REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-277/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Lošinjska plovidba – turizam d.o.o., OIB 63465435060, Mali Lošinj, Lošinjskih brodograditelja 47, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi uporabne dozvole, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/24-02/177, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 30. siječnja 2025.

II. Poništava se točka II. Uporabne dozvole Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-05/24-01/000016, URBROJ: 2170-03-05/1-24-0010 od 4. listopada 2024.

III. Utvrđuje se da mobilne kućice sa natkrivenim terasama (40 kućica sa 160 ležaja) postavljene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u naravi spojene na infrastrukturu opisanu u točki I. Uporabne dozvole Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-05/24- 01/000016, URBROJ: 2170-03-05/1-24-0010 od 4. listopada 2024., nisu predmet te Uporabne dozvole, jer nisu predmet glavnog projekta zajedničke oznake projekta TISSA 0863-11/21, glavne projektantice ŠC, dipl.inž.arh., broj ovlaštenja A 3598, iz TISSA & Partners d.o.o. arhitektura/interior design/urbanizam, Rade Končara 1a, 52440 Poreč, OIB: 76962748327.

Obrazloženje

1. Uporabnom dozvolom Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Mali Lošinj, KLASA: UP/I - 361-05/24-01/000016, URBROJ: 2170-03-05/1-24-0010 od 4. listopada 2024., u točki I. dozvoljava se uporaba rekonstruirane infrastrukturne građevine, 2. a skupine, unutar složene građevine autokampa Lopari i to razvoda: razvoda: hidrantske mreže - 244 m, vodoopskrbne mreže - 1013 m, elektro-opskrbe NN mreže - 1054 m, mreže navodnjavanja zelenih površina - 992 m, telekomunikacijske mreže - 1007 m, vanjske rasvjete - 819 m, mreže plinske instalacije - 998 m, mreže kanalizacijske instalacije 1047 m i mreže oborinske odvodnje - 250 m, na k. č. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], jer je prijedlogom povjerenstva za tehnički pregled utvrđeno da je građevina rekonstruirana temeljem čl. 5. st. l . t. 18. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine” broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23) izvedena u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake projekta TISSA 0863-11/21, glavne projektantice ŠC, dipl.ing.arh., broj ovlaštenja A 3598, iz TISSA & Partners d.o.o. arhitektura /interior design /urbanizam Rade Končara la, 52440 Poreč, OIB 76962748327, za koji je glavna projektantica dostavila izjavu da je izrađen u skladu s Prostornim planom uređenja Grada Malog Lošinja i Urbanističkim planom uređenja Lopari - UPU-17. Točkom II. uporabne dozvole utvrđuje se da montažne tipske kućice sa natkrivenim terasama (40 kućica sa 160 ležaja) izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u naravi spojene na infrastrukturu iz točke I. izreke nisu predmet ove uporabne dozvole jer nisu predmet glavnog projekta navedenog u točki I. izreke uporabne dozvole.

2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-02/177, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 30. siječnja 2025. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv točke II. citirane uporabne dozvole.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora navodi da se isto temelji na bitnoj povredi pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Tužitelj detaljno obrazlaže da je obrazloženje pobijanog rješenja manjkavo jer ne sadrži obvezne sastojke propisane čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku. Konkretno, nedostaju razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te razlozi donošenja zaključaka u tijeku postupka, što pobijano rješenje čini nerazumljivim i nejasnim. Nadalje, tuženik prije donošenja pobijanog rješenja nije pravilno utvrdio činjenično stanje, suprotno odredbi čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, već su činjenice pogrešno utvrđene, slijedom čega je predmetno rješenje u cijelosti nezakonito. Posebno ističe da točka II. izreke Uporabne dozvole pogrešno navodi "montažne tipske kućice sa natkrivenim terasama" kao nešto što nije predmet uporabne dozvole, iako se u stvarnosti radi o pokretnoj opremi za kampiranje – mobilnim kućicama (mobile home) koje nisu fiksirane za tlo i posjeduju kotače. Tužitelj je to dokazao i obrazložio u postupku, prilažući Izjavu o sukladnosti proizvođača koja potvrđuje da mobilne kućice udovoljavaju zahtjevima normi za pokretne domove. Unatoč tome što je tužitelj u žalbi detaljno objasnio da se radi o pokretnoj opremi sukladno odredbama Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi, tuženik je žalbu odbio, ne razmatrajući žalbene navode i navodeći da je točka II. deklaratorne naravi. Tužitelj ne spori deklaratornu narav točke II., ali naglašava da ista mora biti utemeljena na istinitim i dokazanim činjenicama te adekvatno obrazložena, što u ovom slučaju nije. Obrazloženje uporabne dozvole ne sadrži osvrt na razloge ocjene dokaza niti razloge zašto je prvostupanjsko tijelo uopće odlučivalo o mobilnim kućicama, budući da nisu bile predmet zahtjeva tužitelja. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i točku II. izreke uporabne dozvole, podredno, da Sud preinači točku II. izreke uporabne dozvole na način da ista glasi: „II. Pokretna oprema za kampiranje - mobilne kućice (mobilhome) koja se u trenutku tehničkog pregleda nalazila na terenu i bila spojena na infrastrukturu iz točke I. izreke nije predmet ove uporabne dozvole“.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 26. ožujka 2026., u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja i opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Tužitelj je na održanom ročištu istaknuo da je predmet zahtjeva bila samo infrastruktura koja je izgrađena na temelju glavnog projekta, te da je točka II. uporabne dozvole donesena bez zahtjeva stranke u predmetu u kojem se rješenje donosi samo po zahtjevu. Ističe da se u naravi ne radi o montažnim kućicama te da iste nisu izgrađene kako se to navodi u točki II. pobijanog rješenja. Smatra da je točka II. mogla glasiti samo na način da se umjesto „montažne tipske kućice” navodi „mobilne kućice", te da se izostavi dio „izgrađene”, a umjesto toga navede „postavljene”. Pritom tužitelj ne spori da su iste spojene na infrastrukturu kampa, međutim upućuje na Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi, koji mobilne kućice definira kao pokretnu opremu za kampiranje, koja uključuje i kupaonicu. Napominje da se radi upravo o takvoj pokretnoj opremi koja ima šasiju i kotače, koja je na tlo pričvršćena samo stabilizatorima, i za koju tužitelj sve i da hoće ne može ishoditi građevinsku dozvolu niti drugi akt za gradnju.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja podnesenim 28. ožujka 2024. za izdavanje uporabne dozvole za građevine opisane u točki I. uporabne dozvole, izgrađena na temelju čl. 5. st. 1. t. 18. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, dalje: Pravilnika), a kojom je odredbom propisano da se bez građevinske dozvole, a na temelju glavnog projekta, mogu izvoditi radovi na razvodu električne ili komunikacijske mreže, vodovoda, odvodnje i drugih cjevovoda te rasvjete, uključujući stupove za rasvjetu, elektrifikaciju i video nadzor na građevnoj čestici ili u obuhvatu zahvata u prostoru postojeće građevine, između ostalog, u prostoru kampa. Tužitelj je uz zahtjev dostavio i glavni projekt citiran u točki I. izreke uporabne dozvole, a koji se odnosi na izvođenje radova u postojećem kampu (Lopari) u skladu s čl. 5. st. 1. t. 18. Pravilnika.

10. U tijeku postupka izvršen je tehnički pregled na licu mjesta, te je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da se na nekretnini u naravi nalaze i objekti koje opisuje kao u točki II. uporabne dozvole, a koje su već priključene na razvod instalacije koja je predmet izdavanja uporabne dozvole. Tužitelj nije osporio da se na terenu nalaze predmetni objekti, međutim isti ih drukčije opisuje i kvalificira od upravnog tijela (očitovanje od 13. rujna 2024.), smatrajući da se ne radi o montažnim tipskim kućicama sa natkrivenim terasama, već mobilnim kućicama sa natkrivenim terasama, a koje su kupljene kao gotov proizvod, dovezene i parkirane u kamp, koje udovoljavaju zahtjevima normi EN 1647:2018 + A1:2021: Vozila za odmor – Pokrezni domovi za stanovanje – Smještajni zahtjevi koji se odnose na zdravlje, i za koje je proizvođač izdao Izjavu o sukladnosti.

11. Među strankama nije sporno da se predmetni objekti u naravi nalaze na nekretninama unutar postojećeg kampa Lopari na koje se odnosi glavni projekt temeljem kojeg su izvedeni infrastrukturni radovi koji su predmet zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole, kao i da su isti spojeni na tu infrastrukturu. Također, nije sporno da se zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za predmetne radove izvedene na temelju citiranog glavnog projekta nije odnosio na predmetne objekte.

12. Sporno je, je li zakonito točkom II. izdane uporabne dozvole moglo biti deklarirano da ti objekti nisu predmetom zahtjeva, kao i točan opis odnosno kvalifikacija istih.

13. Sud smatra da je osnovano prvostupanjsko tijelo donijelo deklaratornu točku II. uporabne dozvole, no da opis konkretnih objekata nije u skladu s materijalnom dokumentacijom.

14. Naime, iako predmetni objekti nisu bili obuhvaćeni zahtjevom tužitelja, valja imati na umu ustaljeni pravni stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojemu mobilne kućice, glamping kućice, kiosci i sl., kada se postave na određeno mjesto te se povezuju s tlom izvedbom građevinskih radova ili ugradnjom instalacija i uređaja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu odvojiti od građevine, nesumnjivo predstavljaju građevine sukladno pojmovima iz propisa o gradnji (posl.br. Usž-2777/2024-2 od 26. ožujka 2025.). U takvoj situaciji, tijelo koje izdaje uporabnu dozvolu za jednu građevinu/radove (u konkretnom slučaju, radove izvedene na temelju glavnog projekta), ne može zanemariti postojanje objekata koji se pod određenim okolnostima mogu podvesti pod građevine, a koji su postavljeni na istim nekretninama, jer u protivnom postoji mogućnost tumačenja da se uporabna dozvola odnosi i na te objekte.

15. Stoga je po stavu ovoga suda pravilno prvostupanjsko tijelo donijelo i deklaratornu točku II. uporabne dozvole, pri čemu opis objekata ne odgovara materijalnoj dokumentaciji u spisu. Naime, iz dokumentacije dostavljene od tuženika u tijeku postupka (Izjava o sukladnosti od 1. ožujka 2024.), dovedene u kontekst odredbe čl. 14. st. 7. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi ("Narodne novine" br. 54/16, 68/19, 120/19), proizlazi da nije riječ o montažnim objektima, već o mobilnim kućicama, kako to navodi i tužitelj.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje tuženika i točku II. uporabne dozvole, te istu preinačiti u skladu s prednje navedenim.

17. Budući da je tužitelj podneskom od 16. travnja 2026. povukao zahtjev za naknadu troškova spora, to Sud nije odlučivao o troškovima spora.

18. Stoga je riješeno kao u izreci.

U Rijeci 23. travnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20