REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg J.F. Kennedya br. 11, Zagreb

Posl. br. P-2499/2025.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu tog suda Nadi Nekić Plevko u parničnom predmetu tužitelja ZC vl. autolakirerske i autolimarske radionice "Spektar" , iz Zagreba, Podsusedska aleja br. 93, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Valentina Draksler Fumić, odvjetniku iz Zagreba, Metalčeva 5, protiv tuženika " Euorherc osiguranje " d.d. iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747 , zastupan po punomoćniku Ivana Štih, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 27. ožujka 2026. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave presude dana 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. ) Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb platiti tužitelju ZC, vl. AUTOLAKIRERSKE I AUTOLIMARSKE RADIONICE SPEKTAR iz Zagreba, Podsusedska aleja 93, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 140,40 EUR sa zateznim kamatama od 12. rujna 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

2. ) Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb naknaditi tužitelju ZC, vl. AUTOLAKIRERSKE I AUTOLIMARSKE RADIONICE SPEKTAR iz Zagreba, Podsusedska aleja 93, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 1.632,80 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 30. listopada 2025 . , podnio tužbu radi isplate iznosa od 140,40 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. svibnja 2025. nastala šteta na vozilu Ford Fokus reg. oz . [registarska oznaka] IC ( ranije Z ) koje je vozilo vlasništvo navedene IC a oštećenika – osiguranika , te da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja br. 8105602948 prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Nadalje tužitelj navodi da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku te su djelatnici tuženika 12. svibnja 2025. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj:

2505 1051 2409. U navedenom izvidu štete djelatnici tuženika utvrdili su da je potrebno u cilju otklanjanja štete izvršiti : zamjene dijelova vozila, broj radnih sati limarskih i lakirerskih zahvata te jediničnu cijenu radnog sata od 24,00 EUR, uvećano za PDV te je u kupan trošak popravka na taj je način procijenjen na 1.901,78 EUR. U dokaz navedenog tužitelj je dostavio Izvid štete broj 2505 1051 2409/1 od 12. svibnja 2025. godine ( list 7 spisa ).

2. Tužitelj navodi da je oštećenica svoje vozilo odlučila popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je, sukladno zahtjevu vlasnice automobila, izvršio sve potrebne radove, vraćajući vozilo u stanje u kojem se nalazilo prije nezgode, postupajući u svemu prema pravilima struke. Pri tome valja naglasiti da oštećenik nije obvezan izvršiti popravak u servisu koji bi odredilo ili preporučilo osiguravajuće društvo, već ima pravo vozilo popraviti u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijenama koje servis redovno prim jenjuje u svom poslovanju ( kod navedenog tužitelj ukazuje na sudsku praksu ; presudu Visokog trgovačkog suda RH, Pž-4325/2024 od 27. siječnja 2025. godine). Tužitelj, kao vlasnik autolakirerske i autolimarske radionice „Spektar“, izvršio je popravke na automobilu te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 241/2025/PJ1-1 od 27. kolovoza 2025. u ukupnom iznosu od 2.042,17 EUR (PDV uključen), koji je račun izdan na ime oštećenice te je isti dostavljen tuženiku na znanje o čemu je dostavljen i dokaz; račun broj 241/2025/PJ1-1 od dana 27. kolovoza 2025. godine ( list 12 spisa ), te cjenik usluga, Autolakirerksa i autolimarska radionica „SPEKTAR“ ( list 13 spisa ) te izvadak iz obrtnog registra za tužitelja ( list 14 spisa )

3. Tuženik je u postupku likvidacije štete nesporno priznao svoju obvezu naknade štete te potvrdio osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenice. Visinu štete, međutim, obračunao je u iznosu od 1.901,77 EUR, koji iznos je uplatio izravno na račun tužitelja 2. rujna 2025. godine što među strankama nije sporno. Dakle, tuženik je u mirnom postupku koji se vodio prije pokretanja ove parnice, obavljenim izvidom štete i isplatom nespornog iznosa štete priznao osnovu dugovanja, a time i vlastitu pasivnu legitimaciju kao osiguratelj oštećenice, kao i odgovornost za štetni događaj. U dokaz navedenog dostavljena je obrazložena Ponuda od 28. kolovoza 2025. godine ( list 16 spisa ) te Potvrda o primitku uplate ( lista 17 spisa ) . Slijedom navedenog, predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 140,40 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu broj 241/2025/PJ1-1 od dana 27. kolovoza 2025. godine (39,82 EUR/sat uvećano za PDV) i cijene rada (radnog sata) limara/lakirera koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku (24,00 EUR/sat uvećano za PDV).

4. Tužitelj navodi da je oštećenica je kao vlasnica popravljenog vozila s tužiteljem dana 12. rujna 2025. godine sklopila Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja na temelju kojeg je prenijela na tužitelja navedeno potraživanje, a o čemu je tuženik obaviješten i o čemu je dostavljen i dokaz; Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, od 10. rujna 2025. godine te Obavijest o ustupanju tražbine radi ispunjenja, od 22. listopada 2025. godine ( list 18- do 22 spisa ) a predlaže se i saslušanje tužitelja te svjedoka IC, [adresa].

5. Tužitelj navodi da sukladno odredbama članka 1085. Zakona o obveznim odnosima uspostava prijašnjeg stanja koje je postojalo prije nego što je šteta nastala u konkretnom predmetu predstavlja plaćanje stvarnih troškova popravka vozila. Stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ispostavio. Ipak, tuženik sasvim neosnovano umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Osiguravatelj, ovdje tuženik, nema pravnu osnovu niti zakonsko ovlaštenje da proizvoljno određuje cijenu rada samostalnog gospodarskog subjekta. Odredbe police osiguranja ne mogu ograničiti pravo oštećenika na izbor servisa niti nametati obvezu popravka u radionicama koje posluju po određenim cijenama. U suprotnom bi došlo do povrede načela slobode poduzetništva i tržišnog natjecanja zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja. Tužitelj kao gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su određene u skladu sa zakonom, a koja je cijena sata rada tužiteljeve radionice 39,82 EUR / sat uvećano za PDV. Sukladno načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Pravna teorija i sudska praksa ujednačeno ističu da naknada štete mora pokriti cjelokupni trošak popravka vozila u odabranom servisu. Kod navedenog tužitelj ujedno istile da je Visoki trgovački sud RH zauzeo stav da se oštećenik ne može smatrati dužnim pribaviti najjeftiniju ponudu niti vozilo popravljati u servisu kojeg sugerira osiguravatelj te ukazuje ina odluke nastavnih poslovnih brojeva : Pž-914/2024-2, Pž- 387/2024-2, Pž- 422/2024-2 i Pž-3526/2023-2 u kojima je utvrđeno utvrđeno je da razlika u cijeni sata rada između različitih servisa ne može teretiti oštećenika niti se smije smatrati njegovim doprinosom šteti. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim cjenikom. Iz navedenog proizlazi da tužitelj osnovano potražuje iznos razlike između isplaćenih 1.901,77 EUR i stvarnog troška popravka od 2.042,17 EUR, odnosno iznos od 140,40 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom.

6. U svom odgovoru na tužbu od 19. prosinca 2025. tuženik prvenstveno ističe kako osporava činjenične navode iz tužbe te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika po kasko polici broj: [broj police], osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova. Tuženik navodi da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je dana 09. svibnja 2025. g., u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno kasko polici štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, pri čemu tužitelj ne navodi niti dostavlja relevantnih podataka i dokaza o prometnoj nezgodi na koju se poziva, ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika. U postupcima u sporovima male vrijednosti, kakav je i predmetni, tužitelj je najkasnije u tužbi dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica, međutim tužitelj u tužbi nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi od 09. svibnja 2025.g., nije naveo podatke o vozilu štetnika niti je dostavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja niti je opisao u čemu se sastoji krivnja vozača vozila štetnika, nije dostavio dokaze iz kojih bi to bilo razvidno niti je na tu okolnost predložio adekvatne dokaze. Tuženik je stoga predložio da sud bez održavanja ročišta donese presudu kojom se odbija tužbeni zaht jev kao nedokazan kod čega je ukazao na sudsku praksu i to odluke Žs u Zagrebu, poslovni broj: Gž- 910/19: te VTS RH, poslovni broj Gž-2944/2014.

7. Tuženik podredno navodi da je zahtjev neosnovan i iz razloga što je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna pridržavati općih načela obveznih odnosa, kao što su načela propisana čl. 5.1 i čl. 10.2, Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je oštećenik bio dužan surađivati, te se bio dužan ponašati kao dobar domaćin i posebice suzdržati se od postupaka kojima se otežava ispunjenje obveze drugog sudionika-tuženika. U tom smislu se ukazuje da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je isti izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je isti u konačnici podmirio, a na što mu je i sam tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava, ali i obveze te ga je i obavijestio kako vozilo može popraviti u servisima u kojima u kojem bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi, a u isto vrijeme i s najmanje istom kvalitetom popravka. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim, ne u cijelosti na teret tuženika, a sve u skladu sa odredbama članka 10. stavak 1. i 3. te članka 1085. i 1092. Zakona o obveznim odnosima . No kod toga tuženik ukazuje da odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, na koje se poziva tužba, nisu po pravnoj snazi iznad općih načela obveznih odnosa i stoga nikako ne smiju i ne mogu biti protivne općim načelima obveznih odnosa, a u ovom slučaju jesu. Naime, vlasnik je mogao po svojem slobodnom izboru odvesti svoje vozilo i u radionicu/servis u kojem je cijena sata rada nekog servisa/radionice npr. 50, 80 ili100 eur plus pdv, ali je sigurno da posljedice takvog izbora, koje se ogledaju u bitno većem novčanom iznosu popravka od iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti na najkvalitetniji način, ne mogu stavljati na teret osobi koja je odgovorna za naknadu štete. Ukazuje se na Dužnost suradnje; Sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, Ponašanje u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava; Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina; te Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

8. Tuženik smatra da radi navedenog stoga može biti dužan naknaditi onaj najmanji novčani iznos za koji je moguće ili za koji je bilo moguće izvršiti popravak vozila, tj. njegovo vraćanje u prvobitno stanje, a to je u ovom slučaju iznos koji je tuženik već isplatio. Tuženik ukazuje na ponude i račune raznih neovisnih servisa na području prebivališta oštećenog iz kojih je razvidno da je cijena sata rada limara/lakirera manja od one navedene u računu tužitelja ( list 52 do 53 spisa ). U slučaju kad oštećena stranka, vlasnik/vlasnica vozila neopravdano poveća iznos popravka, sam odgovara za posljedice takvog izbora i razliku u cijeni nastalu zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama/servisima u kojem bi cijena istog popravka bila niža. Kako oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka, koja je posljedica njegovog nepoštivanja ranije navedenih općih načela obveznog odnosa, odnosno posljedica neopravdanog izbora i odbijanja popravka vozila u predloženim radionicama/servisima za manji iznos, to ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka. Po stavu tuženika vlasnik vozila može imati samo prigovor na kvalitetu popravka, tj. da za taj iznos nije moguće ili nije bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno, ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku. U odnosu na osnovanost navoda i prigovora tuženika u vezi obveze smanjenja štete, odnosno obveze poštivanja općih načela obveznog prava, tuženik dostavlja i sudsku praksu. odluka Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2381/11.

9. Uz navedeno tuženik osporava navode tužbe o službenoj cijeni sata rada u radionici tužitelja te predlaže provesti kao dokaz uvid u Prijavu i zahtjev za naknadu imovinske štete, uvid u izvid štete koji prileži spisu; saslušanje procjenitelja, uvid u ponude/račune drugih neovisnih servisa; predlaže od tužitelja zatražiti da dostavi račune popravka vozila za 2025. godinu sa dokazom da su isti računi plaćeni, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja; predlaže provesti prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijenama sata rada iz dostavljenih računa/ponuda neovisnih servisa, odnosno prema cijeni sata rada koju je tuženik priznao i isplatio oštećeniku; Tuženik ujedno navodi i da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana, te zaključno tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek i stopu kamata (tuženik nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem) koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

10. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 140,40 EUR po osnovi naknade štete u vidu razlike u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu broj 241/2025/PJ1-1 od 27. kolovoza 2025. ( list 12 spisa ) te cijene rada (radnog sata) limara/lakirera ( autolakirerski i autolimarski radovi ) koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku u iznosu od 1.901,77 EUR

12. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 9. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 10. ZPP). Osim toga, u parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP -a).

13. U ovom konkretnom slučaju nisu sporne aktivne i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja niti odgovornost za štetu. Nije sporna niti činjenica da je u mirnom postupku tuženik isplatio iznos od 1.901,78 EUR po osnovi naknade štete nastale na vozilu marke i tipa Ford Fokus registarske oznake [registarska oznaka] IC ( ranije Z ) u njenom vlasništvu kao oštećenika i osiguranika tuženika a ta činjenica proizlazi i iz potvrde o uplati od 2. rujna 2025. ( list 17. spisa) . Sporno je je li isplatom iznosa od 1.901,78 EUR EUR tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj a Sporni su tijek i visina stope zatezne kamate.

14. Tuženik neosnovano tvrdi da je isplatom iznosa od 1.901,78 EUR u cijelosti ispunio svoju obvezu po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj. Naime, uvidom u navedeni račun tužitelja od 27. kolovoza 2025. ( list 12 spisa ) utvrđeno da su u njemu, između ostalog, obračunati limarski i lakirerski radovi čija cijena po satu bez PDV-a iznosi 39,82 EUR za vozilo koje je oštećeno i ima reg. oz. [registarska oznaka] i marke je Ford Fokus a prema tuženikovom izvidu štete broj 250510512409/2 i 250510512409/ 1 od 12. svibnja 2025. ( list 6 i 7 spisa ) a nadalje je utvrđeno da ukupna cijena po tom računu s PDV-om iznosi 2. 042,17 EUR .

15. Uvidom u tuženikov izvid štete broj ( od 12. svibnja 2025 . ( list 7 spisa ) ; dalje: tuženikov izvid) utvrđeno je da je u toj ispravi kao dan nezgode naveden 9.svibnja 2025. te da je kao oštećeno vozilo navedeno upravo vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka] marke i tipa Ford Fokus . Nadalje je utvrđeno da su u toj ispravi utvrđena oštećenja na navedenom vozilu, i to dijelovi za zamjenu i dijelovi za lakiranje, radno vrijeme za popravak i radno vrijeme za lakiranje i limara . Dakle, u navedenoj ispravi koju je sastavio sam tuženik je sam tuženik već u mirnom postupku potvrdio da se 9. svibnja 2025. dogodila nezgoda u kojoj je oštećeno upravo vozilo registarske oznake broj [registarska oznaka] marke i tipa Ford Fokus te je utvrdio nastala oštećenja na navedenom vozilu. Uvidom u tuženikovu obavijesti – obrazloženu Ponudu od 28. kolovoza 2025. ( list 16 spisa ) koja je upućena oštećenoj ( osiguraniku ) , utvrđeno je da je u toj ispravi sam tuženik naveo da se odnosi na štetni događaj od 9. svibnja 2025. i tom ispravom tuženik obavještava na temelju zahtjeva za isplatu osigurnine, isplatiti ukupan iznos od 1.901,78 EUR

16. U konkretnom slučaju nije sporno da se iznos od 140,40 EUR čiju isplatu tužitelj zahtijeva u ovom postupku, odnosi na razliku u cijeni rada (radnog sata) limara/lakirera koju je obračunao tužitelj u računu 241/2025/PJ1-1 o d 27. kolovoza 2025. i cijene rada (radnog sata) limara/lakirera koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku, koju razliku je tuženik odbio platiti u mirnom postupku iz razloga što, u bitnome, ne prihvaća veću cijenu rada koju je obračunao tužitelj, kod kojih tvrdnji je u bitnome ostao i u ovom postupku, a koje tvrdnje su, prema stajalištu suda, neosnovane.

17. Naime, prema stajalištu suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024., Pž-387/2024-2 od 6. veljače 2024., Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. i Pž1422/2024-2 od 18. travnja 2024., Pž-3526/2023-2 od 12. ožujka 2024.). Prema stajalištu suda, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njezinu visinu uvjetovati izborom servisera (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024.). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici mogli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik, dok je u konkretnom slučaju tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu sa svojim cjenikom, i to upravo u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu. Stoga nije odlučna činjenica je li oštećenik imao mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni na koju se neosnovano poziva tuženik u odgovoru na tužbu. Zbog toga je, u ovom sporu male vrijednosti, sud odbio tuženikov dokazni prijedlog za povođenje prometnog vještačenja radi utvrđivanja činjenice je li oštećenik mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na određenom području od strane ( ne ) ovlaštenih servisa, te je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja autoservisera, jer izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

18. Uvidom u navedeni račun tužitelja utvrđeno je da je tužitelj obavio popravak vozila registarske oznake broj [registarska oznaka] , marke i tipa Ford Fokus prema navedenom tuženikovom izvidu štete broj za ukupnu cijenu s PDV-om od 2.042,17 EUR. Nadalje je utvrđeno da su tim računom obračunati i autolimarski radovi i autolakirerski radovi, da je utrošeno 2,10 sati limarskog rada i 5,00 sati autolakirerskog rada, dakle, upravo onolika količina radnih sati koja je navedena u tuženikovom izvidu te da je i za autolimarske radove i za autolakirerske radove obračunata cijena radnog sata od 39,82 EUR, uvećano za PDV od 25% , a prema sadržaju računa obavljeni su i drugi radovi kao i izmjena dijelova vozila. Uvidom u tužiteljev cjenik ( list 13. spisa), koju ispravu tuženik nije osporio, utvrđeno je da cijena radnog sata limara i lakirera bez PDV-a iznosi 39,82 EUR. Uvidom u navedene isprave je utvrđeno da je ci jena radnog sata obračunata u tužiteljevom računu obračunata u skladu s tužiteljevim cjenikom. S obzirom na to da je predmetni račun izdan u skladu s tužiteljevim cjenikom sud je, uzevši u obzire navedeno, utvrdio da je tuženik neosnovano odbio platiti raz liku u cijeni rada od 140,40 EUR koja je predmet ovoga spora. Posljedično, sud je utvrdio da, suprotno tuženikovoj paušalnoj tvrdnji, isplatom iznosa od 1.901,78 EUR tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj.

19. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. rujna 2025 (list 18 spisa ) utvrđeno je da je sklopljen između IC ( ranije Z ) kao ustupitelja, te tužitelja kao primatelja. U članku 1.1. Ugovora je suglasno utvrđeno da IC ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 140,40 EUR prema navedenom računu popravka za štetu i temeljem dužnikovog navedenog izvida štete. U članku 1.2. Ugovora je suglasno utvrđeno da je tužitelj kao primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete broj 241/2025/PJ1-1 tuženiku kao dužniku koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police osiguranja štetnika i temeljem navedenog izvida štete. U članku 1.3. Ugovora je suglasno utvrđeno da je tuženik kao dužnik po računu za popravak štete podmirio vlasniku vozila odnosno ustupitelju iznos od 1.901, 77 EUR, čime tuženik kao dužnik nije podmirio iznos od 140,40 0 EUR te da, s obzirom na to da tuženik kao dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, to primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 140,40 EUR. Člankom 2.1. Ugovora je određeno da, radi ispunjenja svoje obveze u iznosu od 140,40 EUR po navedenom računu tužitelja a prema tužitelju kao primatelju, IC kao ustupitelj ustupa tužitelju kao primatelju svoje potraživanje u iznosu od 140,40 EUR po računu navedenom računu prema tuženiku kao dužniku i to u navedenoj visini. Člankom 2.3. Ugovora je određeno da se obveza IC kao ustupitelja prema tužitelju kao primatelju gasi odnosno smanjuje tek kad tužitelj kao primatelj naplati ustupljenu tražbinu od tuženika kao dužnika. Člankom 3. Ugovora je određeno da će tužitelj kao primatelj obavijestiti tuženika kao dužnika o tom ustupu. Iz navedenih ugovornih odredbi proizlazi da je IC kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja novčanu tražbinu prema tuženiku kao dužniku u iznosu od 140,40 EUR po navedenom računu tužitelja u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. i članka 88. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Smatra se da su dospjele a neisplaćene kamate ustupljene s glavnom tražbinom (članak 81. stavak 3. ZOO -a). S obzirom na to u konkretnom slučaju se, u skladu s odredbama članka 81. stavcima 1. i 3. ZOO-a, smatra da su zajedno s glavnom tražbinom u iznosu od 140,40 EUR po navedenom računu na tužitelja kao primatelja prenesene i dospjele, a neisplaćene kamate na iznos od 140,40 EUR. Uvidom u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja i e-mail korespondenciju je utvrđeno da je tuženik obaviješten o predmetnom ustupu tražbine u skladu s odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da je Ugovorom IC kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja upravo spornu tražbinu u iznosu od 140,40 EUR po računu navedenom računu koji se odnosi upravo na tuženikov izvid štete nastale u predmetnom štetnom događaju zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos glavnice. Zbog toga, u skladu s odredbom članka 84. stavka 1. ZOO-a, tužitelj kao primatelj ima prema tuženiku kao dužniku ista prava koja je IC kao ustupitelj imao prema tuženiku kao dužniku do ustupanja.

20. Uzevši u obzir navedeno, sud je odbio i tužiteljeve dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja te svjedoka IC (oštećenika), te za provođenje prometno tehničkog vještačenja jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica budući da je u ovom sporu male vrijednosti te činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir i činjenicu da je cijena sata rada i potrošnog materijala lakirera u predmetnom računu obračunata u skladu s tužiteljevim Cjenikom i to to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu, sud je utvrdio da neplaćena razlika cijene sata u iznosu od 140,40 EUR u konkretnom slučaju predstavlja štetu u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a koju je, na temelju odredaba članka 1085. stavaka 1. i 4. ZOO-a, tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi tužitelju na kojeg je na temelju valjanog Ugovora, u skladu s odredbama članka 80. stavka 1. i članka 88. stavka 2. ZOO-a, prenesena navedena tražbina u iznosu od 140,40 EUR, te zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice koje su, u skladu s odredbama članka 81. stavcima 1. i 3. ZOO-a, također prenesene na tužitelja. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u t. 1. ) izreke presude.

21. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. i 155 ZPP te mu je u ovom sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR, temeljem Tbr 7/1 Tarife HOKa, sastav podneska od 28. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr 8/1 Tarife HOKa, te trošak zastupanja na ročištu 27. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 EURA temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, a tužitelju je priznat i zatraženi trošak pristojbe tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu od 6,64 EUR, odnosno tužitelju je priznatu ukupan trošak u iznosu od 1.632,80 EUR sa zatraženom kamatom temeljem odredbe čl. 29 ZOO slijedom čega je odlučeno kao u t. 2. ) izreke presude.

U Zagrebu dana 23. travnja 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu

2. tuženiku po pun