Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-88/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja IF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 7. travnja 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 23. travnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 21. ožujka 2006. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, kojim korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, te da isti ne proizvodi pravni učinak.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 21. ožujka 2006. sklopljen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da iste ne proizvode pravne učinke.

III. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ŠF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 496,42 € (četristodevedesetšesteuraičetrdeset- dvacenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 44,16 € od 01.04.2008.,

- 60,80 € od 01.07.2008.,

- 57,00 € od 01.10.2008.,

- 57,52 € od 01.01.2009.,

- 51,71 € od 01.04.2009.,

- 45,63 € od 01.07.2009.,

- 41,34 € od 01.10.2009.,

- 36,69 € od 01.01.2010.,

- 31,30 € od 01.04.2010.,

- 27,32 € od 01.07.2010.,

- 21,07 € od 01.10.2010.,

- 15,09 € od 01.01.2011.,

- 6,79 € od 01.04.2011., po stopi od 14 % godišnje do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.01.2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.808,03 € (tisućuosamstoosameuraitricenta) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 23. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.812,50 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom (pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek) zaključio dana 21.03.2006. Ugovor o kreditu br. 5140460457- 62000147023/2006 koji je potvrđen 27.3.2006. od strane javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova pod br. OU-87/2006, kojim mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 64.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 5 godina kroz otplatu u kvartalnim anuitetima te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se s početnih 6,50 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na njegovu štetu.

1.1. Navodi da mu tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50 % u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

1.2. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je ugradio i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije ga kao trgovac u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

1.3. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu. Smatra da su navedene odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/3, dalje: ZZP) te čl. 96. i 97. ZZP/07 koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tako i za vrijeme njegovog izvršavanja s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi poziva se na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.

1.4. Budući da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom koju mu tuženik odbija dati, nije mogao precizirati svoje potraživanje koje će naknadno odrediti nakon pribave dokumentacije i provedenog vještačenja.

1.5. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. studenog 2019. i tijekom postupka u cijelosti prijepori osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući kako tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača (ZZP/03) iz kojeg razloga se predmetni zakon ne može primijeniti na pravni odnos između tužitelja i tuženika jer je u čl. 3. ZZP/03 izričito navedeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužitelj je sklopio ugovor o kreditu kao poljoprivrednik u svrhu kupnje poljoprivredne mehanizacije za obavljanje njegove poduzetničke djelatnosti te se na ovaj pravni odnos ne može primijeniti sudska praksa radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

2.1. Navodi da je u potpunosti poštovao sve odredbe prava zaštite potrošača kao i postupao sukladno važećem Zakonu o bankama kao i Zakonu o kreditnim institucijama. Stoga smatra da mu se ne može na teret stavljati navodno ugovaranje ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

2.2. U odnosu na valutnu klauzulu u CHF, osporava sve navede tužitelja jer su isti paušalni, a posebice navode tužitelja da prilikom ugovaranja kredita nije upozoravan na valutni rizik. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je mogao procijeniti kretanje tečaja CHF u idućih 7,5 godina.

2.3. Ističe prigovor zastare eventualnih potraživanja tužitelja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj je u podnesku od 20. veljače 2020. postavio sukladno odredbi čl. 187 st. 3. i 4. ZPP deklaratorni tužbeni zahtjev opisan kao pod st. I. i II. izreke presude.

4. Tužitelj je podneskom od 26. veljače 2020. u odnosu na pismeni odgovor na tužbu tuženika prihvatio prigovor tuženika da nije potrošač u smislu čl. 3. ZZP/03 ali smatra da se činjenice utvrđene u kolektivnoj presudi ne mogu ignorirati u ovome postupku, te da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika kao i odredbe kojom se glavnica kredita i vraćanje anuiteta vežu uz valutnu klauzulu CHF. Navodi da prema čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) je određeno da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe koje su sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formuliranom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Odredbom čl. 296. ZOO-a određeno je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima ili obvezama strana osim na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. S obzirom da se o odredbama o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da nije mogao utjecati na njihov sadržaj da su iste nerazumljive smatra da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika ništetna. S obzirom da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik ga nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima i rizicima bitnim za donošenje valjane odluke o uzimanju kredita s valutnom klauzulom CHF, utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te je jasno da je odredba kojom se glavnica i vraćanje kredita vežu uz valutnu klauzulu CHF ništetna.

4.1. Protivi se prigovoru zastare potraživanja navodeći da se radi o stjecanju bez osnove u kojemu je zastarni rok pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da prije podnošenja kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava interesa (slučaj franak) dana 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare dok je pravomoćnim okončanjem spora 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, zastara počela teći iznova. Nadalje navodi da je građanski odjel Vrhovnog suda RH na sjednici odjela 30. siječnja 2020. donio pravno shvaćanje o tome kada počinje teći zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva. To je zahtjev prema kojemu su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora. Taj rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustavljena ništetnost ugovora. Pravno shvaćanje služi ustaljenju i ujednačavanju sudske prakse i obvezuje sve suce građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske a samim time i sve ostale suce u građanskoj grani suđenja.

5. Tužitelj je nakon obavljenog vještačenja u podnesku od 15. travnja 2021. postavio i kondemnatorni tužbeni zahtjev opisan pod st. III. izreke presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

6. Sud je presudom br. P-2092/2019-29 od 17. prosinca 2021. usvojio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjeva tužitelja koja je povodom žalbe tuženika, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-489/2022-2 od 23. prosinca 2025., ukinuta i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

7. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva kojeg je specificirao u toč. III. podneskom od 11. ožujka 2026. (list spisa 236-237), a tuženik se i dalje protivio tužbi i specificiranom tužbenom zahtjevu.

8. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem tužitelja i vještakinje Lidije Balog te izvršio uvid u kompletnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje HF jer je tuženik na ročištu održanom 7. travnja 2026. odustao od njezinog saslušanja (list spisa 243-244).

9. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile dana 21.03.2006. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđen 27.03.2006. po javnom bilježniku Ružici Gagro iz Valpova pod brojem OU-87/2006;

- da je kredit odobren u iznosu od 64.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita za kupovinu poljoprivredne mehanizacije;

- da je čl. 3. Ugovora određeno da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 64.000 CHF zaračunavaju kamate od 6,50 % godišnje, dekurzivno te da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize HNB na dan plaćanja kao i da su kamate uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz ovog članka;

- da je čl. 4. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa te da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke;

- da tužitelj nije potrošač;

- da je tuženik pravni sljednik Slavonske banke d.d. s kojim je tužitelj sklopio predmetni ugovor.

10. Među strankama je prijeporno i to:

- da li je ništetna odredba čl. 4 Ugovora o kreditu o izmjeni visine kamatne stope;

- da li su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredaba;

- da li je osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja tuženika.

11. Tužitelj je, ostajući u cijelosti kod tužbe i specificiranog tužbenog zahtjeva, iskazao da od 2002. ima otvoren OPG te da je kredit podigao kod tuženika 21.3.2006. u iznosu od 64.000 CHF na rok otplate kredita od 5 godina u kvartalnim anuitetima. Kredit je podigao za kupnju traktora i otplatio ga je u cijelosti 2011. Tvrtka u kojoj je kupovao traktor uvjetovala je da preko te banke ostvari kredit, a djelatnici banke su mu ga ponudili kao najpovoljniji. Ponuđen mu je ugovor kojeg je nakon što ga je pročitao morao prihvatiti jer ga po drugačijim uvjetima mimo onih koje mu je odredio tuženik ne bi ostvario. Kredit je podigao u protuvrijednosti 290.000,00 kn i ukupno je banci isplatio 370.000,00 kn. Otplaćivao ga je u tromjesečnim obrocima i prva rata mu je iznosila oko 17.000,00 kn, a zadnja rata je iznosila preko 22.000,00 kn. Naveo je da ga nitko iz banke nije upozoravao na mogućnost drastičnog dizanja tečaja CHF niti ga je tko zvao da bi mu obrazlagao razloge podizanja kvartalne rate kredita. To se dogodilo zadnje godine, kada mu je banka predložila da tečaj CHF pretvori u kunski ili EUR, na što nije pristao jer je kredit gotovo već bio otplaćen. Naveo je da je javni bilježnik samo ovjerio potpise njega i njegove supruge koja je bila sudužnik i nije im objašnjavao rizike tečaja CHF i mogućeg drastičnog povećanja rata kao i kamata i kamatnih stopa.

12. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Balog, razvidno je da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 770,46 CHF što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 3.740,33 kn. Budući da je kamatna stopa na kunske kredite u vrijeme ugovaranja predmetnog kredita tužitelja bila znatno veća od kamatnih stopa koje je tuženik primijenio na kredit tužitelja u odnosu na tako simulirani otplatni plan uz kunsku kamatnu stopu, tužitelj je platio manje kamata u iznosu od 27.593,42 kn.

13. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještakinje.

14. Tuženik u podnesku od 26.5.2021. osporava metodologiju koju je vještakinja koristila u nalazu i mišljenju budući da je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu. Izračunom kakav je prezentiran u ovom predmetu ugovor o kreditu pretvara se u ugovor s fiksnom kamatnom stopom, a što je protivno volji stranaka u trenutku njegovog sklapanja budući je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Prigovora i zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te ponovno ističe prigovor zastare.

15. Vještakinja Lidija Balog se na prigovore tuženika očitovala u podnesku od 19. srpnja 2021. navodeći da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Sukladno ugovoru o kreditu, ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama banke bez posebnog zaključivanja aneksa i bez vezivanja kamatne stope uz bilo koji parametar. Iako tuženik prigovara da je kamatna stopa na kredit tužitelja mijenjana u skladu s promjenama LIBOR-a na tržištu, nije dostavio službene podatke o vrijednosti istog u promatranom periodu.

16. Na ročištu održanom 11.11.2021. vještakinja je navela da ostaje kod pismenog nalaza i mišljenja kao i kod očitovanja na primjedbe tuženika.

17. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanje kao i iskaz vještakinje jer su dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu

18. Analizirajući iskaz tužitelja i vještakinje, navode tuženika, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.

19. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporna je odredba čl. 4. Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,50 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju poljoprivredne mehanizacije pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 6,50 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

20. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, s tim da parametar mora biti jedan od varijabli EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija RH i obveze pričuve Banaka koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

21. U čl. 4. ZOO-a, propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

22. Odredba čl. 269.st.2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

23. Odredba čl. 272. ZOO-a propisuje da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

24. Odredba čl. 295. ZOO-a propisuje da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u tipskom obrascu ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva.

25. Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

26. Odredba čl. 322.st.1. ZOO-a propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Navedeno nije implementirani isključivo u Zakon o zaštiti potrošača, već i u odredbe članaka 295. i 296. ZOO-a i to upravo radi ostvarenja zaštite jednakosti prava šireg kruga sudionika obveznopravnih odnosa.

28. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

29. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužitelju ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

30. Iz podataka u spisu predmeta (sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja) proizlazi kako je predmetni ugovor formularni, tipski (standardni ugovor), koji podrazumijeva skup ugovornih klauzula određen kao model za sklapanje budućih ugovora, koji ne isključuje mogućnost individualnog pregovaranja o pojedinim elementima.

31. Stoga je sud mišljenja kako se o odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao ugovorna strana na bilo koji način mogao individualno pregovarati o odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Suprotno tome, odredba o kamatnoj stopi unaprijed je formulirana od strane tuženika te zbog toga tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito što je riječ o odredbi, kako je navedeno, unaprijed formuliranog, standardnog (tipskog) ugovora tuženika.

32. Promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre te je kao takva bila nejasna korisniku kredita, a kako to proizlazi iz njegova iskaza. Naime, u predmetnom unaprijed formuliranom Ugovoru, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope, već je u čl. 3. predmetnog Ugovora određeno da se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke, da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke, da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.

33. Slijedom navedenog, korisniku predmetnog kredita se protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijem zaključenja predmetnog Ugovora, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu-tuženika, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

34. Tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj ugovora niti je tuženik prije i za vrijeme izvršenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranju valutne klauzule u CHF. Tuženik je povećao kamatnu stopu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravnim obvezama ugovornih strana tako da se i o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo tako da tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj jer je navedena odredba nerazumljiva i mijenjana jednostranom odlukom tuženika, zbog čega je ništetna kao i odredba kojom se glavnica i vraćanje kredita vežu uz valutnu klauzulu CHF.

35. Sud nije prihvatio niti istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim budući da je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti čl. 4. Ugovora o kreditu kao i odredbe u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

35.1. Osim toga Građanski odjel Vrhovnog suda Su-IV-47/2020 na sjednici od 30.1.2020. zauzeo je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtejva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.st.1. ZOO/05 (čl. 104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, te je razvidno kako tužiteljevo potraživanje ni u kojem slučaju nije obuhvaćeno zastarom.

36. S obzirom da se u odredbama iz predmetnog ugovora o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj, da su iste nerazumne, jasno je da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika ništetna. Slijedom toga u situaciji kada je stjecatelj bio nepošten, druga strana sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana stjecanja.

37. Kako tuženik nije dao dovoljno podataka u samom Ugovoru temeljem čega su podizane kamatne stope na kredit zaključen s tužiteljem, da li je u tom periodu na tržištu nudio kredite po nižoj kamatnoj stopi ili su odmah plasirani po kamatnoj stopi koja je tada naplaćivana od tužitelja, je li promjenjiva kamatna stopa bazirana na objektivnim i opravdanim razlozima, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos sukladno nalazu i mišljenju vještakinje i specificiranom tužbenom zahtjevu na ime razlike između prvotno ugovorene kamatne stope 6,50 % i kamatnih stopa kako ih je obračunavala i naplaćivala banka u utuženom periodu do isplate kredita.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 295., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a.

39. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

40. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a.

41. Odredbom čl. 37. st. 1. ZPP propisano je da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, VPS se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Tužitelj je postavio deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu kao i odredbe u kojima ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 496,42 €, no u konkretnom slučaju ne može doći do primjene čl. 37. st. 1. ZPP, jer deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu 496,42 € i ne uzima se obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Takvo stajalište proizlazi iz više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003. i druge).

42. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.620,53 €, a priznati su mu troškovi postupka po VPS od 496,42 € u iznosu od 1.808,03 € koji se sastoje i to: iznosa od 100,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/2023 dalje: Tarife), pet iznosa od po 100,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 27.2.2020., 2.3.2020.,15.04.2021., 01.06.2021., 11.03.2026. sve po Tbr.8/1. Tarife, šest iznosa od po 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 23.11.2020., 11.01.2021., 25.01.2021., 11.11.2021., 12.03.2026. i 07.04.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 312,5 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.250,00 €, iznosa od 165,90 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,09 € na ime plaćene pristojbe na tužbu te iznosa od 26,54 € na ime plaćene pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

43. Sud nije tužitelju priznao trošak sastava dva podneska od 27.01.2021. i 22.12.2021. po Tbr. 8/4. Tarife jer tim podnescima obavještava sud o uplati predujma i plaćanju sudske pristojbe, a koji troškovi nisu nužni te pristup punomoćnika na ročište za objavu presude 17.12.2021. po Tbr. 9/3. Tarife jer na tu objavu nije pristupio. Stoga je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.812,50 € odbio.

44. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 23. travnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika