REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-5989/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnice Marinele Marić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice SP, radi ništetnosti i isplate, dana 23. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 5./TROŠKOVI, Ugovora o kreditu broj 016-2387/2005 od 9. studenoga 2005. godine zaključenog između tužitelja VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora koja glasi „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,85% (nulacijelihosamdesetpet posto) iznosa kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Odredba članka 8./PRIJEVREMENA OTPLATA KREDITA Ugovora o kreditu 016- 2387/2005 od 9. studenoga 2005. godine zaključenog između tužitelja VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora koja glasi „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvod pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 1.124,98 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

- na iznos od 376,89 EUR od 29.11.2005. do isplate,

- na iznos od 748,09 EUR od 18.4.2012. do isplate

po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju VP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 9. studenog 2005. kojim mu tuženi odobrava kredit u iznosu od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita, kredit se otplaćuje u razdoblju od 10 godina. Tuženi je tužitelju naplatio 0,85% od iznosa kredita, radi se o tzv. ulaznoj naknadi te je također tužitelju tijekom sklapanja ugovora nametnuta obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kredita. Ista naknada u iznosu od 748,09 eura. Tužitelj smatra da su iste odredbe ugovora, a to su tzv. sporni članci pod točkom 5 i 8 ništetni jer se nije pojedinačno pregovaralo. Iste odredbe su u suprotnosti s čl. 1024 Zakona o obveznim odnosima. Tužitelja smatra da je naplata za prijevremenu otplatu kredita neosnovano bogaćenje banke, suprotna prisilnim propisima, zloupotreba prava. Tužitelj smatra da su iste odredbe koje se tiču ulazne naknade i prijevremene otplate kredita u suprotnosti s čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača, smatra da su iste ugovorne odredbe ništetne, suprotne načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Tužitelj predlaže donijeti presudu i usvojit tužbeni zahtjev u cijelosti kako što je zatraženo u tužbi uz naknadu parničnoga troška te potražuje tijek kamata iz navedenog zahtjeva.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnovanost zahtjeva, stavlja prigovor zastare, ne stavlja prigovor što se tiče same visine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, izvod iz zemljišnih knjiga, isplatni nalog, pregled prometa za klijenta od strane tuženika, saslušan je tužitelj.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

9. U istom ugovoru u čl. 8. se navodi da korisnik kredita može vratiti kredit i prije ugovorenog roka u cijelosti ili djelomično, pa je o tome dužan unaprijed obavijestiti banku. U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenoj aktima banke. Isto tako u ugovoru u čl. 5 se govori o tzv. ulaznoj naknadi koja se naplaćuje prije isplate kredita u visini od 0,85 % od iznosa kredita.

11. Sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je podigao kredit 2005. godine. Radi kupnje stana sinu. Sin i dan danas živi u tom stanu, taj stan se nikada nije iznajmljivao. Nije imao obrt, radio je u Jamnici. Ugovor je pročitao, vidio je odredbu koja govori o ulaznoj naknadi i prijevremenoj otplati kredita. Nitko mu nije u detalje obrazlagao u čemu se sastoji ta naknada i koje je troškove banka imala. Kredit je mogao podići samo u CHF. U početku je bilo u redu, a kasnije mu je bilo teško otplaćivati kredit. Nitko ga nije upozorio na rizik sklapanja kredita u CHF. Nije se moglo pregovarati, bilo je ili uzmi ili ostavi.

12. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je isti životan, logičan, istinit, pa ga je sud prihvatio u cijelosti.

13. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača koji u čl. 81. st. 1. određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, stavkom 4. čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to i dokazati.

14. U ovom postupku tuženi to dokazao nije pa prema tome u konačnici zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je u stavku 2. istog članka određeno da ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. U toku postupka, kao što je već rečeno, tuženi nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljevog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, nije dostavio sudu dokaz o visini troškova, banka nije dostavila dokaz iz kojeg se mogu iščitati jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koje je važila u vrijeme nastanka ugovornih odnosa ili odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita. Iz ovoga je razvidno da je tuženi proizvoljno odredio visinu naknade, a o čemu se kao što je već rečeno nije pojedinačno pregovaralo. Isto tako nisu tužitelju prezentirani troškovi za obradu kredita tj. koji su to stvarni troškovi koje je banka imala.

17. Neovisno o odredbi čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, odnosno je li tuženi imao troškove zbog prijevremenog zatvaranja kredita, sud smatra da sporna ugovorna odredba koja je predviđena u slučaju prijevremene otplate kredita bilo u cijelosti bilo djelomično kojom banka može naplatiti naknadu u skladu sa odlukom o Tarifi naknada banke je nepoštena jer se o istoj odredbi nije unaprijed pregovaralo, tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe te je prema tome nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takova odredba u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništava.

18. Glede prigovora zastare isti prigovor je neosnovan obzirom da je smisao zahtjeva tužitelja povrat iznosa koji je banka naplatila temeljem prijevremene otplate kredita i povrat iznosa za obradu kredita, jer je naknada naplaćena na temelju ništave odredbe ugovora, a kao što je to već unaprijed obrazloženo, pa kako je odredba ugovora ništetna na istu se ne može istači prigovor zastare.

19. Zbog svega gore navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude u cijelosti te je odlučeno o tome da je dio odredbe čl. 5 i 8. ugovora ništetna a sve kako je gore obrazloženo te je tužitelju dosuđena naknada od 1.124,98 eura i to ulazna naknada 376,89 eura i prijevremena otplata u visini od 748,09 eura, sve sa kamatama kako je zatraženo u zahtjevu.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 eura, podnesak 28.3.2025. 200,00 eura, ročište 4.11.2025. 200,00 eura, ročište 9.3.2026. 200,00 eura, ročište za objavu odluke 100,00 eura, odnosno ukupno 900,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.125,00 eura. Sud priznaje tužitelju trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura kao i pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 1.204,64 eura.

U Zagrebu, 23. travnja 2026. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika