REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru-Stalna služba u Daruvaru

Stjepana Radića 27

43500 Daruvar

Poslovni broj: Pn-39/2025-136

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Daruvaru po sucu toga suda Damiru Palatinušu, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice- specijaliste FO u pravnoj stvari tužitelja LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zlatku Šimek, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Općina Dežanovac, [adresa], OIB: 472325576322, zastupane po punomoćnici Borki Mihović, odvjetnici iz Daruvara, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2026., uz objavu dana 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku Općina Dežanovac, [adresa], OIB: 472325576322 da tužitelju LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri tražbinu u iznosu od 1.357,96 eura /10.231,54 kn na ime naknade imovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine sukladno članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu zakonskih zateznih kamata koje na iznos glavnice od 1.357,96 eura teku od 17. ožujka 2022. do 23. travnja 2026., kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku Općina Dežanovac, [adresa], OIB: 472325576322 da tužitelju LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade parničnog troška isplati sve prouzročene troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.308,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. travnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine sukladno članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj LO iz [adresa] protiv tuženika Općine Dežanovac podnijela je tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi se navodi da se je dana 8. listopada 2019. u 20,33 sata u mjestu [adresa] ispred kbr. 202 dogodio štetni događaj na način da je ŠO upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] naletio na psa lutalicu koji je iznenada pretrčavao cestu. O okolnostima pod kojima se je dogodila nezgoda obaviještena je Policijska uprava Bjelovarsko-bilogorska koja je sastavila potvrdu i fotografirala mjesto događaja, te je na mjesto događaja izašao i komunalni redar Općine Dežanovac koji je preuzeo psa na daljnju brigu. U spomenutom štetnom događaju nastala su oštećenja na vozilu u vidu oštećenja na prednjem dijelu vozila i to: branik, letvica lijeva i desna na braniku, nosač branika lijevi i desni, srednja rešetka branika, maska prednjeg odbojnika i dr. Tužitelj navodi da je angažirao sudskog vještaka Maria Pažina radi procjene oštećenja na vozilu koji je nakon izvršenog uvida u dokumentaciju (slika oštećenja, kataloga orijentacijskih vrijednosti rabljenih vozila CVH i dr.) i osobnog vozila izradio nalaz i mišljenje, te procijenio da šteta na vozilu iznosi 10.231,54 kn. Izradu nalaza i mišljenja tužitelj je platio 300,00 kn. Kako do dana podnošenja tužbe nije utvrđen vlasnik psa, tužitelj ističe da naknada štete na vozilu u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave temeljem članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08) vezano uz odredbu članka 56. stavak 5. i članka 58. stavak 4. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" 135/06). Nadalje se navodi da se je dana 14. listopada 2019. i 20. l istopada 2019. u ime tužitelja tuženiku obratio ŠO sa odštetnim zahtjevom radi rješavanja predmetnog spora izvansudskim putem. S obzirom da se tuženik nije očitovao o odštetnom zahtjevu, odnosno nije se očitovao u zakonskom roku, tužitelj smatra da tuženik odbija nadoknaditi cjelokupnu nastalu imovinsku štetu što je posljedica predmetnog događaja, te je stoga predložio da sud naloži tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 10.231,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, te da tuženik namiri troškove parničnog postupka tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 29-30) osporavao da je pas na kojeg je u mjestu [adresa], ispred kućnog broja 202, naletio vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač ŠO, bio pas lutalica. Prema saznanju tuženika, vlasnik psa je CO, [adresa], zbog kojeg razloga tuženik smatra da nije odgovoran za nastanak štete. Nadalje tuženik navodi da i kada bi se radilo o psu nepoznatog vlasnika, tuženik ne bi bio odgovoran jer je u smislu Zakona o zaštiti životinja poduzeo sve da ne dođe do štete od takvih životinja, te ima Ugovor o obavljanju poslova skloništa za životinje broj 21/19 koji je sklopio sa Veterinarskom stanicom Pakrac za obavljanje poslova skloništa za životinje za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. Tuženik navodi da ukoliko je odgovoran za štetu, da tada ističe suodgovornost tužitelja jer smatra da je tužitelj mogao izbjeći nalet na psa ukoliko je pas istrčao s mosta ispred kućnog broja 202 u [adresa], te da je vozač osobnog vozila imao dovoljno vremena pravovremeno reagirati i da izbjegne mogući nezgodu jer je pas bio u vidnom polju vozaču osobnog vozila duži vremenski period, što vozaču daje dovoljno vremena za pravovremenu reakciju. Tim više što iz podataka koje je dostavila Policijska postaja Daruvar proizlazi da je rasvjeta bila u funkciji, te je vidljivost dobra, kolnik je bio suh, preglednost dobra, te je okoliš ceste uređen. Tuženik osporava da bi na automobilu nastala oštećenja kako su navedena u tužbi, te osporava visinu štete. Osporava i procjenu štete po vještaku Mariu Pažina, kako u dijelu gdje se navodi koji dijelovi su oštećeni, tako i u odnosu na visinu štete, te se tužen ik protivi snošenju troškova te procjene jer su oštećenja na automobilu vidljiva iz fotodokumentacije – slika oštećenja vozila koje je na licu mjesta snimila Policijska postaja Daruvar. Do kontakta između psa i vozila došlo je prednjim desnim dijelom vozila, te su oštećenja nastala na prednjem desnom dijelu automobila, te tužen ik smatra da na lijevoj strani automobila nisu nastala nikakva oštećenja, kao i na srednjem dijelu. Prema fotodokumentaciji napravljenoj na licu mjesta snimljeni su dijelovi koji se otpali, no na istima se ne nalaze dijelovi za koje tužitelj navodi da su oštećeni i za koje traži odštetu. Automobil je u vrijeme štetnog događaja bio star 13 (trinaest) godina, te se s tim u vezi i šteta procjenjuje prema vrijednost oštećenih rabljenih dijelova, a ne novih. Tužitelj je osiguran kod Triglav osiguranja, koja polica pokriva i štete nastale od domaćih životinja, pa ukoliko je tužitelj ostvario naknadu štete od osiguranja onda istu ne može potraživati i od tužen ika. Osporava se i tijek zakonske zatezne kamate od podnošenja zahtjeva 15. listopada 2019. jer tužitelj nije dostavio račune da je popravio štetu, a osim toga očito je da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti na koju mogu teći zakonske zatezne kamate tek od donošenja presude. Tužen ik ističe da sve i kada bi se radilo o psu nepoznatog vlasnika, tužen ik za istu ne bi bio odgovoran jer je poduzeo sve u smislu Zakona o zaštiti životinja kako ne bi došlo do štete, dok površina s koje je navodno došao pas, pristupni most ispred kbr. 202 u [adresa], nije vlasništvo tuženika, kao što nije niti cesta na kojoj je došlo do naleta, te tuženik i iz tog razloga ne bi ni bio odgovoran za štetu na automobilu. Sve i da je došlo do izlijetanja psa nepoznatog vlasnika na način opisan u tužbi, za prometnu nezgodu postoji odgovornost vozača automobila za kojeg tužen ik smatra da je mogao izbjeći kontakt sa psom, te je stoga neosnovano potraživati naknadu štete od tužen ika. Točno je da se je tužitelj, odnosno ŠO, tužen iku obraćao u vezi štetnog događaja, no tuženik je tražio da mu se dostavi izvid štete od osiguravajućeg društva kako bi mogao razmatrati zahtjev, no isti joj nikada nije dostavljen. Slijedom navedenog tuženik je predložio da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, te ga obaveže da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

4.U pogledu podnesene tužbe sud je donesao presudu broj Pn-17/2020-61 od 17. ožujka 2022. (list 151-163) kojom je pod točkom I. usvoji tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 10.231,54 kn sa zakonsko zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2022., dok je pod točkom II. isti odbio u pogledu zakonske zatezne kamate koja na navedeni iznos teče od 15. listopada 2019. do 16. ožujka 2022., kao neosnovan, te je sud pod točkom III. obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11.780,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2022.

5.Navedena presuda prvostupanjskog suda, potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-594/2022-23 od 18. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke (list 174-179).

6.Rješenjem Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev-579/2024-2 od 23. travnja 2024. (list 278-280) ukinute se presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-594/2022- 3 od 18. svibnja 2023. u cijelosti i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj Pn-17/2020-61 od 17. ožujka 2022. u točkom I. i III. izreke, te je predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda proizlazi da prema shvaćanju revizijskog suda (već izraženom u odluci broj Rev 1043/2022-2 od 11. listopada 2020.), nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen po nalogu jedne od stranaka spora ne može se smatrati vještačenjem provedenim po nalogu i pod nadzorom suda, u smislu odredbi čl. 250. do čl. 251. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), no radi se o ispravi čiji se sadržaj odnosi na predmet spora, kojom tuženica u konkretnom slučaju argumentira svoje stavove i primjedbe u odnosu na u sudskom postupku sačinjeni nalaz i mišljenje, slijedom čega isti treba biti ocijenjen u skladu s odredbom članka 8. ZPP. Nadalje proizlazi iz obrazloženja da parnična stranka ima mogućnost i nakon zaključenja prethodnog postupka, uz istaknuti prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, dostaviti nalaz i mišljenje drugog stalnog sudskog vještaka pribavljenog od te stranke (i to se smatra dokazom), uz uvjet da to bez svoje krivnje nije mogla ranije iznijeti.

7. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Bjelovarsko-bilogorske, Policijska postaja Daruvar od 8. studenog 2019. (list 4), presliku prometne dozvole (list 5-6), fotografije (list 7-10), procjenu visine štete sačinjenu po BO (list 11-12), očitovanje od 20. listopada 2019. (list 14), presliku Google karte (list 22), ugovor o obavljanju poslova skloništa za životinje (list 23-25), izvod iz cjenika (list 36), fotografski elaborat Policijske postaje Daruvar, zapisnik o očevidu, te situacijski plan prometne nezgode (list 46) ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti Triglav osiguranje (list 53-57), uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka DO (list 60), tužiteljice LO (list 61), te zastupnika tuženika TO (list 61-62), izvršen uvid i pročitan nalaz i mišljenje prometnog vještaka Ivana Pekere (list 73-82), očitovanja Ivana Pekere (list 97,129, 329-334), te analizu mehanizma i dinamike nastanka prometne nezgode sačinjene po vještaku Zlatku Jareš (list 103-107), uz suglasnost stranaka pročitan je usmeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Pekere ( list 136-138, 361-364).

8. Na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene u smislu članka 8. ZPP -a, sud je odlučio, a kako je to pobliže naznačeno u izreci ove odluke.

9. Iz zapisnika o očevidu, situacijskog plana, fotografskog elaborata (list 46), iskaza svjedoka DO (list 60), tužitelja LO (list 61), te zastupnika tuženika TO (list 61-62) proizlazi da se je dana 8. listopada 2019. u mjestu [adresa] dogodila prometna nezgoda na način da je ŠO koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], a koji automobil je vlasništvo tužiteljice, iz pravca Garešnice u pravcu Daruvara, naletio na psa.

10. Iz iskaza svjedoka DO koji je upravlja vozilom tužiteljice, a koja je ujedno i njegova supruga i iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetni pas dotrčao iz mraka i to dosta velikom brzinom, činilo se kao da je imao nekakav cilj prema kojem je kretao, došao je s lijeve strane gledajući za pravac kretanja vozila kojim je upravljao svjedok, te je svjedok izjavio da nije stigao reagirati.

11. Kako bi se utvrdila dinamike prometne nezgode, sud je odredio provođenje prometnog vještačenja koje je povjerio prometnom vještaku Ivanu Pekera.

12. Nakon provedene rekonstrukcije na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka dana 17. ožujka 2020. kod ovog suda zaprimljen je dana 2. travnja 2020. nalaz i mišljenje prometnog vještaka (list 73-80) iz kojeg proizlazi da je rekonstrukcijom utvrđeno da je do nesreće došlo u [adresa] ispred kbr. 202. Neposredno prije nesreće vozač vozila tužiteljice, u daljnjem tekstu tužitelj, kretao se je od pravca Blagorodovca u pravcu Daruvara. Pas je na prometnicu izašao s lijeve strane prometnice, odnosno sa ulaznog mosta kbr. 202 gledano za pravac kretanja tužitelja. Gledano s lijeve strane prometnice za pravac kretanja tužitelja, do asfaltnog dijela površine kolnika je bankina širine 0,5 m na koju se nadovezuje jarak oborinskih voda, a na jarak se nadovezuje nogostup. Na samom mjestu nesreće kolnik je ravan i horizontalno položen. Prije mjesta nesreće kolnik se za pravac kretanja tužitelja proteže kroz desni zavoj, a 36 metara iza mjesta naleta započinje lijevi zavoj dužine 60 metara i radiusa zakrivljenosti 92,5 m mjereno po vanjskom rubu asfaltne površine. Tužitelj je sukladno iskazu danom na zapisniku od 3. prosinca 2020. (list 59) pokazao nastanak predmetne prometne nesreće. Tužitelj je posebno pokazao mjesto gdje je vozilo udarilo u psa koji je na kolnik izašao s desne strane za pravac kretanja tužitelja, mjesto gdje se zaustavlja nakon udara i mjesto gdje u desnom jarku leži pas. Naveo je da je započeo reagirati kočenjem u trenutku udara u psa i da se prije naleta na psa kretao brzinom oko 60 km/h. Tužiteljica, a suvozačica u vozilu, pokazala je sukladno iskazu i pokazivanju tužitelja. U prilogu spisa, u omotu (list 47), nalazi se zapisnik o očevidu, fotografski elaborat i situacijski plan sačinjen od strane djelatnika policijske postaje Daruvar koji su izašli na mjesto nesreće i izvršili očevid. Navedeni dokumenti nose broj 511-02-07/06-O-19-3/2019, u dokumentima je opisan način nastanka prometne nesreće, pravac kretanja tužitelja i psa prije nesreće i utvrđen je položaj materijalnih tragova na mjestu nesreće. U omotu (list 49) nalazi se CD sa slikama sačinjenim na mjestu nesreće. Na temelju podataka iz zapisnika o očevidu, pokazivanja i izvršenih mjerenja na rekonstrukciji, vještak je naveo da je sačinio skicu rekonstrukcije koja prileži nalazu i mišljenju, a i iz koje je vidljiv izgled dijela kolnika na kom je došlo do nesreće, te međusobni položaj u trenutku nesreće i nakon nesreće. Naznačeni međusobni položaji psa i vozila dobiven je na temelju provedenih izračuna. Izgled mjesta nesreće kao i izgled okolnog prostora koji je prikazan na skici rekonstrukcije potvrđuju i slike koje su priložene nalazu i mišljenju. Na mjestu nesreće na ulaznom mostu kbr. 193 pronađeni su dijelovi plastike s vozila tužitelja, dalje u jarku je pronađeno tijelo psa, utvrđena su oštećenja nastala na vozilu tužitelja i geometrijske veličine prometnice. Cijeneći navedene materijalne tragove, njihov međusobni položaj i pokazivanja na rekonstrukciji, proizlazi da je gledano uzdužno na kolnik do kontakta vozila i psa došlo na udaljenosti 46 metara prije mjesta gdje se nakon nesreće zaustavilo vozilo. Gledano poprečno na kolnik do udara vozila tužitelja u psa je došlo na desnoj polovini kolnika gledano za pravac kretanja tužitelja sa centrom udara na udaljenosti 4,8 metra od lijevog ruba kolnika u desno uz puni preklop prednjeg kraja vozila s tijelom psa. Oštećenja vozila tužitelja su vidljiva iz slika sačinjenih prilikom vršenja očevida, te iz navedenih slika proizlazi da su prilikom predmetne prometne nesreće na vozilu tužitelja oštećeni prednji, više desni kraj vozila. Gledano obzirom na širinu vozila oštećenja se nalaze u širini 2/3 širine vozila od ruba desne strane prema lijevo. Na vozilu su oštećeni: prednji branik desno, prednja maska branika, ukrasna maska prednjeg desnog svjetla za maglu, te držač prednje registarske pločice. Uvažavajući nastala oštećenja i njihov raspored na vozilu nesporno proizlazi da je do kontakta vozila i psa došlo na način da je u primarnom kontaktu tijelo psa i prednji kraj vozila. Tijelo psa udarom vozila je zarotirano u smjeru rotacije kazaljke na satu nakon čega je odbačeno u desno u kanal oborinskih voda. Raspored oštećenja i tragova kontakta na vozilu upućuje na zaključak da uz brzinu kretanja vozila u trenutku udara postoji i brzina kretanja psa koja je znatno veća od običnog hoda, odnosno u trenutku primarnog kontakta pas se nalazi u trčanju. Slijedom provedene analize proizlazi da je u trenutku primarnog kontakta vozilo tužitelja u kretanju paralelnom u odnosu na uzdužnu os kolnika, dok se pas životinja kreće blago ukošeno u desno u odnosu na poprečnu os kolnika za pravac kretanja. Prema tome pravci kretanja vozila i psa u trenutku primarnog kontakta međusobno tvore kut od 80 stupnjeva. Iz dosadašnje analize proizlazi da se vozilo u odnosu na mjesto udara u psa zaustavilo na udaljenosti od 46 m sa silaskom na bankinu. Na mjestu nesreće, za pravac kretanja vozila, kolnik je položen horizontalno. Cijeneći navedeno, tehničke značajke vozila i način kretanja do zaustavljanja proizlazi da vozilo tijekom zaustavljanja usporava sa usporenjem od 5,0 m/s2. S obzirom na položaj oštećenja, iskaz tužitelja da reagira kočenjem u trenutku neposredno nakon naleta vozila na psa je prihvatljiv. Tako da usporavanje vozila započinje kod brizne od 66 km/h. Uzevši u obzir obim nastalih oštećenja na vozilu tužitelja koja su nastala u kontaktu sa tijelom psa, a koja su vidljiva u spisu iz priloženih slika, na temelju usporedbe oštećenja vozila iste vrste sa tzv. katalogom EES (Energy-Equivalent-Speed) vještak je ocijenio da je nastanak oštećenja vozila tužitelja u kontaktu s tijelom psa trebao energetski ekvivalent brzine od 20 km/h. Iz navedenog proizlazi brzina u trenutku naleta na psa od 69 km/h. Prema podacima iz stručnih publikacija vještak je uzeo podatak da se pas trčeći kreće minimalnom brzinom od 15 km/h. Pas za tužitelja u dometu svjetala vozila postaje uočljiv bočnim ulaskom u snop svjetala tužitelja praktički izlaskom na prometnicu. Od mjesta izlaska na prometnicu do mjesta naleta, pas je prošao put od 5,4 m. Put od 5,4 m pas prođe u vremenu od 1,3 sekunde. U vremenu od 1,3 sekunde vozilo prelazi put od 24,7 m. Na putu od 24,7 m vozilo se kočenjem može zaustaviti za brzine kretanja do 52 km/h. Nadalje je vještak naveo da se u prilogu spisa (list 11-12) nalazi procjena visina štete sačinjena od strane BO dipl. ing., stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, te da je navedeni dokument sačinjen dana 18. listopada 2019. Navedenom procjenom nije određeno opće stanje vozila u trenutku štetnog događaja. Vrijednost originalnih za zamjenu određenih dijelova sa porezom vještak je utvrdio u iznosu od 7.464,23 kn, za izvršenje radova naveo je da je vezano za popravak vozila potrebno prema tehničkom normativu ovlaštenog servisa utrošiti 8 sati rada (autolimar, autoelektričar, autolakirer) što ukupno uz cijenu sata ovlaštenog servisa od 250,00 kn po satu iznosi 2.000,00 kn. Na ime potrošnog materijala (osnovna boja, temeljna boja, razrjeđivač, utvrđivač, kut, papir i dr.) predviđa se iznos od 550,00 kn, za upotrebu komore za lakiranje i sušenje vozila jednokratni iznos od 350,00 kn tako ukupna vrijednost popravka vozila tužitelja iznosi 10.364,23 kn.

13. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je strankama radi eventualnih primjedbi i prijedloga, te tijekom postupka tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka jer je smatrao da je nalaz i mišljenje vještaka u skladu s pravilima struke.

14. Tuženik je tijekom postupka isticao primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka pri tome se pozivajući na očitovanja Zlatka Jareš kao prometnog vještak, koja očitovanja je po nalogu tuženika, sačinio u pogledu nalaza i mišljenja vještaka Ivan Pekera kojeg je kao prometnog vještaka u ovom postupku odredio sud . Na navedene prigovore tuženika, vještak se je očitovao u svojim pisanim očitovanjima od 21. lipnja 2021. (list 97-99), 12. listopada 2021 (list 129), te 16. lipnja 2025. (list 329-334), te usmeno na raspravama koje su održane 17. veljače 2022. (list 136-141), te 26. studenog 2025. (list 360-364) u pogledu prigovora koji su istaknuti od strane tuženika u pogledu naletne brzine, primjerene brzine, te mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće bočnim pomakom, u pogledu oštećenih dijelova, zamjenom oštećenih dijelova sa polovnim dijelovima, te u pogledu cijene sata rada u pogledu popravka vozila.

15. U pogledu prigovora tuženika u kojem navodi da je vještak u nalazu naveo da bi se kočenjem mogao izbjeći nalet na psa pri brzini do 52 km/h, no tuženik smatra da se vještak nije izjasnio o drugim mogućnostima izbjegavanja naleta jer se nalet na psa mogao izbjeći i skretanjem ulijevo i pri većim brzinama, vještak se je očitovao da u pogledu mogućnosti izbjegavanja naleta obilaženjem psa, a ne kočenjem, podrazumijeva da je u tom slučaju u vožnji vozilom potrebno učiniti bočni pomak u lijevo za 1,2 m. U danim uvjetima stanja kolnika i raspoložive dužne puta od 24,7 m, navedeni bočni pomak na siguran način je moguće učiniti za brzine kretanja do 50 km/h. Navedeno je obrazložio računskim iznosom koji uzima u obzir bočno ubrzanje koje se pojavljuje na vozilu u uvjetima kada se sa vozilom u vožnji vrši promjena pravca kretanja, a prema literaturi taj bočni pomak uzrokuje silu na vozilu i uzima se u obzir kod takovi radnji sa iznosom od 2,5 m/s2 jer takvi bočni pomaci su sigurni da neće doći do destabilizacije vozila, a ako su veći, ta destabilizacija se ne može isključiti. Podaci o tim bočnim pomacima, odnosno bočnim ubrzanjima, publicirani su u knjizi Vještačenja u cestovnom prometu izdanoj od strane grupe autora 1987. Zaključno je vještak naveo da u konkretnoj situaciji pas je za vozača vozila vidljiv u vremenu od 1,3 sekunde u kom vremenu s obzirom na brzinu kretanja i način reagiranja prosječnog vozača nalet na istog mogao se izbjeći kočenjem za brizne do 52 km/h, a za slučaj izbjegavanja zaobilaženjem do 50 km/h. Vještak je istaknuo da bi kod tog izbjegavanja i brzine kojom se je kretao tužitelj nakon poduzetog skretanja u lijevo, a ne poduzetog skretanja u desno, vozilo izletjelo s kolnika.

16.Nadalje, tuženik je u pogledu naletne brzine vozila isticao da je prema Zlatku Jareš naletna brzina 79 km/h, dok je vještak Ivan Pekera naveo da je naletna brzina 69 km/h. U pogledu navedenog vještak Ivan Pekera je isto obrazložio da je Zlatko Jareš izračun brzine kretanja vozila izvršio računskom formulom koja opisuje sudar dva tijela (vozilo, pas) koja se samim sudarom zaustavljaju, a što je suprotno materijalnim tragovima. Navedeno je vještak Ivan Pekera obrazložio da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir materijalne tragove i to dokumentaciju koju su sačinili djelatnici Policijske postaje Daruvar prilikom vršenja očevida u pogledu predmetne prometne nesreće, te da materijalni tragovi u predmetnom slučaju su položaj tijela uginulog psa, položaj vozila neposredno nakon nesreće, položaj plastike otpale s vozila tužitelja, te su utvrđena i oštećenja nastala na vozilu tužitelja. Slijedom tih materijalnih tragova , te uz uvažavanje geometrijskih veličina prometnice, vještak je izvršio izračun brzine kretanja vozila tužitelja neposredno prije prometne nesreće iz kog izračuna je vidljivo da su uzete u obzir sve potrebne fizikalne veličine sukladno struci pa je tako temeljem položaja dijelova otpalih s vozila, tijela psa, koje je utvrđeno pokazivanjem na rekonstrukciji i u nalazu jasno napisao da u samom trenutku naleta na psa vozilo nije kočilo, već da se zaustavilo na mjestu gdje je pronađeno poslije nesreće u ukošenom položaju u odnosu na uzdužnu os kolnika. Navedeni položaj znači da je tijekom usporavanja vozila njegovo gibanje nije bilo strogo pravocrtno, već da je dolazilo najmanje do pomaka u desno, a zatim do zakretanja u lijevo. S obzirom da je na vozilu došlo do oštećenja koja su nastupila prije nego što je tužitelj reagirao kočenjem , to su ista uzeta u obzir uz ocjenu gubitka brzine kao vektora, a ne ocjene temeljem oštećenja, i kada se taj gubitak brizne uzrokovan sudarom pribroji brzini koja je utvrđena temeljem nesporne činjenice da je vozilo nakon naleta usporavalo, dobije se izračun brzine koja je u nalazu navedena. Vještak je napomenuo da u zapisniku o očevidu nigdje nije navedeno da bi lice mjesta do dolaska policije koja je vršila očevid bilo izmijenjeno tako da je vještak zapisnik i ostalu dokumentaciju prikupljenu očevidom uzeo kao vjerodostojnu.

17. Tuženik je istaknuo i prigovor u pogledu utvrđene visine štete, dijelova za koje je vještak naveo da su oštećeni, te je nadalje isticao potrebno da vještak utvrdi vrijednost oštećenih dijelova u vrijeme štetnog događaja imajući u vidu njihovu starost i trošenje, te da se očituje i o popravljanju štete zamjenom dijelovima koji nisu originalni jer se ne radi o šteti koju je neophodno popraviti originalnim dijelovima (podnesak tuženika od 30. travnja 2021.), da bi kasnije isticao da je potrebno da se vještak očituje o popravku zamjenom originalnih, polovnih dijelova. U pogledu navedenog vještak je naveo da je svaki popravak ne originalnim dijelovima kod neovlaštenih ustanova protivan pravilima struke jer takvi popravci mogu ulaziti u djelatnost sive zone koji nisu u skladu s postojećim propisima i zakonima. Nadalje je isto obrazložio da sukladno pravilima struke smatra se da se svako vozilo koje je u prometnoj nesreći zadobilo oštećenja, mora se popraviti na način da bude dovedeno u isto stanje u kakovom je bilo i prije prometne nesreće. S obzirom da ničim u spisu nije dokazano da svi oštećeni dijelovi na vozilu nisu originalni dijelovi ili da su prethodno bili oštećeni, može se smatrati da jedino popravak sa originalnim rezervnim dijelovima i ovlaštenom servisu daje traženo rješenje i to iz razloga što samo originalni rezervni dijelovi imaju potrebna mehanička konstruktivna svojstva što se tiče materijala, a ovlašteni servis treba raditi po propisanoj proceduri kojom se moraju vršiti radovi na vozilu, a kojim radovima će bit zadovoljeni svi zahtjevi proizvođača. Prisutno je da svaka radiona koja ima dovoljnu kadrovske ekipiranost i sav potreban alat može dobiti ovlaštenje od proizvođača da vrši popravak vozila i da zadovoljava sve propisane zahtjeve toga proizvođača za to vozilo. Ako se vrši popravak vozila sukladno pravilima struke, tada je isti potrebno izvršiti u ovlaštenom servisu, a cijena sata rata ovlaštenog servisa je opće poznata, odnosno vještak je naveo da je pokazao i priložio presliku iz novina koje prate stanje za nova i rabljena vozila. Vezano za cijenu sata za popravak vozila vještak je naveo da je cijene uzeo iz javno objavljenog cjenika koji je objavljen u stručnoj publikaciji Auto kluba, te da cijena sata koju na izvidima šteta naznačuje osiguravajuća društva predstavlja cijenu sata koju plaćaju ta društva kada oni snose trošak popravka i da vjerojatno postoji neki ugovorni odnos osiguravajućeg društva i radiona. Vještak je naveo da u telefonskom razgovoru sa Šatrak d.o.o. je dobio obavijest da oni nemaju cijene sata kao takvu, već rade prema normativu, odnosno vjerojatno daju samo sveukupnu vrijednost nakon što obave potrebne radove. Vještak se je očitovao da osim prema procjeni koja je priložena uz tužbu koja je sačinjena po vještaku Mariu Pažina, nije osobno utvrđivao oštećenja na automobilu iz razloga što je oštećenje moguće utvrditi samo neposredno nakon samog događaja, te da su oštećenja koja prikazuju fotografije sačinjene po djelatnicima policije prilikom očevida u vanjskom dijelu potvrđuju ono što je napisao vještak Mario Pažina, te da je izvršio uvid i u DVD sačinjen po djelatnicima policijske postaje, kao i u dokumentaciju koja se nalazi na njemu. Uvidom u fotografije koje su napravljene prilikom očevida evidentno je da je uništena donja rešetka koja se nalazi u braniku, te je evidentno da je ispala plastična zaštita koja se nalazi oko prednjeg desnog svjetla za maglu. S obzirom da je tim cijelim dijelom bilo tijelo psa u kontaktu s vozilom koje se kretalo, nesporno je da je tom prilikom došlo do plastično elastične deformacije cijelog branika koja deformacija se preko spojnih elemenata prenosi na ostale dijelove i da je uključena velika mogućnost pucanja tih spojnih elemenata, a što je vjerojatno utvrdio vještak prilikom pregleda vozila jer za taj pregled koji bi se odredili svi oštećeni dijelovi potrebno je izvršiti djelomičnu demontažu i dignuti vozilo na dizalicu. U pogledu popisa oštećenih dijelova vozila prema točki 3. i točki 7. nalaza vještak je naveo da pažljivim čitanjem nalaza nesporno proizlazi da oštećenja vozila navedena u točki 3. su navedena zbog dinamičke analize kretanja vozila i određivanja sveukupne veličine područja (dijelovi i sklopovi) na kome su se dogodile statičke i dinamičke deformacije prilikom predmetne prometne nesreće na vozilu. Rezultat te analiza kasnije je korištena u točki 4.2 nalaza. Oštećenja navedena točkom 7. nalaza čine popis oštećenja koja je prilikom pregleda utvrdio vještak koji je vršio pregled vozila, svrha tog pregleda je da se utvrdi stupanj oštećenja svake pozicije na kojoj je potrebna intervencija (popravak, zamjena), kako bi se uklonila šteta nastala na vozilu. Iz navedenog proizlazi da nije svaki put potrebno prepisivati izvid štete. U konkretnom slučaju na vozilu je došlo do oštećenja dijelova koji konstruktivno daju značajke pasivne sigurnosti vozila. Nadalje, vještak je istaknuo da je u točki 7.1. pisanog nalaza i mišljenja između ostalog naveo "pa vrijednost originalnih rezervnih dijelova sa porezom iznosi" te na navedeni način smatra da je jasno određeno da je koristio cjenik za rezervne dijelove Opel servisa za Hrvatsku. Pored navedenog, vještak je istaknuo da npr. zamjena branika sa polovnim branikom koji odgovara određenom vozilu mora na sebi imati utisnutu šifru proizvoda koja odgovara kataloškoj oznaci vozila Opel, te mora biti apsolutno iste boje jer ako to nije tako, onda zamjena nije sukladno pravilima struke jer se vidi da je to rađeno. Uzimajući u obzir navedeno, ne može se odrediti vrijeme trajanja popravka, kao niti vrijem nabavke dijelova, te je pitanje jel bi vozilo i moglo biti popravljeno.

18. Nakon što se vještak usmeno očitovao na ročištu koje je održano 26. studenog 2025., punomoćniku tuženika je sukladno njegovom traženju dodijeljen daljnji rok od 15 kako bi se očitovao na usmeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Peker.

19.Tuženik se je očitovao svojim podneskom koji je zaprimljen kod ovog suda 11. prosinca 2025. (list 371-373) u kojem ističe da su tužiteljica i svjedok ŠO u svojim iskazima naveli da je predmetno vozilo popravljeno, da je odlučan podatak je li je osoba koja je popravila vozilo u sustavu PDV-a jer tužiteljica traži da joj se plati i PDV. Nadalje se ističe da je vještak Ivan Pekera naveo da je štetu moguće popraviti i polovnim dijelovima, te se ponavljaju navodi tuženika kako se je po Zlatku Jareš mogao izbjeći nalet vozila na psa, te se stoga predlaže saslušati Zlatka Jareš na navedene okolnosti.

20.Nakon što se je tuženik očitovao, te njegov podnesak dostavljen punomoćniku tužitelja, sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za dan 25.ožujka 2026., a na kojem ročištu je tuženik predlagao da se sasluša Zlatko Jareš, te da se provede očevid na kojem će Zlatko Jareš sudjelovati, kao i da se sasluša osoba koja je popravljala vozilo na okolnosti je li vozilo popravljeno, kao i na okolnosti PDV-a.

21.Sud je uzeo u obzir da je vještak Ivan Pekera svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije koja je sačinjena po djelatnicima Policijske postaje Daruvar prilikom vršenja očevida neposredno nakon prometne nezgode, koja dokumentacija niti na koji način nije dovedena u sumnju, te je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir i podatke koji su utvrđeni provođenjem rekonstrukcije na licu mjesta. Nadalje, vještak je oštećenja na vozilu utvrdio uvidom u foto dokumentaciju koja je sačinjena po djelatnicima Policijske postaje Daruvar, te je uzeo u obzir i procjenu štete sačinjenu od strane Maria Pažina, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila (list 11-12), koja procjena je sačinjena na temelju izvida štete nakon spornog događaja i ista je priložena uz tužbu kao dokaz, te je sud navedeni izvid štete i prihvatio kao dokaz u ovom postupku, a pri tome uzimajući u obzir da je isti u skladnu s ostalim dokazima iz kojih proizlazi koja s u oštećenja nastala na vozilu tužitelja. Vještak Ivan Pekera očitovao se je da fotografije sačinjene po djelatnicima Policijske postaje Daruvar prilikom očevida u vanjskom dijelu potvrđuju ono što je napisao vještak Mario Pažina. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud smatra da je vještak nalaz i mišljenje sačinio u skladu s pravilima struke i znanosti, da je u skladu sa ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, te da niti na koji način nije doveden u sumnju. Kada se uz navedeno uzme u obzir da se je vještak jasno i argumentirano očitovao na prigovore tuženika u pogledu mogućnosti izbjegavanja naleta na psa, brzine kojom se kretalo vozilo, mogućnost zamjene oštećenih dijelova originalnim dijelovima, a ne kako to predlaže tuženik, rabljenim dijelovima, kao i u pogledu cijene radnog sata za popravak vozila, sud je slijedom svega navedenog prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

22. S obzirom da iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-579/2024-2 od 23. travnja 2024. (list 278-280) koja je donesena u ovom predmetu povodom izjavljene revizije tuženika proizlazi da nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen po nalogu jedne od stranaka spora ne može se smatrati vještačenjem provedenim po nalogu i pod nadzorom suda u smislu odredbi članka 250. i 251. ZPP-a, već da se radi o ispravi čiji se sadržaj odnosi na predmet spora, te isti treba biti ocijenjen u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je u pogledu navedenog uzeo u obzir da se je vještak Ivan Pekera u pogledu dostavljene analize mehanizma i dinamike prometne nezgode, te analiza oštećenja vozila sačinjena po vještaku Zlatku Jareš, očitovao da je izračun brzine kretanja vještak Zlatko Jareš izvršio računskom formulom koja opisuje sudar dva tijela (vozilo, pas) koja se samim sudarom zaustavljaju, a što je suprotno materijalnim tragovima, te da vještak Zlatko Jareš kod izračuna brzine nigdje ne uzima u obzir niti mjesto sudara, niti položaj vozila nakon sudara, već taj položaj koristi kako bi kasnije ocjenjivao ponašanje vozača. Uzimajući u obzir navedeno, odnosno da je Zlatko Jareš utemeljio svoju analizu mehanizma i nastanka prometne nezgode, odnosno izračun, na okolnostima koji su suprotni materijalnim tragovima, te da ne uzima u obzir kod izračuna brzine mjesto sudara, položaj vozila nakon sudara, a koje okolnosti predstavljaju dokaze u ovom postupku, niti je izvršio uvid u predmetni spis i dokaze koji su tijekom postupka izvedeni, onda slijedom svega navedenog, sud nije utvrdio iz analize mehanizma i dinamike prometne nezgode, te analiza oštećenja vozila sačinjena po Zlatku Jareš relevantne činjenice koje bi bile odlučne za donošenje odluke u ovom postupku.

23.Uzimajući u obzir navedeno, sud nije smatrao niti osnovan prijedlog za saslušanjem Zlatka Jareš na okolnosti analize mehanizma i dinamike prometne nezgode, te analiza oštećenja vozila, niti da se provodi očevid na kojem će sudjelovati Zlatko Jareš, a pri tome uzimajući u obzir da Zlatko Jareš nema status vještaka u ovom postupku jer nije imenovan od strane suda, već je isti sačinio sva očitovanja po nalogu tuženika na osnovu dokumentacije koju mu je dostavio tuženik što dovodi u sumnju objektivnost sačinjenih očitovanja. Kada se uz navedeno uzme u obzir da očitovanja koja su dostavljena od strane Zlatka Jareš predstavlja ju ispravu čiji se sadržaj odnosi na predmet spora, a ne nalaz i mišljenje vještaka kako tuženik to uporno tijekom postupka pokušava nametnuti, onda se postavlja pitanje u kojem svojstvu bi Zlatka Jareš trebalo saslušati jer niti kao svjedok nema saznanja u spornom događaju. Naime, tijekom postupka, punomoćnik tuženika je naveo da se na ročište pozove Zlatko Jareš kao stručni suradnik, te da se izvede dokaz njegovim saslušanjem . Sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, termin stručnog suradnika se odnosi na unutrašnje ustrojstvo suda i pomoćnu ulogu u obradi predmeta, a ne na procesnu stranku ili njezinog zastupnika. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka Ivana Pekere sud prihvatio u cijelosti zbog razloga kako je to ranije navedeno, sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze kako je to predlagao tuženik jer Zlatko Jareš nije sudski vještak u ovom postupku, te analizu prometne nezgode i visine štete koju je sačinio sud ne smatra relevantnom zbog razloga kako je to ranije obrazloženo.

24.Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka DO i tužiteljice, kao i pokazivanja na rekonstrukciji s obzirom da su isti u skladu s ostalim provedenim dokazima, te su isti životni s obzirom na situaciju i okolnosti u kojoj su se našli, te niti na koji način nisu dovedeni u sumnju.

25.Iz navedenog proizlazi da se je da se je dana 8. listopada 2019. u mjestu [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je ŠO upravljao osobnim automobilom, a koji automobil je vlasništvo tužitelja, te je naletio na psa. U trenutku naleta vozila na psa brzina kretanja je iznosila 69 km/h, a kojom brzinom se je vozilo kretalo i neposredno prije naleta. Ograničenje brzine na tom dijelu ceste je 70 km/h. U uvjetima stanja kolnika koji su bili u trenutku štetnog događaja, vozač bi kočenjem izbjegao nalet na psa za brzine kretanja do 52 km/h. Nadalje, u pogledu mogućnosti izbjegavanja naleta obilaženjem psa, a ne kočenjem, u tom slučaju bilo je potrebno učiniti bočni pomak u lijevo za 1,2 m. U danim uvjetima stanja kolnika i raspoložive dužne puta od 24,7 m, navedeni bočni pomak na siguran način , bilo je moguće učiniti za brzine kretanja do 50 km/h.

26.Tuženik je osporavao svoju odgovornost navodeći da se nije radilo o psu lutalici, već da je pas bio vlasništvo ĆO, te je isticao da je sukladno odredbama Zakona o zaštiti životinja poduzeo sve da ne dođe do štete jer je imao zaključen Ugovor o obavljanju poslova skloništa za životinje broj 21/19 koji je sklopio sa Veterinarskom stanicom Pakrac za poslove skloništa za životinje (list 23 -25) za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019.

27.Vezano za navode tuženika da je pas bio vlasništvo ĆO o istom je iskazivao samo načelnik tuženika (list 61-62) na način da je naveo da je OO imao kuju s malim psima, te je predmetni pas bio kod njega. Načelnik je nadalje naveo da je bio pozvan na mjesto nesreće, te da je poslao komunalnog redara UO da donese čitač čipova, te su utvrdili da pas nije bio čipiran.

28.U pogledu navedenog sud smatra da činjenica da je pas bio kod NO koji je imao kuju s psima ne znači da je isti ujedno i bio vlasnik predmetnog psa. Kada se uz navedeno uzme u obzir da pas nije bio čipiran, te kako ne proizlazi da je utvrđeno na bilo koji drugi način tko je eventualno vlasnik psa, a niti u pogledu navedenih okolnosti tuženik nije predlagao dokaze, slijedom svega navedenog proizlazi da nije utvrđen vlasnik psa, odnosno da se radilo o napuštenom psu.

29.Nadalje, sud je utvrdio da nije sporno da je tuženik sa Veterinarskom stanicom Pakrac d.o.o. Pakrac zaključio Ugovor o obavljanju poslova skloništa za životinje broj 21/19 za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., no poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave, odnosno isto je u nadležnost tuženika temeljem članka 62. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" 102/17 i 32/19). Obavljanje tih poslova jedinica lokalne samouprave može sama organizirati, a može ih ugovorom povjeriti nekoj drugoj pravnoj osobi, no time ne isključuje svoju odgovornost za štetu koja bi proistekla iz propusta u obavljanju navedenih poslova.

30.Slijedom navedenog, sud smatra da za štetu koju druge osobe pretrpe u svezi obavljanja poslova zbrinjavanja napuštenih životinja jedinica lokalne samouprave odgovara po principu presumirane krivnje, sukladno članku 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), što znači da se krivnja tuženika pretpostavlja, te je stoga dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje kako bi se oslobodio odgovornosti.

31.Tijekom postupka tuženik nije dokazao da se radi o psu koji se ne može smatrati napuštenim u smislu odredbi Zakona o zaštiti životinja. Nadalje, tuženik nije niti dokazano da je postojao doprinos tužitelja vlastitoj šteti. Naime, iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da je vozač vozio brzinom 69 km/h, dok je na tom dijelu prometnice određena brzina 70 km/h, te da bi izbjegao sporni događaj da je vozio brzinom manjom od 52 km/h, odnosno da je obilaženjem psa, bočni pomak na siguran način mogao učiniti za brzine kretanja do 50 km/h, iz čega proizlazi da način vožnje nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem jer je vozač prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste, te je postupio u skladu s prometnim znakom postavljenim na cesti, a što proizlazi iz utvrđene činjenice kojom se brzinom kretao. Slijedom svega navedenog proizlazi da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja, te da nema doprinosa vozača automobila nastaloj šteti s obzirom da je vozio brzinom manjom od propisane, te tijekom postupka nije utvrđeno da vozač automobila nije prilagodio vožnju uvjetima na cesti, kao niti da je u okviru dopuštene brzine većom od 52 km/h mogao na siguran način izbjeći kontakt sa psom.

32.Iz provedenog vještačenja proizlazi da visina štete na vozilu tužitelja ima vrijednost u iznosu od 10.364,23 kn. Prilikom utvrđivanja visine štete, odnosno dijelova koju su oštećeni, vještak je uzeo u obzir fotodokumentaciju koja je sačinjena po djelatnicima Policijske postaje Daruvar, kao i procjenu štete sačinjenu od strane Maria Pažina, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila , koja procjena je sačinjena na temelju izvida štete nakon spornog događaja, a pri tome je vještak utvrdio da fotografije koje su sačinjene po djelatnicima Policijske postaje Daruvar prilikom očevida u vanjskom dijelu potvrđuju ono što je napisao vještak Mario Pažin. Nadalje, u pogledu oštećenja na vozilu vještak se je očitovao da je uvidom u fotografije koje su napravljene prilikom očevida evidentno da je uništena donja rešetka koja se nalazi na braniku, te da je ispala donja zaštita koja se nalazi oko prednjeg desnog svjetla za maglu. S obzirom da je tim cijelim dijelom tijelo psa bilo u kontaktu s vozilom koje se kretalo, nesporno je da je tom prilikom došlo do plastično-elastične deformacije cijelog branika koja deformacija se preko spojenih elemenata prenosi na ostale dijelove, te je uključena velika mogućnost pucanja tih spojnih elemenata . Vještak je utvrdio da vrijednost originalnih rezervnih dijelova sa porezom iznosi 7.464,23 kn, a uzimajući u obzir da su oštećeni dijelovi na vozilu od PVC-a i statički, te da se kod takvih dijelova ne pojavljuje problem trošenja, a niti starenja, tako da dok nisu slomljeni, nema elemenata kojima bi se smanjila njihova tehnička vrijednost. Cijenu radova vještak je utvrdio u iznosu od 2.000,00 kn, a pri tome uzimajući u obzir da je potrebno 8 sati rada, te da je cijena ovlaštenog servisa 250,00 kn/h. Ci jenu sata je odredio uzimajući u obzir javno objavljeni cjenik ovlaštenih servisa za različite vrste vozila koji se objavljuje u stručnoj publikaciji Auto kluba koji se bavi tržištem vozila (list 142). U pogledu cijene sate koju u izvidima štete naznačuju osiguravajuća društva, vještak se je očitovao da ta cijena ovisi o ugovoru koja imaju osiguravajuća društva sa ovlaštenim servisima, koji su povjerljivi ugovori. Nadalje, na ime potrošenog materijala, vještak je utvrdio iznos od 550,00 kn, na ime komore za lakiranje i sušenje vozila iznos od 350,00 kn, a što ukupno čini iznos od 10.364,23 kn.

33.S obzirom da je tužitelj oštećenjima na vozilu pretrpio štetu, isti ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa koji je potreban u visini troškova koji su potrebni za popravak vozila, odnosno kako bi se uspostavilo stanje koje je bilo prije štetnog događaja. Tužitelj ima pravo popraviti stvar originalnim dijelovima i u ovlaštenom servisu po stručnoj osobi koja je kao porezni obveznik ovlaštena zaračunati naručitelju porez na dodatnu vrijednost, te pri tome nije odlučno je li tužitelj štetu i na koji način popravio, već je odlučno da je kod tužitelja nastupila štete u visini cijene popravka vozila koju je tuženik dužan naknaditi.

34.Naime, tijekom postupka tuženik je isticao da se je vozilo moglo popraviti polovnim originalnim dijelovima za što se je prometni vještak izjasnio da je protivno pravilima prometne struke, ta da je to teoretski moguće, no praktično nije moguće utvrditi vremensko razdoblje koliko bi to trajalo s obzirom na nabavu polovnih originalnih dijelova. Naime, uzimajući u obzir sudsku praksu, kao i odredbu članka 1090 . ZOO-a kojom je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, tužitelj ima pravo na naknadu štete, pa i onu koja uključuje porez na dodatnu vrijednost, pa čak ako i nije popravio oštećenu stvar, niti je imao izdatke radi popravljanja stvari. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1011/20 od 14. ožujka 2023., a takvo shvaćanje je prihvaćeno i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinaca 2013., poslovni broj Su-IV-127/13-10. Uzimajući u obzir navedeno sud nije smatrao osnovanim izvoditi dokaz saslušanjem osobe koja je popravljala vozilo na okolnosti kako je to predlagao tuženik. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2681/1990-2 od 21. ožujka 1991. proizlazi da kada se popravak vozila može obaviti jedino zamjenom oštećenih dijelova, nema opravdanja da se oštećeniku (vlasniku vozila) priznaje samo djelomična naknada u pogledu nabave novih dijelova uz odbitak amortizacije vozila iz čega nesporno proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini originalnih, novih dijelovima, a ne u visini polovnih dijelovima (u kom slučaju zapravo dolazi do odbitka amortizacije, a što je suprotno navedenom pravnom stavu koji proizlazi iz navedene odluke).

35.Zaključno, na osnovu svega navedenog sud je utvrdio da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave odgovoran za štetu koja je nastala na vozilu tužitelja naletom na napuštenog psa u zatraženom iznosu od iznosu od 10.231,54 kn na koji iznos je dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, a pri tome uzimajući u obzir da tužitelj tijekom postupka nije dokazao kada je eventualno popravio vozilo, te bi mu od toga trenutka šteta od nenovčane imovinske štete postala novčana tražbina, te stoga tužitelju pripada visina nastale štete u točnom iznosu utvrđenom tijekom ovog postupka provedenim vještačenjem prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, a prema nalazu i mišljenju vještaka.

36.Uzimajući u obzir da je tužitelj tužbenim zahtjevom na ime glavnice potraživao iznos od 10.231,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sud je slijedom svega navedenog utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u pogledu glavnice sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude. S obzirom da je pravomoćno odlučeno o tužbenom zahtjev na ime zakonske zatezne kamate koja teče od dana 15. listopada 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do 16. ožujka 2022., kao neosnovanim, te je stoga slijedom svega navedenog odlučeno kao u točki I i II izreke presude.

37.Visina zakonske zatezne kamate određena temeljem članka 29. stavak 2. ZOO-a.

38.Prilikom donošenja odluke sud je uzeo u obzir podatke Triglav osiguranja d.d. od 4. studenog 2020. (list 52) iz kojih proizlazi da je tužiteljica imala s njima sklopljen ugovor o osiguranju automobilske odgovornosti, no po istom nije bilo prijavljenih štetnih događaja.

39.Punomoćnik tužitelja dostavio je troškovnik kojim potražuje za preliminarno vještačenje iznos od 30,00 eura, za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, za podneske od 2. travnja 2020., 16. travnja 2021., 9. rujna 2021., 21. srpnja 2025. (3 puta), 5. rujna 2025., 30. listopada 2025., te 15. siječnja 2026. iznos od po 200,00 eura za svaki podnesak, za zastupanje na ročištu 21. listopada 2020., te 12. prosinca 2024. iznos od 100,00 eura, za zastupanje na ročištima 3. prosinca 2020., 17. veljače 2022., 21. studenog 2024., 27. svibnja 2025., 26. studenog 2025., te 25. ožujka 2026. iznos od 200,00 eura za svako ročište, za pristup očevidu 17. ožujka 2021., iznos od 200,00 eura, na ime troškova očevida iznos od 106,40 eura, za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura, za sudsku pristojbu na tužbu i presudu iznos od 120,00 eura, te na ime troškova vještačenja iznos od 332,00 eura, a što sveukupno čini iznos od 5.213,40 eura.

40.Tako zatraženi troškovi punomoćnika tužitelja osnovano su zatraženi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine broj 118/18 i 51/23), osim u dijelu u kojem se potražuje trošak preliminarnog vještačenja u iznosu do 30,00 eura jer isti nije bio procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, odnosno nije bio potreban za vođenje ove parnice, te sud nije utvrdio osnovanim zatraženi trošak punomoćnika tužitelja na ime više od 4 obrazložena podneska, a pri tome uzimajući u obzir Tbr. 8. točka 1. Tarife, već je tužitelju za obrazložene podneske kojih je više od 4 podneska priznao nagradu od 100,00 eura temeljem Tbr. 8. točka 3. Tarife. Nadalje, punomoćnik tužitelja potraživao je za podnesak od 21. srpnja 2025. tri puta nagradu od 200,00 eura, dok mu za navedeni podnesak pripada samo jedna nagrada.

41.Uzimajući u obzir navedeno, tužitelju pripada nagrada u iznosu od 3.000,00 eura na ime zastupanja, 750,00 na ime PDV-a, 106,40 eura na ime putnog troška za pristup očevidu, 120,00 eura za sudsku pristojbu na tužbu i presudu, 332,00 eura na ime troškova vještačenja, a što ukupno iznosi 4.308,40 eura, te je stoga sud sukladno članku 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a odlučio kao u točki III izreke presude, a pri tome uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonski zateznih kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 15. listopada 2019. do dana donošenja prvostupanjske presude i stoga sud smatra da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u cijelosti. Tužitelju pripada i zakonska zatezna kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 23. travnja 2026. pa do isplate temeljem članak 151. stavak 3. ZPP-a.

U Daruvaru 23. travnja 2026.

Sudac

Damir Palatinuš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Zlatko Šimek iz Koprivnice

2. Odvjetnica Borka Mihović iz Daruvara