REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1022/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Mučnjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva KUŽELIČKI & MUČNJAK d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice LB, kao korisnice kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, dana 24. studenoga 2004., a kojom odredbom je ugovoreno: "Naknada 3,00% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 228,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenoga 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 95,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 16. veljače 2026. protiv tuženika podnijela tužbu u kojoj je navela da je 24. studenoga 2004. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 188-50-2568832 kojim joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 7.622,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Nadalje je navela da je nepoštena i ništetna odredba čl. 3. Ugovora kojom je određeno: „Naknada 3,00 % (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Isto tako tužiteljica je navela da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužiteljice naplatiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetni Ugovor o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna prisilnim propisima Republike Hrvatske, zbog čega je navedena odredba ništetna. Tužiteljica je, također, navela da je zbog korištenja ništetne odredbe sadržane u čl. 3. Ugovora tuženiku bila dužna i platila iznos od 228,66 EUR. Tužiteljica je još navela da s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarala o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, neovisno o tome radi li se o odredbama o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ili pak o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Zbog navedenog tužiteljica smatra da je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba.
2. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita, i tuženika, kao kreditora, dana 24. studenoga 2004., a kojom odredbom je ugovoreno: "Naknada 3,00% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita." (t. I. tužbenog zahtjeva). Tužiteljica tužbenim zahtjev, nadalje, od tuženika potražuje isplatu iznosa od 228,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenoga 2004. do isplate (t. II. tužbenog zahtjeva), uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (t. III. tužbenog zahtjeva).
3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana, iako je uredno pozvan rješenjem ovog suda od 23. veljače 2026.
4. Kako su tuženiku tužba i rješenje kojim je tuženik pozvan podnijeti odgovor na tužbu uredno dostavljeni 2. ožujka 2026., a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te kako navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi tuženika spriječili podnijeti odgovor na tužbu, tako je na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) odlučeno kao u t. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.
5. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 228,66 EUR. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, odnosno isplatu (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž-69/2026-2 od 20. siječnja 2026. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Revr-774/2005-2 od 13. prosinca 2005., te u rješenju poslovni broj Revr-475/2008-2 od 27. listopada 2008.). Stoga, kako je u konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev iz t. I. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat plaćene naknade za obradu kredita, tako se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na deklaratorni zahtjev ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud odluku o troškovima parničnog postupka donio prema vrijednosti predmeta spora u visini zahtjeva za isplatu (tako i Županijski sud u Puli-Pola u presudi poslovni broj Gž-1313/2023-2 od 27. studenoga 2023.).
6. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).
7. Tužiteljici je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak u iznosu od 62,50 EUR, a isti se odnosi na trošak sastavljanja tužbe od 16. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR (50 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), te trošak PDV-a na istu radnju (25%) u iznosu od 12,50 EUR. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR. Stoga su tužiteljici ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 95,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, teku od presuđenja, odnosno od 23. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Sutkinja
Brankica Bobšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Dna:
- tužitelju uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR
- tuženiku
