REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4321/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari tužitelja PARKOVI I NASADI d.o.o., Split, Kavanjinova 15, OIB: 64789478164, zastupanog po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnica u Splitu, radi predaje u posjed, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9.ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 23.travnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju u suposjed dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji dio je u skici vještva sudskog vještaka Ivana Barbalića omeđen linijom A-B-C-D-E-P- O-N-AB-AA-Z-V-U-T-S-R-F-G-H-L-M-A i šrafiran zelenom bojom.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predati tužitelju u posjed dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji dio je u skici vještva sudskog vještaka Ivana Barbalića omeđen linijom I-J-K-L-M-I i šrafirana plavom bojom, što u naravi predstavlja zgradu anagrafske oznake [adresa].

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.876,27 EUR.

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja određuje se privremena mjera kojom se ovlašćuje tužitelja da uđe u suposjed nekretnine označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to dio iste koji je u skici vještava sudskog vještaka Ivana Barbalića omeđen linijom A-B-C-D-E-P-O-N-AB-AA-Z-V-U-T-S-R-F-G-HL-M-A i šrafiran zelenom bojom te u suposjed objekta anagrafske oznake [adresa], izgrađenom na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koji objekt je u skici vještava sudskog vještaka Ivana Barbalića omeđen linijom I-J-K-L-M- I i šrafirana plavom bojom te izvrši potrebne radove radi uklanjanja urušenog stabla te popravka krovišta na objektu anagrafske oznake [adresa], kao i druge potrebnih radove na uređenju, sanaciji i redovnom održavanju krošnji stabala koja se nalaze na označenoj a što je tuženik OŽ dužan trpjeti.

II. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah, te ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga postupka.

III. Žalba izjavljena protiv ovoga rješenje na odgađa njegovu ovrhu."

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 5. prosinca 2021. protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu radi predaje u posjed i suposjed nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Tužbu je temeljio na tvrdnji da je kao pravni sljednik Samostalne ustanove Kupališta u Splitu vlasnik te nekretnine, te da tuženik samovlasno drži u isključivom posjedu navedenu česticu, sprječava tužitelju pristup i posjedovanje, uključujući objekt anagrafske oznake [adresa] koji je u isključivom vlasništvu tužitelja. Istovremeno je istaknuto da se predmet otkupa NŽ ograničavao samo na stan u prizemlju zgrade [adresa], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima te zgrade i zemljištem nužnim za redovitu upotrebu te zgrade, a ne i na ostatak čestice niti na zgradu 73A.

U tijeku postupka tužbeni zahtjev je uređen i preciziran podneskom tužitelja od 26. svibnja 2023. te sada glasi kako je navedeno u izreci ove presude. Ujedno je tužitelj predložio i određivanje privremene mjere kao u izreci rješenja.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom čitavog postupka osporavao tužbeni zahtjev, ističući ponajprije prigovor promašene aktivne legitimacije (tvrdio je da tužitelj nije vlasnik), zatim da je tuženik kao etažni vlasnik stekao i vlasništvo predmetnog zemljišta temeljem čl. 367. ZV-a (uspostava jedinstva zemljišta i zgrade), podredno da predmetna nekretnina predstavlja imovinu Republike Hrvatske u smislu propisa o privatizaciji, te da je tužbeni zahtjev nepotpun.

3.Ovaj sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. Z-20724/18, saslušanjem stranaka i svjedoka ZŽ, AŽ, ČŽ, MŽ i PŽ, očevidom te vještačenjem po vještacima geodetske struke Ivanu Barbaliću i građevinske struke Ranku Kuriru.

Spis br. P-1666/2021, u predmetu koji se vodi radi utvrđenja ništetnim ugovora o zakupu (sklopljenog između tužitelja i KŽ) nije pribavljen jer po ocjeni ovog suda nema nikakvog utjecaja na ovaj spor, a osim toga taj ugovor ionako ne bi mogao biti ništetan (sve i da je tužitelj raspolagao tuđom stvari) jer se o tome da ugovori kojim se raspolaže tuđom stvari nisu ništetni odavno izjasnila sudska praksa (VSRH: Rev-1908/11; II Rev-178/94).

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za predaju dijela nekretnine u suposjed, odnosno dijela iste u isključivi posjed.

4.1.Između stranaka nije sporno: da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica] s upisom vlasništva na ime Općenarodne imovine i Samostalne ustanove Kupalište u Splitu kao organa upravljanja; da je tuženik OŽ otkupom stana dana 27. ožujka 1995. s Gradom Splitom stekao etažno vlasništvo nad stanom u prizemlju zgrade [adresa], koja je izgrađena na navedenoj čestici; da su RŽ, N i HŽ etažni vlasnici drugog stana u istoj zgradi; da predmetna čestica u naravi obuhvaća zgradu [adresa], dio objekta anagrafske oznake [adresa], dvorišno zemljište, pomoćne objekte i neizgrađeno zemljište prema moru; da je tuženik u faktičnom posjedu dvorišnog zemljišta i objekta oznake [adresa]; da je prijedlog tužitelja za uknjižbu prava vlasništva odbijen rješenjem ovog suda Z- 20724/18 od 29. listopada 2018.

4.2.Sporno između stranaka jest tko je vlasnik predmetnih nekretnina, odnosno tko ima jači pravni temelj posjedovanja.

4.3.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

5.Na temelju izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 5-6 spisa) i potvrde Trgovačkog suda u Splitu (list 7- 8) razvidno je da je Samostalna ustanova Kupalište u Splitu bila upisana u zemljišnoj knjizi kao organ upravljanja nekretninom u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je tužitelj Parkovi i nasadi d.o.o. nastao kroz slijed pravnih pretvorbi, a Samostalna ustanova Kupalište je pripojena komunalnom poduzeću Parkovi i nasadi 1968. godine (Rješenje Fi-756/68-2), zatim su konstituirane radne organizacije i na kraju izvršeno preoblikovanje u društvo s ograničenom odgovornošću. Ovaj slijed transformacija u cijelosti je dokazan tom javnom ispravom koja je vjerodostojan dokaz s presumpcijom istinitosti sadržaja, a tuženik nije dokazao suprotno u smislu čl.230.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

5.1.Glede tuženikovih navoda da je na kat. čest. [katastarska čestica] (što je katastarska predmetne nekretnine) kao posjednik upisan Veslački klub Gusar, treba reći da to doista proizlazi iz posjedovnog lista, ali to ne utječe na vlasništvo jer je tužiteljev pravni prednik uknjižen u zemljišnoj knjizi, a tuženik nije dokazao suprotno tj. da VK Gusar polaže vlasničko pravo na tu nekretninu i da je u tom smislu poduzeo kakve pravne radnje spram tužitelja.

Isto tako, nebitan je sadržaj internetskog članka o povijesti splitskih kupališta jer navodi o privatnom kupalištu Šore (koje je i tuženik spominjao u iskazu) nisu relevantni jer se odnose na razdoblje prije II. svjetskog rata, a tužitelj vlasništvo stječe nakon 1945. što je vidljivo iz povijesnog izvatka.

5.2.Nadalje, iz dopisa Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) od 16. siječnja 2023., Odluke Gradskog vijeća Grada Splita od 28. prosinca 1995. i Zaključka Gradskog vijeća Grada Splita od 16. veljače 2023., proizlazi da tužitelj nije bio podvrgnut postupku pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91), nego je preoblikovan u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Grad Split je zaključkom potvrdio da je predmetna nekretnina bila vlasništvo tužitelja na dan 28.12.1995.

5.3.Republika Hrvatska, usprkos obavještavanju i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od strane tuženika (dopisom od 24. travnja 2023.) i od strane ovog suda (dopisom od 28.ožujka 2025.), nije se uključila u ovaj postupak kao umješač niti je podnijela ikakav podnesak kojim bi polagala pravo na predmetnu nekretninu.

5.4.Vještak geodetske struke Ivan Barbalić naveo je u svom nalazu od 6.2.2023. da čest. zem. [katastarska čestica] obuhvaća: zgradu [adresa], dio objekta 73A (lik I-J-K-L-M-I, šrafiran u izvornom nalazu plavom bojom), te ostalo dvorišno i zeleno zemljište s pomoćnim objektima (lik A-B-C-...-M-A, šrafiran zelenom bojom), pri čemu je površina zemljišta nužnog za redovitu upotrebu zgrade [adresa] označena crvenom šrafurom i iznosi 172 m² (pojas od 3 m od građevine, sukladno mišljenju vještaka Kurira i GUP-u Grada Splita).

U dopuni-očitovanju od 12.10.2025. je naveo da su stepeništa i samostalni objekt na sjeveroistočnom dijelu čestice prikazani na skici te da mu prilikom očevida ni u zadatku dobivenom od suda nije bilo kazano da se izjasni o položaju i mjestima namijenjenim za ostavljanje motornih vozila, o položaju šahti i septičkoj jami, o položaju granice pomorskog dobra, o načinu pristupa, broju i namjeni eventualnih ulaza na predmetnu nekretninu i o pomoćnim objektima.

5.5.Vještak građevinske struke Ranko Kurir u nalazu iz siječnja 2023. i pisanom očitovanju od 2. lipnja 2025. utvrdio je da je za redovitu upotrebu zgrade [adresa] dovoljan pojas širine 3 metra od pročelja zgrade, uključujući prostor oko vanjskog stepeništa i nadstrešnice, temeljem odredbe čl. 49. GUP-a Splita (Sl. glasnik grada Splita 55/2014, str. 32), što iznosi ukupno 172 m².

U svom očitovanju na prigovore tuženika od 2.6.2025. vještak je naveo: da u vještvu nije ništa označavao jer mu to nije bio zadatak već je geodet označavao temeljem njegovih navoda; da ga na očevidu i u zadatku nitko nije uputio niti zatražio da se izjašnjava o ostalim objektima na parceli; da mu zadatak nije bio etažiranje ili utvrđivanje suvlasničkih dijelova; da septička jama, ukoliko postoji, je funkcionalni dio osnovne zgrade te bi mogla biti zajednički dio zgrade jer služi svima; da utvrđivanje površine pomorskog dobra i uopće granice pomorskog dobra nije u obuhvatu ovlaštenja sudskog vještaka za građevinarstvo; da mu nije bio zadatak utvrđivanje pristupa predmetnoj zgradi, niti pojas oko pristupnog puta te da u GUP-u Grada Splita nije pronašao odredbu koja određuje „pojas oko pristupnog puta“.

5.6.Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja FŽ utvrđeno je da je tužitelj desetljećima u knjigovodstvenim evidencijama i bilancama imao evidentiranu predmetnu nekretninu kao svoju imovinu, da ju je nastojao uknjižiti (prijedlog odbijen radi neispunjenja formalnih preduvjeta za legalizaciju jednog objekta na nekretnini), te da je tužitelju fizički onemogućen pristup lancima zatvorenim vratima.

5.7.Iz iskaza tuženika NŽ proizlazi da on sam ne smatra sebe vlasnikom predmetnog dvorišnog zemljišta niti objekta [adresa], nego smatra da su iste vlasništvo općenarodne imovine, tj. sada Republike Hrvatske, te da su on i njegovi preci posjednici od 1963. godine. Nadalje, iz iskaza tuženika je utvrđeno da je stanarsko pravo na stan u [adresa] izvorno dodijelilo poduzeće Kupališta (pravni prednik tužitelja) te da da ne zna je li bila okućnica uključena u cijenu navedenu u ugovoru kojim je otkupio stan u zgradi [adresa].

5.8.Iz iskaza svjedokinja MŽ i PŽ (supruge tuženika) utvrđeno je: da je dvorište (baštu) Savez boraca, Union Dalmacija, Zdravljak, Studentski centar i slične organizacije koristio sezonski (od lipnja do rujna), ali uz ključeve u rukama svekra svjedokinje PŽ; da je predmetna bašta u ostatku godine bila zaključana i nju su održavali tuženik i njegova obitelj; da su tuženik i obitelj MŽ bili u mirnom posjedu dijela dvorišta oko zgrade. Svjedokinja RŽ je izričito navela da nakon otkupa svog stana ona nije smatrala da je to zemljište njezino vlasništvo i da nema veze s predmetnim dvorištem.

5.9.Iz iskaza svjedoka ČŽ i svjedokinje AŽ (sestre tuženika) potvrđeno je da je obitelj PŽ u zgradu [adresa] doselila između 1963. i 1965. zamjenom stana, da su koristili predmetno dvorište, te da je u objektu 73A sezonski poslovao najprije Zdravljak, zatim Studentski centar i Savez boraca, a u posljednjih dvadesetak-trideset godina tuženikov brat EŽ. Nitko od svjedoka ne navodi da je obitelj EŽ bila vlasnik objekta 73A ili dvorišnog zemljišta izvan neposredne okoline zgrade.

5.10.Pregledom spisa br. Z-20724/18 utvrđeno je da je rješenjem od 29. listopada 2018. odbijen prijedlog tužitelja za brisanje društvenog vlasništva i uknjižbu prava vlasništva, a to je obrazloženo time da bi to bilo moguće da je tužitelj dostavio elaborat o etažiranju i izjavu svih suvlasnika.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Kako je Samostalna ustanova Kupalište u Splitu upisana u zemljišnoj knjizi kao organ upravljanja nekretninom u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te je tužitelj njen sveopći pravni sljednik (što proizlazi iz povijesnog stanja u sudskom registru), u korist tužitelja djeluje zakonska predmnjeva vlasništva iz čl. 362. st. 1. ZV-a. Tko tvrdi suprotno, dužan je to dokazati.

Tuženik nije dokazao suprotno. Osnovni prigovor tuženika – da bi tužitelj trebao biti podvrgnut Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakonu o privatizaciji, pa da mu neprocijenjena imovina ne pripada – nije se pokazao osnovanim. Naime, unatoč tuženikovim prijedlozima i obavijestima ovog suda, Republika Hrvatska se držala pasivno i nije se umiješala u parnicu niti je podnijela ikakav zahtjev kojim bi polagala pravo vlasništva ili kakvo drugo pravo na predmetnoj nekretnini. U takvim okolnostima, eventualna predmnjeva iz čl. 362. st. 3. ZV-a, prema kojoj bi nekretnina bila vlasništvo RH ako nije utvrđeno u čijem je vlasništvu i ne djeluje predmnjeva iz st. 1. i 2., ne može biti primijenjena, jer upravo djeluje predmnjeva iz čl. 362. st. 1. ZV-a u korist tužitelja.

Odbijeni prijedlog za uknjižbu (predmet br. Z-20724/18) ne prejudicira materijalno- pravnu situaciju. Kao što je utvrđeno iz spisa, prijedlog je odbijen zbog formalnih razloga (manjkava dokumentacija), a ne zbog meritorne ocjene da tužitelju ne pripada pravo vlasništva. Odbijanje prijedloga za uknjižbu u zemljišno-knjižnom postupku ne dovodi do istih učinaka koji postoje u slučaju pravomoćno presuđene stvari u parnici. Osim toga, zakonska predmnjeva vlasništva iz čl. 362. ZV-a postoji neovisno o tome je li vlasništvo uknjiženo ili nije.

6.1.Glede prigovora iz čl. 367. ZV-a (uspostava jedinstva zemljišta i zgrade), treba reći da nema mjesta primjeni te odredbe. Odredba čl. 367. ZV-a odnosi se na situacije u kojima je zgrada bila u nečijem vlasništvu, ali nije bila upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano (društveno) zemljište na kojemu je izgrađena. Međutim, kako je tužitelj dokazao (uvidom u povijesni ZK izvadak i Ispravom o određivanju organa upravljanja od 2. travnja 1963.), i zgrada i zemljište bili su u društvenom vlasništvu, uknjiženi u istom zemljišnoknjižnom tijelu i kao takvi su uvijek tvorili pravno jedinstvo. Nije dakle bilo situacije u kojoj bi zgrada bila u privatnom vlasništvu, a zemljište u društvenom, što je nužni preduvjet za primjenu čl. 367. ZV-a.

Nadalje, treba reći da iz ugovora o kupoprodaji stana od 27.3.1995. proizlazi da je tuženik kupio stan, zajedničke prostorije i uređaje zgrade u idealnom dijelu srazmjerno vrijednosti stana prema ostalim stanovima. Tuženik, dakle, otkupom stana nije mogao steći pravo vlasništva na čitavoj predmetnoj čestici.

6.2.Objekt anagrafske oznake [adresa] je identificiran vještačenjem kao poseban objekt na jugozapadnom dijelu čestice, koji je u posjedu tuženika (odnosno koji su koristili niz osoba temeljem ugovora s tužiteljem, a tuženikova obitelj ga koristi kao skladište). Nitko od svjedoka nije tvrdio da je objekt [adresa] sagradio tuženik ili obitelj EŽ. Štoviše, tuženikova supruga PŽ navela je da je objekt sagrađen kad i stambena zgrada, a obitelj PŽ je doselila u tu zgradu nakon izgradnje zamjenom stanova. Dakle, tuženik ne može isticati pravo vlasništva na taj objekt ni po kojoj osnovi.

6.3.Preostalo dvorišno zemljište (označeno zelenom bojom u skici vještaka Barbalića, površine 1442 m²) je u posjedu tuženika koji je onemogućio pristup zaključavanjem i lancima. Tuženik nije pružio niti jedan pravno valjani naslov koji bi ga ovlašćivao na isključivi posjed tog zemljišta. Suprotno tome, tužitelj je vlasnik tog zemljišta temeljem predmnjeve iz čl. 362. st. 1. ZV-a te ima pravo na zaštitu vlasništva sukladno čl. 162. i 166. ZV-a.

6.4.U odnosu na prigovor pomorskog dobra, treba reći da Republika Hrvatska, koja po sili zakona skrbi o pomorskom dobru i upravlja njime, bi bila jedina stranka koja je ovlaštena isticati pravo na eventualni dio nekretnine koji bi imao status pomorskog dobra. Međutim, Republika Hrvatska se nije umiješala u ovaj postupak i nije polagala nikakvo pravo na spornom zemljištu čime je implicitno ukazala na to da predmet spora nema niti djelomično status pomorskog dobra. Osim toga, utvrđivanje granice pomorskog dobra nije nadležnost vještaka već nadležnog tijela iz čl.19. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23). Sve i da to nadležno tijelo u budućnosti deklarira status pomorskog dobra makar na jednom manjem dijelu predmetne nekretnine, to će za posljedicu imati jedino obvezu tužitelja da prestane posjedovati taj dio kao vlasnik, a tuženik ionako već sad treba prepustiti posjed tužitelju, odnosno tužitelj čak ne traži ni isključivi posjed dvorišta (što bi imao pravo) već suposjed. Dakle, prigovor tuženika u ovom pogledu je neosnovan i ne utječe na odluku u ovom predmetu.

6.5.Tuženik je u podnesku od 28. studenoga 2025. i na ročištu 9. ožujka 2026. inzistirao da se vještaci Kurir i Barbalić pozovu na ročište radi neposrednog saslušanja, navodeći da njhova pisana očitovanja nisu dostatna. Rješenjem donesenim na ročištu 9. ožujka 2026. taj prijedlog je odbijen. Naime, po ocjeni ovog suda, dopunskom usmenom saslušanju vještaka (nakon što su se u pisanom obliku očitovali na prigovore) ima mjesta samo ako su prigovori stranke usmjereni na utvrđivanje pravno relevantnih činjenica.

6.6.U konkretnom slučaju, tuženikovi prigovori se odnose na: 1) samostalnu garažu, odnosno jasno omeđeno mjesto namijenjeno ostavljanju motornih vozila tuženika na južnom dijelu predmetne nekretnine do vanjskog stepeništa, a koje je jasno razgraničeno od ostalih dijelova nekretnine; 2) šahtu, odnosno septičku jamu koja se nalazi po sredini predmetne čestice, a koja ima svojstvo pripatka stambenoj zgradi anagrafske oznake [adresa], 3) ulaz, odnosno način pristupa na predmetnu nekretninu, koliko ih ima, za što su namijenjeni; 4) granicu pomorskog dobra; a koje sve dijelove bi prema mišljenju tuženika nastavno na očitovanje vještaka Ranka Kurira trebao vještak geodet Ivan Barbalić ucrtati.

Vezano za garažu, odnosno omeđeno mjesto za ostavljanje motornih vozila, treba reći da tuženik prilikom očevida nije spominjao navedeni objekt (iako ni on sam u podnescima izgleda nije siguran je li riječ o garaži kao čvrstom objektu ili samo omeđenom mjestu) niti je u postupku pružio ikakve dokaze da je on na bilo koji način stekao pravo vlasništva toga dijela. Uostalom, iz skice vještaka Ivana Barbalića jasno proizlazi da pod zemljište za redovnu upotrebu zgrade spada sve južno od kuće (pa čak i neki objekt u obliku pravokutnika koji se proteže i na susjednu parcelu, pored slova U-T na skici) te navedeni dio tužitelj uopće ne traži da mu se preda u posjed. Glede šahte i/ili septičke jame po sredini predmetne čestice, isto tako valja naglasiti da istu tuženik nije spominjao na očevidu kao nešto što bi trebalo pregledati na očevidu kao relevantno za ovaj postupak. Ukoliko se ista doista nalazi na sredini predmetne čestice (dakle, na dijelu koje je obojeno zelenom bojom na skici vještaka Barbalića), to znači da će tuženiku biti omogućeno pražnjenje iste jer tužitelj ovom parnicu traži suposjed tog dijela zemljišta što znači da i tuženiku omogućuje daljnji suposjed. Inače, septička jama se ne bi mogla smatrati pripatkom zgrade zato što nije pokretna stvar (čl.7.st.1.ZV) niti bi se mogla smatrati sporednim dijelom stana tuženika (čl.67.st.3.ZV).

Što se tiče ulaza i pristupa na nekretninu, treba reći da je tuženikova supruga u iskazu kazala da postoje zapadni ulaz (koji je zatvorila tuženikova obitelj) i istočni ulaz na predmetnu nekretninu. S obzirom na to da, prema skici vještaka Barbalića, sve uzduž istočne međe parcele predstavlja ili zemljište za redovnu upotrebu zgrade ili zemljište koje će i dalje biti u suposjedu tuženika, to se može reći da tuženik ima pristup do svog stana u kući.

O tom da je nebitan prigovora glede pomorskog dobra sud se izjasnio pod toč.6.4. Dakle, nijedan od prigovora tuženika ne bi doveo do drugačije, za njega povoljnije, odluke u ovoj parnici pa je ovaj sud mišljenja kako je isticanje tih prigovora na mišljenje vještaka irelevantno i usmjereno jedino na odugovlačenje parnice i sprječavanje uvođenja tužitelja u posjed, odnosno suposjed predmetne nekretnine. Usmeno saslušanje vještaka na ove nebitne okolnosti bi predstavljalo nepotrebno stvaranje parničnih troškova i postupanje protivno načelu ekonomičnosti. Vještačenje, kao i sve druge vrste dokaza, se izvode radi utvrđivanja bitnih činjenica, a ne izvode se da bi se zadovoljilo doslovno tumačenje zakonske odredbe.

6.7.Stoga, zbog svega navedenog, temeljem čl.166.st.1.ZV prihvaćen je tužbeni zahtjevi odlučeno kao u izreci.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužitelju je dosuđen sljedeći trošak: po 250 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 29.5.2023., te za ročišta od 8.6.2022., 20.9.2022., 21.11.2022., 27.3.2025., 18.7.2025., 9.3.2026., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 5.000,00 EUR, a kad se doda 515,27 EUR za vještačenje, 180,50 EUR pristojbe tužbe, 180,50 EUR pristojbe presude, dobije se iznos od 5.876,27 EUR. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 7.6.2022. jer je nepotreban za vođenje parnice (čl.155.st.1.ZPP) budući da je predan dan prije ročišta i mogao je usmeno biti izložen na tom ročištu.

8.Glede prijedloga za određivanje privremene mjere, treba reći da tužitelj nije dostavljenim fotografijama dokazao mogućnost nastanka štete koja bi bila nenadoknadiva pa utoliko nisu ispunjeni uvjeti iz čl.346.Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) te je stoga prijedlog odbijen čime se ne dira u eventualnu obvezu tuženika da naknadi štetu tužitelju ako je doista nastala zbog njegovog ponašanja.

U Splitu, 23.travnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika