Posl. br. K-197/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Marini Duković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ive Ušić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FT, zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15- ispravak - dalje u tekstu KZ/11), po optužnici ODO u Puli-Pola, KO-DO- 1021/2020 od 29. svibnja 2020., nakon održane rasprave 8. prosinca 2025., u prisutnosti ODO u Puli-Pola i opunomoćenika oštećenika te bez prisutnosti okrivljenika, istoga dana
p r e s u d i o j e
I)
Okrivljenik ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca F i majke Đ, rođen **.**.1952. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, M, nezaposlen, ostvaruje prihode radom na crno u iznosu od 190 eura mjesečno, rastavljen, otac troje djece, pismen, sa završenom srednjom školom, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vojsku služio, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan
k r i v j e
što je:
dana 10. veljače 2015. godine, u Puli, na raspravi pred Općinskim sudom u Puli-Pola, u predmetu posl. br. P-825/14 između tužiteljice MT i tuženika trgovačkog društva „San“ d.o.o. radi djelomičnog poništenja ugovora, u namjeri da za navedeno trgovačko društvo kao direktor i zakonski zastupnik pribavi imovinsku korist koja mu ne pripada, prilikom sklapanja sudske nagodbe naveo da se iznos koji se odnosi na parnični trošak i porez na promet nekretnine u iznosu od 40.000,00 kuna, od čega se iznos od 30.400,00 kuna odnosi na parnični trošak koji pripada punomoćniku koji je trgovačko društvo „San“ d.o.o. zastupao u predmetu, odvjetniku TT iz [adresa], uplati na žiro račun trgovačkog društva „San“ d.o.o. a koji da ćete iznos po uplati dalje upla titi na račun odvjetnika TT, isto nije imao namjeru učiniti već je namjeravao iznos od 30.400,00 kuna zadržati za trgovačko društvo „San“ d.o.o., pa je MT kao tužiteljica u uvjerenju da će uistinu postupiti po rečenom i po primitku novca na račun trgovačkog društva „San“ d.o.o. istog kao direktor uplatiti na račun odvjetnika TT, iznos od 40.000,00 kuna na ime parničnog troška i poreza na promet nekretnina uistinu i uplatila na račun trgovačkog društva „San“ d.o.o. nakon čega iznos od 30.400,00 kuna koji se odnosi na parnični trošak nije uplatio na račun odvjetnika TT već ga kao direktor zadržao za trgovačko društvo „San“ d.o.o. oštetivši na taj način odvjetnika TT za iznos od 30.400,00 kuna,
dakle, s ciljem da drugome pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini,
čime je počinio jedno kazneno djelo protiv imovine - prijevarom opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.
II) Zbog počinjenog se okrivljenik ĐT na temelju odredbe čl. 236. st. 1. KZ/11
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU
OD 8 (OSAM) MJESECI,
a temeljem čl. 56. KZ/11 izriče mu se
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik ĐT u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III) Temeljem čl.62. st.1. t.1.KZ/11 okrivljeniku FT nalaže se da u roku od 1 (jedne) godine plati štetu oštećeniku TT, i to iznos od 4.034,77 eura (u kunama iznos od 30.040,00 kuna).
IV) Temeljem čl. 58. st.5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku, ako okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11.
V) Temeljem čl.158. st. 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku TT u iznosu od 4.034,77 eura te se nalaže okrivljeniku FT da navedeni iznos od 4.034,77 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama od dana sklapanja sudske nagodbe do dana isplate, plati oštećeniku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
VI) Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik ĐT je dužan snositi troškove postupka, paušal u iznosu od 200,00 eura te troškove oštećenika i njegovog opunomoćenika o čemu će se donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. ODO u Puli-Pola uvodno citiranim optužnim aktom tereti okrivljen ika FT za kazneno djelo protiv imovine, prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11. Tijekom postupka oštećenik je postavio imovinskopravni zahtijev u iznosu od 30.400,00 kuna pretvoreno u eure 4.034,77 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama od dana sklapanja sudske nagodbe do dana isplate.
2. Tijekom postupka okrivljenik je izjavljivao da se ne smatra krivim.
3. U dokaznom postupku, temeljem članka 431. st. 1. toč. 6. ZKP, uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka TT sa zapisnika od 12. ožujka 2019. u ODO Pula-Pola (list 74-78), iskaz svjedoka ET sa zapisnika od 11. ožujka 2020. u ODO Pula-Pola (list 146-148), iskaz svjedokinje MT sa zapisnika od 11. ožujka 2020. u ODO Pula (149/1). Ispitan je svjedok TT te su pročitani kaznena prijava na okolnosti tko, kada i kome istu podnosi (list 1-2 spisa), sudska nagodba u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola P-825/2014 (list 4-5 spisa), dostavnice (list 6-7 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 8-13 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 14 spisa), kupoprodajni ugovor (list 15-20 spisa), račun br. 57/1/1 (list 21 spisa), tužba s prijedlogom za izdavanje privremene mjere (list 24-33 spisa), punomoć (list 34 spisa), sudska nagodba (list 71 spisa), očitovanje javnog bilježnika Denisa Krajcera (list 114 spisa), rješenje od 8. srpnja 2019. (list 115-116 spisa, podaci iz FINE (list 126), podaci iz jedinstvenog registra računa (list 127 -128 spisa), očevidnik po danima solventnosti (list 129-138 spisa), očevidnik po redoslijedu plaćanja (list 139-145 spisa), izjava FT (list 149 spisa), izvršit će se uvid u spis Trgovačkog suda u Pazinu St-108/2016 te se čitaju preslike spisa trgovačkog suda u Pazinu (list 152-168 spisa), izvršit će se uvid u spis Općinskog suda u Puli-Pola P-825/2014, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika (list 124 i 123). Na kraju postupka pročitana je obrana okrivljenika sa zapisnika od 17. rujna 2025. te su pročitani zapisnici o ispitivanju okrivljenika i preslušane su snimke ispitivanja okrivljenika (list 223 spisa, list 86- 88 spisa, list 100-103 spisa).
3.1. Prisutni nisu imali primjedbi na provedene dokaze.
4. 8. prosinca 2025. održana je rasprava u odsutnosti okrivljenika koji je ranije uredno pozivan te je i sam izjavio da ukoliko će biti u Bosni da neće doći na raspravu i da pristaje da se rasprava održi bez njega, a sada za 8. prosinca 2025. nije primio poziv iako je bio dva puta obaviješten po sudskom dostavljaču, te ga nije sačekao, pa je sud, obzirom je i sam okrivljenik naveo da zna izbivati s adrese pa je ostavio i broj telefona da ga se kontaktira, no taj telefon nije bio u funkciji kada ga se od strane suda pozivalo, utvrdio da je okrivljenik upozoren sukladno odredbi čl. 404. st. 5. ZKP, da se okrivljenik očitovao o optužbi i da njegova prisutnost nije nužna.
5. Svjedok TT naveo je da ga je za predmet koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli –Pola angažirao ĐT kao direktor TD San d.o.o., a kako bi zastupao navedeno trgovačko društvo u predmetu protiv JT zbog djelomičnog poništenja ugovora, radilo se u predmetu P - 825/14 u kojemu je na posljetku sklopljena sudska nagodba između tužiteljice MT i tužitelja San d.o.o. [adresa] kojom je nagodbom pored ostalog dogovoreno da će tužiteljica na ime parničnog troška i poreza na promet isplatiti tuženiku San d.o.o. iznos od 40.000,00 kn na žiro račun tuženika odnosno tvrtke San d.o.o. Od navedenog iznosa od 40.000,00 kn iznos od 1.274,60 eura (protuvrijednost u kunama) odnosio se na porez na promet nekretninama dok se preostali iznos od 30.400,00 kn odnosi se parnični trošak koji je tada dogovoren između tužiteljice i tuženika i koji je iznos tužiteljica bila obvezna platiti tuženiku. Prilikom sklapanja navedene sudske nagodbe tuženika je temeljem zamjenske punomoći zastupao odvjetnik ET koji mu je nakon toga prenio da je tuženik TD San d.o.o. odnosno ĐT prilikom sklapanja nagodbe inzistirao da se navedeni trošak u iznosu od 30.400,00 kn uplati na ime navedenog trgovačkog društva, a što je ET u konačnici i prihvatio obzirom na inzistiranje FT, a čime je ET bio doveden u nezgodnu situaciju. Inače praksa je takva da se navedeni parnični trošak plati na račun odvjetničkog društva, punomoćnika tuženika, ukoliko on spor dobije ili se pak sklopi nagodba kao što je bilo u predmetnom slučaju. Smatra da je ĐT inzistiranjem da se parnični trošak koji je bila dužna platiti tuženica uplati na račun TD San d.o.o. već tada imao namjeru njega kao odvjetnika prevariti u smislu da nikada nije namjeravao taj novac naknadno uplatiti na njegov račun već zadržati za sebe. Nakon predmetnog događaja odnosno sklapanja sudske nagodbe, njegov je odvjetnički ured u više navrata pokušao stupiti u kontakt s ĐT kako bi mogli naplatiti troškove zastupanja TD San d.o.o. u navedenom predmetu no na brojeve koje je ranije bio ostavio ĐT on se više nije javljao. ĐT uputili su i razne opomene pisanim putem te su pokušali i javnobilježničkom dostavom, međutim on opomene nije nikada zaprimio. Uvidom u sudski registar za TD San d.o.o. [adresa] utvrdili su da je San d.o.o. u kratkom stečajnom postupku bilo brisano odnosno da je trgovačko društvo odmah likvidirano. Obzirom su znali da se u TD San d.o.o. nalaze nekretnine, nakon saznanja da je to trgovačko društvo likvidirano izvršili su uvid u zemljišne knjige i utvrdili da su nekretnine sa TD San d.o.o. uknjižene na FT. Na ime troškova zastupanja u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Puli –Pola P- 825/14 izdan je dana 15. srpnja 2016. račun na iznos od 30.400,00 kn. Obzirom na cjelokupno ponašanje FT, smatra da je isti imao namjeru njega prevariti i to obzirom je inzistirao da se parnični trošak uplati od strane tuženice na račun TD San d.o.o. nakon čega su prodane nekretnine TD San d.o.o. a vlasnik je ostao ĐT te je proveden brzi postupak likvidacije TD San d.o.o. čime je taj pravni subjekt prestao postojati slijedom čega nisu imali nikakvih pravnih sredstva da parnični trošak koji im pripada naplate od navedenog trgovačkog društva. Također i sam postupak ĐT koji nakon sklapanja sudske nagodbe više nije s njime kontaktirao, nije se javljao na telefonske pozive niti zaprimao opomene, ukazuje na to da je isti novac koji mu je uplaćen od samog početka za sebe namjeravao zadržati. Iz razgovora sa odvjetnikom tužene, AT, saznao je da je tuženica na račun TD San d.o.o. u potpunosti uplatila dogovorenih 40.000,00 kn.
5.1. Svjedok TT na raspravi dodaje da je upravo protek vremena u kojem okrivljenik njemu nije naknadio dužni iznos, potvrda tome da je isti, nakon što su ga pozivali iz ureda imao namjeru počiniti ovo kazneno djelo. Uz to da je počinio još jedno kazneno djelo za koje se ovdje ne goni, a to je prouzročenje stečaja. Kada mu se daje na uvid list spisa 225 odgovara da se ti navodi ne odnose uopće na ovaj predmet vezano za koje se vodi ovaj kazneni postupak, već za neki drugi predmet. Naime, da ne tereti za trošak FT osobno, već San d.o.o., a on je odgovorna osoba te je postupao tako da izbjegne svoje obveze. Ovo što piše na listu 225 tiče se drugog postupka, u kojem ga je uputio da neće uspjeti. Objašnjava da ovdje konkretno tereti FT kao odgovornu osobu jer je dužan platiti za San d.o.o. ove troškove postupka. Na daljnji tužitelja, svjedok navodi da mu ĐT nije platio nikakav trošak. Dakle ostaje ovaj dug od 30.400,00 kuna, pretvoren u eure. San d.o.o. više ne postoji, brisan je. U više navrata da su on i njegovi suradnici pokušali kontaktirati FT, no on se nije javljao niti na jedan broj telefona s kojeg su ga zvali. Samo je jednom bio došao u ured i pravio se lud da on nije ništa dužan.
6. Iz iskaza svjedoka ET proizlazi da je dana 15. veljače 2013. kao odvjetnik po zamjenskoj punomoći za odvjetnika TT zastupao trgovačko društvu San d.o.o. u parničnom predmetu P-825/14. U to vrijeme direktor i odgovorna osoba navedenog TD bio je ĐT. U tijeku suđenja u parničnom predmetu gornjeg poslovnog broja došlo je do sklapanja sudske nagodbe s time da je iz odvjetničkog ureda TT išla obavijest direktoru tuženika odnosno FT o tijeku postupka i potom o mogućnosti da se stvar riješi mirnim putem. Odvjetnik TT inzistirao je da mu direktor ĐT jasno i napismeno navede i predoči pod kojim uvjetima odnosno kakvog sadržaja bi trebala biti sudska nagodba. Dana 10. veljače 2015. sklopljena je sudska nagodba s time da je prethodni sadržaj nagodbe dogovoren sa punomoćnikom tuženice, odvjetnikom AT. Prije toga odvjetnik TT predao mu je napismeno napisane zahtjeve direktora FT pa je uvažavajući isto razgovorom sa odvjetnikom AT postignut dogovor oko sadržaja nagodbe. Što se tiče parničnog troška i poreza na promet nekretnina u sudskoj nagodbi utanačeno je da će tužiteljica MT isplatiti tuženiku San d.o.o. 40.000,00 kn do 30. svibnja 2015. na njegov žiro račun. Tekst nagodbe je bio uobičajen. Inače u praksi odvjetnika TT , ali i općenito, parnični trošak kao i druge stavke se isplaćuju na račun opunomoćenika nakon čega opunomoćenik vrši isplatu svojim strankama ako postoje uvjeti da im se isplati glavnica dok se zadržava trošak zastupanja u postupku. Za to se strankama izdaje račun. U konkretnom slučaju sjeća se da je tijekom diktiranja sadržaja nagodbe od strane sutkinje, javio se okrivljeni ĐT inzistirajući da tužiteljica isplati parnični trošak kao i porez na promet nekretnina baš na žiro račun San d.o.o. Sjeća se da je čak otišao do sudskog stola, odnio i karticu žiro računa na koji je tražio isplatu. Svjedok ET ponovio je da to nije uobičajen način postupanja obzirom da na taj način opunomoćenik nema mogućnost uvida da li je postupljeno po npr. nagodbi već treba vršiti dodatne provjere. Jedan od uvjeta San d.o.o. za sklapanje nagodbe bio je taj da se nikakva financijska potraživanja iz tog postupka po osnovi zastupanja u krajnju ruku ne terete to trgovačko društvo već da ih podmiri tužiteljica UT. Obzirom da je to bila želja i volja stranaka, da se na taj način utanači plaćanje troška i poreza, on na to nije utjecao temeljem zamjenske punomoći jer bi takva radnja mogla ugroziti nagodbu među strankama. Na upit zašto želi da se na taj način regulira plaćanje troška i poreza ĐT je pred svima naveo da to mora biti tako, da to mora primiti na račun firme, mada, iskazao je svjedok ET, ta priča ne drži vodu. U praksi se postupa drukčije. Neovisno o tome, FT je nedvojbeno bilo poznato da sa njegove strane kao zastupnika TD San d.o.o. postoji obaveza plaćanja odvjetniku TT troškova zastupanja. To mu je bilo poznato obzirom je ĐT sam zahtijevao da tužiteljica snosi troškove zastupanja po odvjetniku TT i da mu pored toga nadoknadi trošak poreza na nekretninu. Prvi dio iznosio je 30 tisuća, a porez oko 10 tisuća kuna. Poznato mu je da je tužiteljica MT postupila nagodbi nakon čega je krenula od strane odvjetnika TT komunikacija s ĐT u cilju naplate troškova zastupanja. Međutim, koliko mu je poznato odvjetnik TT nije uspio kontaktirati FT. Prije pokušaja prisilne naplate poslana mu je obavijest pred utuženje, ali i to je bilo bezuspješno. U tom momentu je izdana faktura, a nakon što niti ona nije plaćena putem javnog bilježnika ishodovano je rješenje o ovrsi. Ovrha nije provedena iz razloga što je firma išla u stečaj. Proveden je skraćen stečajni postupak u manje od godine dana od nagodbe. Provjereno je zemljišno stanje kojom prilikom je utvrđeno da je firma raspolagala nekretninama na način da je San d.o.o. zastupan po direktoru FT prodao tom istom FT nekretnine. Navedeno se desilo u lipnju 2015. ĐT je prodao te nekretnine na način da je trgovačko društvo San d.o.o. ostalo bez nekretnine i bez kupoprodajnih cijena i to imajući u vidu čl. 6. Ugovora od 5. lipnja 2015. slijedom čega se odvjetnički trošak nije imao od kuda naplatiti. Zaključno je svjedok ET naveo da nikada nije doživio situaciju da odvjetnik TT nekome usmeno, a niti pismeno napiše da neće potraživati troškove. Za takvo bi se postupanje moglo imati ozbiljnih problema, a ne postoji niti jedan razlog zašto bi odvjetnik TT tako postupio.
7. Svjedokinja MT navela je da je nakon smrti supruga stupila na mjesto tužiteljice u predmetu P-825/14. Tuženika odnosno trgovačko društvo FT zastupao je odvjetnik TT. Na ročištu u veljači 2015. godine sklopljena je sudska nagodba odnosno ona je prepustila u vlasništvo TD San d.o.o. nekretninu kč. br. [katastarska čestica]. Ujedno tom se nagodbom ona kao tužiteljica obvezala platiti parnični trošak i porez na promet nekretnine. Sve je to iznosilo 40.000,00 kn od čega je 1.274,60 eura otpalo na porez na promet nekretnine a preostalo je iznosio parnični trošak. Postupila je po nagodbi i sve isplatila i to na žiro račun TD San d.o.o. u Erste banci. Trebala je platiti do 30. svibnja 2015., a misli da je platila par dana prije. Navodi da je ĐT inzistirao da se parnični trošak i porez na promet nekretnine plati baš na žiro račun San d.o.o. i tako je išlo u nagodbu i ona je po tome postupila.
8. Iz sudske nagodbe sklopljene pod posl.br. P-825/2014 proizlazi da se tužiteljica MT obvezala na ime parničkog troška i poreza na promet nekretninama isplatiti tuženiku San d.o.o. iznos od 40.000,00 kuna na njegov žiro račun najkasnije do 30. svibnja 2015.
9. Iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da je TD San d.o.o. dana 05. lipnja 2015. prodao FT stan za novčani iznos od 125.000,00 eura (odnosno 940.000,00 kuna) i pašnjak za novčani iznos od 50.000,00 eura (odnosno 375.000,00 kuna). U čl. VI. navedenog ugovora stoji da je kupac isplatio prodavatelju cijeli ugovoreni iznos putem ranijih pozajmica.
10. Iz očevidnika o danima insolventnosti FINA-e proizlazi da u inkriminirano vrijeme TD San d.o.o. nije bilo u blokadi.
11. U svojoj je obrani okrivljenik ĐT naveo da se sve predmetno odnosi na firmu i da on nema veze s time, da je sklopljena nagodba između San d.o.o. i MT u vrijeme u koje je on bio direktor te firme i da je u svezi parničkog troška i poreza dogovoreno da će 40.000,00 kn ići na trgovačko društvo „San“ d.o.o. koje trgovačko društvo je bilo vlasnik zemljišta. Prije tužbe njemu da je TT napisao da neće potraživati nikakve troškove iako ga je zastupao. Dodao je da je nagodba postignuta i da on nema više ništa za navesti. Na raspravi je okrivljenik naveo kako je tražio isplatu na račun firme, jer je davao pozajmice i trebalo mu je za pokriti dugove, da bi mogao iz firme uzeti svoj novac koji je dao za pozajmice. Ponavlja i da ima Ilićevu izjavu gdje ga je on oslobodio plaćanja troškova. Smatra da nije kriv ni za šta. Okrivljenik navodi da je točno ovo što iskazuje MT. Stavio je primjedbu na iskaz svjedoka ET. Iskreno da mu je žao tog čovjeka MT koji je preminuo. Predao je pisanu izjavu odvjetnika TT, na koju se poziva. Dalje navodi da je morao novac prebaciti na svoju firmu, jer je njegova firma bila dužna već, dao je pozajmice firmi, te upućuje da se pita TT vezano za ovu izjavu koju je dao. Zamolio je da, ako će sud TT pitati oko toga, a ako nije sam prisutan, da ga se niti ne zove, jer ako je u Bosni ne može doći.
12. Slijedom navedenog, nesporno je da je oštećenik TT, kao odvjetnik, opunomoćenik, zastupao u parničnom postupku posl. br. P-825/14 trgovačko društvo „San“ d.o.o., nesporno je da je okrivljenik bio direktor i zakonski zastupnik toga društva te da je održana rasprava 10. veljače 2015. pred Općinskim sudom u Puli-Pola u tom parničnom predmetu posl. br. P- 825/14 između tužiteljice MT i tuženika trgovačkog društva „San“ d.o.o. radi djelomičnog poništenja ugovora te je sklopljena sudska nagodba kojom se tužiteljica MT obvezala na ime parničkog troška i poreza na promet nekretninama isplatiti tuženiku San d.o.o. iznos od 40.000,00 kuna na njegov žiro račun najkasnije do 30. svibnja 2015. , a koji je iznos isplatila tuženiku. Dalje, nije sporno niti da okrivljenik nije iznos od 30.400,00 kuna koji se odnosi na parnični trošak uplatio na račun odvjetnika TT . Nije sporno niti da je okrivljenik na raspravi pri sklapanju sudske nagodbe tražio uplatu parničnog troška i poreza na račun trgovačkog društva. Navedeno proizlazi iz iskaza ispitanog oštećenika, pročitane dokumentacije pa i same obrane okrivljenika.
13. Sporno je u ovom kaznenom postupku je li okrivljenik bio u obvezi platiti navedeni parnični trošak oštećeniku kao svom opunomoćeniku te da li je kao zakonski zastupnik trgovačkog društva San d.o.o. okrivljenik pribavio imovinsku korist koja mu ne pripada, tako da nakon sklapanja sudske nagodbe iz uplaćenog iznosa koji se odnosi na parnični trošak i porez na promet nekretnine u iznosu od 40.000,00 kuna, od čega se iznos od 30.400,00 kuna odnosi na parnični trošak koji pripada punomoćniku koji je trgovačko društvo „San“ d.o.o. zastupao u predmetu, odvjetniku TT iz [adresa], a koji je uplaćen na žiro račun trgovačkog društva „San“ d.o.o. nije imao namjeru platiti parnični trošak opunomoćeniku TT već je namjeravao iznos od 30.400,00 kuna zadržati za trgovačko društvo „San“ d.o.o., oštetivši na taj način odvjetnika TT za iznos od 30.400,00 kuna. Odnosno, sporno je je li okrivljenik s ciljem da drugome pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini.
14. Sud je ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi ostalih dokaza, te je analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka pojedinačno i u njihovoj ukupnosti nedvojbeni zaključak suda da je okrivljenik kritične zgode postupao na način kako mu se to stavlja na teret od strane tužitelja.
15. Oštećenik TT i svjedok ET suglasno iskazuju vezano za obvezu plaćanja parničnog troška od strane okrivljenika opunomoćeniku TT u iznosu od 30.400,00 kuna, parnični trošak kao dio nagodbe spominje i svjedokinja MT koja tvrdi kao i sam oštećenik te svjedok ET da je okrivljenik inzistirao da se parnični trošak i porez plati baš na račun t.d. San d.o.o. pa je ona tako sukladno nagodbi i izvršila uplatu iznosa koji obuhvaća parnični trošak i porez. Oštećenik spori da bi dao pisanu izjavu okrivljeniku da ga oslobađa plaćanja troškova u ovom konkretnom parničnom postupku, a iskaz oštećenika potvrđuje i svjedok ET. Da je iznos parničnog troška upravo iznos od 30.400,00 kuna proizlazi i iz izdanog računa odvjetnika TT (list 21). Dakle, postojala je obveza okrivljenika da odvjetniku TT plati parnični trošak, a nesporno to nije učinio te je svojim daljnjim ponašanjem samo potvrdio da nije niti imao namjeru platiti mu trošak jer se istom na pozive više nije javljao, izgubio se svaki kontakt s okrivljenikom, nije zaprimao niti opomene koje mu je slao opunomoćenik niti je ikada platio dužni iznos, a u međuvremenu je do otvaranja stečaja t.d. San d.o.o. 5. travnja 2016. imovinu toga društva prepisao na sebe tako da ovrha nije mogla biti provedena zbog toga što je t.d. San d.o.o. otišlo u stečaj. Naime, proveden je skraćeni stečajni postupak u manje od godine dana od nagodbe. Od opunomoćenika tužene u toj parnici oštećenik je saznao da je tuženica uplatila u cijelosti dogovoreni iznos na račun t.d. San d.o.o. Sve navedeno potvrđuje da je ĐT postupao sa unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom da se neosnovano imovinski okoristi kada je inzistirao da se parnični trošak mimo uobičajene prakse uplati na žiro račun trgovačkog društva kojeg je on bio zakonski zastupnik i odgovorna osoba, nakon čega taj novac koji je nesporno trebao po osnovi zastupanja isplatiti odvjetniku TT i bio je to u mogućnosti učiniti (u inkriminirano vrijeme nije bilo u blokadi t.d. San d.o.o.) oštećeniku TT nije nikada predao. Štoviše, oglušio se na svaki pokušaj kontaktiranja od strane oštećenika te je kako bi onemogućio prisilnu naplatu rasprodao imovinu TD San d.o.o.
16. Sud je ocijenio iskaze ispitanih svjedoka te oštećenika kao svjedoka vjerodostojnim. Naime, svjedoci su iskazivali logično i uvjerljivo te su njihovi iskazi logični i životni, međusobno su sukladni te su u skladu s drugim materijalnim dokazima u spisu.
17. Dokumentacija koja je pročitana tijekom dokazanog postupka u cijelosti je prihvaćena jer ista u svojoj vjerodostojnosti niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u pitanje.
18. Obranu okrivljenika u kojoj isti negira počinjenje djela sud nije prihvatio te je istu ocijenio nelogičnom i neživotnom budući je u suprotnosti s iskazima svjedoka TT i ET čije iskaze sud ocjenjuje vjerodostojnim jer su iskazivali logično, životno i uvjerljivo. Naime, sam okrivljenik u svojoj obrani kontradiktoran je kada navodi da je pri sklapanju nagodbe između San d.o.o. i MT u vrijeme u koje je on bio direktor te firme dogovoreno i u svezi parničkog troška i poreza, a sve da je obuhvaćeno iznosom 40.000,00 kn koji je isplaćen na račun San d.o.o., a onda ističe da nije dužan ništa oštećeniku jer ga je TT oslobodio plaćanja troškova nakon čega izbjegava kontakt s oštećenikom, rasprodaje imovinu trgovačkog društva koje odlazi u stečaj tako se oštećenik nije mogao naplatiti u ovršnom postupku.
19. Slijedom navedenog, sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo. Imajući u vidu ukupnu dinamiku događaja, dob okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenog djela te obrazovanje okrivljenika sud je uvjerenja da je okrivljenik prilikom činjenja kaznenog djela bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da je htio njegovo počinjenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom.
20. Tempore criminis okrivljenik je bio ubrojiv budući tijekom postupka ta okolnost nije ničim dovedena u sumnju.
21. Za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.
22. Primjenjujući opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne počinitelju kaznenog djela, a imajući u vidu zakonom propisani minimum i maksimum, sud je pri izricanju kazne uzeo u obzir sve okolnosti pa je kao olakotnu okolnost cijenio okrivljeniku raniju neosuđivanost, a otegotnih okolnosti nije mu našao.
23. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije koju će primijeniti prema okrivljeniku, sud je imao u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti, pa je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od 3 godine i posebnu obvezu, temeljem čl.62. st.1. t.1.KZ/11 tako da je okrivljeniku FT naloženo da u roku od 1 (jedne) godine plati štetu oštećeniku TT, i to iznos od 4.034,77 eura (u kunama iznos od 30.040,00 kuna). Sud smatra tako izrečenu kaznu primjerenu okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, stupnju krivnje okrivljenika, društvenoj opasnosti počinjenog djela i osobnosti okrivljenika kao i da će se tako izrečenom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja koje zakon predviđa, odnosno da će se takvom kaznom utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela te da će se udovoljiti generalnoj prevenciji u smislu utjecanja na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela budući njihove počinitelje društvo pravedno kažnjava.
24. Temeljem čl. 58. st.5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora okrivljeniku, ako okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11.
25. Temeljem čl.158. st. 2. ZKP/08 dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku TT u iznosu od 4.034,77 eura te se nalaže okrivljeniku FT da navedeni iznos od 4.034,77 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama od dana sklapanja sudske nagodbe do dana isplate, plati oštećeniku u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
26. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik ĐT je dužan snositi troškove postupka, paušal u iznosu od 200,00 eura te troškove oštećenika i njegovog opunomoćenika o čemu će se donijeti posebno rješenje. Sud smatra da će ovaj trošak okrivljenik moći podmiriti bez štete za nužno uzdržavanje sebe ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.
U Puli-Pola, 8. prosinca 2025.
S u d a c:
Marina Duković
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
- ODO Pula-Pola, KO-DO-1021/2020
- Okrivljenik
- Oštećenik p.o.