Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Poslovni broj: Pp-189/2025-8
Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Marijanović, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Predraga Uzelca, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Šarac, u prekršajnom postupku protiv 1. okr. pravne osobe Videoton grupa d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi ČĆ, kojeg brani branitelj Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. te članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), pokrenutom na temelju optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vukovaru, klasa: 116-01/24-02/685, urbroj: 443-02-01-21-24-11 od 11. studenog 2024., nakon završene glavne i javne rasprave održane 21. travnja 2026. u prisutnosti predstavnice 1. okr. pravne osobe ČĆĆ, 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi i branitelja okrivljenika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika ovlaštenog tužitelja, uz javnu objavu presude 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 183. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13.,110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
1. okr. pravna osoba: VIDEOTON grupa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 08231887656, djelatnost ugostiteljstvo i dizajn, žiro račun br: HR 8323400091111160701 kod PBZ banke, prekršajno kažnjavana
2. okr. odgovorna osoba: ČĆ, sin Č i P rođene C, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, pismen, SSS, po zanimanju ugostitelj, zaposlen Videoton grupa d.o.o., s primanjima u iznosu od 1.100,00 eura, dobrog imovnog stanja, razveden, otac 2 maloljetne djece, vlasnik nekretnina, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, prekršajno kažnjavan, vodi se drugi prekršajni, a ne vodi se kazneni postupak
k r i v i su
I. što kao poslodavac pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu s radnikom PĆ **.**.2024. sklopili pisani ugovor o radu na određeno vrijeme u skladu s člankom 12. stavcima 1. i 3. Zakona o radu jer nisu naveli objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i to na način da su 15. srpnja 2024. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme s navedenim radnikom i to u trajanju od jednog mjeseca, a u navedenom ugovoru o radu nije naveden razlog sklapanja istoga na određeno umjesto na neodređeno vrijeme,
čime su postupili suprotno članku 12. stavcima 1. i 3. Zakona o radu i počinili prekršaj kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istoga zakona,
II. što kao poslodavac pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u Osijeku s 13. kolovoza 2024. vodili evidencije o radnicima za radnike CĆ, PĆ, HĆ i UĆ u skladu s člankom 5. Zakona o radu, a u vezi s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima u čijem članku 3. je propisano da evidencija o radnicima mora sadržavati najmanje sljedeće podatke: 1) ime i prezime, 2) osobni identifikacijski broj, [osobni identifikacijski broj]) spol, 4) dan, mjesec i godinu rođenja, 5) državljanstvo, 6) prebivalište, odnosno boravište, 7) dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada, ako ih je strani radnik obvezan imati, 8) stručno obrazovanje te posebne ispite i tečajeve koji su uvjet za obavljanje posla (uključujući licence, certifikate i slično), 9) datum početka rada, 10) naznaku radi li se o ugovoru iz članka 61. stavka 3. i članka 62. stavka 3. Zakona o radu te broj radnih sati koje će radnik raditi temeljem takvog ugovora, kao i suglasnost poslodavca kod kojeg radnik radi u punom radnom vremenu ili poslodavaca kod kojih radnik u nepunom radnom vremenu radi četrdeset sati tjedno, 11) trajanje rada u inozemstvu, država i mjesto rada, u slučaju upućivanja radnika u inozemstvo, 12) trajanje privremenog ustupanja radnika u povezano društvo, sjedište i mjesto rada ustupljenog radnika te država poslovnog nastana povezanog društva, u slučaju ustupanja u inozemstvo, 13) naznaku radi li se o poslovima na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem i kako, 14) mjesto rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima, 15) ugovoreno tjedno radno vrijeme, određeno puno radno vrijeme, odnosno propisano skraćeno radno vrijeme u satima, 16) vrijeme mirovanja radnog odnosa, neplaćenog dopusta, rodiljnih i roditeljskih dopusta ili korištenja drugih prava u skladu s posebnim propisom, 17) datum prestanka radnog odnosa, 18) razlog prestanka radnog odnosa, a osim navedenih podataka poslodavac je dužan voditi i druge podatke o kojima ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (mirovinski staž do početka rada kod poslodavca, obavijest ili potvrda o trudnoći, majčinstvo, dojenje djeteta, status samohranog roditelja, status posvojitelja, profesionalna bolest, ozljeda na radu, profesionalna nesposobnost za rad, smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, invalidnost, invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, za radnike koji rade u nepunom radnom vremenu podatak o svakom drugom poslodavcu kod kojeg radnik radi u nepunom radnom vremenu i slično), dok su okrivljenici kao poslodavci inspektoru dostavili četiri word dokumenta pod nazivom „Evidencija o radniku CĆ; evidencija o radniku PĆ; evidencija o radniku HĆ; evidencija o radniku UĆ te su u iste dokumente upisani podaci: „ CĆ, M, 06.07.1991, OlB: [osobni identifikacijski broj], 116443343, [adresa], H, GĆ **.**.2021.; PĆ, M, 26.02.1970, OlB: [osobni identifikacijski broj], 116325964, [adresa] H, GĆ **.**.2024., HĆ, M, 01.09.1967, OlB: [osobni identifikacijski broj], 114659652, [adresa], H, GĆ **.**.2024.; UĆ, Ž, 23.12.1997, OIB: [osobni identifikacijski broj], 1 18295616, Braće Radića 26 A, Črnkovci 31 555 Marijanci, Hrvatica, Početak Rada 30.07.2024” te je iz navedenoga razvidno da okrivljenici kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi evidencije o radnicima za radnike CĆ, PĆ, HĆ, UĆ nisu vodili uredno niti ažurno jer iste ne sadrže podatke: stručno obrazovanje te posebne ispite i tečajeve koji su uvjet za obavljanje posla (uključujući licence, certifikate i slično), mjesto rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima, ugovoreno tjedno radno vrijeme, određeno puno radno vrijeme, odnosno propisano skraćeno radno vrijeme u satima,
čime su postupili suprotno članku 5. Zakona o radu u vezi članka 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i time počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu,
III. što kao poslodavac pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u Osijeku za radnicu NĆ dostavili podatke o prestanku osiguranja najkasnije do 15. srpnja 2024. nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i to na način da je poslodavac bio dužan podatak o prestanku osiguranja imenovane radnice dostaviti tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u roku od 24 sata od prestanka rada, odnosno prestanka radnog odnosa, a s obzirom da je imenovanoj radnici prestao radni odnos 13. srpnja 2024. poslodavac ju je trebao odjaviti u roku od 24 sata od toga dana, odnosno najkasnije do isteka 15. srpnja 2024., ali to nije napravio u navedenom roku, već je to izvršio tek 16. srpnja 2024.,
čime su postupili suprotno članku 112. stavku 1. točki 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i počinili prekršaj kažnjiv po članku 172. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istoga zakona,
IV. pa se okrivljenicima za prekršaje opisane u točkama I. i II. izreke na temelju citiranih članaka navedenih zakona, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, u t v r đ u j u
1. okrivljenoj
• za prekršaj pod točkom I. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.400,00 eura (jedna tisuća četiri stotine eura).
• za prekršaj pod točkom II. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.600,00 eura (jedna tisuća šest stotina eura).
i
2. okrivljenom
• za prekršaj pod točkom I. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 300,00 eura (tri stotine eura).
• za prekršaj pod točkom II. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 450,00 eura (četiri stotine pedeset eura).
pa im se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona i z r i č e
1. okrivljenoj
ukupna NOVČANA KAZNA u iznosu od 3.000,00 eura (tri tisuće eura).
i
2. okrivljenom
ukupna NOVČANA KAZNA u iznosu od 750,00 eura (sedam stotina pedeset eura).
V. dok se okrivljenici za prekršaj opisan u točki III. izreke na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona
o s l o b a đ a j u o d k a z n e
VI. Okrivljenici su dužni izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, a novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u gore propisanom roku.
VII. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 2. točke 1. i 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi paušalni trošak postupka ovoga suda svaki ponaosob u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u Vukovaru, podnio je 11. studenog 2024. optužni prijedlog protiv 1. okr. pravne osobe Videoton grupa d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi ČĆ zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. te članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
2. U svoju obranu predstavnica 1. okr. pravne osobe ČĆĆ je navela da su djelomično točni navodi optužnog prijedloga i pravna osoba se ne smatra odgovornom za prekršaje koji joj se stavljaju na teret. Što se tiče točke 1. optužnog prijedloga navela je da je točno da su s radnikom PĆ **.**.2024. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, međutim taj ugovor je sklopljen u trenutku kada su otvarali novi poslovni prostor i neposredno prije samog inspekcijskog nadzora i ugovor je sklopljen na određeno vrijeme isključivo iz organizacijske naravi te je to bilo jedno prijelazno rješenje dok ne vide koliki će biti obujam posla i potreba za radnicima. Možda je bilo nespretno rješenje, ali u svakom slučaju smatraju da je bolje da je radnik imao sklopljen ikakav ugovor o radu nego da je radio bez ugovora. Nadodala je da nikada nije bilo kod njih drugih radnika koji bi radili na ovakav način te je i s radnikom PĆ kasnije reguliran status te isti i dan danas radi kod njih. Intencija im nije bila stimuliranje rada radnika na određeno vrijeme, niti povreda prava radnika, već baš suprotno. Što se tiče točke 2. a. optužnog prijedloga, odnosno toga da im se stavlja na teret da nisu vodili evidencije o radnicima CĆ, PĆ, SĆ i UĆ u skladu sa Zakonom o radu i navedenim Pravilnikom navela je da ti navodi nisu točni i da se evidencije o radnicima uredno vode jer se u protivnom ne bi mogle isplaćivati plaće. Isto tako navela je da je u konkretnom slučaju riječ o radnicima koji su pomoćni kuhari i konobari i nije im jasno kakve bi to tečajeve trebali navoditi u evidenciju o navedenim radnicima ili nekakvo stručno obrazovanje. Što se tiče točke 2. b. optužnog prijedloga navela je da ti navodi nisu točni i predložila je u svojstvu svjedoka ispitati radnika HĆ budući da ono što je isti naveo inspektoru nije točno, a također može reći da su istome svi sati koje je odradio uredno isplaćeni. Što se tiče točke 3. optužnog prijedloga navela je da su ti navodi točni i da je tu riječ o previdu njihovog knjigovodstva i da je došlo do kašnjenja od 24 sata nenamjerno te bi se moglo raditi o beznačajnom prekršaju.
2.1. U svoju obranu 2. okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi ČĆ je naveo da nisu točni navodi optužnog prijedloga i ne smatra se krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Što se tiče točke 1. optužnog prijedloga naveo je da su ti navodi točni, međutim postoje razlozi zbog kojih je isto tako napravljeno, a isti leže u činjenici da su tek otvorili novi objekt te prvih 15 do 20 dana nisu uopće radili cijeli dan te su i majstori još sređivali i uređivali novi prostor, a oni su čekali da vide koliki će biti obujam posla i potreba za radnicima. Naveo je da navedeni radnik PĆ ničime nije zakinut, niti mu je povrijeđeno ikakvo pravo iz radnog odnosa jer je istome uredno isplaćena plaća za njegov rad. Što se tiče točke 2. optužnog prijedloga naveo je da oni sve evidencije vode uredno po Zakonu o radu te iste mogu i dostaviti i stoga se ne smatra krivim za navedene prekršaje. Što se tiče točke 3. optužnog prijedloga naveo je da su navodi optužnog prijedloga u tome dijelu točni te da je tu vjerojatno došlo do greške knjigovodstva i malog zakašnjenja od 24 sata.
3. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao ŠĆ i HĆ, pročitao obavijest po članku 109. a stavku 1. Prekršajnog zakona na ime okrivljenika (stranica 6 do 7, 10 do 11 spisa), povratnicu (stranica 9, 13 spisa), zapisnik od 9. kolovoza 2024. (stranica 14 do 25 spisa), zapisnik II. od 15. listopada 2024. (stranica 26 do 45 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme (stranica 46 do 50 spisa), materijalnu dokumentaciju (stranica 51 do 54 spisa), evidenciju o radnom vremenu (stranica 55 spisa), obrazac eM-2P (stranica 56 spisa) i izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa na ime okrivljenika od 23. veljače 2026.
4. Ispitan na ročištu održanom 23. veljače 2026. svjedok ZĆ je iskazao da je u konkretnom slučaju proveo inspekcijski nadzor nad primjenom propisa o radnim odnosima nad pravnom osobom Videoton grupa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], odnosno konkretno je proveo inspekcijski nadzor u Pansionu kod Ruže u Osijeku, J.J. Strossmayera 33 koji posluje u sastavu navedene pravne osobe. Iskazao je da je u konkretnom slučaju bila riječ o kombiniranom nadzoru više inspekcija. Dolaskom na mjesto događaja zatekao je PĆ na radnom mjestu konobara i HĆ i FĆ na radnom mjestu pripreme hrane te CĆ koji je sređivao nekakve račune. Isto tako je iskazao da je tamo zatekao i odgovornu osobu u pravnoj osobi ČĆ. Može reći da je sva četiri zatečena radnika, dakle PĆ, HĆ, CĆ i UĆ, ispitao na zapisnik te je također od poslodavca zatražio dostavu potrebne radnopravne dokumentacije. Iz dostavljenih ugovora o radu je utvrdio da je poslodavac s radnikom PĆ imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, točnije na mjesec dana, a da u istome nije bio naveden nikakav razlog za sklapanje toga ugovora na određeno vrijeme, a koji objektivni razlozi za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme su propisani u članku 12. stavcima 1. i 3. Zakona o radu te isti moraju biti navedeni u samom ugovoru. Isto tako je od poslodavca zatražio evidencije o radnicima i radnom vremenu te što se tiče evidencije o radnicima može reći da mu je poslodavac dostavio četiri word dokumenta koji su sadržavali samo ime i prezime, OIB te prebivalište, odnosno adresu stanovanja radnika, a ostali potrebni podaci sukladno Pravilniku koji propisuje ministar nisu bili navedeni u predmetnim evidencijama. Iskazao je da mu je poznato da uopće nije bila postojala kolona mjesto rada, ugovoreno radno vrijeme, kao ni kolona o stručnoj spremi. Što se tiče evidencije o radnom vremenu može reći da je tijekom inspekcijskog nadzora ispitao radnika HĆ te na taj način utvrdio da je isti radio pet dana tjedno kod okrivljenika i to od 09,00 do 16,00 sati, a da takva satnica nije bila sadržana u evidenciji o radnom vremenu dostavljenoj od strane poslodavca kao najvažnijem dokumentu radnog prava. Što se tiče točke 3. optužnog prijedloga može reći da je utvrdio da okrivljenici kao poslodavci nisu za radnicu NĆ dostavili podatke o prestanku osiguranja najkasnije do 15. srpnja 2024. Naime, Zakon o mirovinskom radu propisuje da je poslodavac podatak o prestanku osiguranja radnika dužan dostaviti tijelu obaveznog mirovinskog osiguranja u roku od 24 sata o prestanku radnog odnosa. Tijekom nadzora je utvrdio da je navedenoj radnici radni odnos prestao 13. srpnja 2024. te je poslodavac istu trebao odjaviti najkasnije do 15. srpnja 2024., međutim isti je to učinio sa 24 sata zakašnjenja, odnosno 16. srpnja 2024. Na upit predstavnice 1. okr. pravne osobe svjedok je odgovorio da s 2. okr. EĆ za vrijeme nadzora nije obavio razgovor. Na daljnji upit predstavnice 1. okr. pravne osobe, a što se tiče evidencije radnog vremena, svjedok je odgovorio da je ista za radnika HĆ vođena neuredno i to je za neke dane navedeno radno vrijeme od 08,00 do 16,00, za neke datume od 07,00 do 15, neki datumi uopće nisu navedeni te je utvrdio odstupanje u satnici u odnosu na ono kako mu je radnik naveo da je radio. Na daljnji upit predstavnice 1. okr. pravne osobe da li je navedeni radnik HĆ na bilo koji način oštećen, svjedok je odgovorio da satnica koja je navedena u evidenciji o radnom vremenu mora odgovarati stvarnom vremenu radnika. Na upit 2. okr. da li mu je bilo poznato da navedeni restoran radi tek dva tjedna, svjedok je odgovorio da mu to nije bilo poznato i da se on tijekom nadzora bazirao samo na svoj posao. Na upit branitelja okrivljenika svjedok je odgovorio da tada nije znao na kojim lokacijama 1. okr. pravna osoba sve obavlja ugostiteljsku djelatnost. Na daljnji upit branitelja okrivljenika kako je onda baš upućen u navedeni Pansion kod U, svjedok je odgovorio da je to bila riječ o kombiniranom nadzoru te su od svojih nadređenih iz središnjice dobili lokacije na kojima treba obaviti nadzor.
4.1. 2. okr. je stavio primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu u kojem se tiče o evidenciji za radnika HĆ jer da u tome dijelu svjedok nije ispravno utvrdio činjenično stanje, također u dijelu evidencije o radnicima jer navodi da su te liste o kojima svjedok govori bile interna evidencija koju oni dostavljaju knjigovodstvu na temelju koje onda knjigovodstvo radi evidencije i vrši isplate. Isto tako je naveo da radnica NĆ nikada nije ni došla raditi kod njih te je stoga došlo do propusta u tome roku glede iste.
4.2. Na iskazanu primjedbu svjedok je naveo da što se tiče evidencije o radnom vremenu za radnika HĆ je, kako je već rekao, radno vrijeme navedenog radnika utvrdio na temelju njegove izjave. Što se tiče evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca naveo je da on ne ulazi u to da li su to interne evidencije te je on tijekom nadzora zatražio od poslodavca da dostavi evidencije o radnicima te mu je poslodavac dostavio ta četiri word dokumenta bez potpisa i bez pečata. Što se tiče radnice NĆ navedeni prekršaj je utvrdio na temelju materijalne dokumentacije, odnosno podataka iz baze HZMO-a, odnosno odjave sa mirovinskom te ne ulazi u to da li je ta radnica ikada fizički bila kod poslodavca ili ne.
5. Ispitan na ročištu održanom 21. travnja 2026. svjedok HĆ je iskazao da je prije dvije godine, dakle 2024., radio kod poslodavca Videoton grupa d.o.o. i to u restoranu Strossmayer No1 u Osijeku na poslovima kuhara. Iskazao je da se zbog proteka vremena ne sjeća kada je započeo s radom, ali zna da je radio nekih otprilike tri mjeseca te je prije početka rada sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme primjerak kojeg mu je poslodavac i uručio. Isto tako može reći da je bio prijavljen tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja koje prijave su mu također uručene. Na upit suda, a glede rasporeda njegovog radnog vremena, svjedok je odgovorio da je radio uvijek u prvoj smjeni i to većinom od 09,00 do 16,00 sati, međutim nekad je radio i malo drugačije budući da je bio tek početak rada toga restorana. Na upit suda, a nakon što mu je predočen iskaz koji je uredno upozoren dao na zapisnik inspektoru rada Državnog inspektorata i gdje je naveo da mu je radno vrijeme bilo organizirano na način da je uvijek radio od 09,00 do 16,00 sati te nakon što je upitan zašto sada iskazuje drugačije, svjedok je odgovorio da je većinu vremena radio od 09,00 do 16,00 sati, a ponekad je zbog potrebe organizacije u kuhinji radio drugačije, a sve iz razloga, kako je već naveo, jer je restoran tek bio otvoren te na daljnji upit suda da li se sjeća koje je dane radio drugačije, svjedok je odgovorio da se ne sjeća. Na daljnji upit suda što misli pod time da je ponekad radio drugačije, svjedok je odgovorio da pod time misli da je ponekad došao od 07,00 ili 08,00 sati, ali je onda izašao ranije, odnosno prije 16,00 sati, međutim ne sjeća se na koje bi to dane bilo, ali je naveo da nikada nije radio prekovremeno. Na upit predstavnice 1. okr. pravne osobe svjedok je odgovorio da je tih situacija kada je radio drugačije nego od 09,00 do 16,00 sati bilo povremeno i to na samom početku rada, budući da su se tek uhodavali u posao zbog otvorenja, a na daljnji upit predstavnice 1. okr. pravne osobe svjedok je odgovorio da su mu uredno isplaćene sve plaće za odrađeni rad kod poslodavca. Na upit 2. okr. svjedok je odgovorio da u to vrijeme dok je on tamo radio nisu niti imali posla, odnosno nisu niti radili normalnim obujmom, budući da se restoran tek uhodavao jer je bio novootvoren.
6. Iz ugovora o radu na određeno vrijeme (stranica 46 do 50 spisa) razvidno je da je isti zaključen između Videoton grupe d.o.o. zastupane po ČĆ kao poslodavca i PĆ kao radnika 15. srpnja 2024. i to na određeno vrijeme u trajanju od jednog mjeseca. Iz navedenog ugovora razvidno je da radnik započinje s radom 16. srpnja 2024., a u ugovoru nije naveden razlog sklapanja toga ugovora na određeno vrijeme.
7. Iz evidencije o radnicima (stranica 51 do 54 spisa) razvidno je da je riječ o četiri word dokumenta gdje su za radnike CĆ, PĆ, HĆ i UĆ navedeni samo podaci o spolu, datumu rođenja, OIB, adresa prebivališta, državljanstvo, kao i datum početka rada, dok ostali podaci propisani člankom 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj: 73/17.) nisu navedeni.
8. Iz obrasca eM-2P, odnosno prijave o prestanku osiguranja razvidno je da su okrivljenici podnijeli 16. srpnja 2024. navedenu prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za osiguranicu NĆ s datumom prestanka svojstva osiguranice 13. srpnja 2024. na temelju redovitog otkaza radnika.
9. Iz evidencije o radnom vremenu za radnika HĆ (stranica 55 spisa) proizlazi da je isti u srpnju 2024. radio na dane 1., 2., 3., 4., 5., 8., 9., 10., 11., 12., 15., 16., 17., 18., 19., 22., 23., 24., 25. i 26. srpnja u vremenu od 08,00 do 16,00 sati, dok je na dane 29., 30., i 31. srpnja radio u vremenu od 08,00 do 15,00 sati.
10. Ugovor o radu na određeno vrijeme (stranica 46 do 50 spisa) sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim jer je sastavljen u propisanom obliku od strane ugovornih strana tog ugovora koje su ga u znak prihvaćanja vlastoručno potpisale. Isto tako, navedeni obrazac eM-2P (stranica 56 spisa) sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim jer je u istome riječ o obrascu iz službenih evidencija Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, a također nitko tijekom postupka nije dovodio u pitanje vjerodostojnost niti istinitost toga materijalnog dokaza. Sud prihvaća autentičnom i istinitom i evidenciju o radnom vremenu za radnika HĆ (stranica 55 spisa). Isto tako, sud cijeni vjerodostojnim iskaz svjedoka HĆ, budući da je isti detaljan i uvjerljiv te je navedeni svjedok pred sudom iskazivao uvjerljivo i detaljno pojasnio razlike u iskazima danim pred ovim sudom i na zapisnik inspektoru rada Državnog inspektorata te je sud prihvatio uvjerljivijim iskaz koji je svjedok HĆ uredno upozoren dao na glavnoj raspravi pred ovim sudom, a slijedom toga je ovaj sud prihvatio autentičnom i istinitom i evidenciju o radnom vremenu navedenog radnika (stranica 55 spisa). Sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim iskaz svjedoka ŠĆ jer je isti detaljan, logičan i životno uvjerljiv te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Navedeni svjedok je detaljno i uvjerljivo iskazivao samo o onome što mu je kao inspektoru rada poznato iz njegovog službenog postupanja u ovome predmetu te isti po stavu ovoga suda nema nikakvog interesa neistinito iskazivati niti lažno teretiti okrivljenike koje od ranije ne poznaje. Što se tiče dijela iskaza navedenog svjedoka, a vezano uz evidenciju o radnom vremenu radnika HĆ sud naglašava da je sam svjedok ZĆ rekao u svome iskazu da je taj dio utvrdio na temelju iskaza radnika HĆ koji mu je dao na zapisnik u Državnom inspektoratu, a koji iskaz je radnik HĆ djelomično promijenio na glavnoj raspravi pred ovim sudom te detaljno i uvjerljivo objasnio razlike između ta dva iskaza pa je sud prihvatio istinitim iskaz HĆ koji je uredno upozoren dao pred ovim sudom, budući da je bio uvjerljiv. Sud prihvaća i obranu okrivljenika u dijelu u kojem isti ne spore da su s radnikom PĆ sklopili pisani ugovor o radu na određeno vrijeme jer je u tome dijelu njihova obrana u skladu s navedenim ugovorom o radu na određeno vrijeme (stranica 46 do 50 spisa), dok razlozi koje okrivljenici navode zašto su navedeni ugovor o radu sklopili na određeno vrijeme nisu takvi razlozi koje bi iste ekskulpirali njihove odgovornosti za terećeni prekršaj jer je iz samog ugovora razvidno da nije u istome naveden niti jedan objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, a propisan člankom 12. stavkom 3. Zakona o radu. Isto tako, sud prihvaća istinitom i obranu okrivljenika u dijelu u kojem isti ne spore da su za radnicu NĆ dostavili podatke o prestanku osiguranja nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja s jednim danom zakašnjenja jer je u tome dijelu njihova obrana u skladu s obrascem eM-2P (stranica 56 spisa), kao i s vjerodostojnim iskazom svjedoka ŠĆ. U preostalom dijelu sud obranu okrivljenika ne prihvaća istinitom, već ju cijeni usmjerenom ka izbjegavanju ili u najmanju ruku ublažavanju vlastite prekršajnopravne odgovornosti. Naime, okrivljenici su od strane inspektora rada pozvani da dostave evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca te su isti dostavili predmetna četiri word dokumenta (stranica 51 do 54 spisa), a činjenica da li su to njihove interne evidencije ili ne nije odlučna budući da su oni na traženje inspektora da dostave evidencije o radnicima dostavili upravo ta četiri word dokumenta.
11. Slijedom navedenog, a na temelju analize i ocjene ugovora o radu na određeno vrijeme (stranica 46 do 50 spisa), sud smatra nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da okrivljenici kao poslodavac pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu s radnikom PĆ **.**.2024. sklopili pisani ugovor o radu na određeno vrijeme u skladu s člankom 12. stavcima 1. i 3. Zakona o radu jer nisu naveli objektivan razlog koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i to na način da su 15. srpnja 2024. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme s navedenim radnikom i to u trajanju od jednog mjeseca, a u navedenom ugovoru o radu nije naveden razlog sklapanja istoga na određeno umjesto na neodređeno vrijeme, čime su postupili suprotno članku 12. stavcima 1. i 3. Zakona o radu i počinili prekršaj kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istoga zakona, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi.
12. U članku 12. stavku 1. Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena. U članku 12. stavku 3. istoga zakona propisano je da se pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. Budući da u navedenom ugovoru o radu (stranica 46 do 50 spisa) nije bio naveden objektivan razlog za sklapanje istoga na oderđeno vrijeme to je nedvojbeno utvrđeno i dokazano da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.
13. S obzirom da su okrivljenici na traženje inspektora rada da dostave evidencije o radnicima za radnike CĆ, PĆ, HĆ i UĆ dostavili četiri word dokumenta (stranica 51 do 54 spisa) iz toga je razvidno da navedene evidencije o radnicima ne sadrže sve podatke u skladu s člankom 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima te da okrivljenici nisu vodili evidencije o navedenim radnicima u skladu s člankom 5. Zakona o radu, a u vezi s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj: 73/17.), a budući da iste nisu sadržavale podatke kao što su stručno obrazovanje, mjesto rada, ugovoreno tjedno radno vrijeme, određeno puno radno vrijeme, odnosno propisano skraćeno radno vrijeme u satima i druge podatke propisane u članku 3. navedenog pravilnika. Slijedom svega, sud smatra nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da su okrivljenici počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu na način pobliže opisan u točki II. izreke presude, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi.
14. Za nadodati je da je sud iz činjeničnog opisa prekršaja kažnjivog po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu izostavio dio iz točke II. b) optužnog prijedloga, odnosno dio da okrivljenici kao poslodavci ne bi u Osijeku vodili evidenciju o radnom vremenu na propisan način sukladno članku 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima za radnika HĆ. Naime, svjedok ZĆ kao inspektor rada je rekao da je navedeno utvrdio na temelju izjave radnika HĆ koji je rekao da mu je radno vrijeme organizirano na način da radi pet dana tjedno u prvoj smjeni od 09,00 do 16,00 sati. Navedeni radnik HĆ ispitan u svojstvu svjedoka pred ovim sudom je naveo da mu nije uvijek radno vrijeme bilo od 09,00 do 16,00 sati te je detaljno i uvjerljivo pojasnio razlike u svome iskazu danim pred ovim sudom i iskazu koji je dao na zapisnik inspektoru rada pa je stoga sud prihvatio iskaz navedenog svjedoka koji je dao pred ovim sudom, budući da je isti bio uvjerljiv. Slijedom toga, sud nije nedvojbeno i izvan svake moguće sumnje utvrdio da okrivljenici kao poslodavci ne bi evidenciju o radnom vremenu za radnika HĆ Čamića vodili na propisan način sukladno članku 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Okrivljenici su dostavili evidenciju o radnom vremenu za navedenog radnika (stranica 55 spisa), a tijekom postupka nije utvrđeno na nedvojben način da ista evidencija ne bi bila vođena ispravno i na propisan način te je stoga sud taj dio izostavio iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, budući da to tijekom postupka nije dokazano.
15. Na temelju obrane okrivljenika koji u tome dijelu ne osporavaju navode optužnog prijedloga, a čija obrana je u tome dijelu u skladu s obrascem eM-2P (stranica 56 spisa) sud smatra nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da okrivljenici kao poslodavac pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u Osijeku za radnicu NĆ dostavili podatke o prestanku osiguranja najkasnije do 15. srpnja 2024. nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i to na način da je poslodavac bio dužan podatak o prestanku osiguranja imenovane radnice dostaviti tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u roku od 24 sata od prestanka rada, odnosno prestanka radnog odnosa, a s obzirom da je imenovanoj radnici prestao radni odnos 13. srpnja 2024. poslodavac ju je trebao odjaviti u roku od 24 sata od toga dana, odnosno najkasnije do isteka 15. srpnja 2024., ali to nije napravio u navedenom roku, već je to izvršio tek 16. srpnja 2024., čime su postupili suprotno članku 112. stavku 1. točki 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i počinili prekršaj kažnjiv po članku 172. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istoga zakona, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi.
16. Slijedom navedenog, u radnjama 1. okr. pravne osobe Videoton grupa d.o.o. i 2 okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi ČĆ u cijelosti su se stekla sva obilježja prekršaja pobliže opisanih u izreci presude, za koje prekršaje ih je sud oglasio krivim, ne nalazeći okolnosti koje bi isključile njihovu prekršajnopravnu odgovornost.
17. Za nadodati je da se u međuvremenu od počinjenja prekršaja do donošenja prvostupanjske odluke izmijenio Zakon o mirovinskom osiguranju tako da je sada na snazi „novi“ Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.). Međutim prekršaj iz toga zakona koji se stavlja okrivljenicima na teret optužnim prijedlogom nalazi svoj pravni kontinuitet i u „novom“ Zakonu o mirovinskom osiguranju i u pogledu materijalne i u pogledu kažnjive odredbe, ali „novi“ zakon nije povoljniji za okrivljenike u pogledu propisanih kazni pa je stoga sud primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja terećenog prekršaja.
18. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenicima za počinjene prekršaje opisane u točkama I. i II. izreke presude sud je cijenio sve okolnosti iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona. Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio sve okolnosti uslijed kojih je došlo do počinjenja terećenih prekršaja, odnosno činjenicu da su okrivljenici tek otvarali navedeni restoran i uhodavali se u novi posao, dok je kao otegotnu okolnost sud cijenio činjenicu da su isti do sada prekršajno kažnjavani za istovrsne prekršaje što proizlazi iz izvadaka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH na ime okrivljenika od 21. travnja 2026. na stranici 81 do 84 spisa pa je uvažavajući težinu počinjenih prekršaja u stjecaju i stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, svakom okrivljeniku ponaosob, na temelju članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio propisane novčane kazne, odnosno iste je izrekao ispod propisanog posebnog minimuma za navedenu vrstu prekršaja, smatrajući da će se tako ublaženom novčanom kaznom prema svakom okrivljeniku ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije. Slijedom navedenog, a poštujući pravila za ublažavanje kazne propisana člankom 37. stavkom 3. točkama 1. i 2. u vezi s člankom 33. Prekršajnog zakona, sud je 1. okr. pravnoj osobi za prekršaj opisan pod točkom I. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.400,00 eura i za prekršaj pod točkom II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.600,00 eura, dok je 2. okr. odgovornoj osobi u pravnoj osobi za prekršaj opisan pod točkom I. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura i za prekršaj opisan pod točkom II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 450,00 eura pa im je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu i to 1. okr. ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 eura i 2. okr. ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 750,00 eura. Izrečenim novčanim kaznama će se, po stavu ovoga suda, postići svrha kažnjavanja i djelovat će se na okrivljenike da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje te će se također utjecati na svijest drugih o štetnosti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a također sud smatra da su izrečene novčane kazne razmjerne težini počinjenih prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenih i da će istim kaznama biti ostvarena pravednost kažnjavanja.
19. Što se tiče prekršaja opisanog u točki III. izreke presude sud je nedvojbeno utvrdio da su okrivljenici počinili terećeni prekršaj u vrijeme, na mjestu i na način kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom te ih je sud oglasio krivim za navedeni prekršaj jer nije utvrđeno postojanje ispričavajućih razloga, odnosno okolnosti koje bi isključivale njihovu prekršajnu odgovornost. Međutim, sud nije okrivljenicima izrekao novčane kazne, već je primijenio institut oslobođenja od kazne jer su okrivljenici u vrlo kratkom roku, odnosno odmah sljedećeg dana, otklonili posljedice prekršaja i ispunili zakonsku obvezu zbog koje je pokrenut prekršajni postupak, a što je sve vidljivo iz materijalne dokumentacije, odnosno obrasca eM-2P (stranica 56 spisa), a isto je u svojem iskazu potvrdio i svjedok inspektor rada ZĆ. Dakle, okrivljenici su zakasnili samo jedan dan s dostavom podataka o prestanku osiguranja nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja za radnicu NĆ pa ih je sud stoga oslobodio od kazne.
20. Sud je 1. okr. pravnu osobu i 2. okr. odgovornu osobu u pravnoj osobi ČĆ obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka koji iznos je primjeren složenosti i duljini trajanja postupka te njihovom imovnom stanju.
Osijek, 23. travnja 2026.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Šarac
Snježana Marijanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.
DOSTAVITI:
1. 1. okr. i 2. okr.,
2. Branitelju,
3. Ovlaštenom tužitelju,
4. Arhivi.
