REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-147/24-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi naknade štete,, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2026. godine u prisutnosti zp ŽČ i pun. po zaposlenju EČ, a po objavi presude dana 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,da tužiteljici ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , isplati iznos od 3.550,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, da tužiteljici ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 240,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 40,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2023. pa do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na iznos od 240,00 EUR tekućih od 4. kolovoza 2023. do 23. travnja 2026.

V. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, da tužiteljici ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.027,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 729,24 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 23. travnja 2026. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 1.170,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 15.2.2023. u [adresa], u [adresa] kod kčbr. [katastarska čestica] naišla na oštećenje na pločniku, uslijed čega je pala i zadobila tjelesne ozljede. Tvrdi da je stradala zbog neodržavanja i ili nepropisnog održavanja cesta i javnih površina. Poziva se na odredbu čl. 19 .a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te čl. 2. st. 1. i 2., čl. 8. i čl. 11. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC Sestre Milosrdnice. Tužiteljica u skladu s odredbom iz čl. 1100., st. 1 i 2. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5.000,00 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 3.8.2023 odštetnim zahtjevom obratila tuženiku koji je ocijenio da za odštetni zahtjev ne postoji odgovornost Grada Zagreba. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljicu isplati iznos od 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1.Tužiteljica je u podnesku od 14.10.2025., a nakon provedenog vještačenja, a u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, smanji la tužbeni zahtjev za iznos od 1.170,00 EUR. S tim u vezi valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. ZPP, za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen predmetni podnesak tužitelja nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe (već tek na raspravi od 11.3.2026., dakle nakon proteka zakonom propisanog roka), to se temeljem čl. 193. st. 2. ZPP smatra kako je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe pa je riješeno kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor neurednosti tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPP, budući da tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti u ovoj pravnoj stvari jer je tužiteljica propustila precizirati relevantan činjenični supstrat u tužbi koji je neodređen, s obzirom da su iz opisa štetnog događaja izostale činjenice o točnom vremenu navodnog štetnog događaja, dobu dana, vremenskim prilikama kritične zgode, činjenice o drugim osobama koje bi se zatekle na mjestu štetnog događaja te ostale relevantne činjenice u vezi dinamike štetnog događaja. U tom smislu ne može se utvrditi niti kada točno, niti na koji točno način je do samog pada i ozljede došlo. Ne priznaje navode iz tužbe, osobito da se štetni događaj dogodio na način kako tužiteljica opisuje u tužbi , odnosno da bi dana 15.02.2023. naišla na oštećenje na pločniku, uslijed čega je pala i zadobila tjelesne ozljede. Kako predmetnog dana nije proveden očevid od strane policije na mjestu navodnog štetnog događaja, niti postoje svjedoci, to je tužiteljica mogla ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji zadobiti bilo gdje. Tužiteljica je medicinsku pomoć zatražila tek sutradan. S obzirom da ne postoji nikakav dokaz da se štetni događaj dogodio na način i na mjestu koje navodi tužiteljica, to tuženik osporava način i mjesto nastanka štetnog događaja kako to navodi tužiteljica. Osporava vjerodostojnost fotografije mjesta navodnog štetnog događaja priložene uz tužbu, budući da nije moguće utvrditi vrijeme nastanka iste. Tužiteljica nije dostavila dokaze iz kojih proizlazi da se radi o javnoj površini u vlasništvu tuženika te stoga tuženik opreza radi osporava da bi bio vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do spornog štetnog događaja, a koju bi tuženik po zakonu bio dužan kao vlasnik održavati. Osporava postojanje uzročno-posljedične veze između navodnog štetnog događaja te navodnih ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika, jer isto iz činjeničnih navoda iz tužbe te dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi. Eventualna odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari može biti isključivo po načelu krivnje, a nipošto objektivna te je stoga na tužiteljici teret dokaza o postojanju krivnje tuženika. Ukoliko je do navedenog štetnog događaja došlo na opisani način, tada je isti nastao isključivo krivnjom same tužiteljice. Tuženik smatra kako u opisanom postupanju tužiteljice (da je prilikom hoda naišla na oštećenje i pala), svakako ima elemenata obične nepažnje, u smislu izostajanja postupanja koje se očekuje od prosječne osobe te je na taj način tužiteljica zasigurno sama doprinijela nastanku štete o čemu govori i čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima. Ukoliko bi se u postupku nedvojbeno utvrdilo da je tužiteljica navedene tjelesne ozljede (čije postojanje, intenzitet i trajanje tek treba utvrditi) zadobila na način i na mjestu koje navodi tužiteljica, odnosno da se radi o javnoj površini, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer mjesto navodnog štetnog događaja, u smislu obavljanja komunalne djelatnosti, održava trgovačko društvo ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, i to temeljem Ugovora o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja na području Grada Zagreba u 2023. Tužbeni zahtjev nije u skladu s težinom zadobivenih ozljeda, niti okolnostima slučaja, sudskom praksom odnosno Orijentacijskim kriterijima VSRH, imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti određene čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima jer navedeno ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Tuženik osporava zatraženu naknadu s naslova imovinske štete na ime pružanja tuđe pomoći i njege s obzirom da tužiteljica nije dokazala tko bi joj istu pružio i u kojem broju sati. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 6-12 spisa), fotografije (list 13-14 spisa), odštetni zahtjev (list 15- 17 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 18 spisa), Ugovor o provjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba (list 26-31 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 32 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 39-40 spisa), proveo očevid na licu mjesta, proveo geodetsko vještačenje po sudskom vještaku Zlatku Šurini (list 70-79 spisa), proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću (list 105-116 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 88-89 spisa).

4. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja. Sporna je pasivna legitimacija, odgovornost tuženika te osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i da li je tuženik vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do štetnog događaja.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete. Tužiteljica, naime, tužbom tvrdi da je pala na nogostupu na kojem je postojalo oštećenje, a koji je bio dužan održavati tuženik, zbog čega je pretrpjela štetu pa stoga tuženim zahtjevom zahtjeva da joj tuženik istu naknadi.

7. U odnosu na sporne okolnosti nastanka štetnog događaja te utvrđenja da li je nekretnina na kojoj je nastao štetni događaj u vlasništvu tuženika sud je saslušao tužiteljicu, izvršio očevid na licu mjesta te proveo geodetsko vještačenje po vještaku Zlatku Šurini dipl. ing.

8. Tužiteljica je iskazala kako se je tog 15. veljače 2023. vraćala sa posla, iz City Centra East prema doma, a živi na adresi [adresa] te je na adresi [adresa] skrenula na bankomat Zagrebačke banke koji je u to vrijeme tada bio tamo, sada ga više nema. Bila je predvečer oko 19,30 sati, bio je sumrak, ne sjeća se da li je bio potpuni mrak, ali nije bilo osvijetljeno. Svoje vozilo je parkirala kod obližnjeg kioska te je pješke krenula prema spomenutom bankomatu i u jednom trenutku se popiknula na oštećenje na predmetnom dijelu pločnika koje je pokazala prilikom očevida. Popiknula se prstima desne noge na to oštećenje i nakon toga pala bočno na desnu stranu, s tim da je najveće udarce zadobila upravo na desnoj strani ruke. Sljedeće jutro je otišla na hitnu u Draškovićevu te joj je tamo ustanovljena ruptura desnog ramena i podlaktice. Na nogama je imala tenisice. Inače tamo često prolazi, odnosno prolazi kada joj je potreba jer tamo ide u pekaru, ali najčešće prolazi preko dana. Nije uočila ranije predmetno oštećenje. Kada ju se pita da li je predmetno oštećenje pločnika koje je utvrđeno na očevidu sa sudskom komisijom identično onome u vrijeme očevida odgovara da je oštećenje utvrđeno na očevidu, čak i manje od onog kakvo je bilo u vrijeme štetnog događaja, pretpostavlja da je to zbog šodera koji se tamo navukao kako ljudi onuda hodaju. Tuđu pomoć i njegu nakon štetnog događaja su joj pružale njene dvije kćerke, nije mogla samostalno prati kosu, tuširati se, zapravo nije uopće mogla dići ruku čak na visinu od 10 cm. One su joj dakle pomagale oko kuhanja, pospremanja kućanstva i osobne higijene, a to je trajalo otprilike 2 mjeseca. Koristila je bolovanje u trajanju do 2 tjedna, no nije joj priznata ozljeda na radu, ali je nakon povratka na posao bila pošteđena dizanja robe i ostalih sličnih poslova koje je ranije obavljala. Na tužiteljici da li na tom mjestu postoji javna rasvjeta odgovara kako misli da ne postoji. Nakon što je tužiteljici predočena fotografija sa lista 14 spisa, na daljnje tužiteljici da pojasni gdje se u odnosu na mjesto događaja nalazio bankomat odgovara kako se bankomat nalazio upravo u toj građevini gdje je PSK kladionica, s tim da i pokazuje te navodi kako se nalazio na jednom od ulaznih vrata. Na pitanje tužiteljici da li je prvi puta tada išla na taj bankomat, odgovara kako jest jer da je to bio bankomat od ZABE, a inače je klijentica RBA banke, a tada je bilo potrebno da podigne novac za potrebe svoje djece. Na pitanje tužiteljici da li je imala svjedoka prilikom pada , odnosno da li joj je netko pomogao da se podigne nakon pada, odgovara kako nije bilo baš nikoga te kako se sama nekako pridigla sa pločnika. Navodi kako se sama odvezla prema kući. Na pitanje tužiteljici zašto nije odmah otišla na hitnu, odgovara kako je u ruci nakon pada osjećala toplinu, bojala se da nije lom ruke, stavljala je hladne obloge pa je mislila da će na taj način to proći, no ruka joj je unatoč tome počela naticati pa ju je uhvatila panika i strahovito ju je boljelo te je onda sutradan ujutro uzela taxi i otišla na hitnu jer nije mogla voziti, a kćer joj je cijelu noć stavljala obloge.

8.1. Sud prihvaća iskaz tužiteljice u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužiteljice nije ničim doveden u sumnju. Tome treba nadodati da je na očevidu održanom dana 23. listopada 2024. tužiteljica pokazala mjesto pada.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatka Šurine, dipl. ing. od 6. studenog 2024. proizlazi da je na očevidu održanom dana 23. listopada 2024. vještak utvrdio da je predmet ove pravne stvari mjesto pada tužiteljice kako je pokazala sama tužiteljica , a koje se nalazi na pješačkom hodniku-nogostupu uz prometnicu [adresa] ispred stambene zgrade kućni broj 27 i 29. Mjesto pada kako je navela tužiteljica nalazi se na nekretnini katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz tromeđu katastarskih čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještak je utvrdio da je u naravi mjesto pada dio [adresa] kojim se osim nogostupa pruža i biciklistička staza, sve što je vidljivo iz foto dokumentacije sa očevida. Tužiteljica je na očevidu pokazala približno mjesto pada na nogostupu uz [adresa] koju je vještak u nalazu označio kao točku "A", a sve kako je vidljivo iz prikaza 1. i 2. nalaza. Vještak je utvrdio da se mjesto pada kako je navela tužiteljica i pokazala na očevidu nalazi na nekretnini kojoj u zemljišnim knjigama odgovara dio zemljišnoknjižne čestice broj 7228 koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u zemljišnoknjižnoj katastarskoj općini [katastarska općina]. Kao vlasnik predmetne nekretnine katastarske čestice broj [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama upisano je - Općenarodna imovina- u 1/1 vlasničkog dijela. Vještak je utvrdio da se mjesto pada kako je navela tužiteljica i pokazala približno na očevidu nalazi na dijelu nekretnine kojoj u evidencijama katastra zemljišta/nekretnina odgovara katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana u posjedovnom listu broj 3392 k. o. [katastarska općina]. Na predmetnoj nekretnini katastarskoj česticom broj [katastarska čestica] u katastru zemljišta/nekretnina kao korisnik upisan je Grad Zagreb u 1/1 dijela. Vještak je utvrdio da se mjesto nezgode kako je navela tužiteljica i pokazala približno na očevidu nalazi na dijelu nekretnine kojoj u evidencijama zemljišne knjige odgovara dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] redni broj 116. U katastarskoj općini [katastarska općina] kao vlasnik predmetne nekretnine zemljišnoknjižne katastarske čestice broj [katastarska čestica], upisano je Općenarodna imovina u 1/1 vlasničkog dijela.

9.1.Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Uzgredno se napominje kako stranke nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje, pri čemu je pisani nalaz sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi.

9.2. Dakle, na temelju provedenog vještačenja kao i uvidom u javno dostupan zemljišnoknjižni izvadak putem Zajedničkog informacijskog sustava za zemljišne knjige i katastar (www.uredjenazemlja.hr) utvrđeno je da je katastarska čestica broj [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina] kao općenarodna imovina bez naznake organa upravljanja, dok je uvidom u javno dostupne podatke utvrđeno da je ona u katastarskom operatu označena kao 4322/1 k. o. [katastarska općina] i upisana u posjedovnom listu broj 3392 k. o. [katastarska općina] u posjedu javno dobro putevi, Zapoljska 1, Zagreb, Hrvatska pa je stoga jasno da zemljišnoknjižno i katastarsko stanje nije usklađeno.

9.3. Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22; dalje u tekstu: ZOC) propisano je kako je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Odredbom čl. 102. st. 2. ZOC propisano je kako se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Obzirom da je u postupku na temelju očevida i vještačenja utvrđeno da je riječ o zemljištu koje se koristi kao dobro u općoj uporabi (nogostupu, odnosno nerazvrstanoj cesti) u kojem bi slučaju ista nekretnina bila u vlasništvu jedinice lokalne samouprave da je katastarsko stanje usklađeno sa zemljišnoknjižnim stanjem, to su imajući u vidu da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu evidentirana kao posjed javno dobro putevi, Zapoljska 1, Zagreb te navedene odredbe ZOC, neosnovani prigovori tuženika da se radi o nekretnini koja nije u njegovom vlasništvu, sve imajući u vidu navedeno te neusklađeno katastarsko i zemljišnoknjižno stanje.

10. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se da je do predmetnog štetnog događaja došlo na oštećenju na nogostupu (pločniku), koje predstavlja javnu prometnu površinu na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima u smislu relevantne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu. Člankom 60. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/18, 110/18, 32/20; dalje ZOKG) propisano je kako su javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Člankom 59. st. 1. toč. 2. ZOKG propisano je kako su komunalna infrastruktura, između ostalog, i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila. Člankom 21. ZOKG propisano je kako su komunalne djelatnosti one djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti (u daljnjem tekstu: komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture) i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: uslužne komunalne djelatnosti). Člankom 22. st. 1. toč. 2. ZOKG propisano je, između ostalog, kako su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Člankom 23. st. 2. ZOKG propisano je kako se pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. Člankom 64. ZOKG propisano je kako je građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim Zakonom ili posebnim zakonom. Prema odredbi čl. 2. toč. 1. alineja 2. Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 14/2019, 24/2019), koja je bila na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja, a koja odredba je sukladna odredbi čl. 60. st. 2. ZOKG, propisano je da su javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima - trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Odredbom čl. 5. st. 1. al. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 18/2013., 16/2014., 25/2015., 2/2017., 7/2018; u daljnjem tekstu: Odluka) propisano je da nerazvrstanu cestu čine:

- cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično). Također, odredbom čl. 2. st. 1. Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 18/13, 16/14, 25/15, 2/17; dalje u tekstu: Odluka) nerazvrstana cesta definirana je kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Grada Zagreba, dok je čl. 4. Odluke određeno da su nerazvrstane ceste, u smislu te odluke:- ceste na području Grada Zagreba koje prestaju biti javne ceste sukladno zakonu kojim se uređuju ceste, a određene su podzakonskim propisom, ceste koje povezuju naselja unutar Grada Zagreba, površine za promet u mirovanju koje se nalaze u sastavu ceste, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, parkirališta i pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, druge ceste na području Grada Zagreba. Člankom 7. Odluke određeno je da Grad Zagreb upravlja nerazvrstanim cestama, dok je čl. 8. Odluke određeno da su poslovi upravljanja nerazvrstanim cestama, u smislu te odluke građenje i rekonstrukciju nerazvrstanih cesta te održavanje nerazvrstanih cesta. Člankom 16. Odluke određeno je da Poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Zagrebačke ceste. Člankom 42. Odluke određeno je da nadzor nad primjenom te Odluke obavljaju komunalni redari.

11. Slijedom navedenog, a s obzirom da se predmetni štetni događaj dogodio na oštećenom nogostupu u [adresa] u [adresa], dakle na području lokalne samouprave tuženika, koji je bio dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti te izvršavati odgovarajući nadzor nad stanjem navedene javne prometne površine u odnosu na njezinu ispravnost za korištenje, odnosno nadzor na nad provedbom poslova održavanja iste od strane Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebačke ceste i to putem u tu svrhu organizirane službe komunalnog redarstva tuženika, sukladno odredbama čl. 42. Odluke o nerazvrstanim cestama, to jasno proizlazi pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za predmetnu štetu. Pritom valja dodati da se tuženik ne može osloboditi svoje odgovornosti pozivajući se na prenošenje ovlasti i poslova održavanja predmetne površine na drugu pravnu osobu, budući se prenošenjem obavljanja predmetne komunalne djelatnosti (održavanja nerazvrstanih cesta) na Zagrebački holding. d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog rada navedene pravne osobe, kao što je prethodno navedeno pa tako se tako tuženik ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u radu iste te posljedično tome odgovara za svu štetu koja nastane ako se nije pridržavao obveze nadzora nad navedenim poslovima, u smislu odredbe čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga su prigovori tuženika glede promašene pasivne legitimacije neosnovani, a neosnovano je i osporavanje postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja te ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika.

12. Sud smatra da tužiteljica nije doprinijela nastanku štete jer ista kao pješak opravdano može očekivati da je nogostup redovito održavan i siguran za promet i kretanje pješaka te je nelogično i neživotno da prilikom hodanja gleda u pod kako bi izbjegao oštećenja, odnosno konkretno u oštećenje na nogostupu za koje bi opravdano mogao očekivati da ga nema, pouzdajući se upravo u to da je nogostup uredno održavan. Tuženik ističe i prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer da je izostalo postupanje koje se očekuje od prosječne osobe . Prigovor isključive krivnje nije osnovan jer niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica neprimjerenim kretanjem uzrokovala štetu koju je pretrpila, a osim toga, tuženikovi navodi da je izostalo postupanje koje se očekuje od prosječne osobe neosnovani su iz razloga jer je nelogično i neživotno da pješak (tužiteljica) prilikom hodanja gleda u pod kako bi izbjegao oštećenja, odnosno konkretno u oštećenje na nogostupu za koje bi opravdano mogao očekivati da ga nema, a povrh toga, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se štetni događaj dogodio po sumraku. Neosnovano je i tuženikovo osporavanje fotografija sačinjenih na licu mjesta budući da fotografije sačinjene na očevidu na licu mjesta pokazuju oštećenja nogostupa kao i fotografije priložene uz tužbu.

13. Radi utvrđivanja osnove i visine štete sud je pročitao medicinsku dokumentaciju, izveo je dokaz saslušanjem tužiteljice te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića od 2. listopada 2025. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila udarac u desnu nadlakticu. Po ozljeđivanju tužiteljice u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru i provedena je fizikalna terapija . Nakon završenog liječenja zaostaju ograničene kretnje desnim ramenom koje su bolne i ograničene u slabijem stupnju, smanjena snaga rotatorne manžete u slabijem stupnju. Drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobila tužiteljica. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 24.8.2023. nalazom traumatologa obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 5 % i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Strah , tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana. Bol jakog intenziteta imala je 2 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 15 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 30 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 10 dana liječenja. U periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).

13.1. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke budući da je isti logičan, objektivan, uvjerljiv te dan u skladu s pravilima znanosti i vještine. Uzgredno se napominje kako stranke nisu istaknule primjedbe na nalaz i mišljenje, pri čemu je pisani nalaz sukladan dokumentaciji koja je pročitana na glavnoj raspravi. Daljnje dokaze sud nije provodio jer je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

14. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka te iskaza tužiteljice, a koji su sukladni pročitanoj medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da je tužiteljica povodom ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpjela fizičke bolove i strah u trajanju i intenzitetu kako je navedeno u nalazu vještaka i naprijed navedeno u presudi te da joj je smanjena životna aktivnost u omjeru od 5 % uslijed čega trpi duševne bolove. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 40 sati.

16. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpjela, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je tužiteljica trpjela i trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti sud smatra da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje temeljem čl. 19. st. 2. ZOO. Obzirom da je utvrđeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom sud smatra da trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade te da se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Prilikom dosuđivanja visine pravične novčane naknade sud je imao u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja (mirovanje, pošteda fizičkih aktivnosti i dr.), kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Također, sud je imao i u vidu opseg smanjenja životne aktivnosti (5 %), pojavne oblike kroz koje se trajne posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (53 godine), njezin preostali životni i radni vijek, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi. Ujedno se ističe kako su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), povišeni su za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (tako i Ustavni sud RH u U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., Žs u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Žs u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024., Žs u Zagrebu Gž-5040/2024-2 od 18. prosinca 2024.).

18. Imajući u vidu gore navedene okolnosti sud smatra da je tužiteljici pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 3.600,00 EUR. Dakle, tužiteljici bi glede pretrpljene neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripadala naknada štete u visini od 3.600,00 EUR. No kako tužiteljica glede tog osnova potražuje iznos od 3.550,00 EUR (ukupno zatraženi iznos od 3.830,00 EUR umanjen za 40 sati pružene tuđe pomoći i njege x 7,00 EUR), to joj je dosuđeno kako je zatražila pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

19. Što se tiče naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, na temelju nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužiteljice, utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 2 sata kroz 10 dana te u trajanju od 1 sat kroz 20 dana te da su istu tužiteljici pružale kćerke. Sud je slobodnom ocjenom u smislu odredbe čl. 223. ZPP utvrdio 6,00 EUR kao cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege tako da je tužiteljica s osnove pružene tuđe pomoći i njege pretrpjela štetu u visini od 240,00 EUR (40 sati x 6,00 EUR) pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude. Za preostali iznos s tog osnova (tužiteljica glede toga potražuje 280,00 EUR za 40 sati tuđe pomoći i njege x 7,00 EUR), tužiteljica je odbijena pa je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

20. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. prosinca 2015. zauzeo pravno shvaćanje da sukladno odredbi čl. 1103. ZOO obveza plaćanja neimovinske štete dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dospijeva istoga dana, ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi ili šteta nije nastupila kasnije. Tužiteljici na dosuđenu neimovinsku štetu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, neovisno o datumu završetka liječenja tužitelja i neovisno o danu presuđenja jer se sve ozljede koje se spominju u medicinskoj dokumentaciji, a koje su detaljno opisane u nalazu i mišljenju vještaka, bile predvidive u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku pa je neimovinska šteta koju tužiteljica potražuje u ovom postupku nastala u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva ili je makar u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva (tako i VSRH Rev-27/2022-2 od 16.11.2022.). Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke. Odredbom čl. 1086. ZOO određeno je da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja sudske odluke pa tako tužiteljici na dosuđenu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu pripadaju zatezne kamate za razdoblje od presuđenja pa do isplate (tako i VSRH u Rev 702/2022 od 6.7.2022.). Stoga je valjalo tuženiku naložiti da tužiteljici prema odredbi čl. 1086. ZOO na dosuđeni iznos od 240,00 EUR isplati zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (23. travnja 2026.) do isplate (toč. II. izreke). Slijedom navedenog, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na iznos 240,00 EUR za razdoblje od 4. kolovoza 2023. do 23. travnja 2026. (točka IV. izreke). Pritom se napominje kako u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje u tekstu: ZOOP) jer se ne radi o šteti u prometnoj nesreći.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tužitelj ici je priznat trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 27.03.2024., 29.11.2024., 13.06.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 3.09.2024., 10.04.2025., 11.03.2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište, trošak zastupanja na očevidu održanom 23.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife). Priznat joj je i trošak sastavljanja podneska od 23.10.2024. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ne više od 25 bodova. Priznat joj je i trošak sastavljanja podneska od 14.10.2025. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno ne više od 25 bodova, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku, budući da istim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev pa se dakle ne radi o obrazloženom podnesku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje navedenog podneska tužiteljica je odbijena. Za svaku navedenu radnju tužiteljici je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,23 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 84,75 EUR, trošak uplate predujma za provođenje geodetskog vještačenja u iznosu od 170,00 EUR (ostatak će tužiteljici biti vraćen, obzirom da iznos od 30,00 EUR nije utrošen), trošak uplate predujma za izlazak sudske komisije na lice mjesta u iznosu od 49,48 EUR trošak uplate predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

21.1. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 30.4.2024. i 12.11.2025. kojima požuruje sud u postupanju jer ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 13.9.2024., 22.4.2025. i 17.10.2025. kojim ista izvještava sud kako je uplatila predujam, odnosno razliku predujma za vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 20.9.2024. kojim izvješćuje sud da zbog poslovnih obveza nije u mogućnosti pristupiti na očevid pa predlaže odgoditi očevid za drugi termin jer trošak takvog podneska, odnosno trošak sastavljanja podneska kojim se predlaže odgađanje očevida zbog tužiteljičinih poslovnih obveza ne može ići na trošak ovdje tuženika. Nije joj priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude jer na to ročište nije pristupila. Stoga je odlučeno kao u toč . VI. izreke ove presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 84,75 EUR

2. tuženiku