Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Stalna služba u Prelogu

J, [adresa]

Poslovni broj: Povrv-121/2022-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, po sutkinji toga suda Nini Markuliji, u pravnoj stvari tužitelja Međimurje-plin d.o.o. za opskrbu plinom, Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600, zastupan po Hrvoju Spajiću, odvjetniku u OD Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Ferokotao d.o.o., Kolodvorska ulica 78 a, Donji Kraljevec, OIB: 64515673931, zastupan po punomoćnici Nataliji Kriković, odvjetnici u Čakovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 9. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Dominika Miševića, odvjetnika u Zagrebu, direktora tuženika JČ osobno te punomoćnice tuženika Natalije Kriković, odvjetnice u Čakovcu, 23. travnja 2026. objavio i

p r e s u d i o j e:

I. Ukidaju se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Andreasa Varga iz Preloga, broj Ovrv- 4001/2022, UPP/OS-Ovrv-499/2022 od 13. rujna 2022. i platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave Javnog bilježn ika Ivana Kvakana iz Čakovca, broj Ovrv-5818/2022, UPP/OS-Ovrv-723/2022 od 29. studenog 2022.

II. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja Međimurje-plin d.o.o. za opskrbu plinom, Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600 te se nalaže tuženiku Ferokotao d.o.o., Kolodvorska ulica 78 a, Donji Kraljevec, OIB: 64515673931 isplatiti tužitelju Međimurje-plin d.o.o. za opskrbu plinom, Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600 iznos od 1.125,18 eura (tisuću sto dvadeset i pet eura i osamnaest centi) sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 400,36 eura od 22. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 724,82 eura od 22. listopada 2022. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja Međimurje-plin d.o.o. za opskrbu plinom, Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600 protiv tuženika Ferokotao d.o.o., Kolodvorska ulica 78 a, Donji Kraljevec, OIB: 64515673931 radi isplate iznosa od 362.940,35 eura (tristo šezdeset i dvije tisuće devetsto četrdeset eura i trideset i pet centi) sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 242.182,83 EUR od 21.05.2022.,

- na iznos od 755,99 EUR od 21.05.2022.,

- na iznos od 5.065,69 EUR od 21.05.2022.,

- na iznos od 978,81 EUR od 21.05.2022.,

- na iznos od 3.893,86 EUR od 21.05.2022.,

- na iznos od 3.311,91 EUR od 21.05.2022.,

- na iznos od 354,53 EUR od 21.06.2022.,

- na iznos od 1.599,36 EUR od 21.06.2022.,

- na iznos od 173,41 EUR od 21.06.2022.,

- na iznos od 13,03 EUR od 21.06.2022.,

- na iznos od 32.897,63 EUR od 21.06.2022.,

- na iznos od 265,58 EUR od 21.06.2022.,

- na iznos od 3.380,01 EUR od 21.07.2022.,

- na iznos od 144,29 EUR od 21.08.2022.,

- na iznos od 1.764,76 EUR od 21.08.2022.,

- na iznos od 32.309,21 EUR od 21.08.2022.,

- na iznos od 158,23 EUR od 21.08.2022.,

- na iznos od 11.980,28 EUR od 22.09.2022.,

- na iznos od 392,99 EUR od 22.10.2022.,

- na iznos od 363,42 EUR od 22.10.2022.,

- na iznos od 10,76 EUR od 22.10.2022.,

- na iznos od 18.483,05 EUR od 22.10.2022.,

- na iznos od 2.460,74 EUR od 22.10.2022. do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju Međimurje-plin d.o.o. za opskrbu plinom, Čakovec, Obrtnička 4, OIB: 29035933600 naknaditi tuženiku Ferokotao d.o.o., Kolodvorska ulica 78 a, Donji Kraljevec, OIB: 64515673931 troškove postupka u iznosu od 89.361,25 eura (osamdeset devet tisuća tristo šezdeset i jedan euro i dvadeset i pet centi) sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika Ferokotao d.o.o., Kolodvorska ulica 78 a, Donji Kraljevec, OIB: 64515673931 za naknadu troškova postupka za iznos od 18.101,25 eura (osamnaest tisuća sto jedan euro i dvadeset i pet centi) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. srpnja 2022. javnom bilježniku Andreasu Varga iz Preloga podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 2.196.251,05 kuna sa zateznim kamatama te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv- 4001/2022 od 13.09.2022.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio prigovor u kojem u cijelosti pobija osnov i visinu spornog potraživanja. Tuženik ističe kako su svi računi pobrojani u Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja na kojima temelji pobijano rješenje o ovrsi, neosnovani u potpunosti. Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelju platio sve dužne iznose s osnove isporučenog pl ina, sukladno ugovorenoj cijeni prema Ugovoru o opskrbi plinom br. 50350-2018/P1 i III. Aneksu Ugovora o opskrbi plinom br. 50350-2018/P1 (važećih do dana 30. rujna 2022.), a kojim da je između ugovornih strana jasno utvrđeno kako: „Cijena prirodnog plina je nepromjenjiva i ne mijenja se za predmetno razdoblje ponude/ugovora, osim u slučaju promjene cijene uslijed zakonskih i podzakonskih akata, odnosno prema odlukama Vlade RH, HERA-e i HROTE na koje opskrbljivač nema utjecaja.“ Tuženik navodi kako je tužitelj dostavio tuženiku u travnju 2022. ponudu novog IV. Aneksa osnovnom ugovoru i financijsko terećenje br. 400-200226-8 na iznos od 1.824.726,50 kuna s rokom plaćanja 8 dana, kao i priložene račune za mjesec travanj 2022. i to br. 401 -214507- 0, 401-214508-0 i 401-214509-6, obračunate po novim cijenama iz IV. Aneksa Ugovora, a koji Aneks da tuženik nikada nije potpisao niti je na iste uvjete pristao.

3. Tužitelj je 26. listopada 2022. javnom bilježniku Andreasu Varga iz Preloga podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 546.800,67 eura / 72.572,92 kuna sa zateznim kamatama te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-5818/2022 od 29.11.2022.

4. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio prigovor u kojem u cijelosti pobija osnov i visinu spornog potraživanja. Tuženik ističe kako su svi računi pobrojani u Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja na kojima temel ji pobijano rješenje o ovrsi, neosnovani u potpunosti. Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelju platio sve dužne iznose s osnove isporučenog plina, sukladno ugovorenoj cijeni prema Ugovoru o opskrbi plinom br. 50350-2018/P1 i III. Aneksu Ugovora o opskrbi plinom br. 50350-2018/P1 (važećih do dana 30. rujna 2022.), a kojim da je između ugovornih strana jasno utvrđeno kako: „Cijena prirodnog plina je nepromjenjiva i ne mijenja se za predmetno razdoblje ponude/ugovora, osim u slučaju promjene cijene uslijed zakonskih i podzakonskih akata, odnosno prema odlukama Vlade RH, HERA-e i HROTE na koje opskrbljivač nema utjecaja.“ Tuženik navodi kako je tužitelj dostavio tuženiku u travnju 2022. ponudu novog IV. Aneksa osnovnom ugovoru i financijsko terećenje br. 400-200226-8 na iznos od 1.824.726,50 kuna s rokom plaćanja 8 dana, kao i priložene račune za mjesec travanj 2022. i to br. 401 -214507- 0, 401-214508-0 i 401-214509-6, obračunate po novim cijenama iz IV. Aneksa Ugovora, a koji Aneks da tuženik nikada nije potpisao niti je na iste uvjete pristao.

5. Ovosudnim rješenjem broj: Povrv-121/22-2 od 30. siječnja 2023. izvan snage je stavljeno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreasa Varge iz Preloga, br. Ovrv-4001/2022 od 13. rujna 2022. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Ovosudnim rješenjem broj: Povrv-5/23-3 od 12. travnja 2023. izvan snage je stavljeno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca, broj: Ovrv-5818/2022, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 723/22 od 29. studenog 2022. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Raspravnim rješenjem na zapisniku od 24. listopada 2023. na ovaj parnični predmet spojen je spis Povrv-5/2023 radi provođenja jedinstvenog postupka.

8. Tužitelj se očitovao na prigovore tuženika podnescima od 10. veljače 2023. u kojima navodi kako je Aneksom Ugovora od 31. kolovoza 2021. godine ugovorena je načelno nepromjenjiva cijena za plin kojeg se tužitelj obvezao isporučiti tuženiku u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022. Drugačije nije ni moglo biti. Cijena se ugovara samo za predmet ugovora, a on je u konkretnom slučaju bio određen odredbom čl. 6. Ugovora (1.428.853 kwh prirodnog plina). Ni na što preko toga tuženik nije stekao pravo, pa tako ni pravo zahtijevati isporuku plina preko 1.428.853 kwh po cijeni iz III. Aneksa Ugovora. Poslovanje opskrbljivača plinom strogo je regulirano i nadzirano, pa improvizacijama kakve sugerira tuženik ne bi bilo mjesta sve i kad bi tužitelj na njih pristao. Ugovor i njegov III. Aneks sasvim su jasni i ne ostavljaju prostora improvizacijama. Tužitelj se Ugovorom (i njegovim III. Aneksom) obvezao tuženiku u razdoblju od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022. isporučiti točno određenu količinu plina po nepromjenjivoj cijeni iz III. Aneksa. Ni na što preko toga tužitelj se nije obvezao niti je tuženik ni na što preko toga stekao pravo. Tuženik, stoga, neosnovano tvrdi da bi mu, nakon što mu je već isporučio 1.428.853 kwh prirodnog plina, tužitelj i dalje trebao isporučiti plin po cijenama iz III. Aneksa. Ugovorenu količinu plina od 1.428.853 kwh tužitelj je isporučio tuženiku već u prosincu 2021. godine, o čemu je obavijestio tuženika u siječnju 2022. godine, ukazujući mu na potrebu za definiranjem uvjeta pod kojima će se vršiti daljnja opskrba plinom i pridržavajući pravo zahtijevati od njega plaćanje tržišne cijene za više isporučeni plin. Nakon što su Ugovor i III. Aneks u cijelosti konzumirani, tuženik je nastavio povlačiti plin od tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi kako je svu korist koju je tuženik time stekao dužan vratiti tužitelju, pa makar s osnove primjene instituta stjecanja bez osnove. Također, tužitelj navodi kako su sklapanjem svakog od Aneksa, parnične stranke zapravo sklopile novi ugovor o opskrbi plinom pri čemu su u njega inkorporirale sve odredbe Ugovora (osim čl. 7. Ugovora čiju je materiju nanovo regulirao konkretni Aneks). Tim su Aneksima parnične stranke, dakle, svaki puta iznova izrijekom ugovorili isporuku točno određene količine plina (onih 1.428.853 kwh iz čl. 6. Ugovora). Sve, dakle, da je između parničnih stranaka kod izvršenja prethodnog ugovora, i bila razvijena kakva praksa, ona bi bila derogirana takvom izričitom ugovornom odredbom kojom je ugovorena opskrba točno određenom količinom plina2 . Ističe i kako III. Aneks krasi još jedna osobitost u odnosu na prethodne Anekse. Njime, za razliku od I. i II. Aneksa, nije ugovoreno da će se za nova obračunska mjerna mjesta primjenjivati cijena iz tog Aneksa (kao što je to bilo učinjeno I. i II. Aneksom). Ovime je III. Aneksom ugovorena cijena vezana samo za isporuku čl. 6. Ugovora ugovorenu količinu plina postojećim obračunskim mjernim mjestima. Ta se cijena po III. Aneksu ne obračunava za plin isporučen novim obračunskim mjernim mjestima, sve i kad time ne bi (još) bila prekoračena količina iz čl. 6. Ugovora. Nije sporno da je u razdobljima od 1.10.2019. do 30.09.2020. i od 1.10.2020. do 30.09.2021. (tijekom kojih je opskrba plinom bila prvenstveno regulirana I. i II. Aneksom), tužitelj opskrbio tuženika nešto većim količinama plina od onih ugovorenih čl. 6. Ugovora (odnosno spomenutim Aneksima). To je, međutim, učinjeno na temelju konkludentno, prešutno sklopljenih ugovora o opskrbi plinom prilikom čijeg sklapanja su stranke postigle sporazum o dodatnim količinama, ali i cijeni po kojoj će one biti isporučene tuženiku. Ti su konkludentno sklopljeni ugovori u konačnici i ispunjeni u cijelosti. Ponovno, riječ je bila o sklapanju ugovora pod okolnostima koje su se bitno razlikovale od onih nastalih početkom 2022. godine kada su zbog agresije Ruske Federacije na Republiku Ukrajinu cijene plina na tržištu dosegle do tada nezabilježene iznose. Stoga tužitelj osporava sve navode tuženika iz podnesenih prigovora.

9. U podnesku od 24. ožujka 2023. tuženik prije svega ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda te nadalje ističe kako su nedvojbeno ugovorne strane sklopile ugovor za isporuku plina za razdoblje 01.10.2021. -30.09.2022. na način da su III. Aneksom od 31. kolovoza 2021.g. br. 50350- 2018/P1 (važećim do dana 30.09.2022.g.), ugovorile kako: ˝Cijena prirodnog plina je nepromjenjiva i ne mijenja se za predmetno razdoblje ponude/ugovora, osim u slučaju promjene cijene uslijed zakonskih i podzakonskih akata, odnosno prema odlukama Vlade RH, HERA-e i HROTE na koje opskrbljivač nema utjecaja˝, pri čemu sukladno ustaljenoj praksi između parničnih stranaka, količine isporučenog plina nikada nisu bile sporne, kako za tuženika tako prema saznanjima tuženika i za ostale poslovne klijente tužitelja. Stoga je nedvojbeno kako cijena plina za sporno razdoblje nije bila kako u svom podnesku tvrdi tužitelj ˝načelno nepromjenjiva˝, već je ista ugovorena kao ˝nepromjenjiva˝ te kao tako ugovorena tužitelju ne pruža mogućnost da je se isti načelno drži, a kada više ne želi da tuženiku obračuna 2,5 puta veću cijenu od ugovorene, kao što je ovdje slučaj. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj tako, do trenutka izdavanja neosnovanog spornog financijskog terećenja tužitelja, utrošio količine plina koje mu je sukladno njihovom ugovorenom odnosu tužitelj i isporučio (bez tematiziranja ˝previše utrošenih količina plina˝), nakon čega je tuženik svu isporučenu količinu plina tužitelju i platio po cijeni iz faktura tužitelja, iz čega nedvojbeno proizlazi da je upravo navedeno bila ugovorna volja parničnih stranaka koju su iste potvrdile svojim konkludentim radnjama (tužitelj isporuke plina i tuženik plaćanjem isporučene količine plina!) te je ugovor između parničnih stranaka i konzumiran (isporučen plin po ugovorenoj cijeni). Stoga tuženik ukazuje na promašenost navoda tužitelja da tuženik nije stekao pravo zahtijevati isporuku količina plina preko ugovorenog iz Ugovora iz 2018.g. po cijeni iz III. Aneksa, tim više što mu je tužitelj isto isporučio i po izdanim fakturama isto i naplatio. Upravo nedvojbena višegodišnja praksa parničnih stranaka u pogledu ugovorenih količina plina i cijene plina, kao i ugovorena nepromjenjiva cijena za ugovoreno razdoblje (prema kojoj je tužitelj fakturirao i za plin isporučen i na novim mjernim mjestima), derogira pozivanje tužitelja na odredbe ugovora iz 2018. u pogledu limita količina, a to pogotovo što je tužitelj obavijestio tuženika kako je s danom 01.10.2022.g. predmetni Ugovor neće produljiti te da isti prestaje s danom 30.09.2022.g., svjestan svega ugovorenog, zbog čega je očito je svjesnom odlukom zanemario mogućnosti raskida ugovora u situacijama neočekivanih povećanja troškova poslovanja, na koja se poziva iako ih ničim ne obrazlaže. Nadalje, tuženik ističe budući je cijena za ugovoreno razdoblje između parničnih stranaka bila ugovorena kao nepromjenjiva, takvo retroaktivno fakturiranje već jednom fakturirane robe i usluge i to po cijeni kakvoj želi tužitelj (bez ikakvog utjecaja tuženika) bez presedana, nezakonita, suprotno važećim zakonskim propisima i dobroj gospodarskoj praksi i poslovnim običajima prema kojoj se ugovori sklapaju kako bi ih ugovorne strane poštovale i sukladno istima mogle voditi i svoje poslovanje, time da ovdje svakako nisu tema koju pokušava problematizirati tužitelj (rizici svoje poslovne propasti i sl.) povoljni ili nepovoljni ugovoreni uvjeta ugovora, čije rizike snosi svaka ugovorna strana. Tuženik slijedom toga financijsko terećenje br. 400-20026-8 na iznos od 1.824.726,00 kn, sa rokom uplate od 15 dana koje mu je bez ikakvih najava uručio tužitelj, ne drži vjerodostojnom ispravom, osobitom iz razloga jer iz navedenog financijskog terećenja nije vidljivo što točno tužitelj naplaćuje (više utrošene količina od UG i na što se odnosi količina 2038755.00), to pogotovo kada se uzme u obzir da je tužitelj sve utrošene količine plina do navedenog izdavanja neosnovanog i nezakonitog financijskog terećenja već naplatio po ugovorenoj nepromjenjivoj cijeni, stoga isto predstavlja nezakonito dvostruko zaračunavanje utrošenih količina plina po ugovorena cijeni i naknadno po jednostrano određenoj cijeni, koju tužitelj nikada nije ugovorio/prihvatio. Činjenica da količine plina tužitelju zaista nikada nisu bile važne i značajne za ugovorni odnos najjasnije dolaze do izražaja kroz dopis tužitelja od 25.04.2022.g. kojim obavještava tuženika da je potrošio ˝ugovorene količine˝ (ne ističući kada?) uz ponudu IV. Aneksa ugovora u kojem i ponovno predlaže da ugovorne strane urede ugovorni odnos samo u pogledu cijene, no ne i količine plina jer mu iste zapravo nikada nisu bile niti sporne niti važne za njihov ugovorni odnos. Tuženik ističe da je za razdoblje do 30.09.2020. utrošio 88,4% plina više od količine opisane u Ugovoru 2018., dok je to za razdoblje do 30.09.2021. bilo utrošeno čak 261,7% više, time da tužitelj nije problematizirao ˝previše utrošene količine˝, već ih je isporučivao i naplaćivao prema ugovorenoj cijeni iz relevantnog Aneksa za određeno razdoblje. Tvrdnja tužitelja da III. Aneks krasi osobitost da se za nova obračunska mjerna mjesta ne primjenjuje cijena iz tog Aneksa, demantira činjenica da je tužitelj obračunavao količinu plina koja je upravo na ta nova OMM isporučio, obračunavao prema cijeni iz predmetnog III. Aneksa, raskid ugovora nikada nije izjavio. Iako irelevantno u konkretnom predmetu obzirom na ugovorenu nepromjenjivost cijene plina za ugovoreno razdoblje, što se tiče nedopustive jednostrane izmjene ugovorenih uvjeta opskrbe plinom, u konkretnom slučaju nedvojbeno je da tužitelj nije postupao u skladu s člankom 6. Općih uvjeta, odnosno nije u roku od najmanje 30 dana prije početka primjene izmijenjene cijene, kada ista ne bi bila ugovorena kao nepromjenjiva, o tome obavijestio tuženika niti ga je u poslanoj obavijesti o promjeni cijene plina upoznao s njegovim pravom na jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi plinom bez plaćanja naknade ili bilo kakvih drugih troškova, u roku od 14 dana od dana zaprimanja, pa se tako promijenjena cijena svakako ne može primi jeniti.

10. Na ročištu održanom 4. travnja 2023. tuženik je povukao istaknuti prigovor stvarne nenadležnost te je raspravnim rješenjem na zapisniku od 4. travnja 2023. utvrđeno povlačenje prigovora stvarne nenadležnosti.

11. Tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 24. ožujka 2023., podneskom od 27. travnja 2023. u kojem navodi kako nije sporno da se III. Aneks Ugovora o opskrbi plinom odnosio na određeno razdoblje (razdoblje od 01.10.2021. – 30.09.2022.) i da je njime bila ugovorena (načelno1 ) nepromjenjiva cijena plina. Nepromjenjiva cijena plina ugovorena je, međutim, samo za točno određenu, ugovorenu količinu plina, onu koju se tužitelj obvezao isporučiti tuženiku još čl. 6. Ugovora o opskrbi plinom broj 50350-2018/P1 od 06.07.2018. (dalje u tekstu: Ugovor) (1.428.853 kWh). Cijena iz III. Aneksa nije, dakle, ugovorena „za razdoblje“ kako to neosnovano sugerira tuženik, nego za ugovorene količine čiju je isporuku tuženik ovlašten zahtijevati od tužitelja tijekom određenog razdoblja. Ugovorom i njegovim aneksima (pa tako ni III. Aneksom) nije uopće bila ugovorena isporuka plina čije plaćanje tužitelj potražuje od tuženika u ovoj parnici. Ugovorom i njegovim aneksima bila je ugovorena isporuka točno određene količine plina koju je tužitelj isporučio tuženiku (do, uključujući, prosinca 2021.) i koju je tuženik po ugovorenoj, nepromjenjivoj cijeni platio. Tužitelj u ovoj parnici od tuženika po toj osnovi ne potražuje ništa. U ovoj parnici tužitelj zahtjeva od tuženika plaćanje cijene za isporučenu količinu plina preko količine definirane Ugovorom. Tužitelj i tuženik nisu (niti su mogli) razvili praksu prema kojom bi tužitelj bio u obvezi tuženiku isporučivati neograničene količine plina po unaprijed utvrđenoj cijeni neovisno o okolnostima na tržištu plina. Praksa između trgovaca razvija se nužno unu tar određenih tržišnih i društvenih okolnosti. Kada se te okolnosti bitno izmijene (kao što se dogodilo u konkretnom slučaju), tada ni praksa koju su trgovci međusobno razvili pod ranijim okolnostima, više ne obvezuje njene protagoniste.

12. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je osporavao isti u cijelosti te su stranke tijekom postupka dostavljale podneske u kojima u načelu ponavljaju već iznesene činjenice i navode.

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga na dan 11.7.2022. (list 12), otvorene stavke po partnerima (list 32), detalje transakcija (listovi 34-42), povrat neispravnih računa (listovi 43-52), Ugovor o opskrbi plinom (listovi 54- 60), dopis (list 62), I. Aneks Ugovora o opskrbi prirodnim plinom od 30.8.2019. (listovi 64-65), II. Aneks Ugovora o opskrbi prirodnim plinom od 2.3.2020. (listovi 66-67), 3.

III. Aneks Ugovora o opskrbi prirodnim plinom od 31.8.2021. (listovi 68-69), očitovanje (list 70-71), prigovor (listovi 72-76), Dopis Here od 6.7.2022. i od 18.7.2022. (listovi 78- 84), obavijest o realizaciji ugovora od 22.4.2022. (list 187), Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj R1-19/2022 od 28.9.2022. (listovi 188-196), financijsko terećenje od 5.5.2022. (list 198), Obavijest o neproduljenju ugovora od 24.5.2022. s povratnicom (listovi 199-202), dopis od 21.6.2022.i Ugovor o opskrbi plinom od 21.6.2022. (listovi 203-207), opomena od 2.6.2022., očitovanje i prigovor te povrat neispravnih računa (listovi 208-215), otvorene stavke (list 216), komercijalni račun od 5.11.2020. (list 217), opomena pred isključenje od 17.6.2022. i povratnica (listovi 236 i 237), prikaz prosječnih cijena plina (listovi 238-240), dokumentaciju (listovi 250-264), dopis od 31.8.2021., prikaz cijena iz Aneksa 1., Aneksa 2. i Aneksa 3. (list 271), cijena prirodnog plina za javnu uslugu (list 610), pregled potrošnje zemnog plina po plinskim godinama u periodu 2018.-2022. (list 613), pregled računa za isporuku zemnog plina (listovi 614- 617), preslike računa (listovi 618-698), komercijalni računi (listovi 699-893), cijene prirodnog plina za razdoblje od 1.1.2014. do 31.3.2014. (listovi 894-895), specifikacija obračuna bilančne skupine za 1/22, 2/22, 3/22, 4/22 (listovi 908-927), preslika članka prognoze cijene čelika do kraja 2022. (listovi 928-930), Ugovor o opskrbi plinom broj 599/2022 (listovi 942-947), pročitao je Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Matije Mikaca od 15.10.2025., iz spojenog spisa Povrv-5/2023 pročitan je izvod iz poslovnih knjiga na dan 24.10.2022. (list 12), detalji transakcija (listovi 34-42), povrat neispravnih računa (listovi 43-52), Ugovor o opskrbi plinom (listovi 54-60), 1. Aneks Ugovora o opskrbi prirodnim plinom, 2. Aneks Ugovora o opskrbi prirodnim plinom, 3. Aneks Ugovora o opskrbi prirodnim plinom i 4. Aneks Ugovora o opskrbi prirodnim plinom (listovi 64-70), očitovanje uz prigovor (listovi 72-78), dopisi Here (listovi 80-89), komercijalni računi (listovi 90-97), detalji transakcije (listovi 98-101), konto kartica po partnerima i otvorene stavke po partnerima (list 102-104), dopis (list 106), komercijalni računi (listovi 108-140), detalji transakcija (listovi 142-143), preslike računa (listovi 157- 168), u svojstvu svjedoka saslušani su DČ, HČ i ŠČ te u svrhu dokazivanja direktori parničnih stranaka ČČ, PČ i JČ.

14. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Mikacu.

15. Sud je odbio dokazne prijedloge saslušanja u svojstvu svjedoka OČ, ZČ, BČ, SČ i AČ, jer okolnosti na koje su isti predloženi sud ne smatra relevantnim za ovaj postupka te je odbio dokazni prijedlog kombiniranog geološko-naftnog i financijskog vještačenja radi utvrđenja cijene čelika u utuženom razdoblju, obzirom takav dokazni prijedlog, a uzimajući u obzir do tada utvrđene činjenice, sud smatra odugovlačećim i irelevantnim za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

17. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. Nesporno su tužitelj kao opskrbljivač i tuženik kao krajnji kupac sklopili Ugovor o opskrbi plinom broj: 50350-2018/P1 od 2. srpnja 2018. te I. Aneks Ugovora o opskrbi plinom broj: 50350-2018/P1 od 30. kolovoza 2019., II. Aneks Ugovora o opskrbi plinom broj: 50350-2018/P1 od 2. ožujka 2020. i III. Aneks Ugovora o opskrbi plinom broj: 50350-2018/P1 od 31. kolovoza 2021.

19. Nesporno je tuženik za utuženo razdoblje vršio uplate za isporučenu količinu plina prema cijenama iz Aneksa III. Ugovora o opskrbi plinom.

20. Nesporno tuženik nije potpisao IV. Aneks Ugovora o opskrbi plinom.

21. Sporno jest je li sklopljenim Ugovorom o opskrbi plinom i Aneksima Ugovora ugovorena nepromjenjiva cijena plina bez obzira na isporučenu količinu plina ili je ista ugovorena samo za ugovorenu količinu plina, je li tužitelj osnovano izdao utužena financijska terećenja te je u cijelosti sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

22. Iz Ugovora o opskrbi plinom br. 50350-2018/P1 od 2. srpnja 2018. proizlazi da su parnične stranke navedenim ugovorom ugovorile godišnju isporuku količine plina od 1428853 kWh. Člankom 11. Ugovora određeno je da ugovor prestaje u slučaju prestanka pravne osobe, raskida ugovora o opskrbi prirodnim plinom ili nastupa drugih okolnosti za prestanak ugovora o opskrbi prirodnim plinom. Odredbama čl. 12. i 13. Ugovora određeni su uvjeti za raskid ugovora, a odredbom čl. 20. Ugovora određeno je da se Ugovor sklapa na određeno vrijeme od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2019. te da se Ugovor produljuje za slijedeće ugovorno razdoblje od četrdeset i osam mjeseci ako niti jedna od ugovornih strana najkasnije sto dvadeset dana prije isteka svake plinske godine ne obavijesti pisanim putem drugu ugovornu stranu da ne želi produžiti Ugovor ili ako Ugovor ne bude raskinut sukladno odredbama Ugovora.

23. Nadalje, iz priloženih Aneksa Ugovora o opskrbi plinom vidljivo je da su stranke za svaku iduću godinu sklapale Anekse kojima su regulirale cijenu za iduću plinsku godinu, pa je tako I. Aneksom od 30. kolovoza 2019. ugovorena cijena za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. Također, člankom 1. je promijenjen čl. 7. Ugovora te je, između ostalog, navedeno da je cijena prirodnog plina promjenjiva i mijenja se ovisno o promjeni elemenata cijene iz st. 1. tog članka te će se u slučaju značajnih porasta cijena na svjetskom tržištu plina krajnji kupac o promjeni cijene prirodnog plina obavijestiti u roku od 30 dana prije početka primjene.

24. Iz II. Aneksa od 2. ožujka 2020. proizlazi da je istim regulirana cijena prirodnog plina između stranaka za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. te je čl. 1. određeno da se mijenja čl. 7. Ugovora i između ostalog, ugovoreno je da je cijena prirodnog plina nepromjenjiva i ne mijenja se za predmetno razdoblje ponude/ugovora, osim u slučaju promjene cijene uslijed zakonskih i podzakonskih akata, odnosno prema odlukama Vlade RH, HERA-e i HROTE na koje opskrbljivač nema utjecaja.

25. Iz III. Aneksa od 31. kolovoza 2021. proizlazi da je istim regulirana cijena prirodnog plina između stranaka za razdoblje od 1. listopada 2021. do 30. rujna 2022. te je čl. 1. određeno da se mijenja čl. 7. Ugovora i između ostalog, ugovoreno je da je cijena prirodnog plina nepromjenjiva i ne mijenja se za predmetno razdoblje ponude/ugovora, osim u slučaju promjene cijene uslijed zakonskih i podzakonskih akata, odnosno prema odlukama Vlade RH, HERA-e i HROTE na koje opskrbljivač nema utjecaja.

26. Ostale odredbe Ugovora o opskrbi plinom navedenim Aneksima nisu mijenjane.

27. Iz iskaza svjedokinje DČ u bitnom proizlazi da je rukovoditelj financijsko komercijalnog sektora tužitelja, dakle sudjeluje u cjelokupnom procesu opskrbe i distribucije plinom od kreiranja ugovora, sklapanja ugovora, isporuke računa i cjelokupnog financijskog poslovanja. Tužitelj i tuženik su bili u poslovnom odnosu dugi niz godina, praktički od osnivanja trgovačkog društva tuženika. U spornom razdoblju bio je sklopljen ugovor o opskrbi plinom te naknadno tri aneksa ugovora kojima su regulirane cijene, time da je zadnjim trećim aneksom regulirana samo cijena, a koji je potpisan od strane tuženika. Inače praksa drugih trgovačkih društava koje se bave opskrbom i distribucijom plina je da se penalizira svako odstupanje od ugovorene količine plina, no tužitelj nema takvu praksu. Tijekom poslovne suradnje između tužitelja i tuženika bilo je situacija da je tuženik najavio veću potrošnju količine plina od ugovorene i u tom slučaju primjenjivala se cijena iz aneksa sklopljenog ugovora, no sporne 2022. godine odnosno 2021. nije bilo najavljeno da će doći do povećane potrošnje od ugovorne količine plina. Sam tužitelj je uočio da je potrošena ugovorena količina plina u siječnju 2022. godine i tada je ona zvala direktora tuženika g. JČ i rekla im da su potrošili ugovorenu količinu plina. Tužitelj je nastavio isporučivati tuženiku plin, očekivalo se da će direktori tuženika nakon prve ispostavljene fakture kontaktirati tužitelja, radi dogovora o daljnjoj isporuci i cijeni, no to se nije dogodilo odnosno tek nakon što je tužitelj tuženiku uputio prvu opomenu p red isključenje direktori tuženika su se u travnju 2022. obratili tužitelju radi eventualnog dogovora, no tužitelju nisu bili prihvatljivi prijedlozi koje su iznosili direktori tužitelja, odnosno cijena koju su predlagali. Naime u to vrijeme je bila svjetska globalna kriza, započeo je rat u Ukrajini i to je sve utjecalo na stanje tržišta plinom. U prvim fakturama tuženiku je isporučeni plin obračunat po cijeni iz cjenika, konkretno faktura za prosinac 2021. i čini joj se siječanj i veljača 2022. obračunate su prema cijenama prema aneksu ugovora, a kasnije fakture prema cijenama koje su bile veće od cijene ugovorene aneksom, no još uvijek niže od cijena koje su u to vrijeme prevladavale na tržištu i to tri do četiri puta niža od cijena na tržištu. Nisu točni navodi tuženika da bi tužitelj duplo fakturirao račune već je tuženik prema izdanim fakturama uplaćivao samo ugovorenu količinu prema cijenama iz trećeg aneksa, a ne kako je to bilo navedeno u fakturama. Nadalje, svjedokinja je napomenula kako u trećem aneksu nije bilo naznačeno da se cijena odnosi i na nova mjerna mjesta, odnosno u istom nije bilo podataka o novom mjernom mjestu te 2021. odnosno 2022. nije bilo najavljeno od strane tuženika da će povećano trošiti plin, već se dalo iz njihovih navoda naslutiti da bi ta potrošnja bila i manja, odnosno da će tuženik propasti ukoliko tužitelj digne cijenu plina. Svjedokinja je nadalje iskazana kako su održana tri sastanka u vezi sporne problematike između tužitelja i tuženika, prvi se održao kad je ona kontaktirala direktora JČ krajem siječnja 2022., drugi se održao u travnju 2022. u prostorijama tužitelja, nakon toga je upućena opomena pred isključenje kad je vidljivo da tuženik ne postupa po izdanim fakturama, a treći sastanak održan je u prostorijama TD Tehnix u Donjem Kraljevcu na inicijativu tadašnjeg direktora. Prijedlozi tuženika nisu bili prihvatljivi, jer isti nisu željeli pristati platiti cijenu prema izdanim fakturama, a koja je predlagana aneksom br. 4 koji tuženik u konačnici nije potpisao. Direktori tuženika predlagali su predloženu cijenu iz 4. aneksa primjenjivati tek za razdoblje od 1. lipnja, a da bi razliku između plaćenih i isporučenih faktura platili u narednom razdoblju, što tužitelju nije bilo prihvatljivo zbog propisa o PDV-u. U razgovoru koji je krajem siječnja 2022. održala sa direktorom tuženika, bilo je napomenuto da će se naplaćivati razlika cijene za potrošnju iznad ugovorene količine plina te da je potrebno urediti međusobne odnose. Tijekom svake plinske godine vršili su se pregovori, a glavna tema pregovora je bila cijena. Na poseban upit punomoćnice tuženika tko je sastavljao ugovore i anekse ugovora te jesu li bili to tipski ugovori, odgovaram da su ugovore i anekse sastavljale stručne službe tužitelja, tim pravnika i ekonomista te smatram da se radilo o posebnim ugovorima koji su sastavljani za tuženika, dakle nije se radilo o tipskim ugovorima. Svjedokinja je dodala i da se u ugovor i aneks unosilo ono što su tražili direktori tuženika, ali se ona više ne sjeća što je to bilo. Tuženik je između ostalog tražio da u ugovor uđe da nema penalizacije te neograničena količina cijene, naravno najvažnija stavka je bila cijena. Na poseban upit pun. tuženika što u ugovoru o opskrbi plinom te aneksima ugovora znači oznaka Tm, primjerice Tm 5, Tm, 4, Tm3 itd. svjedokinja je objasnila kako TM označava tarifni model, dakle svako obračunsko mjerno mjesto spada u određeni tarifni model, prema potrošnji iz prethodne godine, a same tarifne razrede određuje HER-a. Dodala je i da što je veća potrošnja, manja je distributivna naknada koja se kasnije uračunava u cijenu. Pojasnila je i da veći tarifni model označava i manju potrošnju, time i manju distributivnu naknadu. Na poseban upit suda pojasnila je da primjerice jedan tarifni model obuhvaća više mjernih mjesta. Prilikom posljednjeg sastanka kad su se ugovarali uvjeti za novu plinsku godinu te je sklopljen aneks br. 3 ugovora u kojem stoji da se neće primjenjivati na nova obračunska mjerna mjesta. Na upit punomoćnice tuženika na što se odnose povijesni podaci, iskazala je da se odnosi na potrošnju plina u prijašnjim godinama te se na tim podacima temeljila ugovorena količina plina u tom osnovnom ugovoru. Na upit punomoćnika tuženika iskazala je da se prema podacima o potrošnji iz prethodne godine aneksom regulira u koji tarifni model će se unositi za slijedeću godinu. Na upit punomoćnice tuženika jesu li u obvezi o proboju obavijestiti kupca, iskazala je da nisu, ali su oni tuženika obavijestili u siječnju 2022., a svako tromjesečno razdoblje HERU. Na upit pun. tuženika je li tuženik prijašnjih godina 2020. na 2021., imao značajno veće potrošnje plina iz osnovnog ugovora, iskazala je da nije. 2019. godine odobrena su dva nova obračunska mjerna mjesta. Na upit punomoćnice tuženika jesu li ta nova mjerna mjesta ukupno trošila 60 % ukupno utrošene količine plina, svjedokinja je iskazala da ne zna. II. Aneksom ugovora određena je količina i dva nova obračunska mjerna mjesta, a III. Aneksom nisu ugovorena nova obračunska mjerna mjesta. Na poseban upit pun. tuženika na što se odnosi financijsko terećenje iz svibnja 2022,. i kako je isto obračunato iskazala je da se odnosi na razliku između potrošenih količina i novo potrošenih količina i cijene iz IV. Aneksa koji je tužitelj predlagao, a tuženik nije potpisao. Na upit pun. tuženika jesu li izdane fakture za siječanj, veljaču, ožujak 2022, iskazala je da jesu, ali ne sjeća se kolika je ta cijena bila, ali je bila prema važećem cjeniku. Tuženik je plaćao sve izdane fakture ali samo dio i to prema cijenama iz trećeg aneksa koji više nije vrijedio što se tiče tužitelja. Svjedokinja je pojasnila i da je prilikom sklapanja svakog aneksa ugovora ugovorena količina ostala ista iz osnovnog ugovora, definirala se samo cijena, što znači da ta količina ugovorenog plina može biti isporučena na više mjernih mjesta, odnosno neovisno o tome koliko ih ima. Dakle, količina je ugovorena neovisno o broju obračunskih mjesta. Na upit suda mora li u ugovoru i daljnjim aneksima biti definirano koliko ima obračunskih mjernih mjesta, iskazala je da ne mora te dodala da je to proces i da tokom plinske godine se može jedno obračunsko mjerno mjesto gasiti i drugo otvoriti i td. Nepromjenjiva cijena u ugovoru znači da je za ugovorenu količinu plina definirana ta cijena za cijelo navedeno razdoblje, dakle da se neće mijenjati tijekom tog razdoblja, ali za ugovorenu količinu plina, a u pogledu prekoračenih količina plina, iskazala je da nema prekoračenih količina plina. Na upit pun. tuženika iskazala je da je tužitelj sukladno čl. 6 općih uvjeta obavijestio tuženika o promjeni uvjeta u pogledu količine, cijene i sl. u roku od 30 dana. Ukoliko je ranijih godina došlo do prekoračenja ugovorenih količina plina primjenjivala se cijena koja je bila ugovorena posljednjim aneksom, ali nije se radilo tada o globalnoj krizi kao sporne godine. Na upit direktora što se potražuje financijskim terećenjem iz travnja 2022. i je li to penalizacija svjedokinja je iskazala da nije, već se istim potražuje razlika stvarno potrošene količine plina u odnosu na ugovorenu prema cijeni koja je predložena aneksom 4.

28. Svjedokinja HČ je iskazala kako je tehnički savjetnik i voditelj razvoja kod tužitelja. Nije sudjelovala u konkretnom sklapanju ugovora tužitelja i tuženika, već globalno dakle sudjeluje u sklapanju i pripremi ugovora sa svim kupcima na razini cijele RH, prati cijene na tržištu i sl. Poznato joj je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor 2018. godine kojim je bila definirana ugovorena količina plina, a za svaku slijedeću plinsku godinu cijena plina definirala se aneksom ugovora, ali samo cijena, dok je količina definirana osnovnim ugovorom ostala ista. Doda la je i da aneksi ugovora i ugovor čine cjelinu te da se aneksom ugovora nisu mijenjale ostale odredbe. Inače količine utrošenog plina se prate te joj je poznato da je kolegica DČ obavijestila direktora tuženika, g. JČ krajem siječnja ili početkom veljače 2022. o povećanoj potrošnji plina, odnosno o tome da su potrošili ugovorenu količinu plina. Nakon što je kolegica DČ obavijestila direktora tuženika o tome da je ugovorena količina plina potrošena, tužitelj je i dalje nastavio isporučivati tuženiku plin koji je tuženik povlačio, očekivala se određena reakcija tuženika te da će se pregovarati o daljnjim uvjetima suradnje. Do kraja ožujka 2022. ispostavile su se fakture, za do tada isporučene količine plina, koje su već prelazile ugovorenu količinu plina te su se obračunavale po cijeni iz trećeg aneksa ugovora, a kasnije za količinu plina koja je obračunata u fakturama od 1. travnja po cijeni iz aneksa br. 4 koji tuženik nije potpisao, a za svu ukupnu količinu plina izdano je financijsko terećenje u travnju 2022. U financijskom terećenju iz travnja 2022. obračunata je razlika utrošene količine plina u odnosu na ugovorenu kol. plina i to onu koja je stvarno utrošena do 31.3.2022., prema cijenama iz 4. aneksa. Na upit suda zašto su fakture koje su izdane do 21.3.2022. za utrošenu količinu plina koja je premašivala ugovorenu količinu plina obračunate prema cijenama iz trećeg aneksa, pojasnila je da zbog toga jer tužitelj vodi brigu o krajnjem kupcu i očekivalo se da će se u pregovorima s tuženikom iznaći rješenje i dogovoriti cijena u skladu sa stanjem na tržištu. Očekivalo se da će sam tuženik poznavajući stanje na tržištu i globalnu krizu biti svjestan toga da ne može više utrošene količine plina plaćati po cijeni iz trećeg aneksa, već prema stanju koje je na tržištu. Tuženiku su poznate sve činjenice koje su utjecale na rast cijena na tržištu i tuženik je bio dugi niz godina u poslovnoj suradnji s tužiteljem. Svjedokinja je iskazala da su bili održani sastanci između tužitelja i direktora tuženika, jedan je bio održan krajem travnja ili početkom svibnja 2022. kod tužitelja, gdje se razgovaralo o tome da su utrošene ugovorene količine plina te su direktori tuženika predlagali da cijena iz predloženog 4. aneksa ide od 1.6.2022. a razlika u cijeni u odnosu na više utrošene količine plina prenese u cijenu za iduću plinsku godinu. Kasnije je bio još jedan od sastanaka u prostorima tuženika, gdje se u suradnji sa tadašnjim direktorom koji je bio u vlasničkoj strukturi tuženika pokušalo iznaći rješenje problematike. Koliko joj je poznato na tom sastanku direktori tuženika bili su svjesni stanja na tržištu i rasta cijena na tržištu kao i količine utrošenog plina. Tuženik je plaćao sve fakture po dospijeću tako da je točno da je krajem siječnja 2022. tuženik platio sav isporučeni do tada plin. Kolegica DČ rekla je da je direktora tuženika telefonskim putem obavijestila o utrošenim količinama plina. Na poseban upit iskazala je da joj je poznato da je 2019. tuženik otvorio dva nova mjerna mjesta koja nisu navedena u osnovnom ugovoru, jer je isti iz 2018., ali u aneksu 1 i 2. uključena su i nova mjerna mjesta no istima je uređena samo cijena, količina je i dalje ostala iz osnovnog ugovora neovisno o tome koliko ima mjernih mjesta. Dodala je i da na pojedinom mjernom mjestu se može koristiti više plina, na nekima uopće, a krajnji kupac je taj koji je dužan obavijestiti opskrbljivača o eventualnoj većoj potrošnji plina jer je on taj koji zna svoje planove i svoju potrošnju. Prijedlog tužitelja u IV. Aneksu bio je da se više količine plina od ugovorene plaćaju prema cijenama na tržištu. Na prvom sastanku još uvijek nije bilo izdano financijsko terećenje, ono je izdano u svibnju 2022., a na drugom sastanku taj prijedlog tužitelja je ostao. Cijena u IV. Aneksu bila je povoljnija od neke prosječne tada cijene na tržištu. Cijene su se kretale različito na tržištu i vladala je svjetska energetska kriza. Na upit pun. tuženika ranijih godina ukoliko je došlo do potrošnje plina iznad ugovorena, obračunavala se cijena koja je bila ugovorena aneksom, ali tada nije bilo krize te su se okolnosti drastično promijenile.

29. Iz iskaza svjedoka ŠČ u bitnom proizlazi kako je isti bio predsjednik uprave tuženika do odlaska u mirovinu 2022. godine, tako da su mu poznati ugovor i aneksi ugovora sklapani s ovdje tužiteljem, jer je sam sudjelovao u pregovorima, a najviše je kontaktirao s DČ zaposlenom kod tužitelja. Osnovni ugovor bio je sastavljen od strane tužitelja, pretpostavlja da za sve klijente isto, a oni su samo pregovarali o cijeni. O količini plina nisu pregovarali, no čini mu se da je neka intencija bila da se troši što više plina. Na upit suda je li se pregovaralo o cijeni plina nakon utrošene ugovorene količine plina svjedok je iskazao da se o tome prilikom sklapanja ugovora odnosno aneksa nije pregovaralo. Kako su se otvarala nova mjerna mjesta, tako je rasla i potrošnja, no ugovorena količina plina nije bila vezana uz broj mjernih mjesta, odnosno količina plina je ugovorena neovisno o tome koliko ima mjernih mjesta. Aneksom ugovora definirala se uvijek samo cijena, dok su ostale odredbe ugovora ostale iste, a cijena se definirala za razdoblje od 9. mjeseca do 10. mjeseca iduće godine. Nitko ih od strane tužitelja nije obavijestio o tome da su potrošili ugovorenu količinu plina, a prve fakture po potrošnji izvan ugovorene količine plina dobili su u 3. ili 4. mjesecu iduće godine. Ne sjeća se po kojim cijenama su bile izdane te nove fakture. Poznato mu je da su direktori s jedne i druge strane kasnije vodili nekakve razgovore i pregovore oko spornoj cijeni, no on istima nije nazočio niti je upoznat s detaljima. Na upit suda je li se tokom poslovne suradnje već dogodila situacija da bi se prije isteka plinske godine utrošila ugovorena količina plina iskazao je da jest i tada se primjenjivala cijena koja je bila ugovorena i za one veće količine utrošenog plina. Bilo je više takvih situacija. Nakon sklapanja osnovnog ugovora 2018. otvarala su se i nova mjerna mjesta, koja su bila veći potrošači od mjernih mjesta navedenih u osnovnom ugovoru. Za nova mjerna mjesta nije bilo navedeno nikakvo ograničenje vezano uz količinu utrošenog plina. Na upit punomoćnice tuženika je li trećim aneksom ugovorena nepromjenjiva cijena plina iskazao je da jest, odnosno cijena je bila fiksna. Za sve godine njihove poslovne suradnje cijena koja je bila ugovorena na početku plinske godine vrijedila je do isteka te plinske godine neovisno o kretanjima na tržištu. Otvaranjem novih mjernih mjesta potrošnja plina se udvostručila. Nitko ih od stane tužitelja nikada nije obavijestio o proboju odnosno o povećanoj potrošnji količine plina tijekom čitave suradnje. Svjedok je iskazao i kako je tijekom cijele poslovne suradnje s ovdje tužiteljem već je bilo kriza na svjetskom tržištu, primjerice kod rata u Iranu.

30. Iz iskaza direktora tužitelja PČ proizlazi da je direktor tužitelja od 2012. Poznata mu je suradnja s ovdje tuženikom, žao mu je što je došlo do toga, ali uzrok tome je velika energetska kriza do koje je došlo na svjetskom tržištu. S tuženikom je bio sklopljen osnovni ugovor, a daljnje odredbe definirale su se Aneksom. 2021. došlo je do sklapanja III. Aneksa. Prilikom sklapanja tog Aneksa nije se povlačilo pitanje količine, već se pregovaralo o cijeni, a što se tiče same količine, na kupcu je da predvidi koja količina mu je potrebna, a oni kao prodavatelj garantiraju za onu količinu koja je ugovorena, jer je i oni nabavljaju na tržištu, odnosno burzi, koja diktira cijenu, a podloga za istu je ugovor odnosno ono što je ugovoreno ugovorom. Već krajem prosinca 2021. zaposlenica DČ obavijestila ga je da su utrošene ugovorene količine plina, odnosno da je ugovor konzumiran i tada je već cijena bila pet puta veća u odnosu na ranije razdoblje, a tijekom 2022. porasla je 15 puta u jednom trenutku. DČ je kontaktirala čini mu se tadašnjeg direktora JČ u siječnju 2022. da je ugovor konzumiran, nastavili su s isporukom plina upravo zbog činjenice jer su bili dugogodišnji partneri i nadali su se da će se postići određeni dogovor. Kako do dogovora nije došlo, razlika u cijeni fakturirana je u mjesecu svibnju 2022. Prije svibnja 2022. izdane su fakture prema cijeni iz Aneksa 3. i koliko mu je poznato tuženik je to podmirio prema cijeni iz Aneksa 3. Na upit suda direktor tužitelja je iskazao da su za siječanj, veljaču, ožujak i travanj bile izdane fakture prema cijenama iz Aneksa 3., dok je u fakturi iz svibnja 2022. obračunata razlika prema novoj cijeni, a za prethodna navedena razdoblja. Naime, smatrali su da bi bilo neozbiljno da obustave isporuku plina i prekinu suradnju. Razgovor koji su u siječnju 2022. vodili voditeljica financijsko komercijalnih poslova DČ i direktor JČ nije prošao u duhu prihvaćanja njihovih uvjeta i koliko je on upoznat, razgovor je bio više neugodan. Nakon toga održan je još jedan sastanak kod njih gdje su pokušali naći zajedničko rješenje, no direktori tuženika odbijali su njihove prijedloge i tražili da cijena ostane ista, odnosno prema III. Aneksu. Održan je sastanak i u firmi Tehnix na inicijativu tadašnjeg direktora TČ, a koji je bio i u vlasničkoj strukturi ovdje tuženika. Razgovoru su nazočili JČ i direktor ČČ, a sa strane tužitelja osim njega, nazočne su bile i DČ i HČ. Čini mu se da je posljednji razgovor s tuženikom bio u svibnju 2022. Tijekom njihove poslovne suradnje, točnije od 2012. kada je on postao direktor, došlo je do proboja odnosno da bi se u konačnici utrošile veće količine od ugovorenih, primjenjivala bi se cijena koja je bila ugovorena za cijelu plinsku godinu, no nije bilo situacije da bi već nakon 2 mjeseca došlo do proboja, odnosno da bi se potrošila sva ugovorena količina plina. Odstupanja su bila mala u plus ili minus ranijih godina. Direktor je dodao i kako je teško prilikom sklapanja ugovora točno pogoditi potrošnju za cijelu godinu. Na upit suda direktor je iskazao kako se mjerna mjesta u samom ugovoru navode čisto iz administrativnih razloga, ona ne diktiraju količinu koja će biti ugovorena već utječu na konačnu cijenu po kojoj će biti izdana faktura, a ne na cijenu plina koja se nabavlja. Naime, svako tarifno mjesto dobiva tarifni model koji je određen od strane Here, veća potrošnja donosi veći tarifni model i manju distributivnu naknadnu. Tužitelj plin kupuje za cijelu plinsku godinu prema dogovoru s kupcem odnosno prema ugovorenoj količini iz ugovora, a ukoliko dođe do kakvih odstupanja povlače potrebnu količinu ili iz skladišta koje imaju ili na dnevnoj bazi kupuju na burzi. Ranijih godina prilikom odstupanja razlike su bile male tj. minimalne, jer nije bilo takve krize. Na upit suda je li za odstupanje tuženika u spornom periodu isporučena količina plina povučena iz skladišta ili se dnevno nabavljala na burzi iskazao je da ne može točno reći, jer se plin nabavljao i za druge kupce tj. radila se nominacija, točnije ovisno o dostupnim količinama koje imaju u skladištu, ona se distribuirala dalje kupcima gdje je to potrebno, a ukoliko je nedostajalo, kupovala se na burzi. Nadalje, direktor tužitelja je iskazao kako se ne sjeća da bi tijekom 2020./2021. utrošena količina plina od strane tuženika bila gotovo identična količini plina utrošenoj u plinskoj godini 2021./2022. Također, nije mu poznato koliko je dozvola za otvaranje novih mjernih mjesta izdano ovdje tuženiku nakon sklapanja osnovnog ugovora, no to im nije ni bitno, jer ne utječe na dogovorenu cijenu. Bilo je govora da su otvorena nova mjerna mjesta. Na pitanje punomoćnice tuženika zašto je tek 25.4.2022. poslana obavijest s prijedlogom nove cijene, direktor je odgovorio kako se radilo o tzv. odugovlačenju, u duhu poslovne suradnje su nastavili s isporukom plina. Nadalje, direktor tužitelja je na upit punomoćnice tuženika iskazao da su mjesečno bile isporučivane fakture za svako pojedino mjerno mjesto prema cijenama iz III. Aneksa. Koliko on zna, točno je da je u III. Aneksu ugovorena nepromjenjiva cijena. Prijedlog s IV. Aneksa nije potpisan. Točno je da su nakon travnja pa sve do srpnja 2022. slani dopisi o potencijalnoj obustavi isporuke plina, jer su za to postojali elementi, naime kao direktor dužan je voditi brigu o naplati potraživanja, a s obzirom da razlika prema izdanoj fakturi iz svibnja 2022. nije bila plaćena, postojali su elementi da se tuženika isključi iz isporuke. Tužitelju je to bila i dužnost prema regulativi. Na ranije održanim sastancima izravno nije bilo govora o mogućnosti isključenja tuženika, no to se neizravno znalo, odnosno visjelo u zraku da bi do toga moglo doći. Poznata mu je djelatnost tuženika i zbog toga i jesu imali prekomjerno razumijevanje. Preporuku Here primili su dan ili dva nakon sastanka u Tehnixu. Na fakturi iz svibnja 2022. su obračunate sve veće količine plina koje su bile utrošene od ugovorene količine plina, dakle nakon prosinca 2021. po novoj cijeni, a to je bila cijena koju je tužitelj još prilagodio i iznosila je manje od neke prosječne cijene na tržištu. Nadalje, direktor tužitelja je iskazao kako direktori tuženika nisu pristali na nove uvjete, a u pisanom obliku nove uvjete su dali u obliku Aneksa 4. 25.4.2022. Ranije u Ugovorima i Aneksima ugovora nisu bila predviđena odstupanja od ugovorene količine plina, a sad se ugovora odnosno to ovisi o komercijalnom ugovoru. Za sva mjerna mjesta, i ona koja bila upisana i ona koja nisu bila upisana, primjenjivala se ista cijena.

31. Direktor tuženika ČČ je iskazao kako je direktor tuženika već 20 godina. Sudjelovao je u pregovorima oko sklapanja osnovnih ugovora i kasnijih aneksa s DČ, ali i direktorom PČ. Prijedlog ugovora i Aneksa ugovora je sastavljao ovdje tužitelj, a u osnovni ugovor unesena je prosječna količina plina iz prethodne plinske godine odnosno iz 2017. Aneksima se ugovarala cijena kao najvažnija stavka dok su ostale odredbe ugovora ostale neizmijenjene. Prilikom pregovora sa sklapanje II. Aneksa oni su tražili da bude ugovorena fiksna odnosno nepromijenjena cijena, jer su otvarali nova radna mjesta i zbog dugogodišnjih ugovora im je bilo bitno da je cijena fiksna. Nadalje, dodao je da je u čl. 7. ugovora bilo navedeno da je cijena promjenjiva i da se mijenja ovisno o promjeni elemenata cijene iz stavka 1. ovog članka te će se u slučaju značajnih porasta cijena na svjetskom tržištu plina krajnji kupac o promjeni cijene plina obavijestiti u roku od 30 dana, iako oni nisu znali što to znači. U Aneksu 2. i 3. ugovoreno je da je cijena fiksna, a što je značilo da nema penalizacije u slučaju odstupanja u količini. Nakon sklapanja osnovnog ugovora bilo je otvaranje novih mjernih mjesta, a za što sve su dobili potrebne suglasnosti kako od tužitelja tako i od drugih potrebnih institucija. U Aneksu ugovora evidentirani su tarifni modeli, a ne mjerna mjesta, jer pojedini tarifni model može obuhvaćati više mjernih mjesta. Prvi put je saznao da je došlo do tzv. proboja tek kad su primili dopis od strane tužitelja 25.4.2022., uz koji je bila dostavljena i faktura na gotovo 2.000.000,00 tadašnjih kuna, a za razdoblje za koje su oni već primali fakture svaki mjesec i koje su uredno platili. Poznato mu je da je DČ u siječnju 2022. zvala direktora JČ, ali tema njihovog razgovora je bila može li tuženik brže platiti račun odnosno prije dospijeća i tada nije bilo govora o proboju tj. povećanoj potrošnji. Sastanak kod tužitelja je bio u svibnju 2022. kada su razgovarali prvenstveno o terećenju i njima nije bilo prihvatljivo da se cijena mijenja usred plinske godine. Misli da je nakon tog sastanka došao dopis o isključenju. Sastanak u prostorima tvrtke Tehnix održao se u srpnju 2022. i do tog razdoblja plin se normalno isporučivao, time da su oni dobili nekoliko dopisa o mogućem isključenju, na što su reagirali upućivanjem prigovora, odnosno upita D ima li tužitelj za to osnove. Tema razgovora bio je n jihov spor, a razgovoru su nazočili DČ, HČ i direktor tužitelja, a sa strane tuženika direktor JČ i on te je bio nazočan direktor Tehnixa TČ. Prijedlog tužitelja je bio da plate izdanu fakturu s terećenjem, a njihov prijedlog je bio da govore o povećanoj cijeni za sljedeću plinsku godinu. Na upit suda direktor je iskazao da je 2020. kada je vrijedio II. Aneks tuženik imao 3,6 puta veću potrošnju plina u odnosu na ugovorenu osnovom ugovora, s time da je u tom periodu i cijena plina na tržištu porasla tri puta. I tu godinu oni su normalno završili poslovnu suradnju za tu godinu bez ikakvih problema, po cijeni iz II. Aneksa. Zbog toga je i III. Aneksom ugovorena veća cijena u odnosu na onu koja je bila II. Aneksom za sljedeću plinsku godinu, a dodao je i kako je u spornoj plinskoj godini, dakle 2021./2022. na kraju potrošnja bila gotovo identična ranijoj plinskoj godini, tj. razlika je bila za 0,3%. Svjedok ŠČ sudjelovao je u pregovorima sve do sklapanja III. Aneksa u kojem nije sudjelovao, no nakon umirovljenja on je ostao član nadzornog odbora društva i zaposlenik kao savjetnik uprave. Tužitelj je za svako obračunsko mjerno mjesto izdavao fakture, do ožujka 2022. sve po cijenama iz III. Aneksa, a dalje ne zna po kojim cijenama. Na upit punomoćnice tuženika jesu li razgovarali o ograničenju količina, a vezano za otvaranje novih mjernih mjesta iskazao je da su 2019. dobili suglasnost za nova mjerna mjesta čime je smatrao da je to riješeno. Ona nisu eksplicitno navedena u ugovoru, ali nije bilo ograničenja vezano uz potrošnju. Ta mjerna mjesta su od 2019., dakle svake godine redovito mjesečno očitovana, za njih su izdane fakture. Na nova mjerna mjesta otpada oko 60% od ukupne potrošnje plina. Za tzv. termin proboja čuo je tek u ovom postupku, odnosno tužitelj ga nije ranije isticao, iako su redovito prijašnjih godina imali povećanu potrošnju od ugovorene. Nikada nije bilo nikakvih naknadnih fakturiranja za tu povećanju potrošnju. I u zadnjem i u prethodnim pregovorima s tužiteljem bilo je naglašeno da se ne penalizira. Tražili su da se nepenalizacija unese i u ugovor odnosno Aneks, ali im je rečeno da je to njihova praksa i zbog njihovog dobrog odnosa neće biti problema. Oni nisu posebno obavještavali tužitelja o povećanoj potrošnji, jer su smatrali da za to nema potrebe s obzirom na prijašnju poslovnu praksu, štoviše tijekom pregovora se isticalo da je dobro da se troši čim više , a osim što su prijavili nova mjerna mjesta, o povećanoj potrošnji nisu posebno obavještavali tužitelja. Na upit punomoćnice tuženika je li točno kao što je u svom iskazu navela DČ da Aneksom 3. ne bi bila obuhvaćena nova mjerna mjesta direktor tuženika je iskazao da su aneksom bila obuhvaćena i sva mjerna mjesta i to se vidi prema fakturama koja su izdana sva obračunska mjerna mjesta po cijenama iz Aneksa 3. Tužitelj nije nikada izjavio raskid ugovora, iako je on predviđen u ugovoru sa raskidnim rokom od 30 dana. Nadalje, direktor tuženika je iskazao kako tuženik nije mogao prihvatiti uslijed plinske godine promjenu cijene, jer su smatrali da do kraja ugovorenog razdoblja vrijedi cijena iz Aneksa 3. Njihova proizvodnja se bazira na plinu i ni oni ne mogu svojim kupcima tokom godine mijenjati cijene.

32. Iz iskaza direktora tuženika JČ proizlazi kako je isti direktor tuženika odnosno član uprave od travnja 2014. Sudjelovao je u pregovorima s ovdje tužiteljem, u većini slučajeva s DČ, ponekad s direktorom PČ, dok HČ nije upoznao sve do svibnja 2022. Sklapanje III. Aneksa je inicirao tuženik odnosno on je već u lipnju 2021. kontaktirao tužitelja, a vezano uz sklapanje ugovora za novu poslovnu godinu te je ugovorena cijena tim Aneksom bila veća u odnosu na prethodnu plinsku godinu. Kod sklapanja Aneksa pregovaralo se isključivo o cijeni, sama količina se nije problematizirala, ni oni ni tužitelj nisu spominjali ugovorenu količinu plina, njima je bilo poznato da određeni opskrbljivači nisu nudili fleksibilnost u pogledu potrošnje, dok je tužitelj odnosno DČ s kojom su pregovarali uvijek isticala tu fleksibilnost. Na upit suda iskazao je da je njihova potrošnja kontinuirano bila veća od 2018. pa nadalje. Aneksima II. III. ugovorena je nepromjenjiva cijena, što je značilo da ona ostaje ista za cijelu poslovnu odnosno plinsku godinu. Inače, nepromjenjivost cijene bio je njihov zahtjev jer su promjenjivu cijenu smatrali rizikom i nije im bilo poznato na koji način bi se ista mijenjala. Inače cijenu u Aneksu III. predložio je tužitelj, oni su je prihvatili. Prvu informaciju o tzv. proboju odnosno povećanju potrošnje ugovorene količine plina primili su 25.4.2022.u obliku prijedloga Aneksa broj IV. DČ je njega kontaktirala u siječnju 2022. ali tema razgovora je bila isključivo može li tuženik platiti račune prije dospijeća , jer da je tužitelj imao određenih problema s likvidnošću. Oni su u to vrijeme znali da je već tužitelj pristupio drugim subjektima radi izmjene cijene i da je posuđivao novac. Nakon što su dobili Aneks broj IV. zatražili su termin kod direktora tužitelja i našli se na sastanku početkom svibnja 2022., tražili su informaciju o čemu se radi, jer je u međuvremenu stigla i faktura na nešto manje od 2.000.000,00 kuna, no na tom sastanku dogovor nije bio postignut. Za siječanj, veljaču i ožujak 2022. za svako obračunsko mjesto zasebno ispostavljene su fakture s cijenama iz Aneksa III. Nova obračunska mjesta, dakle ona otvorena nakon 2018., koja nisu izričito navedena u ugovoru bila su poznata tužitelju, jer je on izdao suglasnost za njihovo otvaranje, te je ista redovito očitovao i izdavao za njih fakture. Tuženik je te fakture redovito plaćao. Tijekom njihove poslovne suradnje konkretno i poslovne godine 2018./2019., 2019./2020., 2020./2021. utrošene su veće količine plina od one koja je bila u osnovnom ugovoru ugovorena. U tim situacijama utrošena količina plina uključujući i ona koja je premašivala ugovorenu obračunavala se prema cijenama iz važećeg Aneksa. Tijekom ranijih godina nikada tužitelj nije obavještavao o tome da smo potrošili veću količinu plina od ugovorene. Prilikom sklapanja III. Aneksa shvatili su da upravo onako kako i piše u Aneksu da je u govorena fiksna cijena za navedeni period i za potrošenu količinu neovisno o tome koja količina je potrošena, odnosno smatrali su da tu postoji fleksibilnost. Nisu smatrali da bi količina u bilo kojem trenutku bila sporna. Također, prijašnjih godina tijekom njihove poslovne suradnje nije bilo nikakvih penalizacija niti naknadnih fakturiranja odnosno refakturiranja. Na upit punomoćnice tuženika iskazao je da što se tiče faktura izdanih nakon travnja 2022. sve fakture koje nisu bile izdane prema cijenama iz III. Aneksa vraćali su tužitelju, platili bi nesporni dio, dakle ukupnu utrošenu količinu prema cijeni iz III. Aneksa, a same račune nisu knjižili, te u odnosu na iste nisu koristili odbitak pretporeza. Tužitelj nikada nije izjavio raskid ugovora. IV. Aneks nisu potpisali, jer su smatrali da imaju fiksiranu cijenu do kraja razdoblja iz III. Aneksa odnosno do 30.9.2022.

33. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je temeljem rješenja broj:

Povrv-121/2022-42 od 12. rujna 2025. proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Mikacu.

34. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Matije Mikaca od 15. listopada 2025. proizlazi kako su svi fakturirani iznosi za mjesece 10/2021 do 3/2022 u potpunosti podmireni. U mjesecima od 4/2022 do 7/2022 tuženik je samostalno obračunavao iznose duga za utrošeni plin temeljem cijena iz Aneksa 3 te uplaćivao iznose prema takvom obračunu, a koji su bili manji od fakturiranog. Za 8/2022 i 9/2022 je tuženik uplatio niže iznose od fakturiranih ali i niže nego što bi bili obračunati prema cijenama iz Aneksa 3. Ukupno je u razdoblju od travnja do rujna 2022. tuženik platio 918.325,20 HRK manje od fakturiranog te 8.477,64 manje od simulacije prema cijenama iz Aneksa 3. Na datum 5.5.2022 tužitelj je tuženiku ispostavio financijsko terećenje br. 400-200226-8 na ukupan iznos od 1.824.726,50 HRK. Navedeno je objašnjeno kao terećenje za više isporučenu energiju u odnosu na količinu navedenu u Osnovnom ugovoru a koja je iznosila 1.428.853 kWh. Do dana 31.3.2022 povučeno je, fakturirano i naplaćeno ukupno 3.467.608 kWh energije. Sva energija je naplaćena prema cijenama iz Aneksa 3. Na razliku između ukupno utrošene energije i ugovorene količine iz osnovnog Ugovora je obračunata jedinična cijena od 0,8524 HRK/kWh, što odgovara cijeni iz nepotpisanog Aneksa 4, odnosno cijeni po kojoj su u razdoblju od travnja do rujna 2022. fakturirane količine plina na mjernom mjestu OMM 033890 / 033891. Ukupni iznos je uvećan za PDV u iznosu od 5% (temeljem odluke Vlade je PDV na opskrbu plina smanjen 1.4.2022 s 25% na 5%).

35. Nadalje, vještak u Nalazu i mišljenju zaključno navodi kako je temeljem dokumentacije utvrđeno da je iznos terećenja od 5.5.2022 napravljen za količine energije koje su u tom trenutku već bile jednom fakturirane i naplaćene. Naime, iz točki 1. i 2. je vidljivo da je tuženik do 31.3.2022 ukupno isporučio i fakturirao ukupnu količinu energije od 3.467.608 kWh. Količina od 2.038.755 kWh, a koja je predmet ovog terećenja, je dakle dvostruko obračunata. Jednom po cijenama iz Aneksa 3. što je tuženik uredno podmirio te drugi put temeljem ovog terećenja po cijeni iz nepotpisanog Aneksa 4., što tuženik nije podmirio. Prema izračunu prosječne alikvotne cijene za svu isporučenu energiju nakon prelaska ugovorene količine u prosincu 2022, proizlazi da je tuženik platio cijenu od 0,350782 HRK/kWh, što uvećano za dodatno terećenje od 0,8524 od 5.5.2022 znači da je tužitelj na navedenu količinu od 2.038.755 kWh ukupno obračunao prosječnu cijenu od 1,203182 HRK / kWh. Međutim, bitno je napomenuti da je prilikom prvotnih faktura za ovu količinu obračunat PDV od 25%, dok je na dodatno terećenje obračunat PDV od 5%. Ostale stavke tužbenog zahtjeva proizlaze temeljem razlike između fakturiranog iznosa isporučenog plina u razdoblju od travnja do rujna 2022. po cijeni iz nepotpisanog Aneksa 4. Ugovora i plaćenog iznosa od strane tuženika, koji je uplaćivao iznose temeljem vlastitog obračuna po cijenama iz Aneksa 3. Ugovora.

36. Tužitelj se podneskom od 14. studenog 2025. očitovao na Nalaz i mišljenje u kojem prije svega navodi kako se vještak upušta u pravnu ocjenu je li tuženik prihvatio IV. Aneks te nadalje ponovno iznosi prijedlog za određivanjem dodatnih vještačenja radi utvrđivanja tržišne cijene plina u razmatranom razdoblju.

37. Tuženik se na Nalaz i mišljenje vještaka očitovao podneskom od 17. studenog 2025. u kojem navodi kako nema primjedbi na Nalaz i mišljenje te nadalje iznosi već iznesene navode.

38. Na ročištu održanom 9. ožujka 2026. stalni sudski vještak Matija Mikac iznio je nalaz i mišljenje i u usmenom obliku te iskazao kako su u nalazu jasno istaknute količine plina koje su do 31.3.2022. bile isporučene tuženiku fakturirane i naplaćene iznose 3.467.608 kWh. Dio te količine u iznosu od 2.038.755 kWh je viši u odnosu na ugovorene količine iz osnovnog ugovora. Za taj dio viška je tužitelj ispostavio dodatno terećenje u iznosu od 1.824.726,50 kuna na datum 5.5.2022. Iz navedenog proizlazi da bi na taj dio od 2.038.755 kWh tužitelj dodatno fakturirao nešto što je već bilo fakturirano i naplaćeno. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li cijena iz Aneksa 3. bila ugovorena za razdoblje ili za količinu plina vještak je iskazao kako se konkretno radi o pravnom pitanju na koje ne može dati odgovor. Na pitanje punomoćnika tužitelja u kojem mjesecu je prekoračena ugovorena količina plina vještak se očitovao da je u prosincu 2021. prekoračena količina koja je navedena u osnovnom ugovoru. Na pitanje punomoćnika tužitelja, koji je bio odnos tržišne cijene plina u razdoblju od siječnja 2022. do 30.9.2022. u odnosu na cijenu za isto razdoblje koju je tuženik platio iskazao je da ne zna točan odnos, ali zna da je bila višestruko veća cijena tijekom 2022. nego tijekom 2021. Dakle, smatra da je cijena porasla duplo više tijekom 2022. u odnosu na 2021. godinu. Na pitanje punomoćnika tužitelja jesu li okolnosti iz plinske godine 2021/2022 bile jednake onima iz 2020/2021 vještak je iskazao da nisu bile iste, ratno stanje u Ukrajini je treslo tržište plina tako da je osjetna valativnost cijene posljedično drastično rasla, dok je tokom plinske godine 2020/2021 cijena plina bila stabilna. Na pitanje može li potvrditi da se financijsko terećenje od 5.5.2022. odnosi na količinu energije koja je već ranije fakturirana kroz redovne račune i plaćena od strane tuženika vještak je iskazao da jest. Dakle, tim financijskom terećenjem nisu obračunate nove količine plina koje bi bile utrošene. Na upit suda vještak odgovara da cijena iz terećenja od 5.5.2022. nije jasna odnosno koincidira sa cijenom koja je ponuđena tuženiku u Aneksu 4. Na upit punomoćnice tuženika je li iz dokumentacije vidljivo je li nakon navodnog prekoračenja tužitelj nastavio isporučivati plin tuženiku vještak je iskazao da je to jasno vidljivo temeljem izdanih i plaćenih faktura. Tužitelj je ispostavljao tuženiku posebni račun za svako mjerno mjesto. Na upit direktora tuženika vještak je iskazao da iz Aneksa 3. proizlazi da je bila ugovorena nepromjenjiva cijena. Kad je naveo da je u prosincu 2021. prekoračena ugovorena količina plina vještak je iskazao da je tada mislio na sva mjerna mjesta.

39. Sud u cijelosti prihvaća Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dan u pisanom obliku od 15. listopada 2025., kao i usmenom obliku na ročištu 9. ožujka 2026., kao vjerodostojan, objektivan i izrađen sukladno pravilima struke, a prilikom izrade nalaza vještak je koristio svu dostavljenu dokumentaciju, vjerodostojnost koje nije dovedena u pitanje.

40. Sukladno čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu.

41. Tijekom ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno kako je već u prosincu 2021. tuženik utrošio količinu plina od 1.428.853 kWh, a koja je ugovorena osnovnim Ugovorom o opskrbi plinom. Nadalje, nedvojbeno je tužitelj nastavio tuženiku isporučivati plin te je u odnosu na utrošene količine plina mjesečno izdao račune po cijenama iz III. Aneksa i to za period zaključno do ožujka 2022. Iz Nalaza i mišljenja, a koja utvrđenja stranke nisu osporavale, do 31. ožujka 2022. povučeno je, fakturirano i naplaćeno ukupno 3.467.608 kWh energije.

42. Temeljno sporno pitanje u ovoj pravnoj stvari jest je li tužitelj osnovano izdao financijsko terećenje od 5. svibnja 2022. te ispostavio fakture u periodu od travnja 2022. do zaključno rujna 2022. za utrošenu količinu plina prema cijeni iz IV. Aneksa Ugovora o opskrbi plinom, a koji nesporno tuženik nije potpisao.

43. Nedvojbeno je kako osnovnim Ugovorom o opskrbi plinom iz 2018. te kasnije sklopljenim I., II. i III. Aneksom nije posebno ugovoreno po kojoj cijeni će se obračunavati količina plina utrošena preko ugovorene količine.

44. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Također, odredbom čl. 12. st. 3. ZOO-a propisano je da se trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili, za či ju su primjenu ispunjene pretpostavke iz ovoga Zakona, primjenjuju i ako su suprotni dispozitivnom propisu.

45. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka, uključujući i direktora tužitelja i tuženika jasno proizlazi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu dugi niz godina te kako je i prijašnjih godina tijekom plinske godine dolazilo do veće potrošnje količine plina od one ugovorene te su se u tim slučajevima, u odnosu na količine plina utrošene izvan ugovorenih količina, primjenjivala cijena iz posljednje sklopljenog Aneksa za tu plinsku godinu odnosno ta više utrošena količina plina obračunavala se po istoj cijeni kao i ugovorena količina plina.

46. Iz navedenog sud jasno zaključuje da je predmetno bila praksa koju su stranke razvile tijekom prijašnjih godina. U prilog navedenog govori činjenica da je sam tužitelj izdao u siječnju 2022., veljači 2022. i ožujku 2022. fakture na kojima je dotada utrošena količina plina obračunata po cijeni iz III. Aneksa, iako je, prema navodima direktora tužitelja, a isto proizlazi i iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, do prekoračenja utrošene količine plina od ugovorene, došlo već u prosincu 2021. Navedeno je svakako bilo poznato i tužitelju, jer sam tužitelj tvrdi kako je tuženika o potrošnji većoj od ugovorene obavijestio tuženika u siječnju 2022.

47. Tijekom postupka, tužitelj je isticao kako je cijena ugovorena III. Aneksom, ugovorena kao nepromjenjiva cijena, ugovorena samo za ugovorenu količinu plina za tu plinsku godinu, međutim, isto ne proizlazi ni iz Ugovora o opskrbi plinom, ni iz kasnije sklopljenih Aneksa, a kako je navedeno, iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi kako je praksa stranaka bila drukčija.

48. Opće je poznato da je plinska godina 2021./2022. godina bila specifična zbog rata u Ukrajini te je nedvojbeno da je u tom periodu cijena prirodnog plina na tržištu rasla i to, kako navodi vještak Matija Mikac, drastično. Međutim, navedeno predstavlja pretpostavke za izmjenu ili raskid ugovora iz čl. 369. st. 1. ZOO-a, a koja se ostvaruje sudskim putem. Svakako ne jednostrano na način kako je to učinio tužitelj.

49. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako nije tražio raskid ugovora, nakon što su utrošene ugovorene količine plina, jer da je ugovor u potpunosti konzumiran, međutim, to što su utrošene ugovorene količine plina, ne znači da je ugovor prestao te da se iz tog razloga ne može tražiti raskid ugovora. Naime, nakon što su utrošene ugovorene količine plina, tužitelj je nastavio tuženiku isporučivati plin te izdavati račune, a isto tako, ugovor o opskrbi plinom ugovara se za plinsku godinu, koja traje od 1. listopada tekuće godine do 1. listopada iduće godine, sukladno odredbama Zakona o tržištu plina („Narodne novine“ br. 18/2018, dalje: ZTP). Također, iz odredbe čl. 20. Ugovora o opskrbi plinom proizlazi da se Ugovor produljuje za slijedeće ugovorno razdoblje od četrdeset osam mjeseci, ako nijedna od strana najkasnije sto dvadeset dana prije isteka svake plinske godine ne obavijesti pisanim putem drugu ugovornu stranu da ne želi produžiti Ugovor ili ako Ugovor ne bude raskinut sukladno odredbama Ugovora. Nadalje, iz samog III. Aneksa proizlazi da se primjenjuje do 30. rujna 2022.

50. Isto tako, odredbom čl. 6. st. 1. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ br. 50/2018, 88/2019, 39/2020, 100/2021, 103/2022, dalje: Opći uvjeti) propisano je kako je o svakoj promjeni uvjeta ugovora o opskrbi plinom, osim u slučaju promjene dijela cijene koji se regulira, opskrbljivač dužan obavijestiti krajnje kupce najkasnije u roku od 30 dana prije početka njihove primjene, dok je stavkom 2. istog članka Općih uvjeta određeno kako je obavijest iz stavka 1. ovoga članka opskrbljivač plinom dužan dostaviti krajnjem kupcu pisanim putem, uz račun za prethodno razdoblje potrošnje i/ili elektroničkim putem. Sukladno čl. 6. st. 3. Općih uvjeta u obavijesti iz stavka 1. ovoga članka opskrbljivač plinom dužan je, u slučaju da su novi uvjeti nepovoljnij i od uvjeta pod kojima je ugovor sklopljen, upoznati krajnjeg kupca o njegovom pravu na jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi plinom bez plaćanja naknade ili bilo kakvih drugih troškova, u roku od 14 dana od dana zaprimanja obavijesti.

51. Međutim, tužitelj nije postupio po navedenom, kako je utvrđeno tijekom ovog postupka. Naime, tuženik je ugovorenu količinu plina utrošio već u prosincu 2021., a tužitelj je IV. Aneks ugovora kojim je povećao cijenu plina poslao tuženiku tek 22. travnja 2022. Isto tako, tužitelj nije ugovorio nove količine plina niti o istima obavijestio pravovremeno tuženika, kao ni i o pravu tuženika na jednostrani prijevremeni raskid ugovora, a što proizlazi iz Upute o postupanju od 18. srpnja 2022. koju je Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) uputila ovdje tužitelju, a temeljem podnesenog prigovora ovdje tuženika.

52. Nesporno je da tuženik IV. Aneks Ugovora nije potpisao te je nedvojbeno da je odbio takvu ponudu tužitelja, jer isto jasno proizlazi iz iskaza samog direktora tužitelja PČ, kao i dokumentacije koja se nalazi u spisu (prigovori protiv izdanih računa, prigovor HERI).

53. Valja istaknuti kako je i sam tužitelj već prilikom sklapanja III. Aneksa bio svjestan nestabilnog stanja na tržištu plinom te je evidentno isto morao uzeti u obzir prilikom ugovaranja cijene iz III. Aneksa, jer to jasno proizlazi iz dopisa koji je 31. kolovoza 2021. tužitelj uputio tuženiku uz III. Aneksa Ugovora.

54. Uzimajući u obzir sve navedeno, prije svega činjenicu da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu te da su razvile praksu u odnosu na količine plina utrošene više od ugovorene i to na način da se na iste primjenjivala ista cijena kao i na ugovorene količine, kao i okolnost da tužitelj, iako tuženik nije prihvatio ponudu iz IV. Aneksa, zbog promijenjenih okolnosti nije postupio sukladno odredbi čl. 369. ZOO- a, sud smatra kako tužitelj nije osnovano izdao utužene račune za nesporno utrošene količine plina prema cijeni iz IV. Aneksa, uvećanoj za PDV u iznosu od 5%.

55. Također, u odnosu na utuženo financijsko terećenje od 5. svibnja 2022., tijekom postupka je utvrđeno, a što potvrđuje u svom Nalazu i mišljenju i stalni sudski vještak, da je tužitelj time pokušao naplatiti količinu energije koja je u tom trenutku već bila fakturirana i naplaćena. Naime, tužitelj je do 31. ožujka 2022. ukupno isporučio i fakturirao ukupnu količinu energije od 3.467.608 kWh te je količina od 2.038.755 kWh, koja je predmet tog financijskog terećenja, dvostruko obračunata. Jednom po cijenama iz III. Aneksa, koju je tuženik nesporno podmirio te drugi put temeljem tog financijskog terećenja po cijeni iz IV. Aneksa, a što tuženik nije podmirio, kako to zaključuje stalni sudski vještak.

56. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi i kako je za izdane račune za 8/2022 i 9/2022, tuženik podmirio niže iznose nego bi bili obračunati prema cijenama iz III. Aneksa i to u iznosu od 3.016,48 HRK/ 400,36 eura niže za 8/2022 te u iznosu od 5.461,15 HRK/724,82 eura za 9/2022, sveukupno, prema cijenama iz III. Aneksa, tuženik je uplatio manje iznos od 8.477,64 HRK/1.125,18 eura.

57. Slijedom svega navedenog, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i to za navedeni iznos od 1.125,18 eura sa zateznim kamatama na navedeni iznos, dok je isti odbio kao neosnovan u preostalom dijelu, sveukupno za iznos od 362.940,35 eura sa zateznim kamatama te je presuđeno kao pod točkama I., II. i III. izreke ove presude.

58. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 31. st. 2. ZOO-a te je tuženik uz dosuđeni iznos glavnice dužan podmiriti i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog računa, a kako je specificirano pod točkom I I. izreke ove presude.

59. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP -a te obzirom da tuženik nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu, tužitelj mu je dužan naknaditi priznate troškove postupka u cijelosti.

60. Troškovi postupka odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 27/14, 118/14 i 107/15) i Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 126/22, dalje: Tarifa) i obuhvaćaju trošak sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 4.386,00 eura, sastav podneska od 2. ožujka 2023. u iznosu od 4.386,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 23. ožujka 2023. u iznosu od 4.386,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 4. travnja 2023. u iznosu od 4.386,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 15. listopada 2023. u iznosu od 4.386,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 1.094,00 eura, sastav podneska od 16. listopada 2023. u iznosu od 1.094,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 15. listopada 2023. u iznosu od 547,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, zastupanje na ročištu 24. listopada 2023. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 15. prosinca 2023. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 27. svibnja 2024. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 13. svibnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, zastupanje na ročištu 8. listopada 2024. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 14. travnja 2025. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 17. rujna 2025. u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, sastav podneska od 17. studenog 2025. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 4. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 12. siječnja 2026. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu 9. ožujka 2026. u iznosu od 5.478,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om po stopi od 25%, što ukupno iznosi 17.872,25 eura, odnosno, sveukupno, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 89.361,25 eura.

61. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za podneske 15. listopada 2023., 13. svibnja 2024. i 4. siječnja 2026., jer je za navedene podneske priznat trošak sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, jer su tuženiku već priznata 4 obrazložena podneska. Također, za zastupanje na ročištu za objavu presude tuženiku pripada nagrada iz Tbr.9. toč. 3. Tarife. Sveukupno, tuženiku je odbije zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 18.101,25 eura.

62. S obzirom na sve izneseno, presuđeno je kao u izreci ove presude.

Prelog, 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Nina Markulija

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćnicima

2. Tuženik po punomoćnici