REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1421/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Nataši Pećarević, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika BF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 10310 Trebovec, sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici KF iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2019. u Zagrebu, zastupane po posebnom skrbniku TF iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb i sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Područni ured Sesvete, Sesvete, Trg Dragutina Domjanića 6, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i povećanju uzdržavanja, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 21. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno i njezine punomoćnice, te posebne skrbnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanih predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Sesvete i posebnog skrbnika maloljetnog djeteta, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i posebne skrbnice, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka II. izreke Rješenja Općinskog suda u Sesvetama posl.br. R1 Ob - 21/2022-3 od 7. travnja 2022. u dijelu u kojem je određeno mjesto stanovanja maloljetnog djeteta na načina kako slijedi:

Maloljetna VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2019. u Zagrebu stanovat će s majkom, ovdje tužiteljicom ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa].

II. Mijenja se točka II. izreke Rješenja Općinskog suda u Sesvetama posl.br. R1 Ob - 21/2022-3 od 7. travnja 2022. i to u dijelu kojim je određen način ostvarivanja roditeljske skrbi, na sljedeći način:

Tužiteljica ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao majka, potpuno samostalno će ostvarivati roditeljsku skrb za maloljetnu VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2019. u Zagrebu dok će roditelji u odnosu na bitna osobna prava djeteta iz čl. 100. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) (promjena djetetovog osobnog imena, promjena prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjena vjerske pripadnosti) odluku donositi zajednički i sporazumno.

III. Mijenja se točka II. izreke Rješenja Općinskog suda u Sesvetama posl.br. R1 Ob - 21/2022-3 od 7. travnja 2022. i to u dijelu kojim je određen način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje na sljedeći način:

Osobni odnosi maloljetne VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, ovdje tuženikom BF, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se na slijedeći način:

- jednom tjedno, u trajanju sat vremena, u mjestu stanovanja djeteta uz prisutnost tužiteljice, a sve po prethodnom dogovoru tuženika s tužiteljicom na način da je tuženik obvezan prethodno najaviti tužiteljici svoj dolazak jedan dan prije, uzimajući u obzir pritom vrijeme kada tužiteljica s djetetom ne boravi na adresi stanovanja.

IV. Mijenja se točka II. izreke Rješenja Općinskog suda u Sesvetama posl.br. R1 Ob - 21/2022-3 od 7. travnja 2022. i to u dijelu kojim je određen iznos uzdržavanja maloljetnog djeteta na način kako glasi:

Nalaže se tuženiku BF, OIB [osobni identifikacijski broj] kao ocu, plaćati za uzdržavanje maloljetnog djeteta VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa od 132,72 EUR[1] (slovima: stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa)/1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna) iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura) mjesečno, počevši od 4. prosinca 2024. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, na način da dospjele, a neplaćene obroke plati odjednom, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, a dospijevajuće do 15 -og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano sa zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja počevši od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na račun majke i zakonske zastupnice maloljetne tužiteljice, ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

V. Nalaže se tuženiku BF, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika kojom predlaže izmjenu uređenja roditeljske skrbi nad zajedničkim maloljetnim djetetom te dijete tužbu radi povećanja uzdržavanja.

1.1. U tužbi se ističe da su stranke bivši bračni drugovi i roditelji maloljetnog djeteta Roditelji su planom zajedničke roditeljske skrbi dogovorili da dijete stanuje s majkom, osobne odnose s ocem i uzdržavanje. Nakon potvrde plana , a unazad dužeg vremena, otac djeteta ne održava osobne odnose s djetetom, ne plaća uzdržavanje i ne skrbi o djetetu ni na koji način. Dijete nema saznanja gdje je otac. Dijete je u potpunosti izgubilo povezanost s ocem zbog njegovog izostanka iz djetetovog života.

1.2. Tužiteljica ističe da se otac ne pridržava plana zajedničke roditeljske skrbi i ne ostvaruje roditeljsku skrb. Otac ne ostvaruje nikakvu roditeljsku komunikaciju što otežava majci vršenje roditeljske skrbi i dijete ograničava u ostvarenju njezinih prava. Djetetu je potrebna podrška i stalna dostupnost oba roditelja što u ovom slučaju izostaje. Zbog navedenog ispunjeni su uvjeti za potpuno samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi od strane majke djeteta. Dijete je starije i ima potrebe koje se ne mogu namiriti iz iznosa koji su stranke kao iznos uzdržavanja dogovorile planom zajedničke roditeljske skrbi. Osim porasta svih životnih troškova, za dijete se plaća vrtić u iznosu od 130 ,00 EUR mjesečno. Otac je mlada i radno sposobna osoba.

1.3. Zbog navedenog nastupile su bitno promijenjene okolnosti koje opravdavaju ovaj postupak i izmjenu plana zajedničke roditeljske skrbi. U svrhu izmjene plana zajedničke roditeljske skrbi proveden je postupak obveznog savjetovanja pred nadležnim Zavodom za socijalni rad. Tuženi se nije odazvao pozivu Zavoda.

1.4. Zbog promijenjenih okolnosti predlaže se donijeti presudu kojom se mijenja Plan zajedničke roditeljske skrbi od 30. studenog 2021. potvrđen rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj R1 Ob-21/22 od 7. travnja 2022. na način da se sudi da će maloljetna kći stanovati s majkom na adresi [adresa], majka će potpuno samostalno vršiti roditeljsku skrb nad djetetom. Osobni odnosi djeteta s ocem održavat će se uz nadzor stručne osobe koju će imenovati nadležni Zavod za socijalni rad. Otac će za uzdržavanje djeteta doprinositi iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura) mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe pa na dalje sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakonu o obveznim odnosima. Tužiteljica potražuje troškove postupka.

1.5. Na ročištu održanim kod ovoga suda 21. travnja 2026. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa kako je i navedeno u točki IV. izreke presude, a u odnosu na samostalnost predložila da ima u cijelosti samostalnost za roditeljsku skrb, dok u odnosu na bitna prava djeteta da ona i tuženik imaju zajedničku roditeljsku skrb. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

2. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), maloljetnom djetetu imenovana je posebna skrbnica Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Sesvete imenovanjem posebne skrbnice u osobi AF, diplomiranoj pravnici, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, a potom u TF, diplomiranog pravnika djelatniku Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi zaštite prava i interesa djeteta u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-1421/2024.

2.1. Nakon imenovanja posebnog skrbnika, dostavljena mu je tužba s cjelokupnom dokumentacijom spisa na očitovanje, a isto je dostavljeno i tuženiku.

3. Posebni skrbnici djeteta u tijeku postupka nisu dali svoje mišljenje niti prijedlog, niti osporili mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad –Područnog ureda Sesvete.

4. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor te poziv na ročište radi saslušanja.

4.1. Tuženik nije dao odgovor na tužbu, a isto tako nije ni pristupio ročištu radi njegova saslušanja.

4.2. Terenskom provjerom putem Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Ivanić-Grad utvrđeno je da tuženik ne stanuje na adresi prebivališta iako je na njoj prijavljen, a obitelji ne raspolaže saznanjima gdje se on nalazi, te je i majka tuženika navela da ne zna gdje se on nalazi. Na telefonske pozive tuženik ne odgovara, nakon čega se nije mogla izvršiti dostava niti je utvrđeno gdje trenutno boravi.

4.3. Zbog navedenoga, Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Ivanić-Grad Klasa: UP/I-552-02/26-08/2, Urbroj: 139-032-02-04-26-2 od 16. ožujka 2026. tuženiku je, kao osobi nepoznatog boravišta, imenovana posebna skrbnica u osobi KF iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb.

4.4. Posebna skrbnika tuženika se protivila zahtjevu tužitelja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev jer nisu poznate socioekonomske prilike tuženika niti razlozi zbog čega je nedostupan. Prema dobivenim telefonskim brojevima, te izvješću policije i Zavoda proizlazi da je tuženik nedostupan.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u Rješenje Općinskog suda u Sesvetama posl.br. R1 Ob -21/2022-3 od 7. travnja 2022. s Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 4-13 spisa), izvješće o obveznom savjetovanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured [adresa] od 11. listopada 2024. (list 14-16 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih od **.**.2024. (list 17-18 spisa), elektronički zapis iz matice vjenčanih od 28. listopada 2024. (list 19 spisa), izvješće dostavljača (list 28 spisa), prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad- [adresa] od 5. lipnja 2025. (list 45-48 spisa), obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Ivanić-Grad od 4. rujna 2025. (list 58 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

5.1. Izveden je dokaz saslušanja tužiteljice na ročištu održanim pred ovim sudom 21. travnja 2026. (list 90-93 spisa), dok tuženika nije bilo moguće saslušati zbog njegove nedostupnosti.

5.2. S obzirom na to da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, raspravljanje je dovršeno i glavna rasprava je završena. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke uzeo u obzir i dob maloljetnog djeteta te okolnosti predmetnog postupka u kojem je tuženik tokom cijelog postupka bio pasivnog držanja.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) te u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci presude.

7. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama Obiteljskog zakona.

8. Nije sporno da su stranke roditelji maloljetnog djeteta, kako i proizlazi iz elektronički zapis iz matice rođenih od **.**.2024. (list 17-18 spisa), kao i ostale dokumentacije koja prileži spisu.

8.1. Nije sporno da su stranke sklopile Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 30. studenog 2021., a koji je odobren Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama posl.br. R1 Ob-21/2022- 3 od 7. travnja 2022. (list 4-13 spisa) (dalje u tekstu: ranija odluka), a prema kojem maloljetno dijete stanuje s majkom, a s ocem ostvaruje osobne odnose i tuženik kao otac doprinosi za uzdržavanje djeteta u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna).

8.2. Isto tako, nije sporno da su odnosi između stranaka teško poremećeni što utječe i na njihov dogovor oko skrb za njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom, a što prvenstveno proizlazi iz činjenice da tuženik ne sudjeluje u izvršavanju roditeljske skrbi i ne doprinosi za uzdržavanje djeteta, te činjenice da nije podnio odgovor na tužbu, a isto tako nije pristupio niti ročištu radi njegova saslušanja na okolnosti naznačene u tužbi. Osim toga, narušenost odnosa stranaka proizlazi i iz pisanog nalaza i mišljenja na tužbu, te pisanog izvješća o socio-ekonomskim, obiteljskim i imovinskim prilikama stranaka sve sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Sesvete.

8.3. Među strankama je sporno s kojim roditeljem će stanovati zajedničko maloljetno dijete, te održavanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetno dijete, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za izmjenom ranije odluke o roditeljskoj skrbi.

9. Iz prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad- [adresa] od 5. lipnja 2025. (list 45-48 spisa), proizlazi sljedeće:

- maloljetno dijete je rođeno u braku roditelja, a koji brak je razveden 7. travnja 2022.,

- 17. kolovoza 2024. tužiteljica je pokrenula je postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djetetom. Roditelji djeteta pozivani su na isto, no otac BF nije se odazivao po pozivima. Postupak je proveden s majkom od koje se tom prilikom dobiju informacije da je brak između nje i BF razveden 7 travnja 2022. godine rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Posl. Broj: R Ob-21/2022-3, a istim je i odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Prema planu osobni odnosi oca s mlt. VF trebali su se odražavati svakog vikenda i to subotom od 10,00 h do nedjelje u 18,00 h, polovicu ljetnih i zimskih praznika te svaki drugi praznik i blagdan te obveza uzdržavanja djeteta u iznosu od 1000 kn. Za potrebe izrade prijedloga i mišljenja o ostvarivanju skrbi o djetetu mlt. djeteta pozvani su u ovaj Ured, a po pozivu se odazvala samo majka ĆF. Niti na ponovljeni poziv otac se nije odazvao.

- tužiteljica je rođena u braku roditelja kao i sestra, otac živi u [adresa], u [adresa], a majka živi i radi u Njemačkoj. Negira da bi bilo nasilja između njih. Niti jedno od njih prema njenim riječima nema problema s prekomjernim konzumiranjem alkohola, ne koriste sredstva ovisnosti. U obitelji izjavljuje nema psihijatrijskih oboljenja. Roditelji su se razdvoji unazad pet godina, majka živi i radi u Njemačkoj. Otac i dalje živi u [adresa]. Prije polaska u školu ĆF je pohađala predškolsku ustanovu. Nakon završene osnovne škole upisala je Školu za mogu i dizajn, trogodišnji smjer, za zanimanje obućar. Postizala je uglavnom dobar uspjeh. Nije bila u praćenju pedagoške službe. Negira da bi bila u praćenju stručnjaka mentalnog zdravlja. Upitana o odrastanju izjavljuje da su ona i sestra uvijek imale sve što im je bilo potrebno i smatra da je imala sretno djetinjstvo. S ocem se nikada nije slagala, a počela se intenzivnije svađati s njim kada je krenula u srednju školu, tada se njihov odnos bitno pogoršao. Jako su se svađali, znao se prema njenim riječima jako derati na nju, no nikada ju nije fizički kažn javao. Za majku navodi da je uvijek bila super prema njima. Uvijek je bila tu za nju i mogla je s njom pričati o svemu. Mama je u njenim sukobima s ocem stajala na njenu stranu jer je bila svjesna da je on pretjerivao. Mišljenja je da majka nije bila sretna u braku, no nije se razvela od njega zbog nje i sestre.

– Odnos tužiteljice s ocem je i dalje narušen, ne viđaju se često. Čuju se eventualno dva puta godišnje. Ranije je viđao VF dok je sestra Ć živjela s njim, no sada se i ona odselila iz [adresa]. S majkom i dalje ima dobar odnos. Čuju se redovito, a viđaju se kada majka boravi u [adresa]. Sa sestrom je u dobrim odnosima.

- prvi puta se zaposlila s 18,5 godina u Arena centru, u Spar-u na poslovima čišćenja. Ima ukupno godinu dana staža. Aktualno je zaposlena u Hilti centar u Novom Jelkovcu,a i traži novi posao. Ostvaruje osobni dohodak u iznosu od 580,00 Eura. Voljela bi se zaposliti u dječjem vrtiću na pomoćnim poslovima,

- dobrog je zdravlja,

- prvi puta je napustila roditeljski dom kada je imala 18 godina, u srpnju 2018.

- tuženika je upoznala kada je imala 17,5 godina. Upoznali su se kod njene srednje škole, nisu se ranije poznavali. Započeli su emotivnu vezu i već u srpnju 2018. godine preselila je k njemu.. Kod njega su živjeli nešto manje od godinu dana. Nakon relativno kraće emotivne veze vjenčali su se 06. srpnja 2019. godine, a tada je već bila trudna. Njihov je odnos na početku navodi bio dobar, dobro su se slagali, no s vremenom je shvatila da on nije osoba za nju. Smetala joj je njegova nezrelost, često je mijenjao posao i shvatila je da uz njega, a s djetetom neće imati sigurnost. Izjavljuje da su joj baka i tete savjetovale da se ne udaje. Nije to doživljavala kao pritisak, no sada iz ove pozicije izjavljuje da bi ih poslušala, odnosno ne bi se udala. Prije rođenja djeteta živjeli su kod Juričinih roditelja, a kada se rodilo dijete preselili su k njenim roditeljima. U vrijeme kad se dijete rodilo, između stranaka je bio narušen odnos, a tada su živjeli u domu njenih roditelja u [adresa]. Izjavljuje da se BF i njen otac nisu dobro slagali pa su se ponovo odselili Juričinim roditeljima. Ona mu je navodi govorila što joj smeta u njegovom ponašanju, no nije ga to previše uznemiravalo. Tijekom zajedničkog života ona je navodi stalno radila, a on je često mijenjao poslove. U tih 9 i ili 10 mjeseci zajedničkog života često je mijenjao poslove. Često su se prema njenim riječima svađali. Nakon njihovih svađa znao je navodi otići iz stana i vratiti se tek navečer. Nisu razgovarali o problemima niti su se kome obraćali za stručnu pomoć. Nije sudjelovao u kućanskim poslovima. Nije ga prema njenim riječima niti informacija da će dobiti dijete trgnula, nastavio je živjeti kao ranije. Bio je sretan zbog djeteta, no nije mijenjao ponašanje. Razdvojili su se nakon djetetovog prvog rođendana i tada se vratila k svojim roditeljima. Mišljenja je da se BF ljutio na nju zbog toga što je otišla od njega, no s vremenom je vidjela da ga to ne smeta previše obzirom joj se nije javio, niti kako bi pitao za dijete. Nakon napuštanja zajedničkog kućanstva prema njenim riječima bili su još kraće vrijeme u kontaktu, no kasnije su ti kontakti u potpunosti prestali. Njeni roditelji financirali su sve što je bilo potrebno za dijete dok su živjeli kod njih. BF je povremeno radio, no vrlo malo je sudjelovao u skrbi o djetetu.

- Nakon što se definitivno razdvojila od njega, nakon njenog prvog rođendana on ju je možda vidio 3 puta i to u razdoblju od njenog prvog i drugog rođendana. Dva puta su se zajedno prošetali, a jednom je sam kratko vrijeme proveo s njom. Nakon toga ju nije vidio. Nije se javljao da bi pitao kako je dijete, da li joj nešto treba. Nije podmirivao obvezu uzdržavanja. Nedavno joj je na račun sjeo iznos oko 138 ,00 EUR, a u banci joj je rečeno da se radi o prisilnoj naplati. Upitana da li zna gdje je tuženik aktualno, navodi da nema saznanja o tome, no dodaje da ju isto niti ne interesira. Od članova tuženikove obitelji jedino je u kontaktu sa njegovom sestrom. Sestra redovito viđa dijete. Prema izjavi majke ĆF niti sestra nema saznanja o tome gdje je tuženika. Tužiteljica navodi da do sada nije bila u situaciji da joj je potreban tuženikov potpis ili suglasnost za dijete, no ne zna kako bi bilo da joj je isto bilo potrebno. Ne zna kako doći do njega i zato želi samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, kada on ionako ne brine o njoj i ne sudjeluje u njenom životu. Ne želi da zbog njegovog odsustva, izostanka interesa i nebrige dijete bude ugroženo.

- VF je zdrava djevojčica. Pohađa dječji vrtić Zvončica u [adresa]. U vrtić je krenula sa 3 godine. Rođena je iz uredne trudnoće. Rani razvoj protekao je uredno. Progovorila je prve riječi sa manje od godine dana. Prohodala je sa 7 mjeseci. Uredno je cijepljena. Uglavnom je dobrog zdravlja pa nisu imali potrebe za čestim odlascima liječniku. VF prema riječima majke rado odlazi u vrtić, a od odgajateljica saznaje da dobro funkcionira u vrtiću. Bez problema se odvaja od nje i veseli se druženju s djecom. Dobro spava, dobro jede. Prema izjavi majke otac od same rastave braka ne pridržava se plana o Zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ne viđa dijete. Prema njenim riječima zadnji puta ju je vidio prije otprilike 3 godine. Ne zove niti se na bilo koji način interesira o djetetu. Nema informacije o tome gdje je BF, ne zna njegovu adresu. U kontaktu je sa njegovom sestrom koja redovito viđa dijete, no niti ona ne zna gdje je otac. Uzdržavanje ne podmiruje. Pri Područnom uredu Sesvete dijete ostvaruje pravo na privremeno uzdržavanje. Upitana o razlozima podnošenja zahtjeva za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi od majke se dobiju informacije da niti u čemu ne može računati na BF, da joj bilo što treba za dijete nije u mogućnosti stupiti u kontakt s njime.

- tužiteljica navodi da do sada nije bila u situaciji da joj je potreban tuženikov potpis ili suglasnost za dijete, no ne zna kako bi bilo da joj je isto bilo potrebno. Ne zna kako doći do njega i zato želi samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, kada on ionako ne brine o njoj i ne sudjeluje u njenom životu. Ne želi da zbog njegovog odsustva, izostanka interesa i nebrige dijete bude ugroženo

- zatraženo je izvješće od nadležnog pedijatra u smislu skrbi roditelja o djetetu. Iz izvješća dr. ZF, spec. pedijatra proizlazi da je majka redovito dovodila dijete na sistematske preglede i kada je bila bolesna . Dijete je uredne higijene prilikom dolaska napregle i nije zamijećeno vanjskih tjelesnih ozljeda na djetetu. Uredno je procijepljena prema obveznom kalendaru cijepljenja. Unazad dvije godine koliko je nositelj ordinacije otac nije bio u pratnji djeteta prilikom pregleda djeteta. Iz izvješća DV Zvončica proizlazi da u socio-emocionalnom razvoju djevojčica pokazuje pozitivan stav prema sebi i drugima, pokazuje samopouzdanje i samostalnost. Poštuje svoja i prava druge djece i odraslih. Iskazuje i verbalizira osjećaje na primjeren način za razvojnu dob. Sudjeluje u igri s vršnjacima, u stalnoj je interakciji s njima, iskazuje empatiju, osjeća odgovornost prema osobama i stvarima koje je okružuju. Koristi kompromis i raspravu pri rješavanju vršnjačkog konflikta. Zdravstveni status djeteta je uredan, procijepljenost je obavljena i evidentirana, tjelesni razvoj je primjeren razvojnoj fazi, fina i gruba motorika su primjereno razvijene kao i koordinacija pokreta. Djevojčica u vrtić dolazi izuzetno redno po pitanju osobne higijene, primjereno obučena te uredno počešljane kose. U odnosu roditelj -dijete djevojčica je izuzetno privržena majci te često spominje baku koju su imali prilike upoznati. Djevojčica nikad ne spominje oca niti je otac ikada došao u vrtić, tako da ga nisu imali prilike upoznati. Prilikom upisa djeteta u vrtić, majka djevojčice došla je u pratnji svoje majke i rekla da s ocem djeteta više nije u kontaktu. U komunikaciji i suradnji s vrtićem majka je ta koja održava suradnički odnos, pokazuje svakodnevno zanimanje za tijek dnevnih događanja u vrtićkoj skupini i participaciji njenog djeteta u istima. Djevojčica pohađa vrtić redovito i dolazi i odlazi isključivo u pratnji majke. Majka često po djevojčicu dolazi odmah poslije ručka, uz prethodnu najavu i uz objašnjenje da je slobodna pa da ćeli da djevojčica provede više vremena s njom. Kod djeteta nisu primijećene nikakve promjene i odstupanja u ponašanju i razvoju. Djevojčica je izuzetno topla, empatična i odaje dojam sretnog i zadovoljnog djeteta.

- ističe se da majka ĆF s djetetom živi u [adresa], na adresi [adresa]. Živi u podstanarskom stanu kojeg iznajmljuje njena majka. Ista je živjela u njemu do odlaska u Njemačku. Stan se nalazi u suterenu stambene zgrade. Stan je površine 38 m2, a sastoji se od hodnika, dnevnog boravka, jedne spavaće sobe, kuhinje i kupaonice. Namješten je potrebnim namještajem i kućanskim aparatima i redovito je održavan. Čist je i uredan. Dijete ima svoju sobu, a ĆF spava u dnevnom boravku. Troškovi za najam stana i režije iznose 600 EUR, a isto joj podmiruje majka. Od plaće navodi podmiruje troškove za dijete.

9.1. Slijedom navedenoga, smatraju da dijete i nadalje treba stanovati sa majkom na adresi njenog prebivališta u [adresa]. Otac djeteta u potpunosti je nedostupan ovom Područnom uredu. Isti je više puta pozivan kako u postupku obveznog savjetovanja te u postupku izrade prijedloga i mišljenja na zahtjev suda. Isti se po pozivima nije odazivao. Prema podacima dostupnim otac ne sudjeluje u skrbi o djetetu. Cjelokupnu skrb i brigu o djetetu vodi majka ĆF, a skrb o djetetu procjenjuje se primjerenom. Majka je emocionalno topla i primjereno brine o djetetu, dijete joj je privrženo. Obzirom na izostanak oca u životu djeteta i potpuni izostanak interesa za sudjelovanjem u skrbi o djetetu mišljenja su da je zahtjev majke opravdan, odnosno da je u interesu djeteta da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb. Vezano uz zahtjev majke da se susreti i druženja djeteta s ocem odvijaju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Zavod isto se može razmotriti ako otac pokaže interes za ostvarivanjem osobnih odnosa s djetetom te se obrati za stručnu pomoć njima.

9.2. Nadalje, u odnosu na visinu uzdržavanja predlaže da se primjeni odredba čl. 307. Obiteljskog zakona.

9.3. Strankama i posebnim skrbnicima je dostavljen nalaz i mišljenje iz točke 9. ovog obrazloženja presude i nitko nije dostavio svoje primjedbe na isti.

10. Iz obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Ivanić-Grad od 4. rujna 2025. (list 58 spisa), iz ranijih postupanja Područnog ureda Ivanić-Grad utvrđeno je da na adresi prebivališta tuženika stanuje baka po majci, ujak i sestra., dok BF tijekom terenskog očevida nije zatečen niti su članovi kućanstva navodili da bi stanovao u kućanstvu. Imajući u vidu da se on nije odazvao na razgovor navode da ne raspolažu saznanjima o njegovom aktualnom boravištu ili kontaktu.

11. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je zadnji put vidjela tuženika prije 5 godina i on je tada zadnji puta vidio dijete. Plan su sklopili pomoću Zavoda. Kćer zna da joj je on otac, ali ga se ne sjeća i ne pita za njega. Tuženikova starija sestra dolazi u posjetu. Tuženik nije u dobrim odnosima sa svojom obitelji i nitko ne zna gdje je on. Tuženik ne doprinosi za uzdržavanje djeteta. Vodi se i prisilna naplata uzdržavanje kod Fine.

11.1. Nadalje, tužiteljica ističe da živi kao podstanar u Brestju, Ulica Krste Hegedušića 36, u kući za koju plaća najam 350,00 EUR, tamo stanuje sa kćeri i mamom koja radi u Njemačkoj i dolazi povremeno tu. Mama financijski pomaže. Dijete ima svoju sobu u kući. Režije su oko 150,00 EUR, grijanje je na plin, nije vlasnica imovine. Nema dugova, nema ni kredita. Majka je jednog djeteta. Zdrava je i radno sposobna, trenutno nezaposlena jer traži posao koji ima jutarnju smjenu zbog kćerke koja kreće u školu.

11.2. Maloljetno dijete ima nepunih 7 godina, na jesen kreće u školu i treba joj suglasnost za upis u školu. Imali su dosada razumijevanje za nju u vrtiću pa nisu inzistirali na suglasnosti oca, ali misli da će imati u budućnosti problem kada dijete krene u školu. Ona je zdrava djevojčica, ima uobičajene potrebe oko odjeće i obuće. Mjesečno za hranu izdvoji 400,00 EUR, a za nju za odjeću oko 200,00 EUR mjesečno, vrtić plaća 163,00 EUR. Prije je išla na gimnastiku, to nije morala plaćati. Na higijenske potrepštine potroši oko 50,00 EUR. Ne pita za oca i misli da bi joj bio šok da ga vidi jer ga nije vidjela već jako dugo. Misli da otac već duže vrijeme nije pokazao nikakav interes za dijete i da ga vjerojatno ni ne želi viđati, a i ona misli da nije ni zaslužio vidjeti dijete. Međutim, smatra da bi djetetu bilo prihvatljivo viđati oca sat vremena uz njezinu prisutnost.

11.3. Ističe da je tuženik u svađi sa svojim ocem, a sestra je ljuta na njega jer ne viđa svoje dijete, te dodaje da od sklapanja Plana nije imao nikakav kontakt oko djeteta.

12. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

13. Iz navoda tužiteljice proizlazi da su odnosi između nje i tuženika teško i trajno poremećeni, te je evidentno da nisu imali dobru komunikaciju nakon prekida izvanbračne zajednice no niti tijekom trajanja iste, kao i da on nakon ranije odluke nije ostvario osobni odnos s djetetom niti doprinosi za uzdržavanje djeteta.

13.1. Na temelju prikupljenih podataka neosporno je zaključiti da tuženik ne izvršava niti minimum svojih roditeljskih dužnosti, da s djetetom ne kontaktira niti je to pokušao na bilo koji način. U skladu sa tako utvrđenim činjeničnim stanjem, smatra se da nije u interesu djeteta da boravi u kućanstvu oca. Ako otac pokaže spremnost na ostvarivanje kontakata opravdano je odrediti osobne odnose s djetetom, međutim prema prethodnom dogovoru tuženika s majkom.

14. Sud je u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka prihvatio iskaz tužiteljice i priloženu dokumentaciju u spisu predmeta.

15. Pri tome se ističe da sud nije utvrđivao mišljenje maloljetnog djeteta posebno, s obzirom na nisku kronološku dob i činjenicu da je tužiteljica brine o djetetu uz svoju majku, a da je tuženik odsutan i ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi. Međutim, sud je prilikom donošenja ove presude uzimao u obzir ovlasti koje ima propisane Obiteljskim zakonom, a kojima će se omogućiti djetetu odrastanje u sigurnom i zdravom okruženju, ostvarujući pritom osobne odnose s tuženikom koji će morati poraditi na roditeljstvu imajući u vidu da je u potpunosti zanemario svoju roditeljsku ulogu i da tužiteljica kao majka u cijelosti skrbi oko dobrobiti djeteta.

16. Sud je prihvatio i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Sesvete jer smatra da su dali svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njihovo mišljenje je u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu, te je isto i dostatno imajući u vidu da posebn i skrbnici nisu navedeno izvješće osporili.

17. Odredbom čl. 413. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona navedeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja.

17.1. Odredbom čl. 119. Obiteljskog zakona navedeno je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Stavkom 2. istoga članka zakona navedeno je da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su mu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

17.2. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

17.3. Nadalje, odredbom čl. 92. Obiteljskog zakona propisano je što čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi. Treba reći da po odredbi čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje obiteljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Po stavku 2., jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. tog zakona. Po stavku 4. toga članka, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

17.4. Odredbom čl. 420. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može odluku o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o načinu održavanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i o ostvarivanju roditeljske skrbi donijeti na temelju sporazuma roditelja ako smatra da je taj sporazum u skladu s dobrobiti djeteta. Stavkom 2. istog članka određeno je da ako roditelji sporazumno odluče ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb, sporazum mora uređivati sva bitna pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona.

17.5. Odredbom čl. 106. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora detaljno urediti mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojeg dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

17.6. Roditeljsku skrb prema odredbi čl. 91. Obiteljskog zakona čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja kao i pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom i zastupanje djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa, što predviđa odredba čl. 92 citiranog zakona.

17.7. Iz odredbe čl. 105. Obiteljskog zakona proizlazi da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan posebno voditi računa o tome koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u skladu s čl. 416. st. 2. i st. 3. Obiteljskog zakona.

17.8. Iz odredbe čl. 3. Konvencije o pravima djeteta proizlazi da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela najbolji interes djeteta mora imati prednost.

18. Pri donošenju odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju roditeljske skrbi sud je imao u vidu prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Sesvete kojeg je prihvatio na način da dijete stranaka i nadalje stanuje s majkom, te da se osobni odnosi oca, ovdje tuženika s djetetom kako je to i navedeno u točki IV. izreke presude, imajući u vidu da dijete nije do sada viđalo tuženika.

19. Stoga, kako je u ovom postupku potrebno ponajprije zaštiti dobrobit djeteta i njegova prava, zdravlje i svekolike najbolje interese, a prema mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda [adresa], sud je uvažio prijedlog tužiteljice i Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda [adresa] kod opsega ostvarivanja osobnih odnosa.

20. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s oba roditelja je nužno za pravilan psihofizički razvoj djeteta, međutim ako se tuženik ne bi pridržavao navedenog opsega osobnih odnosa tada se nastupaju okolnosti koje opravdavaju izmjenu odluke.

21. Stoga je primjenom odredbi čl. 95., 96. i 119. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točki I. i III. izreke ove presude.

22. S obzirom na sve navedeno i utvrđeno tijekom postupka, a poglavito uzimajući u obzir dob maloljetnog djeteta i aktualnu obiteljsku dinamiku, kao i činjenicu da tuženik kao otac uopće ne sudjeluje u životu djeteta jer to sam odbija, zatim da dijete od prekida bračne zajednice kontinuirano stanuje s tužiteljicom kao majkom, koja adekvatno zadovoljava sve njihove potrebe, a posebice s obzirom na nedvojbene probleme koje majka ima u svakodnevnom funkcioniranju zbog činjenice da joj je otac nedostupan i nekooperativan, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da majka potpuno samostalno ostvaruje pravo na roditeljsku skrb i u tom smislu je prihvatio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Sesvete opisano u točki 9. ovog obrazloženja presude i zahtjev majke, a što je u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit djeteta u navedenom dijelu, dok u odnosu na bitna prava djeteta oba roditelja zajedno donose odluke.

23. Slijedom svega navedenoga, sud smatra da je opravdano i u skladu s dobrobiti djeteta da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i sama zastupa dijete bez suglasnosti tuženika, odnosno prihvatio je zahtjev tužiteljice, i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Sesvete.

24. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

25. Isto tako, sud upućuje stranke da za slučaj novih bitno promijenjenih okolnosti u budućnosti imaju u vidu i mogućnost pokretanja novoga postupka u kojem se može donijeti nova odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuju, u ovom slučaju tuženikom kao ocem.

26. Odlučujući o visini doprinosa uzdržavanja, sud je također uzeo u obzir iskaz tužiteljice kao i svu dokumentaciju koja prileži spisu.

27. Tuženik, koji je obveznik uzdržavanja, radno je sposoban, prema podacima iz točke 9. ovog obrazloženja presude, bez podataka o drugim osobama koje mora uzdržavati i bez podataka o zaposlenju.

28. Tuženik tijekom postupka nije osporio navod majke djeteta da u razdoblju od prekida bračne zajednice pa nadalje nije doprinosio za uzdržavanje djeteta, slijedom čega je sud navedeno uzeo u obzir prilikom određivanja iznosa.

39. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka, po osnovi čl. 426. Obiteljskog zakona.

30. Prema odredbi čl. 309. Obiteljskog zakona uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.

30.1. Prema odredbi čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta roditelji imaju prije svih odgovornost, da ovisno o svojim sposobnostima i materijalnim mogućnostima osiguraju životne uvjete koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

31. Ocjenjujući mjesečne potrebe djeteta za utvrditi je da ima uobičajene mjesečne životne potrebe kao što su: prehrana, odjeća, obuća, igračaka, vrtića, sportskih aktivnosti, higijenskog pribora i kozmetike i slično, kako je i detaljno navedeno u točkama 1. i 9. te 11. ovog obrazloženja presude.

32. Iz izvedenih dokaza te uvidom u isprave priložene u spisu, zatim čitanjem mišljenja iz točke 9. ovog obrazloženja presude i očitovanja tužiteljice iz točaka 1. i 11. ovog obrazloženja presude, utvrđeno je da tužiteljica sama doprinosi za uzdržavanje dje teta, te da predloženi iznos uzdržavanja djelomično pokriva materijalne potrebe za uzdržavanje djeteta.

32.1. S tim u vezi, sud je pazio da kod donošenja odluke pazi da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona, posebice imajući u vidu da zbog nedostupnosti tuženika nije bilo mogućnosti točno utvrditi njegove materijalne prilike.

33. Člankom 307. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

33.1. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

33.2. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode u imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

33.3. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

33.4. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. S tim u vezi, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

34. Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu, iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 21/24) iznose:

– za dijete do 6 godina 17 % prosječne neto plaće 195,16 eura (slovima: stodevedesetpet eura i šesnaest centi).

35. Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koju je donijelo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na temelju čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona propisani su iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. U skladu s navedenim, utvrđen je također isti iznos kao u točki 34., a imajući u vidu da nije poznata visina primanja tuženika koja tokom postupka nije dostavio podatke te je uzeto u obzir minimalno prosječno primanje s obzirom na to da je mlađe životne dobi.

36. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, sud je uzeo u obzir podatke o minimalnim iznosima iz točaka 34. i 35. te 36.1. ovog obrazloženja presude koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, a koje iznose nije osporio tuženik.

36.1. Osim toga, Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 75/2025) ukazuju da je za dijete od 7 do 12 godina potrebno 20 % prosječne neto plaće odnosno 264,00 EUR (slovima: dvjestošezdesetčetiri eura).

37. Nadalje, a u skladu s odredbom čl. 311. i 313. Obiteljskog zakona, sud je prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja uzeo u obzir da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe čl. 310. Obiteljskog zakona.

37.1. S tim u vezi, sud je preispitao potrebe maloljetne djeteta, zatim potrebe i mogućnosti tuženika kao osobe koja daje uzdržavanje, a sve prema očitovanju tužiteljice i priloženoj dokumentaciji.

38. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je u skladu s odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona kojom su propisane promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja pa je tako propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

38.1. Prema čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona sud će u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojeg ga treba plaćati.

39. U skladu s navedenim, ovaj sud je ocijenio da tuženik može bez ugrožavanja svojih životnih potreba plaćati za maloljetno dijete povećani iznos od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeset eura) od 4. prosinca 2024. kao dana podnošenja tužbe . pa nadalje, posebice jer je navedeni iznos i niži od iznosa koji je sada propisan odlukom o minimalnim novčanim iznosima, a navedeni iznos će biti tek dostatan za djetetove životne potrebe, pritom uzevši u obzir da određeni iznos daje i majka s kojom živi dijete te da tuženik uopće ne ostvaruje niti jedan sadržaj roditeljske skrbi zbog kojeg bi mu eventualno bio umanjen iznos.

40. Pri tome se napominje da sud nije u mogućnosti, s obzirom na nedostupnost oca, utvrditi točno kakve su njegove ukupne mogućnosti kako je to propisano čl. 313. Obiteljskog zakona te je odluku utemeljio na očitovanju tužiteljice i priloženoj dokumentaciji u spisu, ali i činjenici da tuženik nije osporio visinu zatraženog iznosa.

41. Naime, tuženik ne živi s djetetom, niti doprinosi za njihovo uzdržavanje niti brine o njemu, pa bi određeni iznos predstavljao minimalan iznos koji bi roditelj, trebao plaćati za svoje dijete s obzirom na činjenicu da je radno i zdravstveno sposoban i mlađe životne dobi, ali i činjenicu da je od donošenja ranije odluke proteklo pet godina i da tada naznačeni iznos ne odgovara dobi, potreba i prilikama djeteta.

41.1. Naime, roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što dijete sigurno sada nije.

42. S obzirom na to da otac nije plaćao za uzdržavanje djeteta niti na bilo koji način ostvarivao roditeljsku skrb, kao i da svaki roditelj treba jednako sudjelovati u troškovima obuće i odjeće i hrane djeteta, zatim da tuženik nije osporio visinu zatraženog iznosa, a zdrav je i radno sposoban i nema drugih osoba za uzdržavati te je mlađe životne dobi , te imajući u vidu podatke iz obrazloženja presude, sud je naložio tuženiku kao ocu da za uzdržavanje djeteta plaća kako je navedeno u točki IV. izreke ove presude.

43. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

44. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od dana podnošenja tužbe pa nadalje, jer su sve okolnosti bitne za donošenje od luke postojale u trenutku podnošenja tužbe, te tuženik nije tijekom postupka osporio da nije doprinosio za uzdržavanje djeteta.

45. Na zatraženi iznos uzdržavanja, određeno je u skladu s tužbenim zahtjevom, potraživanje i zatezne kamate, primjenom odredbi čl. 29. st.1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

46. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, a uzimajući u obzir cjelokupni postupak, kao i na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

48. Tužiteljica, zastupana po punomoćnici, navela je da traži parnične troškove (list 36 spisa) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost.

49. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je osnovan.

50. Sud je priznao tužiteljici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćnici u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema važećoj Tarifi (Tbr. 54. Tarife), iznosi sveukupno 400,00 (slovima: četiristo eura) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), ukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

50.1. Naime, sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebice imajući u vidu da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta te s obzirom na to da je tuženik prouzrokovao ovu parnicu.

51. Nadalje, na dosuđeni trošak, tužiteljica nije zatražila pripadajuću zateznu kamatu, pa o tome sud nije donosio odluku (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate) u smislu odredbe čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

52. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki V. izreke presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2026.

SUDAC:

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženiku po posebnoj skrbnici,

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Sesvete,

5. Spis