REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Psp-4/2022-34

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja FĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Mislava Jonjić, odvjetnica iz Imotskog, protiv tužene ĐĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa pun. Ljubica Vuković, odvjetnica iz Splita, radi smetanja posjeda, nakon što je dana 31. ožujka 2026. god. zaključio glavnu raspravu, dana 23. travnja 2026. god.

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužiteljev zahtjev, koji glasi:

"Tuženik je u razdoblju između 20.8. i 26.8.2019. god., a što je tužitelj saznao 26.8.2019. god., zasmetao posljednji mirni i neometani posjed tužitelja, na način da je na vratima nekretnine u posjedu tužitelja uništio cilindričnu bravu guranjem metalnog predmeta u istu i to baš na „Predmetnim vratima A“ koje se nalaze se u prizemlju zgrade, s južne strane zgrade, služe za ulaz u stambeni dio zgrade u prizemlju, koje predstavljaju dio č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], sve kako je prikazano Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju Gorana Kukavica od 22. kolovoza 2023. god. pa je tuženik dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje tako što će o svom trošku kupiti, zamijeniti i postaviti novu cilindričnu bravu na „Predmetnim vratima A“ i sve primjere novih ključeva predati tužitelju te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženici 1.250,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23), teče, počev od dana donošenja ove odluke (23.4.2026.) pa do isplate.

Obrazloženje

[katastarska općina]

– Glavina.

1.1.U posjedu te kuće pak da je dvaputno zasmeten u razdoblju od 16. kolovoza 2019. god. do 3. rujna te iste godine.

1.2.Naime, najprije da je ostvaren učin uništenja cilindrične brave na ulazu u kuhinjski dio prostora njegove kuće i još k tome ispred vrate kuće ostavljene stvari (kolci i željezne vile) sve u namjeri da se njega smeta u posjedu te nekretnine.

1.3.Za te učine on/tužitelj da je saznao 26. kolovoza 2019. god. 1.4.Potom da je 3. rujna 2019. god. saznao za daljnje učinjeno smetanje, smetanje učinjeno na način što da je na vratima katnog dijela kuće, guranjem metala u tu stvar, uništena na ulazna vrata postavljena cilindrična brava.

1.5.Na tom i takvom supstratu, bez da je jasno i izrječno iznio tvrdnju da bi u tužbi opisane učine smetanja poduzeo sada pok. NĐ pok. F, protiv istog je postavio zahtjeve kojima je tražio da sud deklarira da bi ga baš taj prvotni tuženik smetao u posjedu promatrane nekretnine na način opisan u tužbi te da spram njega, dakle sada pok. NĐ pok. F, izrekne u tužbi opisane kondemnacije.

2. Prvotni tuženik, NĐ pok. F, umro je još prije nego mu je tužba dostavljena na odgovor, a po njegovoj smrti u njegovu procesnu poziciju stupila je njegova nasljednica, sadašnja tužena.

2.1.Tužitelj je prema novostatuiranoj tuženoj u ovoj parnici, uz povlačenje dijela zahtjeva na koji je ta tužena tacitno pristala, naposljetku, postavio zahtjev izložen u izreci ove odluke.

3. Tužena je osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i pravnu osnovanost njegovih zahtijevanja.

3.1.Njegovim zahtijevanjima, prvenstveno je suprotstavila legitimacijske prigovore.

3.2.Navela je, naime, da tužitelj u uparničeno vrijeme nije bio u posjedu posrednog predmeta spora ove parnice i u skladu s tim njegovom zahtjevu suprotstavila prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na njegovoj strani.

3.3.K tome, sporeći da bi njen prednik sada pok. NĐ pok. F poduzeo one učine koje je tužitelj označio učinima smetanja njega u posjedu promatrane nekretnine, zahtjevu je suprotstavila i prigovor promašene pasivne legitimacije na tuženičkoj strani

4. U dokaznom postupku pročitan je ugovor o darovanju – U [adresa] 30. kolovoza 2000. god., pročitan je ovosudni zapisnik sastavljen u spisu P-1351/03 od 11.11.2003. god., pročitana je Potvrda o postupanju Postaje granične policije Imotski od 26.1.2023. god., pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-2241/2019 od 23.1.2020. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka mjernika SĐ, ing. geod. od 22.8.2023. god. te su pročitani zapisnici koji sadržavaju iskazivanja znanja stranaka.

4.1.Pravno su neosnovana zahtijevanja koja je tužitelj postavio u ovoj parnici.

5. Propisano je st. 2. čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV) da posjedniku kojem je posjed samovlasno smetan sud pruža zaštitu u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

5.1.Dakle, da bi onome tko tvrdi da ga je treći samovlasno zasmeo u posjedu stvari (pa i u posjedu nekretnine) bila udijeljena tražena pravna zaštita, taj ima u postupku dokazati da je u trenutku smetanja na stvari koja je označena predmetom smetanja imao mirnu faktičnu vlast i da ga je taj individualizirani treći, zasmeo u vršenju te vlasti ili mu vlast oduzeo.

6. U konkretnom slučaju tužitelj je iznio tvrdnju da je prednik tužene njegov mirni posjed na posrednom predmetu spora ove parnice zasmeo uznemiravanjem pa je da bi u ovoj parnici uspio, a imajući na umu određenja netom citiranih zakonskih odredbi, imao dokazati kako okolnost da je baš on/tužitelj u vrijeme opisanih uznemiravanja imao mirnu faktičnu vlast na predmetima u odnosu na koje je uznemiren te da je uznemiravanje učinio baš prednik tužene, sada pok., NĐ pok. F.

7. Tužitelj pak, u okolnostima kada je njemu protivna parnična strana osporila ostvarenje/postojanje obje prethodno označene činjenice važne za odlučivanje u ovoj parnici, te činjenice ne samo da nije dokazao nego ih prikladnim dokaznim sredstvima nije niti kušao dokazati (zato što isprave "Ugovor o darovanju" i "uvodno označeni ovosudni Zapisnik" mogu pouzdano dokazivati nečije pravo na posjed, no ne s takvom kvalitetom i faktično stanje posjeda koje postoji godinama/desetljećima kasnije u odnosu na vrijeme sastavljanja tih isprava i zato što sadržaj potvrde PGP-a ne dokazuje koja je osoba smetala posjed, nego posljedice učinjenog smetanja uznemiravanjem), a k tome je, naposljetku iznošenjem prijedloga "da ne predlaže daljnje provođenje dokaza" (na ročištu 28.1.2026. god.), odnosno da "nema daljnjih dokaznih prijedloga i predlaže zaključiti raspravljanje" (na ročištu 31.3.2026. god.), sam on/tužitelj onemogućio ma kakvo daljnje dokazivanje u ovoj parnici.

7.1.Utoliko je - u okolnostima kada u parnici ponuđena i korištena dokazna sredstva (prethodno analizirana dokazna sredstva) nisu pružala/pružila argumentaciju o tome je li u uparničeno vrijeme tužitelj bio u posjedu promatrane nekretnine i je li ga u tom posjedu uznemirio baš, sada pok., prednik tužene i istodobno postupovnim okolnostima kada koja druga dokazna sredstva u daljnjem nije bilo moguće koristiti - naposljetku valjalo zaključiti da tužitelj u ovoj parnici nije dokazao postojanje ni njegove aktivne legitimacije niti pasivne legitimacije tuženičke parnične strane (koju je /ne kažemo ovo samo uzgred/ i sam tužitelj tijekom postupka – vid. tužbu i njegovo očitovanje policijskim službenicima zabilježeno u Potvrdi PGP Imotski – držao samo suspektnom) pa je u skladu s tim, nakon prihvaćanja legitimacijskih prigovora tužene kao osnovanih prigovaranja, tužiteljev zahtjev, u smislu određenja čl. 19. – 22. ZV, valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci.

8. U kvalitativno – kvantitativnom smislu tužena je u cijelosti uspjela u parnici pa je tužitelja, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23), valjalo obvezati da joj/tuženoj naknadi one izdatke koje je ona razložno učinila radi vođenja ove parnice.

9. Tužena je u parnici zastupana po punomoćniku u osobi odvjetnika pa je utoliko u početnom stadiju ove parnice učinila četiri radnje (sastav odgovora na tužbu od 15.3.2022. god. te zastupanja na ročištima 18.3.2022., 12.4.2022. i 17.5.2022. god.) trošak poduzimanja kojih je, u skladu s određenjima st. 2. Tarifnog broja 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023; dalje Tarife) imala podmiriti punomoćniku isplatom jednokratne nagrade od 250 bodova, a potom je učinila daljnjih pet radnji (zastupanje na ročištima 14.9.2022., 26.9.2022., 27.4.2023., 26.1.2026. i 31.3.2026. god.) koje su u smislu istog Tar. br. Tarife honorirane svaka po 50 bodova.

9.1.Proizlazi utoliko da je tužena radi vođenja ove parnice imala izdatak ekvivalentan bodovnom honoraru 500 bodova, a u skladu s tim, dakle s obzirom na taj broj bodova odvjetničkog honorara, vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), izdatak u novčanom iznosu 1.250,00 eura.

9.2.Izdatak označen u prethodnom odjeljku pak, jeste jedini izdatak koji je tužena razložno učinila radi vođenja ove parnice.

9.3.Utoliko je tuženoj baš taj iznos dosuđen na ime troškova koje je ona imala radi vođenja ove parnice pa je naposljetku o dosudi/snošenju parničnih troškova i odlučeno kao pod II izreke.

U Imotskom 23. travnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana  Županijskom  sudu,  a  putem  ovog  suda.