Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-108/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarije Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja LUKA ZADAR d.d., Zadar, Gaženička 28, OIB: 46201758869, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Begić, odvjetnik u Zagrebu, Unska ulica 2B, protiv tuženika PAG 91 d.o.o., Pag, Vela ulica 14, OIB: 74155629820, kojeg zastupa punomoćnik Marin Zekanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zekanović, Bitanga i partneri d.o.o. u Zadru, Obala kneza Branimira 27, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 17. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zaposlenika tuženika SD i punomoćnika tuženika te nakon objave presude 23. travnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Župan iz Zadra, Put Murvice 12 A, poslovni broj Ovrv-6886/2024, UPP/OS-Ovrv-430/2024 od 11. srpnja 2024., kojim se nalaže tuženiku PAG 91 d.o.o., Pag, Vela ulica 14, OIB: 74155629820, da tužitelju LUKA ZADAR d.d., Zadar, Gaženička 28, OIB: 46201758869, isplati iznos od 24.207,90 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje kamate teku:

- na iznos od 2.813,20 EUR od 31.7.2022. pa do isplate,

- na iznos od 5.440,46 EUR od 1.9.2022. pa do isplate,

- na iznos od 5.432,88 EUR od 1.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 5.274,16 EUR od 31.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 5.247,20 EUR od 14.1.2023. pa do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 29.prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 745,10 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 11. srpnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 (petnaest) dana; te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.136,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika u dijelu u kojem bi zatezna kamatu na priznati iznos parničnog troška iz toč. II. izreke presude tekla po višoj stopi od dosuđene.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 28. svibnja 2024. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Ivani Župan iz Zadra prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 24.207,90 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a povodom kojeg je isti 11. srpnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6886/2024, UPP/OS-Ovrv-430/2024.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor u kojem osporava osnovu i visinu potraživanja, kao i postojanje dugovanja prema tužitelju. Ističe da je tuženik bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, koji poslovni odnos da je reguliran Ugovorom o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 30. studenog 2020. i Aneksom br. 1. Ugovora o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 15. prosinca 2021. Tim ugovorima da su regulirana međusobna prava i obveze te da je ugovoreno da će tužitelj tuženiku pružati usluge iskrcaja sa broda te skladištenje rasute morske soli, a cijena te usluge da je ugovorena čl. 7. Ugovora o poslovnoj suradnji br. 111-02/20. i čl. 3. Aneksa br. 1. Ugovora o poslovnoj suradnji br. 111-02/20. Sve svoje ugovorne obveze tuženik da je ispoštovao, postupajući time u cijelosti u skladu s odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO), prema kojoj su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja te čl. 9. ZOO-a koji određuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. U izvršenju svojih ugovornih obaveza tuženik da je u cijelosti postupao u skladu s odredbom čl. 10. st. 1. ZOO-a prema kojoj su sudionici u poslovnom odnosu dužni postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika i st. 2. istoga čl. prema kojem je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Ovo da se međutim ne može reći za tužitelja. Upravo njegovom krivnjom, zbog činjenice da utuženi računi tužitelja nisu bili u skladu s ugovorenim, tuženik da iste nije prihvatio i da je iste vratio tužitelju tražeći njihovo storniranje.

3. Javni bilježnik predmet je proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji je rješenjem poslovni broj Povrv-438/2024-2 od 6. rujna 2024. (koje je postalo pravomoćno) stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem oglasio se stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti istog predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Podneskom od 25. studenog 2024. tužitelj je naveo da je nesporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu koji je bio reguliran Ugovorom o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 30.11.2020. (dalje: Ugovor) te Aneksom br. 1. Ugovora o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 (dalje: Aneks) međutim da Ugovor dostavljen od strane tuženika uz prigovor od 18. srpnja 2024. nije valjan, relevantan niti je kao takav postojeći. Naime, za ovaj postupak da su odlučne odredbe članka 7. stavka 3., 4. i 5. Ugovora koje propisuju:

„…(3) Indirektna manipulacija iz stavka 1. ovog članka obuhvaća:

- iskrcaj s broda lučkom dizalicom

- prijevoz lučkim kiperima do skladišta

- utovar soli na kamion – kiper radi otpreme

- uhrpavanje tereta u skladište Luke Zadar d.d.

- skladišnina u zatvorenom skladištu do 180 dana

- troškove skladištara …“.

(4) skladišnina nakon 180 dana iznosi 0,075 EUR/tona/dan

(5) U slučaju ako komitent u vremenu trajanja ovog Ugovora određenog člankom 2. dopremi u Luku na iskrcaj brodskim putem više od 18.500 tona tereta soli slobodna skladišnina iz stava 3. ovog članka će se produljiti na 360 dana, te će se primjenjivati na cjelokupnu količinu iskrcanu u periodu važenja ovog ugovora od 01.01.2021. – 31-12-2021. …“.

Tužitelj pojašnjava da je tuženik u spis predmeta dostavio drugačiju verziju Ugovora kojim je granica iznad koje se produljuje vrijeme slobodne skladišnine određena na 12.500 tona, a ne 18.500 tona kako je stvarno ugovoreno. Time da dolazimo do očito paradoksalne situacije u kojoj navodno istovremeno egzistiraju dva Ugovora kojima se različito uređuje pitanje granice istovarenog tereta radi korištenja benefita slobodne skladišnine – a koje potraživanje i ovrha je temelj ovog predmeta. Međutim, dostavljeni Ugovor od strane tuženika da je antidatiran, dok osoba koja je navedena u samom potpisu Ugovora nije ista osoba koja je pečatirala navedeni Ugovor službenim pečatom društva. Naime, datum potpisa iz dostavljenog Ugovora da je također 30.11.2020. – upravo i dan kad su stranke stvarno stupile u poslovni odnos, međutim iz dostavljenog Ugovora od strane tuženika da je vidljiv kako je isti pečatiran pečatom koji na dan 30.11.2020. nije niti postojao. Tužitelj da je dana 12.1.2021. donio Odluku o službenom pečatu LUKA ZADAR d.d. pa da je stoga evidentno da je dostavljeni Ugovor od strane tuženika antidatiran te da je planski sačinjen kasnije nakon prvog izdanog računa od strane tužitelja, a isključivo radi izbjegavanja plaćanja skladišnine sukladno originalnom Ugovoru. Nadalje, iz dostavljenog Ugovora od strane tuženika da je vidljivo kako je isti pečatiran pečatom Voditelja odjela prodaje i marketinga koji da sukladno Odluci nosi broj 2, dok na istom Ugovoru u potpisu stoji da je potpisan od strane tadašnjeg zakonskog zastupnika - direktora, ČD. Nadalje, tužitelj navodi da se tuženik u prigovoru poziva na članke 4., 9. i 10. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) koji propisuju obvezu postupanja u dobroj vjeri u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Međutim, da je očito da takva dobra vjera uopće nije postojala kod tuženika, štoviše da je isti gore opisanim postupanjem teško povrijedio navedeno načelo, a možebitno da su takvim postupanjem ostvareni i elementi kaznenog djela. Tužitelj u spis dostavlja redom valjano i osnovano izdane račune u skladu s odredbama Ugovora koji određuje da tužitelj, nakon isteka 180 dana ima pravo naplatiti skladišninu po cijeni određenoj člankom 7. stavku 4. Ugovora, a sve obzirom na to da tuženik tijekom 2021. nije premašio ugovorenu gornju granicu od 18.500 tona tereta soli, pa da nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 7. stavka 5. Ugovora.

5. Tuženik u nastavku postupka ustraje kod ranijih prigovornih navoda kako nema dugovanja prema tužitelju te ističe da je nesporno da je među parničnim strankama sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 30. studenog 2020. (dalje: Ugovor) i Aneks istog Ugovora od 15. prosinca 2021. Tužitelj da tvrdi da je Ugovor koji prilaže tuženik antidatiran te da time spori da bi poslovni odnos bio zasnovan na Ugovoru koji nudi tuženik te da prilaže Ugovor koji drži valjanim, a koja dva ugovora da se razlikuju u članku 7. stavku 5. i to u dijelu kojim se uređuje količina tereta soli koji je potrebno kod tužitelja dopremiti na iskrcaj da bi se ostvarili uvjeti za slobodnu skladišninu iz stavka 3. istog članka. Tuženik da ne spori da je među strankama dana 30. 11. 2020. sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 i Aneks toga Ugovora od 15. prosinca 2021., međutim da se u cijelosti osporavaju svi ostali navodi tužitelja da bi Ugovor na kojem tuženik temelji poslovnu suradnju s tužiteljem bio antidatiran i da zapravo predstavlja krivotvorinu. Takvi navodi tužitelja da su u cijelosti neosnovani. O odredbama Ugovora, a posebno o odredbama članka 7. Ugovora da se posebno pregovaralo te da je tuženik sklapanju Ugovora pristupio tek kad su odredbe usklađene na način kako su utvrđene Ugovorom koji prilaže uz raniji prigovor, sada odgovor na tužbu. Da se o odredbama Ugovora, koje su sada izgleda sporne, pojedinačno pregovaralo, da slijedi iz korespondencije zaposlenika i ovlaštenih osoba parničnih stranaka iz kojih da slijedi da je konačna ugovorena količina tona soli za 2021. bila 12.500 tona, a ne 18.500 tona soli kako to pokušava prikazati tužitelj. Pregovori oko sklapanja Ugovora za 2021. da su započeli u mjesecu studenom 2020. Iz priložene pisane komunikacije da slijedi da među ugovornim stranama u niti jednom trenutku nije spominjanja količina veća od 18.500 tona soli. Od strane tuženika da su spominjane i količine manje od 12.500 tona, a pregovori oko izmjeni odredaba predloženog Ugovora najviše da su komentirane u pogledu povećanja broja dana za skladištenje. Komercijalni direktor tužitelja da kao uvjet za sklapanje Ugovora u elektronskoj komunikaciji između stranka zahtijeva od tuženika da u 2021., mora dopremiti i iskrcati minimalno 12.000 tona soli ukupno (direktno + indirektno), u protivnom da će na kraju godine retroaktivno obračunati skladišninu uz slobodni period od 180 dana. Nakon tako predloženih Ugovornih odredbi tuženik da je zatražio dostavu Ugovora na potpis te da se pristupilo sklapanju Ugovora sukladno dogovorenim uvjetima. Ugovor da je dostavljen na potpis tuženiku od strane tužitelja, međutim taj ugovor da je bio potpisan bez pečata i dostavljen na adresu [adresa elektroničke pošte]. Zatim da se s iste e-mail adrese dostavlja ovjeren i potpisan Ugovor od strane tuženika i to na e-mail [adresa elektroničke pošte]. Četiri originalna, od strane tužitelja ovjerena i potpisana Ugovora, da je tuženik zaprimio 20.01.2021., a nakon tuženikove ovjere i potpisa dva primjerka ugovora da su poslana poštom na adresu tužitelja dana 26.01.2021. Kako je tuženik tijekom 2021. pomorskim putem dopremio ukupno 15.698,922 tona soli, to sukladno odredbama važećeg Ugovora, konkretno članka 7., da nije bilo osnove za izdavanje računa na kojima tužitelj temelji prijedlog za ovrhu. O odredbama članka 7. Ugovora da se posebno pregovaralo te da u trenutku sklapanja Ugovora te odredbe nisu bile sporne. Također, da nema govora o tome da bi Ugovor bio antidatiran, krivotvoren ili nevažeći iz bilo kog drugog razloga. Konačno uporaba pečata trgovačkog društva na koji se tužitelj poziva da je interna stvar tog društva te da nema nikakvog utjecaja na treće osobe koja je u sklapanju ugovora postupala savjesno i u skladu s načelima obveznog prava.

6. Očitujući se na prednje navode tuženika tužitelj je istakao kako je očigledno i nesporno da postoje dvije potpisane i pečatirane verzije Ugovora o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 30.11.2020., a da uzimajući u obzir navode i dokaze tužitelja iz podneska od 25. studenog 2024., da je jasno kako je verzija Ugovora koja spornu tonažu u članku 7. stavku 5. istoga određuje na 18.500 tona jedina moguća, a sve jer da je verzija na koju se poziva tuženik pečatirana pečatom koji se tek Odlukom o pečatu LUKA ZADAR d.d. od 12.1.2021. kod tužitelja počeo koristiti pa da je stoga očigledno kako je verzija ugovora na koju se poziva tužitelj uistinu raniji i valjani tekst, potpisan i uredno ovjeren pečatima tužitelja i tuženika. Tužitelj ističe kako je istina da je upotreba pečata društva interna stvar svakog društva, međutim da u ovoj predmetnoj stvari praktično nije moguće da je Ugovor na koji se tuženik poziva potpisan 30. studenog 2020. niti da je isto logično. Također, da je nesporno kako tužitelj nije mogao „izmisliti“ službeni pečat tuženika te ovjeriti ugovor na koji se poziva. Štoviše, iz dostavljenog email-a tuženika koji je dostavljen kao prilog podnesku od 20. ožujka 2025. da je vidljivo kako je obavijest o ovjerenom i potpisanom ugovoru poslana 19. siječnja 2021. i to isključivo bivšem članu uprave BD te u korespondenciji nije uključivala nikog drugog osim njega pa da i ta činjenica sama za sebe potvrđuje i indicira kako je ugovor na koji se poziva tuženik druga, antidatirana i nevaljana verzija ugovora. Tužitelj ističe kako je suglasan s prijedlogom tuženika za grafološkim vještačenjem potpisa na oba Ugovora. Nadalje, sukladno dostavljenoj Odluci o službenom pečatu, a i ranije važećoj, pečat pod rednim brojem 5 da je korišten od strane osoba ovlaštenih za zastupanje, odnosno uprave društva, a u konkretnom slučaju člana uprave ČD koji stoji u potpisu oba Ugovora, međutim na Ugovoru na kojeg se poziva tuženik da je stavljen pečat pod rednim brojem 2 kojeg po zaduženju ima Voditelj prodaje i marketinga – AD, stoga da je Ugovor na koji se poziva tuženik nevaljan te da isti zasigurno nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje navedena u potpisu. S druge strane na Ugovoru dostavljenom od strane tužitelja da je korišten raniji pečat člana uprave pod rednim brojem 5 pa da nema sumnje da je isti valjan i istinit.

7. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu te saslušanjem svjedoka SD, AD, JD i LD utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

8. Sukladno odredbi članka 10. ZPP-a sud nije izvodio druge dokaze ocijenivši da su sporne činjenice dovoljno utvrđene za donošenje meritorne odluke. Sud tako nije izveo dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka ND i ZD, kao i dokaz provođenjem elektronskog vještačenja. Kako izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, sud je te dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne. Također, sud je odustao od provođenja grafološkog vještačenja budući tuženik u ostavljenom roku nije uplatio predujam za provođenje istog.

9. Utuženim računom br. 944-L1-9 od 30. lipnja 2022. tužitelj od tuženika na ime skladišnine nakon isteka 180 dana od 16.12.2021 – 14.6.2022. – slobodno, od 15.6. – 30.6.2022. – 0,075 EUR/toni dnevno potražuje iznos od 21.196,09 HRK (2.813,20 EUR), utuženim računom br. 66-L1-2 od 31. srpnja 2022. tužitelj od tuženika na ime skladišnine nakon isteka 180 dana od 1.7. - 31.7.2022. potražuje iznos od 40.991,15 HRK (5.440,46 EUR), utuženim računom br. 184-L1-2 od 31. kolovoza 2022. tužitelj od tuženika na ime skladišnine nakon isteka 180 dana od 1.8. - 31.8.2022. potražuje iznos od 40.934,04 HRK (5.432,88 EUR), utuženim računom br. 294-L1-2 od 30. rujna 2022. tužitelj od tuženika na ime skladišnine nakon isteka 180 dana od 1.9. - 30.9.2022. potražuje iznos od 39.738,19 HRK (5.274,16 EUR) te utuženim računom br. 489-L1-2 od 14. prosinca 2022. tužitelj od tuženika na ime skladišnine nakon isteka 180 dana od 1.10. - 13.12.2022. potražuje iznos od 39.535,01 HRK (5.247,20 EUR).

10. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

11. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 30. studenog 2020. (l.s. 31-37) tužitelj i tuženik kao komitent sklopili su ovaj ugovor radi reguliranja međusobnih prava i obveza koje proizlaze iz pružanja usluga iskrcaja sa broda te skladištenja rasute morske soli za komitenta Pag 91 d.o.o., koje usluge će obavljati Luka Zadar d.d., Zadar i to u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. U članku 7. ovoga ugovora ugovoreno je:

„…(3) Indirektna manipulacija iz stavka 1. ovog članka obuhvaća:

- iskrcaj s broda lučkom dizalicom

- prijevoz lučkim kiperima do skladišta

- utovar soli na kamion – kiper radi otpreme

- uhrpavanje tereta u skladište Luke Zadar d.d.

- skladišnina u zatvorenom skladištu do 180 dana

- troškove skladištara …“.

(4) skladišnina nakon 180 dana iznosi 0,075 EUR/tona/dan,

(5) U slučaju ako komitent u vremenu trajanja ovog Ugovora određenog člankom 2. dopremi u Luku na iskrcaj brodskim putem više od 12.500 tona tereta soli slobodna skladišnina iz stava 3. ovog članka će se produljiti na 360 dana, te će se primjenjivati na cjelokupnu količinu iskrcanu u periodu važenja ovog ugovora od 01.01.2021. – 31.12.2021. …“. Ovaj Ugovor u spis je dostavio tuženik.

12. Parnične stranke su 15. prosinca 2021. sklopile Aneks br. 1 Ugovoru o poslovnoj suradnji br. 111-01/20 kojim se mijenja članak 2. osnovnog Ugovora na način da se isti sklapa za period od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. te članak 7. stavak 4. i 5. te dodaje stavak 7. osnovnog Ugovora na način da isti sada glasi: „…(4) Skladišnina nakon 180 dana iznosi 0,075 EUR/tona/dan,

(5) U slučaju ako Komitent u vremenu trajanja ovog Ugovora određenog člankom 2. dopremi u Luku na iskrcaj brodskim putem više od 12.500 tona tereta soli slobodna skladišnina iz stavka 3. ovog članka će se produljiti na 365 dana, te će se primjenjivati na cjelokupnu količinu iskrcanu u periodu važenja ovog Ugovora od 01.01.2022. – 31.12.2022.

(7) U slučaju da komitent u ugovorenom razdoblju izvrši prekrcaj veći od 15.000 tona tereta soli, S će istom odobriti popust od 3,5% u odnosu na cijene navedene u stavku 1. ovoga članka…“.

13. Uvidom u Ugovor o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 30. studenog 2020. (l.s. 59-65) tužitelj i tuženik kao komitent sklopili su ovaj ugovor radi reguliranja međusobnih prava i obveza koje proizlaze iz pružanja usluga iskrcaja sa broda te skladištenja rasute morske soli za komitenta Pag 91 d.o.o., koje usluge će obavljati Luka Zadar d.d., Zadar i to u periodu od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. U članku 7. ovoga ugovora ugovoreno je:

„…(3) Indirektna manipulacija iz stavka 1. ovog članka obuhvaća:

- iskrcaj s broda lučkom dizalicom

- prijevoz lučkim kiperima do skladišta

- utovar soli na kamion – kiper radi otpreme

- uhrpavanje tereta u skladište Luke Zadar d.d.

- skladišnina u zatvorenom skladištu do 180 dana

- troškove skladištara …“.

(4) skladišnina nakon 180 dana iznosi 0,075 EUR/tona/dan,

(5) U slučaju ako komitent u vremenu trajanja ovog Ugovora određenog člankom 2. dopremi u Luku na iskrcaj brodskim putem više od 18.500 tona tereta soli slobodna skladišnina iz stava 3. ovog članka će se produljiti na 360 dana, te će se primjenjivati na cjelokupnu količinu iskrcanu u periodu važenja ovog ugovora od 01.01.2021. – 31.12.2021. …“. Ovaj Ugovor u spis je dostavio tužitelj.

14. Iz dostavljene email korespondencije (l.s. 80-82) utvrđeno je da se ista odnosi na komunikaciju koja se odvijala između AD , komercijalnog direktora tužitelja i SD, zaposlenika tuženika. Iz ove korespondencije proizlazi da je tužitelj 30. studenog 2020. tuženiku dostavio prijedlog Ugovora o poslovnoj suradnji za 2021., da je tuženik naveo da je dostavljeni prijedlog Ugovora o poslovnoj suradnji prihvatljiv, osim odredbi iz čl. 7. toč. 4. i 5. Ugovora i da je realno da tužitelj tuženiku ponudi mogućnost besplatnog skladištenja 360 dana ako ima slobodnog prostora. AD, komercijalni direktor tužitelja obavještava tuženika da tužitelj može odobriti slobodnu skladišninu od 360 dana uz uvjet da tuženik u 2021. dopremi i iskrca minimalno 12.000 tona soli ukupno (direktno i indirektno); u protivnom da će tužitelj na kraju godine retroaktivno obračunati skladišninu uz slobodni period od 180 dana. Nakon tako predloženih izmjena Ugovora tuženik je zatražio da mu tužitelj dostavi Ugovor na potpis.

15. Iz dostavljene email korespondencije (l.s. 93) utvrđeno je da se ista odnosi na komunikaciju koja se odvijala između LD, direktora tužitelja i tuženika. Iz ove korespondencije proizlazi da je tužitelj tuženiku 19. siječnja 2021. dostavio primjerak potpisanog Ugovora, ali bez pečata tužitelja, a da je tuženik istoga dana dostavio tužitelju potpisani i pečatirani primjerak Ugovora.

16. Sud je izveo i personalne dokaze.

16.1. Svjedok SD, zaposlenik tuženika naveo je da su tužitelj i tuženik bili u višegodišnjem poslovnom odnosu i to na način da je tužitelj vršio iskrcaj i skladištenje morske soli za tuženika. Tijekom 2019. odnosno 2020. da su počeli pregovori s tužiteljem oko toga da tuženik preko Luke Zadar vrši iskrcaj soli za posipanje cesta i da tu robu skladišti kod tužitelja. Pojašnjava da je bilo raznih prijedloga ugovora, međutim u konačnom ugovoru, a što da je vidljivo iz korespondencije putem emaila između njega i komercijalnog direktora Luke Zadar, gospodina AD, u čl. 7. tog Ugovora da je regulirana cijena, količina i skladištenje dopremljene soli. Početak njegove korespondencije sa AD da je bio 30. studenog 2020. i tada da mu je on poslao primjerak ugovora. Na tom ugovoru da nije bilo nikakvog potpisa ni pečata tužitelja. Nakon toga da mu je on vratio mail i zatražio da se u ugovoru korigira čl. 7. i to na način da se smanji količina iskrcane robe i vremenski period besplatnog skladištenja robe. Tužitelj da je tražio da tuženik dopremi 17.500 tona soli, a prijedlog tuženika da je bio da to bude 12.500 tona. Odgovor tužitelja na taj njegov prijedlog da je bio pozitivan pa je zatražio da mu isti dostavi primjerak ugovora. U siječnju 2021. da je zaprimio primjerak ugovora koji da je bio potpisan i pečatiran od strane tužitelja, ne sjeća se tko je potpisao ugovor, vjerojatno da je to bio direktor tužitelja. Ugovor da je potpisao u ime tuženika direktor tvrtke PAG 91 d.o.o. i da su vratili isti u 2 primjerka tužitelju. Tijekom 2021. tuženik da je u skladište tužitelja dopremio cca oko 16.000 tona soli. Krajem 2020. da je sklopljen Aneks ugovora za nastavak poslovne suradnje za 2021. Nije bilo posebnih izmjena u odnosu na prvotni ugovor. U Ugovoru i u Aneksu da je bilo dogovoreno da tuženik tijekom godine dopremi u skladište tužitelja do 12.500 tona soli. Razgovaralo se i o količini od 18.500 tona soli, ali da je onda period u kojem bi se ta sol trebala dovesti bio 18 mjeseci. To da je bio prijedlog tužitelja, a da tuženik nije pristao na to obzirom da ta količina nije realna, jer da tuženik s velikim potrošačima (Hrvatske ceste, Grad Zagreb) sklapa ugovor obično na godinu dana. Nakon što su zaprimili utužene račune, da su iste vratili tužitelju s obrazloženjem da nema nikakve osnove da ih se tereti za navedene iznose.

16.2. Svjedok AD, voditelj odjela prodaje marketinga odnosno komercijalni direktor tužitelja naveo je da je poslovni odnos između tužitelja i tuženika počeo negdje oko 2020. godine, predmetni ugovor da je sklopljen krajem 2020. Predmet ugovora da je ukrcaj, iskrcaj i skladištenje soli tuženika. Ne može se sjetiti je li prilikom pregovaranja oko sklapanja ugovora bilo ikakvih nesuglasica između tužitelja i tuženika. Pojašnjava da se u pravilu finalni tekst ugovora šalje iz njegovog ureda, ali da ne zna je li to bilo i u ovom slučaju. Ne sjeća se da je tuženiku poslao mail u kojem se navodi da će u ugovoru stajati da količina dopremljene i iskrcane soli iznosi minimalno 12000 tona soli, ali kako je poslano s njegovog maila onda da je to vjerojatno njegov mail. Ne sjeća se kad je predmetni ugovor dostavljen tuženiku na potpis, pretpostavlja da je taj ugovor bio potpisan od strane tužitelja. Ne sjeća se kad je tuženik potpisao i vratio tužitelju ugovor. Nije siguran koji je broj njegovog pečata, obzirom da kod tužitelja pečatira tko stigne. Moguće je da je tadašnji direktor tužitelja LD potpisao predmetni ugovor i pečatirao ga njegovim pečatom. Nakon što mu je predočen Ugovor o poslovnoj suradnji koji je u spis dostavio tuženik (l.s. 31- 37) isti je potvrdio da je to njegov pečat, odnosno pečat odjela prodaje i marketinga. Nadalje, pojasnio je da ako dobiju nepečatirani, ali potpisani primjerak ugovora od strane direktora društva da isti mogu sami pečatirati. Zadnji brod za tuženika da je došao u zadnjem kvartalu 2021.

16.3. Svjedok JD, voditelj komercijale tuženika naveo je da je poslovna suradnja između stranaka počela negdje 2019. -2020. Pregovore u ime tuženika da su vodili direktor gospodin Č i gospodin SD koji da je tada bio voditelj komercijale. Primjerak potpisanog Ugovora od strane tužitelja tj. od gospodina ČD koji je bio direktor tužitelja da su dobili početkom 2021., a brzo nakon toga da su ga i vratili tužitelju. Tijekom 2021. tuženik da je u skladište tužitelja dopremio 16.100 tona soli. Nije sudjelovao ni prilikom potpisivanja Aneksa predmetnog Ugovora, ali zna da se istim produljilo trajanje predmetnog Ugovora. U Aneksu da se nije mijenjala količina soli koju je tuženik bio dužan dopremiti u skladište tužitelja, a u odnosu na predmetni Ugovor. Tijekom 2022. tuženik da je u skladište tužitelja dopremio 7.383 tone soli. Nije mu poznato je li se tijekom pregovora kod sklapanja Ugovora i Aneksa pregovaralo o dopremanju veće količine soli od one koja je navedena u Ugovoru odnosno Aneksu. Prvi račun da im je tužitelj ispostavio u lipnju 2022. i taj isti račun da je vratio dopisom tužitelju obzirom da isti nije bio u skladu s postojećim Ugovorom, a ovo iz razloga jer su im fakturirali skladišninu iako to nije bilo ispravno obzirom da su uvezli više od ugovorene količine koja je bila više od 12.500 tona soli i jer su zbog čl. 7. Ugovora imali besplatnu skladišninu od 360 dana. Sjetio se da se u Aneksu promijenilo to da nije više 360 dana besplatna skladišnina već 365 dana i da je još bila jedna točka u kojoj da je bilo navedeno da će tuženik imati rabat, ali se ne sjeća u kolikom iznosu, ako uveze više od 15.000 tona soli. Tuženik da je 2021. uvezao tri broda i to 16.100 tona soli, u drugom, četvrtom i dvanaestom mjesecu te godine.

16.4. Svjedok LD, direktora tuženika od 2019. do 2023. naveo je da je 2019. krenula poslovna suradnja između stranaka, da se radilo o uobičajenom poslovnom odnosu tvrtke koja dobavlja teret i tvrtke koja skladišti teret. On da je osobno pregovarao u ime tužitelja, a s njim da je na sastanku bio i komercijalni direktor AD, a sa strane tuženika da je bio gospodin Č, gospodin SD i misli da je na jednom od sastanaka bio i sin vlasnika Č. Ne može se sjetiti koliku količinu soli je tuženik prema Ugovoru bio dužan dovesti odnosno iskrcati u luku, da se radilo o količinama od cca 10.000 + tona i ovisno o tim količinama da su se mogli dogovarati i različiti iznosi cijene i drugih uvjeta. On da je potpisao Ugovor u ime tužitelja, da pretpostavlja da je takav Ugovor dostavljen tuženiku na potpis jer da je to bila uobičajena procedura. Sjeća se da je potpisao, ali ne i pečatirao Ugovor. Nije mu poznato da postoje dvije verzije tog Ugovora sklopljenog s tuženikom. Primjerke Ugovora da je sastavljala služba komercijale tužitelja i pravni savjetnik tužitelja, zaposlenik ND. Ne zna je li predmetni Ugovor bio potpisan sa starim ili novim pečatom. Misli da je tuženik tijekom 2019. u luku dopremio preko 10.000 tona soli, a narednih godina isto toliku količinu soli. Dok je on bio direktor tužitelja u njegovo ime da nitko nije mogao potpisivati ugovore, a pečatirati da je mogao netko drugi od zaposlenika. Nakon što mu je predočen potpis na stranici 37 i 65 spisa isti je naveo da i na jednoj i na drugoj stranici njegov potpis, odnosno da bar tako izgleda. Pojasnio je da se kod potpisivanja ugovora potpisivala zadnja stranica ugovora, s tim da bi on parafirao svaku stranicu ugovora. To da je bila uobičajena praksa da se sve stranice parafiraju i to radi sigurnosti tužitelja. Nije mu poznato da postoje dvije verzije predmetnog Ugovora.

17. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, potrebno je sagledati načela dužnosti postupanja s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno domaćina, dužnosti suradnje, dužnosti ostvarivanju prava suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato te postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

18. Naime, na temelju odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO), u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

19. Člankom 5. ZOO-a, je propisano da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

20. Člankom 6. ZOO-a, propisano je da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

21. Člankom 10. ZOO-a, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina), (st.1.), da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), (st. 2.), te da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika, (st. 3.).

22. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cijelog provedenog dokaznog postupka proizlazi da je potraživanje tužitelja neosnovano. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i dovodeći ih u svezu sa ostalim materijalnim dokazima priloženim spisu sud zaključuje da su stranke prije sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 30. studenog 2020. pregovarale o odredbama istoga i to posebno o odredbi članka 7. Ugovora te da je konačna ugovorena količina soli za 2021. bila 12.500 tona, a ne 18.500 tona kako to tvrdi tužitel j, kao i da se nikad tijekom pregovora nije spominjala količina veća od 18.500 tona soli. AD, komercijalni direktor tužitelja kao uvjet za sklapanje Ugovora zahtijevao je od tuženika da u 2021. mora u skladišnu luku dopremiti i iskrcati minimalno 12.500 tona soli ukupno (direktno + indirektno). Nadalje, u članku 3. Aneksa br. 1. Ugovora o poslovnoj suradnji br. 111-02/20 od 15. prosinca 2021. kojim se mijenja članak 7. stavak 5. Ugovora također se navodi količina od 12.500 tona soli s tim da se jedino u tom članku mijenja broj dana za koji će se produljiti slobodna skladišnina i koji je sad 365 dana, dok je u Ugovoru taj broj 360 dana. Iz iskaza saslušanih svjedoka kao i iz dopisa tuženika upućenog tužitelju 16. ožujka 2023. kojim mu vraća utužene račune proizlazi da je tuženik u periodu važenja Ugovora od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. u skladišnu luku dopremio ukupno 15.698,922 tona soli te da stoga nije bilo osnove da tužitelj tuženiku naplati skladišninu po cijeni određenoj člankom 7. stavkom 4. Ugovora odnosno da tuženiku ispostavi utužene račune.

23. U odnosu na navode tužitelja da je Ugovor o poslovnoj suradnji br. 111- 02/20 od 30. studenog 2020. koji je u spis dostavio tuženik antidatiran i da je pečatiran pečatom koji na dan 30. studenog 2020. nije ni postajao sud u cijelosti iste smatra neosnovanima. Ovo stoga što iz gore navedenog jasno proizlazi da je upravo taj Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora, u konkretnom slučaju količine soli koju je tuženik bio dužan dopremiti i iskrcati u skladišnu luku tužitelja. Korištenje pečata stvar je unutrašnje organizacije određenog trgovačkog društva te nema nikakvog utjecaja na treće osobe koje su postupale savjesno (nisu znale niti morale znati za nepravilnosti ukoliko ih je bilo). AD, komercijalni direktor tužitelja u svom je iskazu naveo da je praksa tužitelja da isprave pečatira tko stigne, a LD, kao ovlaštena osoba tužitelja potvrdio je da je upravo on potpisao taj Ugovor u ime tužitelja te stoga isti obvezuje i tužitelja i tuženika.

24. Slijedom navedenog, proizlazi da tužitelj u konkretnom slučaju nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te da je stoga njegov tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u toč. I. izreke presude. U suprotnom, kad bi sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja to bi onda značilo pružiti sudsku zaštitu i prihvatiti zadržavanje koristi stečene povredom temeljnih načela obveznog prava i to načelu savjesnosti i poštenja, načelu ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato te suzdržavanju od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a pa je tuženiku kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom sporu kao osnovan priznati zatraženi trošak i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištima održanima 31. ožujka 2025., 11. lipnja 2025., 9. rujna 2025., 22. listopada 2025., 11. prosinca 2025. i 17. ožujka 2026., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 20. ožujka 2025., sukladno Tbr. 8.1. Tarife, za svaku radnju u iznosu od po 250 bodova (vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife) odnosno 4.000,00 EUR, što uvećano za PDV od 25 %, temeljem Tbr. 42. Tarife, iznosi ukupno 5.000,00 EUR, kao i trošak uplate za svjedoke u iznosu od 136,00 EUR; što sveukupno iznosi 5.136,00 EUR. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tužitelju platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno članku 29. ZOO-a po nižoj stopi, dok je u dijelu u kojem bi zatezna kamata na priznati iznos troška ovog postupka tekla po većoj stopi od dosuđene, tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u toč. II. i III. izreke presude.

26. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

U Zadru 23. travnja 2026.

Viša sudska savjetnica

Sutkinja

Anamarija Kovačić Milković

Ana Markač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnici,

- u spis.