REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kž-221/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Saše Cvijetića, predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AB, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog AB podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-134/2026-10 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog AB odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-134/2026-10 od 20. ožujka 2026. pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4., članka 131. stavka 1. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog AB.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da se okrivljeniku na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 u istražni zatvor iz točke I. izreke pobijanog rješenja uračunava vrijeme uhićenja 20. veljače 2026. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-212/2026 od 21. veljače 2026., a od 21. veljače 2026. pa nadalje.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio okrivljeni AB putem branitelja Vladimira Margana, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Rijeci ukine pobijano rješenje.
3. Žalba okrivljenog AB nije osnovana.
4. Iako žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne navodi o kojoj bi se povredi radilo, niti istu obrazlaže, a Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08, našao je da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo te nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U činjeničnom pogledu u žalbi se osporava postojanje okolnosti koje se odnose na osnovanu sumnju kao opću pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora i opasnost od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora sve iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 te se upire na povredu načela razmjernosti.
6. Ovo vijeće drži kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni AB počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11, kao opće pretpostavke za određivanje mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, a koja osnovana sumnja proizlazi iz sadržaja optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-155/2026 od 18. ožujka 2026. i dokaza na kojima se ista temelji, a kako je to valjano, jasno i detaljno obrazloženo u točki 10. obrazloženja pobijane odluke, na koju se točku obrazloženja upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. U tome su detaljno izneseni dokazi i podaci na kojima se temelji optužnica koji su i obrazloženi u odlučnom sadržaju koji potkrjepljuje vjerojatnost počinjenja djela s time da će konačnu ocjenu o svim provedenim dokazima dati raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka.
7. Postojanje posebne osnove za produljenje istražnog zatvora kao iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, pravilno sud prvog stupnja nalazi u činjenici da je prethodno osuđivan presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-714/2024 od 03. rujna 2024. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 (dakle također kaznenog djela s elementima nasilja) te mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uz rok kušnje u trajanju od tri godine iz čega bi proizlazilo da je kazneno djelo za koje se osnovano sumnjiči u ovom postupku počinio unutar roka provjeravanja po citiranoj presudi, a također i da je nepravomoćno osuđen zbog istovjetnog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-482/2020 što ukazuje da predmetno osnovano sumnjičenje nije izolirani incident u njegovom postupanju. Imajući u vidu navedeno te sagledavajući način počinjenja kaznenog djela gdje se okrivljenik osnovano sumnjiči da je oštećenom NB putem telefona u više navrata psovao majku te mu prijetio da će ga zadaviti kad ga sretne, što ukazuje na viši stupanj kriminalne volje i upornosti u njegovom postupanju, u svojoj ukupnosti predstavlja osobite okolnosti koje i dalje upućuju na realno predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi okrivljeni AB počiniti isto ili slično kazneno djelo, a što predstavlja istražnozatvorsku osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Prvostupanjski je sud pri donošenju pobijanog rješenja, imajući u vidu težinu kaznenog djela za koje se okrivljeni AB tereti, propisane kazne za to kazneno djelo te kaznu koja se može očekivati ako imenovani okrivljenik bude proglašen krivim, kao i dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, u konkretnom slučaju pravilno valoriziralo načelo razmjernosti. Prvostupanjsko rješenje sadrži konkretne i dostatne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene mjere istražnog zatvora, pa je, produljenje te mjere u konkretnom slučaju razmjerno postizanju opravdanog cilja, budući da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovom stadiju postupka pretežu nad pravom na slobodu predmetnog optuženika, pri čemu zbog značaja svih okolnosti na način kako su utvrđene i opasnosti koja se nastoji prevenirati, nisu odgovarajuće blaže mjere.
9. Slijedom navedenog, a kako ispitujući pobijano rješenje po članku 494. stavak 4. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Rijeka, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
