tako utvrđenog opisa nastanka štetnog događaja, što su tuženici 2. i 3. i skicirali prilikom davanja svog iskaza, opisujući kretanje svog plovila nakon što je došlo do puknuća priveznog prstena, proizlazi da je do štetnog događaja došlo uslijed puknuća priveznog prstena za čiju je sigurnost zadužen tuženik 1. Zbog puknuća anela, plovilo tuženika 2. i 3. bilo je vezano samo jednim užetom za rivu te se, nošeno nevremenom i valovima, počelo okretati uslijed čega je lupilo u plovilo tužitelja koje je bilo privezano iza njega.

15. Takve okolnosti nastanka štetnog događaja već same po sebi mogu upućivati na odgovornost tuženika 1. s obzirom na to da je on dužan pažnjom dobrog stručnjaka održavati vez tako da bude ispravan i siguran (čl. 673. l PZ-a). Naime, činjenica prema kojoj je došlo do puknuća priveznog prstena ukazuje na to da vez nije bio siguran. Pri tom se napominje da se nevrijeme o kakvom je riječ bilo u konkretnom slučaju, događa često u području luke Veli Lošinj (o čemu je svjedočio i lučki redari CS). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da je do pucanja priveznih prstena došlo više puta i prije ovog štetnog događaja (kako su svjedočili lučki redari NS i CS), tuženik 1. se ne može pozivati na višu silu kao razlog oslobođenja od odgovornosti. Lokalno nevrijeme je u konkretnom slučaju uobičajena pojava koja ne ulazi u pojam više sile sukladno odredbi čl. 343. ZOO-a. Tuženik 1. je dužan osigurati siguran vez i u okolnostima takvog nevremena koje u ovom podneblju ne predstavlja nepredvidiv i neočekivan događaj, a takav vez očito nije osigurao s obzirom na to da je došlo do puknuća priveznog prstena tim više što je i puknuće anela česta pojava, a kako su iskazivali svjedoci, lučki redari.

16. Međutim, neovisno o tome što bi se ovdje već zbog same činjenice puknuća anela, moglo govoriti o osnovi odgovornosti tuženika 1. za nastalu štetu na plovilu tužitelja, tužitelj nije dokazao visinu štete i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete koju potražuje. Naime, u svrhu dokazivanja svojih navoda vezanih uz visinu štete na plovilu tužitelj je dostavio ponudu trgovačkog društva PRATO d.o.o. (stranica 25 spisa) te račun brodogradilišta Filipi d.o.o. od 26. kolovoza 2023. izdan radi dizanja plovila. Tužitelj je tijekom postupka predlagao i provođenje uviđaja na licu mjesta te vještačenje po vještaku pomorske struke te je sud rješenjem od 8. listopada 2025. pozvao tužitelja uplatiti predujam za provođenje vještačenja u visini od 1.700,00 eura. Međutim, tužitelj taj predujam nije platio te je na ročištu održanom 5. ožujka 2026. odustao od ovih dokaznih prijedloga.

17. Prema shvaćanju ovog suda ponuda broj 124 te račun brodogradilišta FILIPI d.o.o. ne predstavljaju dostatan dokaz o obujmu i visini štete koju je pretrpio tužitelj na svom plovilu uslijed ovog štetnog događaja. U tom smislu se napominje kako sud ne raspolaže stručnim znanjem o tome kako bi utvrdio koji su dijelovi plovila bili oštećeni uslijed udarca plovila tuženika 2. i 3. u tužiteljevo plovilo i koliki su troškovi popravka upravo tih oštećenih dijelova. Ponuda za popravak ne sadrži takvu specifikaciju koja bi se mogla na dovoljnoj razini izvjesnosti dovesti u vezu sa štetnim događajem i oštećenjima koja su tužitelju u tom štetnom događaju nastala. Osim toga, tužitelj ni u tužbi, niti kasnije tijekom postupka nije decidirano naveo koji su dijelovi plovila konkretno oštećeni u štetnom događaju niti je naveo druge okolnosti na temelju kojih bi (eventualno) sud ta oštećenja mogao dovesti u vezu sa štetnim događajem. Isto tako, sud ne raspolaže stručnim znanjem o tome koliki su troškovi popravka tih (oštećenih) dijelova da bi eventualno mogao usporediti dostavljenu ponudu i troškove u njoj navedene sa tržišnim cijenama takve vrste popravka. Drugim riječima, navedena ponuda kao ni iskaz zastupnika po zakonu trgovačkog društva FILIPI d.o.o. koje je ponudu dalo ne predstavljaju nesumnjiv dokaz o tome da su (sva) oštećenja na plovilu nastala kao posljedica predmetne nezgode, niti predstavljaju dostatan dokaz o visini tih troškova i posljedično visini štete koja je tužitelju nastala, a s obzirom na osporavanja tuženika koja se tiču visine štete i uzročno posljedične veze između štetnog događaja i štete koju tužitelj potražuje. Prema tome, a kako tužitelj nije dokazao visinu štete za koju tvrdi da mu je nastala niti uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete koju potražuje, tužbeni zahtjev prema tuženiku 1. nije osnovan jer nisu dokazane sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

18. U odnosu na tuženike 2. i 3. napominje se da, ne samo da tužitelj nije dokazao visinu i uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i nastale štete već nije dokazana ni njihova odgovornost. Ta odgovornost ne proizlazi ni iz jednog dokaza u provedenom postupku. U tom kontekstu se ističe da je tužitelj odustao od vještačenja po vještaku pomorske struke kako je naprijed navedeno te je time utjecao na ishod ove parnice. Ovdje se dodaje da niti jedan postupak tuženika 2. i 3. tijekom štetnog događaja ne ukazuje na njihovu odgovornost već, upravo suprotno, upućuje na zaključak o tome da su ovi tuženici poduzeli sve što je bilo u njihovoj moći da spriječe štetu i da ona bude manja te su u svemu postupali pažnjom dobrih tj. pažljivih brodara. Pri tom se osobito misli na prerezivanje užeta od strane tužene 3. kako bi se s plovilom sklonili od nevremena. Na taj način su tuženici doprinijeli smanjenju štete i na svom i na tužiteljevom plovilu.

19. Slijedom navedenog, a kako nisu dokazane pretpostavke odgovornosti za štetu ni u odnosu na jednog tuženika, sud je tužbeni zahtjev odbio te je odlučio kao u točki I. izreke presude.

20. Sud nije provodio dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke na prijedlog tuženika, a na okolnost kvalitete priveznog prstena. Prije svega, štetni događaj se desio 2023., kada je otkinuti privezni prsten zamijenjen pa se ne bi moglo ni utvrditi kakve je kvalitete anel kojeg više nema. Osim toga, provođenje ovog dokaza nije bilo potrebno uslijed činjenice prema kojoj tužitelj nije dokazao ostale pretpostavke odgovornosti za štetu kod tuženika. Zato tuženik 1. nije bio dužan dokazivati da nije odgovoran za nastalu štetu (zbog čega je predlagao građevinsko vještačenje).

21. Odluku o troškovima postupka sud je odnio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a

22. Tuženik 1. ima pravo na naknadu troškova u iznosu od po 500,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika–„Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), za pristup ročištima od 15. studenoga 2024., 13, svibnja 2025., 14. svibnja 2025., 15. svibnja 2025., 24. rujna 2025. i 5. ožujka 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. Tarife) i pripadajući PDV u visini od 900,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 4.500,00 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke.

23. Tuženici 2. i 3. imaju pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od po 500,00 eura također za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištima od 15. studenoga 2024., 13, svibnja 2025., 14. svibnja 2025., 15. svibnja 2025., 24. rujna 2025. i 5. ožujka 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i pripadajući PDV u visini od 875,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 4.375,00 eura. Ovdje se primjenjuje i uvećanje od 10% sukladno Tbr. 40. t. 1. Tarife pa je ovim tuženicima tužitelj dužan naknaditi parnični trošak u visini od 4.812,50 eura. O zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka, prema zahtjevu tuženika 2. i 3., odlučeno je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

24. Tužitelji su dužni i umješaču naknaditi parnične troškove i to također u iznosu od po 500,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za pristup ročištima od 15. studenoga 2024., 13, svibnja 2025., 14. svibnja 2025., 15. svibnja 2025., 24. rujna 2025. i 5. ožujka 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i pripadajući PDV u visini od 875,00 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 4.375,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zato je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

25. Odluka iz izreke rješenja donesena je primjenom odredbe čl. 206. ZPP-a jer umješač kao osiguratelj odgovornosti tuženika 2. i 3. ima pravni interes stupiti u ovu parnicu, a nitko mu taj pravni interes nije ni osporavao.

U Rijeci 23. travnja 2026.

Sutkinja

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.