Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

K-342/2013-155

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku u vijeću tog suda sastavljenog od suca Domagoja Lovrića kao predsjednika vijeća te članova vijeća- sudaca porotnika Zvonka Dragaša i Ivice Horžića uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MT zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25, 136/25 i 136/25 – dalje u tekstu: KZ/11), kažnjivo po članku 247.stavak 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje u tekstu: ODO Sisak) broj K-DO-404/2011 , KPO-DO-22/11 od 30. prosinca 2016. godine činjenično i u pravnoj kvalifikaciji te opisu djela izmijenjenoj podneskom od 30. prosinca 2016. te izmijenjene na raspravi 23. travnja 2026. godine, istoga dana u prisutnosti zamjenice ODO Sisak Milke Salijeve Samac, branitelja okrivljenika Ivana Borića, odvjetnika iz Siska te vještaka Vlatka Panjkovića, a u odsutnosti uredno obaviještenog predstavnika pravne oštećene osobe BOMAX d.o.o. u stečaju, javno, istoga dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Okrivljenik MT sin M i AT, djevojački A, rođen u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1961., Č, državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar, nezaposlen, ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 4000 do 5000 kn, sa završenom srednjom školom, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, otac jednog djeteta, starosti 24 godine, nema vojnog čina, nije odlikovan, u tijeku je kazneni postupak kod Županijskog suda u Zagrebu, ne zna broj spisa i radi kojeg kaznenog djela, nije vlasnik nekretnina niti pokretnina.

k r i v  j e

što je :

dana 27. siječnja 2011. u Sisku kao direktor trgovačkog društva ATMARAMA d.o.o. Zagreb, u nakani da za svoje trgovačko društvo pribavi nepripadnu materijalnu korist, Ugovorom o kupoprodaji broj : 01/2011 s trgovačkom društvom BOMEX EXPORT – IMPORT d.o.o. dogovorio isporuku 1000 tona betonskog željeza, hladno udubljenog čelika, armaturne mreže, toplovaljane žice, toplovaljanih i hladno valjanih limova, a kao osiguranje plaćanja predao dvije bjanko zadužnice od 24. siječnja 2011. na iznos od ukupno 1.000.000,00 kuna te narudžbenicom broj 2001/2011 od 8. veljače 2011 . naručio ugovorenu robu, znajući da na računu trgovačkog društva ATMARAMA d.o.o. nema dovoljno novca za plaćanje, zbog nedovoljnog mjesečnog priljeva gotovine na račun, da bi potom dana 10. veljače 2011. uplatio dio vrijednosti naručene robe u iznosu od 101.717,50 kuna, lažno se obvezujući preostali iznos od 444.163,88 kuna platiti u roku od 60 dana od isporuke do 17. i 18. travnja 2011., da bi potom narudžbenicom od 2. ožujka 2011. zatražio dodatnu isporuku te je prodavatelj , vjerujući da će sva naručena roba biti plaćena, 11. i 14. ožujka 2011., njegovog trgovačkom društvu isporučio ugovorene robe u vrijednosti od 523.926,32 kune, uz rok plaćanja od 60 dana od isporuke, iako je kao direktor društva u vrijeme naručivanja i isporuke znao da na računu društva neće biti novca za plaćanje preuzete robe u ukupnom iznosu od 968.090.20 kuna, zbog ranije preuzetih financijskih obveza i nedovoljnog salda na računu, nakon čega je tijekom mjeseca ožujak i travnja 2011. kupljenu robu prodao za iznos od 1.120.967,50 kuna, a u vrijeme dospijeća plaćanja računa odnosno slanja zadužnica na naplatu, u vremenu od 17. travnja do 14. svibnja 2011, sa žiro računa nije bilo moguće podmiriti dospjele obveze, zbog blokade računa od 12. svibnja 2011., radi čega dug od 968.090.20 kuna nije podmiren, čime je za trgovačko društvo ATMARAMA d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 968.090,20 kuna u protuvrijednosti od 128.487,65 eura, oštetivši za isti iznos trgovačko društvo BOMEX EXPORT-IMPORT d.o.o.,

II/ dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludi i održava ga u zabludi i time ga navede da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,

III/ čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11.,

IV/ te se na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 okrivljeni MT

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (četiri) GODINE

V/ Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 , 36/24, 72/25 i 13/26- dalje: ZKP) oštećenima stečajnoj masi iza BOMEX EXPORT-IMPORT d.o.o. u stečaju, Ulica Milana Amruša 8, Zagreb, OIB: 85327116303 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 128.487,65 eura. Nalaže se okrivljenom MT OIB: [osobni identifikacijski broj] da oštećenim stečajnoj masi iza BOMEX EXPORT-IMPORT d.o.o. u stečaju, Ulica Milana Amruša 8, Zagreb, OIB: 85327116303 u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 128.487,65 eura na račun otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. IBAN: [broj bankovnog računa] , sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 15.03.2011.

VI/ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 8. ZKP.

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO Sisak broj KPO-DO-22/2011, K-DO-404/2011 od 24. lipnja 2013. godine, koja je izmijenjena podneskom ODO Sisak od 30. prosinca 2016., te na raspravi održanoj pred ovim sudom dana 23. travnja 2026. godine u činjeničnom opisu optužnice te pravnoj kvalifikaciji i opisu djela okrivljenom MT stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano u članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.1. Prvotno je okrivljeniku bilo stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. i 2. („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03., 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje: KZ/97), no kako je optužnicom predmetno kazneno djelo počinjeno i kvalificirano kao kazneno djelo u vrijeme važenja tadašnjeg Kaznenog zakona kao djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zloporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisao u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97 i kažnjivo po članku 293. stavak 2. KZ/97, valja reći da isto ima pravni kontinuitet u članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11.

1.2. Prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. broj Su-IV k-4/2012-57 o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenih djela, a koje je prihvaćeno i u članku 87. stavku 29. Zakona i izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 22. svibnja 2015. (,,Narodne novine“ broj 56/15.), zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“, odnosno „znatna šteta“ kod kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. KZ/11. postoji kada vrijednost imovinske koristi odnosno štete prelazi 60.000,00 kuna. Upravo ta činjenica to kazneno djelo čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/97. za koje je prema ranijem pravnom shvaćanju ovoga suda od 24. studenoga 1997. vrijednost „znatne imovinske koristi“ postojala kada vrijednost te imovinske koristi prelazi iznos od 30.000,00 kuna. Kako je, dakle, povišen imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, to je KZ/11 za optuženika blaži od KZ/97 i to usprkos propisanom većem posebnom maksimumu od deset godina. Pri tome je vijeće prilikom odmjeravanja kazne za to kazneno djelo vezano ranije propisanim posebnim maksimumom od 8 godina. Slijedom ovog stava, vijeće je u konkretnom postupku primijenilo novi Kazneni zakon, odnosno odredbe članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11.

1.3. Vijeće je rješenjem od 8.siječnja 2016. obustavilo kazneni postupak u odnosu na 2.okrivljeno trgovačko društvo ATMARAMA d.o.o. Zagreb, u smislu odredbe članka 199. ZKP, obzirom je uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu utvrdilo da je isto društvo brisano, a da nema pravnog slijednika.

2. Opunomoćenik oštećenika stečajna masa iza BOMEX EXPORT-IMPORT d.o.o. u stečaju, postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 128.487,65 eura.

3. Vijeće je dana 23. travnja 2024. godine donijelo rješenje kojim je odlučeno da će se okrivljenom MT suditi u odsutnosti, obzirom je isti tijekom postupka postao nedostupan tijelima vlasti i prema operativnim informacijama napustio područje Republike Hrvatske (dalje u tekstu: RH), a njegovu prisutnost sud nije uspio osigurati prvo tjeralicom koja je raspisana 18. lipnja 2020., potom međunarodnom potragom koja je raspisana 20. ožujka 2021., pa niti Europskim uhidbenim nalogom koji je raspisan dana 13. travnja 2022. Naime, vijeće prilikom donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti još jednom pozvalo okrivljenik na sjednicu, a kako je dostava bila neuredna izvršena je terenska provjera adrese okrivljenika po policiji kojom je utvrđeno da je posljednja adresa okrivljenika bila [adresa], s koje se okrivljenik iselio u listopadu 2019. godine u Bosnu i Hercegovinu (dalje u tekstu: BiH), nakon čega se okrivljeniku gubi svaki trag. Činjenica koja podupire tvrdnju da je okrivljenik u bijegu proizlazi iz kaznene evidencije iz koje se može zaključiti da je isti već osuđen bezuvjetnom kaznom zatvora od 3 godine u drugom kaznenom predmetu, te je očito upoznat da mu prijeti izvršenje iste kazne, kao i suđenje u ovom predmetu sa kojim je upoznat obzirom je uredno primio pouku o pravima i bio prisutan na dvije rasprave u ranijem tijeku postupka. Stoga je vijeće zaključilo da postoji velika vjerojatnost da okrivljenik u narednom razdoblju neće postat i dostupan tijelima vlasti RH, a kako su poduzete sve zakonom propisane radnje da se dođe do okrivljenika, ali bez uspjeha, obzirom na protek vremena bilo je svrhovito da se rasprava provede u odsutnosti nedostupnog okrivljenika. Kako bi se osigurala zakonita i pravična obrana okrivljenika, istome je postavljen branitelj po službenoj dužnosti.

4. Tijekom postupka pročitan je zapisnik o ispitivanju okrivljenog MT od 6. prosinca 2012., te je utvrđeno kako se okrivljenik u iskazu koji je tog dana trebao dati pred ODO Sisak branio šutnjom i nije iskazivo. Tijekom ranijeg tijeka postupka, prije nego je postao nedostupan, okrivljenik se očitovao o krivnji i iskazao da se ne smatra krivim za kazno djelo za koje ga se tereti optužnicom.

4.1. Postavljeni branitelj po službenoj dužnosti okrivljeniku obzirom da mu se sudi u odsutnosti, se očitovao o krivnji okrivljenika na način da se isti ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 6. prosinca 2012. godine kojeg je dao pred ODO Sisak iz kojeg je utvrđeno da se okrivljenik tada branio šutnjom, te je izvršen uvid i pročitani su imovinskopravni zahtjev oštećenika BOMEX EXPORT-IMPORT d.o.o u stečaju od 23.svibnja 2025. godine, rješenje Trgovačkog suda u Sisku od 16. lipnja 2009., podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra od 18. lipnja 2009., požurnica za očitovanje-FINA Služba prisilne naplate od 11. svibnja 2011., dostava zadužnice-aktiviranje prisilne naplate FINA od 28. travnja 2011., bjanko zadužnica ATMARAMA d.o.o. od 24. siječnja 2011., fakturiranje i naplata realizacije sa ATMARAMA d.o.o. prema ugovornoj dinamici od 30. ožujka 2011., ugovor o prodaji broj 01/011 između ATMARAMA d.o.o. i BOMEX - EXPORT IMPORT d.o.o. od 27.siječnja 2011., račun R1 broj 01/11 od 14.ožujka 2011. na iznos od 121.020,39 kuna, otpremnica broj 021/11 od 14. ožujka 2010. na iznos od 23.720 kn, račun R1 broj 020/11 od 14.ožujka 2011. na iznos od 124.776,61 kunu, otpremnica broj 020/11 od 14. ožujka 2010. na iznos od 24.240 kg, račun R1 broj 019/11 od 14.ožujka 2011. na iznos od 139.064,66 kuna, otpremnica broj 019/11 od 14.ožujka 2010. na iznos od 24.210 kg, račun R1 broj 108/11 od 11. ožujka 2011. na iznos od 139.064,66 kuna, otpremnica broj 108 /11 od 11. ožujka 2010. na iznos od 24.210 kg, narudžbenica broj 2004/2011 od 2. ožujka 2011., dopis MT od 2. ožujka 2011. račun R1 broj 013/11 od 18. veljače 2011. na iznos od 132.961.03 kuna, otpremnica broj 013/11 od 18. veljače 2010. na iznos od 24.680 kg, račun R1 broj 012/11 od 18.veljače 2011. na iznos od 135.223,74 kune, otpremnica broj 012/11 od 18.veljače 2010. na iznos od 25.100 kg, račun R1 broj 010/11 od 17. veljače 2011 na iznos od 138.348,43 kuna, otpremnica broj 010/11 od 17.veljače 2010. na iznos od 25.680 kg, račun R1 broj 011/11 od 17. veljače 2011. na iznos od 139.348,18 kuna, otpremnica broj 011/11 od 17.veljače 2010. na iznos od 25.120 kg, predračun broj 003/10 od 8. veljače 2010. na iznos od 101.717,50 kuna, narudžbenica broj 2001/2011 od 8. veljače 2011., ponuda broj 005/10 od 7.veljače 2011 na iznos od 442.250,00 kuna, ponuda broj 001/10 od 19.siječnja 2011. na iznos od 315.000,00 kuna, račun - otpremnica broj R1 08-2011 od 9.ožujka 2011 na iznos od 142.935,26 kuna, račun- otpremnica broj R1 09-2011 od 10.ožujka 2011. na iznos od 46.315,58 kuna, račun- otpremnica broj R1-10-2011 na iznos od 141.984,53 kuna, račun-otpremnica broj R1- 12-2011 od 23.ožujka 2011. na iznos od 39.609,08 kuna, račun otpremnica brojR1 -13- 2011 od 25.ožujka 2011. na iznos od 146.017,89 kuna, račun otpremnica broj R1 14- 2011 od 29.ožujka 2011. na iznos od 146.107,89 kuna, račun otpremnica R1-15-2011 od 1. travnja 2011. na iznos od 31.015,44 kuna, račun otpremnica broj R1 - 16-2011 od 6. travnja 2011 na iznos od 127.071,41 kuna, podaci o solventnosti Privredne banke Zagreb na dan 19. siječnja i 24. siječnja 2011 , izvadak iz sudskog registra za 2 okrivljeno TD ATMARAMA d.o.o. TD Zagreb od 24. travnja 2012. , podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16. svibnja 2012. , dopis BOMEX EXPORT IMPORT d.o.o. od 21. svibnja 2012. -dostava dokumentacije s prilozima, dopis Privredne banke Zagreb od 28. kolovoza 2012. s prilozima, dopis FINA Zagreb od 16.listopada 2012. s prilozima, dopis FINA od 27.prosinca 2017. kojim se dostavljaju podaci o poslovnom subjektu ATMARAMA d.o.o., nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Vesne Andrijašević od 17. travnja 2013., dopis FINA Sektora poslovne breže od 21. ožujka 2025. sa Očevidnikom svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, knjigovodstveno vještačenje po vještaku Vlasti Panjković, te dopuna nalaza i mišljenja, dopis Porezne uprave Područni ured Zagreb, Ispostava Novi Zagreb od 20.ožujka 2019. sa prilozima, te nalaz i mišljenje vještaka Vlatka Panjkovića od 15. travnja 2026.

5.1. Sud je u postupku ispitao svjedoke i to ČT, VT, RT,a te vještakinju Vlastu Panjković i Vlatka Panjkovića, a na kraju je izvršen uvid u izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, vijeće je nedvojbeno utvrdilo da je okrivljenik MT, postupajući kao direktor trgovačkog društva ATMARAMA d.o.o., stupio u poslovni odnos s oštećenim trgovačkim društvom BOMEX EXPORT-IMPORT d.o.o. i i svojim radnjama ostvario sa subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11, upravo na način opisan u činjeničnom dijelu optužnice.

6.1. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja, sadržaj iskaza svjedoka i vještaka, sadržaj provedenih vještačenja i ostalih materijalnih dokaza vijeće nije prepisivalo u presudu, već će u nastavku obrazloženja radi preglednosti odluke navesti i istaknuti ključni dijelovi iskaza i rezultata vještačenja u odnosu sa obranom i ostalim materijalnim dokazima.

7. Svoje zaključak vijeće ne temelji samo na činjenici da okrivljenik dug oštećeniku kasnije nije platio, jer samo neispunjenje ugovorne obveze samo po sebi ne predstavlja kazneno djelo, već na ukupnosti svih okolnosti koje su prethodile sklapanju ugovora, načinu preuzimanja robe, daljnjoj prodaji robe, financijskom stanju društva ATMARAMA d.o.o., neuspjeloj naplati putem zadužnica, te ponašanju okrivljenika nakon dospijeća obveza.

8. Iz ugovora o kupoprodaji, narudžbenica, računa i otpremnica proizlazi da je oštećeno društvo isporučilo društvu okrivljenika robu znatne vrijednosti, i to najprije temeljem narudžbenice od 8. veljače 2011., a potom i dodatnom narudžbom od 2. ožujka 2011. Pritom je okrivljenik uplatio samo manji dio cijene u iznosu od 101.717,50 kuna, čime je kod oštećenika dodatno učvrstio uvjerenje da se radi o urednom poslovnom odnosu, dok preostali iznos nije podmirio ni nakon dospijeća, niti nakon pokušaja naplate putem zadužnica.

9. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ČT i VT jer su u odlučnim činjenicama međusobno suglasni, logični i potvrđeni materijalnom dokumentacijom. Svjedoci su jasno opisali nastanak poslovnog odnosa, isporuku robe okrivljeniku, okolnost da je druga isporuka uslijedila dok još nije dospjela obveza plaćanja prve isporuke, te činjenicu da se nakon dospijeća računa dug nije mogao naplatiti. Okolnost da se svjedoci na kasnijim raspravama, zbog proteka vremena, nisu mogli prisjetiti svih detalja ne umanjuje vjerodostojnost njihovih iskaza, jer su ostali kod ranijih iskaza danih vremenski bliže događaju.

10. Posebno je značajan iskaz svjedoka ČT, koji je pojasnio da je prva isporuka bila 17. i 18. veljače 2011., s rokom plaćanja od 60 dana, dok je druga isporuka uslijedila 11. i 14. ožujka 2011., također uz rok plaćanja od 60 dana. Time je otklonjen eventualni prigovor da je oštećenik nepažljivo nastavio isporučivati robu i nakon dospijeća prvih računa, jer u vrijeme druge isporuke obveza iz prve isporuke još nije dospjela.

11. Svjedok VT potvrdio je da je roba stvarno isporučena, da je okrivljenik bio prisutan prilikom prve isporuke, te da je roba istovarena na lokaciji koju je koristila ATMARAMA d.o.o. Njegov iskaz je važan jer potvrđuje ne samo faktičnu isporuku robe, nego i povezanost okrivljenika s preuzimanjem robe, čime se otklanja obrambeni navod da nije jasno kome je roba neposredno predana.

12. Obrana je isticala da nije dokazano postojanje prijevarne namjere jer je društvo ATMARAMA d.o.o. u vrijeme sklapanja posla formalno bilo solventno i jer su predane bjanko zadužnice. Međutim, vijeće takvu obranu nije prihvatilo. Sama činjenica da račun u određenom trenutku nije bio blokiran, ne znači da je društvo imalo stvarnu sposobnost podmiriti obvezu u ugovorenom roku, osobito kada se uzmu u obzir ukupne financijske obveze društva, nedovoljan priljev sredstava, kasnija blokada računa.

13. Predaja bjanko zadužnica također ne isključuje prijevarnu namjeru. Naprotiv, u konkretnim okolnostima ona predstavlja sredstvo stvaranja povjerenja kod prodavatelja, jer je okrivljenik time oštećeniku dao privid osiguranja naplate, iako je već tada znao za stvarno financijsko stanje svojeg društva i rizik da se zadužnice neće moći naplatiti. Da su zadužnice bile stvarno i učinkovito sredstvo namirenja, oštećenik bi se po njima mogao naplatiti, što se nije dogodilo.

14. Vijeće je posebnu pozornost posvetio nalazu i mišljenju financijske vještakinje te njegovoj dopuni, koje je u cijelosti prihvatio kao stručne, objektivne i izrađene na temelju raspoložive financijske i poslovne dokumentacije. Iz nalaza proizlazi da je trgovačko društvo ATMARAMA d.o.o. u relevantnom razdoblju imalo određeni promet po žiro računu, međutim sama činjenica postojanja prometa ne znači i postojanje stvarne likvidnosti niti sposobnosti podmirenja konkretnih obveza, osobito imajući u vidu ukupno financijsko stanje društva i dinamiku njegovih obveza.

15. Vještakinja je utvrdila da je u razdoblju od 1. siječnja do 30. travnja 2011. s računa društva ATMARAMA d.o.o. ukupno isplaćeno 2.029.055,86 kuna, od čega čak 1.864.742,20 kuna u gotovini, odnosno približno 92% svih isplata. Takav omjer gotovinskih isplata u odnosu na ukupne isplate predstavlja iznimno visok udio koji odstupa od uobičajenog poslovanja trgovačkih društava, te upućuje na netransparentno raspolaganje novčanim sredstvima. Pritom, zbog nedostatka poslovnih knjiga i vjerodostojne dokumentacije, nije bilo moguće utvrditi u koje svrhe je navedena gotovina utrošena niti je li ista korištena za redovno poslovanje društva ili za podmirenje obveza prema vjerovnicima.

15.1. Iz nalaza nadalje proizlazi da društvo ATMARAMA d.o.o. u vrijeme preuzimanja obveza prema oštećeniku nije raspolagalo stabilnim i dostatnim novčanim priljevom koji bi omogućio uredno podmirenje obveza u ugovorenim rokovima, osobito uzimajući u obzir već postojeće financijske obveze društva. Upravo takvo financijsko stanje, promatrano u cjelini ukazuje da je okrivljenik kao odgovorna osoba morao biti svjestan da društvo neće moći podmiriti obveze prema oštećeniku.

15.2. Vijeće je posebno cijenilo okolnost da nije bilo moguće izvršiti cjelovitu financijsku analizu poslovanja društva ATMARAMA d.o.o. zbog nedostatka poslovnih knjiga i dokumentacije, međutim navedena okolnost ne ide u korist okrivljenika. Naime, upravo je okrivljenik kao direktor društva bio dužan osigurati uredno vođenje i čuvanje poslovne dokumentacije. Stoga se ne može uspješno pozivati na nedostatak dokumentacije kao razlog za osporavanje zaključaka koji proizlaze iz raspoložive dokumentacije i utvrđenja vještaka.

15.3. Vijeće je prihvatilo i dopunu nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu je imao u vidu da stranke na iste nisu imale primjedbi niti su predlagale dodatna pojašnjenja, slijedom čega sud nije našao razloga sumnjati u pravilnost i potpunost vještačenja. Zaključci vještaka u bitnome potvrđuju da je društvo ATMARAMA d.o.o. poslovalo na način koji nije osiguravao uredno podmirenje obveza prema vjerovnicima , te da su novčana sredstva bila korištena na način koji nije transparentno dokumentiran.

15.4. Ključna okolnost za postojanje prijevarne namjere jest činjenica da je roba koju je okrivljenik preuzeo od oštećenika dalje prodana za iznos od 1.120.967,50 kuna, dok oštećeniku, unatoč tome, nije plaćen iznos od 968.090,20 kuna. Takvo postupanje pokazuje da predmetna roba nije ostala neprodana, niti da je nemogućnost plaćanja posljedica pukog poslovnog neuspjeha, već da je društvo okrivljenika ostvarilo korist raspolaganjem robom oštećenika, dok je oštećenik ostao bez robe i bez plaćanja.

15.5. Neosnovan je i prigovor obrane da bi se eventualno radilo samo o povredi obveze vođenja poslovnih knjiga. Predmet ovog postupka nije samo pitanje urednosti poslovnih knjiga, nego ukupno postupanje okrivljenika: stvaranje povjerenja kod prodavatelja, djelomična uplata, predaja zadužnica, naručivanje dodatne robe prije dospijeća prve obveze, daljnja prodaja robe, izostanak plaćanja i nemogućnost naplate po zadužnicama. Te okolnosti nadilaze okvir knjigovodstvenog prekršaja ili formalnog propusta u poslovanju.

16. Zaključno vijeće smatra da je okrivljenik lažnim prikazivanjem i prikrivanjem odlučnih činjenica doveo oštećeno društvo u zabludu glede njegove stvarne namjere jer okrivljenik očito nije imao cilj poslovati sa društvo oštećenika već ga dovesti i održavati u zabludi kako bi se imovinski okoristio. Lažno prikazivanje sastojalo se u stvaranju dojma da će isporučena roba biti plaćena u ugovorenom roku, dok se prikrivanje sastojalo u prešućivanju stvarnog financijskog stanja društva, ranijih obveza, nedovoljnog priljeva sredstava i realne nemogućnosti podmirenja preuzete obveze. Oštećeno društvo je upravo zbog takve zablude isporučilo robu okrivljenikovu društvu. Da je oštećenik znao za stvarno stanje društva ATMARAMA d.o.o. i za okolnost da roba neće biti plaćena u ugovorenom roku, očito je da robu ne bi isporučio, osobito ne u vrijednosti koja je gotovo dosezala milijun kuna. Time je ostvarena uzročna veza između prijevarnog postupanja okrivljenika i nastale štete.

17. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela, vijeće nalazi da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom (dolus directus). Naime, kao direktor trgovačkog društva bio je upoznat s financijskim stanjem društva, postojećim obvezama i nedostatnim priljevom novčanih sredstava, te je bio svjestan da društvo neće moći podmiriti obvezu plaćanja preuzete robe u ugovorenom roku. Unatoč tome, okrivljenik je svjesno stupio u poslovni odnos s oštećenikom, naručio robu i preuzeo je, pri čemu je kod oštećenika stvorio i održavao uvjerenje da će obveza biti uredno ispunjena. Takvo postupanje pokazuje da je okrivljenik ne samo bio svjestan svih obilježja kaznenog djela, već je i htio njihovo ostvarenje, odnosno bio je svjestan da će uslijed njegovog postupanja oštećenik biti doveden u zabludu i pretrpjeti imovinsku štetu, što je i prihvatio kao svoju posljedicu.

18. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, u smislu članka 47. KZ/11. Kao otegotno sud je cijenio visinu prouzročene štete od 968.090,20 kn (128.487,65 EUR) koja višestruko premašuje prag znatne štete. Šteta je imala destruktivne poslovne posljedice za društvo oštećenika jer je dovela do otvaranja stečajnog postupka nad tim društvom, što svjedok ČT izrijekom potvrđuje. Činjenica da je okrivljenik kazneno djelo počinio kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, narušeno povjerenje u sigurnost pravnog prometa i uredno gospodarsko poslovanje, a cijenjena je i okolnost kao šteta oštećeniku do danas nije naknađena. Nadalje, sud je imao u vidu način počinjenja djela, koji ukazuje na plansko i promišljeno postupanje okrivljenika kroz više uzastopnih radnji (sklapanje ugovora, djelomična uplata radi stvaranja povjerenja, naručivanje dodatne robe i njezina daljnja prodaja bez plaćanja), te kasniji bijeg okrivljenika u BiH sa očitim ciljem izbjegavanja odgovornosti i posljedica počinjenog kaznenog djela. Vijeće je kao izrazito otegotnu okolnost cijenilo dosadašnju višestruku osuđivanost okrivljenika. Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik već ranije pravomoćno osuđivan za kaznena djela krivotvorenja isprave, prijevare, kao i prijevare u gospodarskom poslovanju, te zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i utaje poreza, a za istaknuti je kako mu je Županijski sud u Zagrebu u predmetu broj K-54/15 presudom od 07.06.2018. koja je postala pravomoćna 13.02.2019. osudio na kaznu bezuvjetnog zatvora u trajanju od 3 godine radi djela iz članka 246. st. 2. KZ/11 - Zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju i djela iz članka 256. st. 3. KZ/11 - Utaja poreza ili carine. Navedena osuđivanost, osobito za istovrsna i srodna kaznena djela iz područja imovinskog i gospodarskog kriminaliteta, ukazuje na izraženu sklonost okrivljenika takvom protupravnom ponašanju, te na činjenicu da ranije izrečene kaznenopravne sankcije, uključujući i uvjetne osude, očito nisu ostvarile svoju svrhu.

18.1. Iznimno dugo trajanje ovog kaznenog postupka koji traje od 2011. godine, dakle više od 15 godina, vijeće nije cijenio osobito olakotnim. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, protek vremena se obično cijeni olakotnim, međutim ključno je naglasiti da duljina ovog postupka nije prouzrokovana ponašanjem suda ili drugim pravosudnih tijela, već u velikoj mjeri ponašanjem samog okrivljenika — bijegom u BiH, izbjegavanjem dostave i raspisanom potragom. Sud je okrivljeniku presudio u odsutnosti upravo zbog toga što se namjerno izbjegavao dostupnosti organima pravde.

18.2. Olakotnim je vijeće cijenilo u manjoj mjeri osobne i obiteljske prilike, obzirom iz posljednjih dostupnih podataka okrivljenik je nezaposlen, bez imovine, otac jednog punoljetnog djeteta. Ove okolnosti imaju ograničenu olakotnu vrijednost u predmetu s prijevarnim obilježjima, te zbog činjenice da vijeće ove podatke crpi isključivo iz kazivanja okrivljenika.

18.3. Vijeće stoga zaključuje da kod okrivljenika nije došlo do potrebne specijalne prevencije, odnosno da dosadašnje sankcije nisu utjecale na njega da uskladi svoje ponašanje s pravnim poretkom, već je nastavio činiti kaznena djela iste ili slične vrste. Upravo ta okolnost u znatnoj mjeri povećava stupanj njegove krivnje i opravdava izricanje strože kazne, imajući u vidu i potrebu zaštite pravnog prometa i povjerenja u sigurnost gospodarskih odnosa, koje je ovakvim postupanjem okrivljenika ozbiljno narušeno.

18.4. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, vijeće nalazi da se svrha kažnjavanja ne bi mogla ostvariti blažom kaznom niti primjenom uvjetne osude ili druge blaže kaznenopravne sankcije. Izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 godine predstavlja nužnu i pravednu mjeru društvene reakcije za počinjeno kazneno djelo, te je primjerena stupnju krivnje okrivljenika i težini posljedica njegovog postupanja. Kazna zatvora u trajanju od 4 godine odmjerena je unutar zakonskog raspona koji je za ovaj predmet relevantan (1 do 8 godina, vezan gornjim maksimumom čl. 293. st. 2. KZ/97) i odgovara sredini raspona . Tako izrečena osuda ima i opće preventivni karakter jer šalje poruku svima u društvu da je kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju ozbiljno kazneno djelo koje se kažnjava bezuvjetnim zatvorom.

19. Vijeće je na temelju članka 158. stavak 2. ZKP oštećeniku stečajnoj masi iza BOMEX EXPORT-IMPORT d.o.o. u stečaju, dosudilo imovinskopravni zahtjev u iznosu od 128.487,65 eura, koji odgovara prouzročenoj šteti, koju će okrivljenik biti dužan naknaditi u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

20. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP, vijeće je okrivljenika je oslobodilo plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 8. ZKP , a troškovi se sastoje u najvećem dijelu od troškova branitelja po službenoj dužnosti i troškova provedenih vještačenja, koji će pasti na teret proračuna RH. Okrivljenik je prema posljednjim saznanjima ovoga vijeća osoba bez posla, primanja i imovine i očito nije u mogućnosti naknaditi troškove postupka, a osim toga odsutan je u bijegu i nalazi se najvjerojatnije na području BiH, za koju je opće poznato da ne izručuje svoje državljane u RH, pa je bilo svrhovito i opravdano donijeti ovakvu odluku o trošku.

U Sisku, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Lovrić

Dostaviti:

1. ODO Sisak na broj K-DO-404/2011 , KPO-DO-22/11

2. branitelj odvjetnik Ivan Borić

3. Opunomoćenik oštećenika, stečajni upravitelj Marko Fak