REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-289/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnicu Mariju Jukić Jurišić, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ZĐ na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 15.694,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HĐ za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 15.694,00 eura teku od dana podnošenja tužbe 12.2.2025. do 22.4.2026, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja HĐ za isplatu zateznih kamata na iznos od 6.300,00 eura koje na taj iznos teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13.12.2024. pa do isplate 14.1.2025., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužitelju ZĐ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.862,50,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 8.8.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o., Uprava šuma Slatina kada je motornom pilom kresao grane smreke na terenu zakrčenom od granja i na kamenitom tlu. Tužitelj je stao na kamen i ozlijedio desni gležanj. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta, jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i uz upotrebu dužne pažnje i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 13.12.2024., a tuženik mu je u predmetu broj 70 IMOD 5685 2024 isplatio dana 14.1.2025. godine naknadu štete u iznosu od 6.300,00 eura koji ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu štete. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zbog ozljede na radu trpio i još uvijek trpi fizičke bolove, zaostalo mu je ograničenje pokreta u ramenu, trpio je strah od zbog neizvjesnosti liječenja te trpi štetu zbog naruženosti. Tužitelj je dva puta operiran. Jednom artroskopski, a drugi puta konzervativnom metodom. Ugrađen mu je osteosintetski materijal, koji je potrebno odstraniti, a za očekivati je da će mu s zdravstveno stanje pogoršavati. Tužitelj je morao mirovati, koristiti imobilizaciju i štake, provoditi dugotrajne i bolne fizikalne terapije i uzimati analgetike. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa ona na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete, traži da sud naloži tuženiku isplatiti daljnji iznos naknade štete od 2.924,00 eura, zatezne kamate koje na iznos od 6.300,00 eura teku od 13.12.2024. do 14.1.2025. kao i da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da nije sporno da se dana 8.8.2023. godine dogodila ozljeda na radu u kojoj je tužitelj stradao u svojstvu radnika osiguranika te da je do predmetnog ozljeđivanja došlo sukladno činjeničnom opisu u tužbi. Tuženik osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete. Tuženik čini nespornim uplatu nespornog iznosa štete u visini 6.300,00 eura, kako je navedeno u tužbi. Tuženik smatra kako je navedenom isplatom tužitelju u cijelosti i pravično naknađena šteta, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Nadalje, obzirom tuženik osporava visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelji isti je suglasan da se radi utvrđivanja visine naknade štete provede medicinsko vještačenje, i to na okolnost visine štete, ranijeg zdravstvenog stanja, uzročne veze cjelokupnog tijeka liječenja sa ozljedom zadobivenom u štetnom događaju, te svih drugih kvalifikatornih okolnosti. Za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužitelja, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, stoga je radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužitelja i ostale gore predložene dokaze. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa se zakonske zatezne kamate na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Također se osporava i zahtjev na ime zakonskih kamata na nesporno isplaćeni iznos obzirom tuženik ne može biti u zakašnjenju s danom podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno odredbi čl.943 st.1 i st.2. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 23.12.2025. specificirao tužbeni na način da traži od suda da naloži tuženiku isplatiti naknadu štete u iznosu od 15.694,00 eura, kao i zatezne kamate na iznos od 6.300,00 eura koje teku od 13.12.2024. do 14.1.2025., uz troškove parničnog postupka.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ortopedu doc. dr. sc. Mladenu Miškulinu, te je saslušao tužitelja kao stranku.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege zbog štetnog događaja koji se dogodio 8.8.2023.

7. Među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- pasivna legitimacija tuženika,

- odgovornost tuženika,

- da je tužitelju priznata ozljeda na radu za štetni događaj od 13.9.2023.,

- da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 6.300,00 eura dana 14.1.2025.,

- da je odštetni zahtjev podnesen 13.12.2024.

8. Sporna je visina potraživanja tužitelja, osobito zbog povrede prava osobnosti, kao i tijek zateznih kamata na imovinsku štetu s osnove pružene pomoći i njege.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je nakon ozljeđivanja bio onemogućen u svakodnevnim životnim situacijama te su mu supruga i majka pružale pomoć i njegu budući da žive u istom kućanstvu. Zbog operacije četiri mjeseca ni je mogao stati na nogu, nije mogao samostalno održavati osobnu higijenu, voziti automobil, održavati okućnicu i to je tako ostalo sve do danas. Šepa i hoda sa štakom, ima ortozu i uložak u cipeli stoga smatra je to naruženje vidljivo svima i zaista ga smeta jer pored ožiljka i šepavosti svi ga odmah pitaju što se dogodilo, a nekada o tome ne želi razgovarati.

10. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Mladenu Miškulinu, prim. dr. med., ortopedu iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju uslijed štetnog događaja postavljena dijagnoza dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području nožnog zgloba (gležnja) i stopala. Vještak je naveo da ozljede koje je tužitelj zadobio su posljedica predmetnog štetnog događaja. Tužitelj se držao uputa liječnika.

11. Vještak je naveo da su tužitelju zaostale trajne posljedice zbog predmetne ozljede odnosno da trajno smanjenja opće, životne i radne sposobnosti na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 30%. U pogledu straha, sekundarni strah trajao je jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta kroz 15 dana i manjeg kroz još 60 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 15 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, te manjeg intenziteta još daljnjih 120 dana. Tuđu pomoć i njegu trebao u periodu od 9.8.2023. – 19.9.2023. u opsegu od 2 sata dnevno, od 19.9.2023. pa naredna 4 tjedna u opsegu od 2 puta po dva sata tjedno, od 7.3.2024. do 21.3.2024. u opsegu od 2 sata dnevno, od 21.3.2024. do 21.6.2024.u opsegu od 2 puta 2 sata tjedno, od 21.6.2024. do 17.10.2024. u opsegu od 1 sat dnevno, od 19.10.2024. do 13.3.2025. u opsegu od 2 sata dnevno te od 13.3.2025. do daljnjeg u opsegu od 2 puta po 3 sata tjedno za obavljanje težih aktivnosti. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u srednjem stupnju.

12. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u pogledu ocjene trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti navodeći da liječenje tužitelja još nije završeno, a sve i da je moguće dati ocjenu trajnih posljedica, prigovara ocijenjenoj visini.

13. Vještak se u dopunskom nalazu i mišljenju na te prigovore očitovao da ostaje kod ranije iznesenog nalaza i mišljenja jer ocjena koja je dana odnosi se na zatečeno stanje njegovim pregledom. Daljnje liječenje ovisi o indikaciji, ali i o spremnosti tužitelja da preporučeno liječenje i prihvati. Ako tužitelj nastavi s liječenjem isto će najvjerojatnije ići u smjeru kirurškog ukočenja gležnja što će dovesti najvjerojatnije do povećanja stupnja trajnih posljedica.

14. Nakon tog očitovanja tuženik je ustrajao u svom prigovoru da nema prostora za određivanje trajnih posljedice budući da liječenje još uvijek traje te predlaže provođenje novog medicinskog vještačenja po drugoj osobi vještaka jer u ovom trenutku nije moguće dati ocjenu trajnih posljedica.

15. Sud taj prijedlog tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja nije prihvatio jer je vještak odgovorio na prigovore tuženika te ja jasno naveo da je postojeća ocjena trajnih posljedica takva da po eventualnom daljnjem liječenju trajne posljedice kod tužitelja mogu biti samo veće. Dakle, nedvojbeno se radi o trajnom stanju koje za tužitelja neće biti povoljnije niti u nastavku liječenja. Nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Mladenu Miškulinu sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer je dan stručno, razumljivo i objektivno.

16. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje: ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, naruženje te smanjenje životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede u štetnom događaju, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 19.050,00 eura, a koji iznosi se odnose na kvalifikatorne okolnosti – 5.350,00 eura mu pripada zbog pretrpljenih bolova, 2.250,00 eura za pretrpljeni strah, 8.600,00 eura zbog trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti od 30%, te 2.850,00 eura zbog naruženja srednjeg stupnja.

18. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Pri tome je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), kao i visok stupanj inflacije u razdoblju od lipnja 2020. do travnja 2026.

19. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za zatraženih 736 sati nestručne tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 2.944,00 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) u zatraženom iznosu od 4,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u Slatini, mjestu prebivališta tužitelja.

20. Prema tome, uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da tužitelju pripada iznos od 19.050,00 eura s osnove neimovinske štete te iznos od 2.944,00 eura s osnove imovinske štete, a da je ujedno tuženik nesporno isplatio iznos od 6.300,00 eura, tužitelju pripada daljnji iznos od tužitelju pripada daljnji iznos od 15.694,00 eura.

21. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da liječenje tužitelja još nije završeno, kamate na imovinsku štetu pripadaju mu od dana donošenja prvostupanjske presude 23.4.2026. kada je sud utvrdio da je tražena neimovinska šteta nastala.

22. U pogledu zateznih kamata za iznos imovinske štete valja primijeniti odredbu čl. 1086. ZOO kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a što je u konkretnom slučaju također dan donošenja prvostupanjske presude 23.4.2026.

23. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 6.300,00 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13.12.2024. pa do dana isplate 14.1.2025. isti je neosnovan. Naime, zatezne kamate tuženik duguje tužitelju nakon dospijeća tražbine kada zakasni s ispunjenjem svoje obveze (čl. 29. st. 1. ZOO). U ovom postupku utvrđeno je da je obveza naknade štete za tuženika nastupila danom donošenja ove presude , pa prema tome isti nije pao u zakašnjenje prije navedenog datuma, slijedom čega tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na traženi iznos.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I., toč. II., i toč. III. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 5., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) , uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva.

26. Tako su tužitelju priznati troškovi za:

- sastav tužbe, u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.1. Tarife,

- sastav podneska od 12.3.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- sastav podneska od 19.3.2025. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.3. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 29.4.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- sastav podneska od 17.7.2025. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.3. Tarife,

- sastav podneska od 24.7.2025. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.3. Tarife,

- sastav podneska od 23.12.2025. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu od 13.3.2026. u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife,

- zastupanje na ročištu a kojem se presuda objavljuje u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.3. Tarife.

27. Dakle tužitelju su priznati troškovi za zastupanje u iznosu od 1.150,00 eura uz PDV, što iznosi 287,50 eura, odnosno ukupno 1.437,50 eura, na koji iznos valja dodati troškove vještačenja 300,00 eura. Prema tome, tužitelju pripada ukupan iznos troškova od 1.862,50 eura.

28. Tužitelju na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku