P-1326/2021-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Jelena Ćurković Gošović, odvjetnica iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3 A, protiv tuženika: CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nevenko Jurišić, odvjetnik iz Splita, Sukoišanska 19, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Jelene Ćurković Gošović, odvjetnica iz Splita i punomoćnika tuženika Nevenka Jurišića, odvjetnika iz Splita, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljima iznos od 3.600,00 eura i to:

- tužitelju RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.300,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 21. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena

- tužiteljici MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.300,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 7. studenog 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 1.455,40 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 23. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 412,59 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 8. travnja 2021., se navodi da je tužena od tužitelja primila iznos od ukupno 3.600,00 eura u protuvrijednosti kune, uplatama putem Western Uniona i to 20. rujna 2018. uplatu od 2.300,00 eura od tužitelja RV i **.**.2018. iznos od 1.300,00 eura koje je uplatila tužiteljica MV. Navedene iznose tužena je zatražila i primila za troškove navodnog angažiranja odvjetnika u Hrvatskoj radi provođenja ostavinskog postupka i uknjižbe prava vlasništva nekretnina pok. ĐV. Nakon primitka navedenih iznosa tužena nije poduzela ništa, a novac je zadržala. Tužiteljica i njena sestra OV su u više navrata od tužene tražile povrat plaćenog novca, ali im se tužena prestala javljati. Prije podnošenja tužbe punomoćnica tužitelja je dopisom od 8. siječnja 2021., koji je tužena primila 13. siječnja 2021., pozvala tuženu na povrat plaćenog iznosa, a na koji se tužena također oglušila.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 2. kolovoza 2021., tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti predlažući da se isti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na platež parničnih troškova i to iz slijedećih razloga. Prigovara se nedostatku pasivne legitimacije na strani tužene jer konkretne dogovore i sve proizašle pravne i nepravne odnose tužitelji tj. preciznije obitelj tužitelja obavljala isključivo sa UV. suprugom tužene koji je nedavno preminuo od Covida – 19. Obitelj tužitelja, 6 osoba, ljetovala je u apartmanima obitelji CV u 08/2018 u periodu od 9 dana pa se onaj iznos od 1.300,00 eura upravo i odnosi na podmirenje cijene smještaja za taj period, radi čega je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan, a po kojem osnovu podredno tužena ističe prigovor prijeboja navedene tražbine tužene u odnosu na utuženu tražbinu.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom transakcija ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika od 31. ožujka 2021., čitanjem dopisa punomoćnice Jelene Ćurković Gošović od 8. siječnja 2021., whats app korespondencije.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Člankom 9. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 4120/08., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022. ; dalje ZOO: ZOO/05) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

6.1. Člankom 342. ZOO-a propisano je da je vjerovnik u obvezno pravnom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu i onako kako ona glasi (1.)

Kada dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravak štete koju je zbog toga pretrpio (2.)

7. Čitanjem dopisa punomoćnice Jelene Ćurković Gošović od 8. siječnja 2021. utvrđeno je kako se istim tužena poziva vratiti tužiteljima iznose od 2.300,00 eura i 1.300,00 eura koje je zatražila i primila radi navodnog angažiranja odvjetnika u Hrvatskoj u svrhu provođenja ostavinske rasprave i uknjižbe prava vlasništva nekretnina pok. ĐV. U dopisu se navodi da nakon primitka novca nije poduzela ništa te su sestre ĐV u više navrata zatražile povrat novca. Dopisom se tužena poziva vratiti posuđeni novac u roku od 10 dana, a isti je zaprimila 13. siječnja 2021.

8. Čitanjem transakcija ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika od 31. ožujka 2021. utvrđeno je da je RV uplatio CV **.**.2018. iznos od 2.300,00 eura, a Sanela Dragomirović 1.300,00 eura 6. studenoga 2018.

9. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tužena u obvezi vratiti tužiteljima nesporno primljenih 3.600,00 eura.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

11. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su uplatili tuženoj ukupno 3.600,00 eura uplatama putem Western Uniona, a koje je iznose tužena zatražila i primila radi angažiranja odvjetnika u Hrvatskoj radi provođenja ostavinskog postupka i uknjižbe prava vlasništva pok. ĐV, što nije učinila, a novac nije vratila.

11.1. Tužena je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da je sve dogovore obitelj tužitelja vodila s njenim suprugom danas pokojnim UV. Nadalje je navela da bi se iznos od 1.300,00 eura koji joj je platila tužiteljica pod 2. MV odnosio na podmirenje usluga smještaja u kući tužene u kolovozu 2018.

12. Tužitelji tvrde da su usluge smještaja podmirene u kolovozu 2018. prilikom napuštanja smještaja. Isto je logično i životno jer je nevjerojatno da bi bilo koji iznajmljivač dogovorio s gostima plaćanje usluge mjesecima nakon korištenja usluge, a još nevjerojatnije da od 2018. do 2021. ne bi potraživao plaćanje navodne usluge.

13. Tužena nije osporila da su joj tužitelji uplatili novac upravo za troškove angažiranja odvjetnika u Hrvatskoj, radi provođenja ostavinskog postupka iza smrti ĐV. Upravo je tužena i primila novac kako to proizlazi iz potvrda Western Uniona. Stoga je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Očito se radi o pokušaju izbjegavanja vraćanja plaćenoga, jer tužena najprije, ne negirajući navode tužbe, navodi da je sve pregovore s obitelji tužitelja vodio njen suprug, potom da bi se uplate odnosile na podmirenje smještaja u apartmanima obitelji CV. Osim što je tužena kontradiktorna sama sebi, neživotno je i nelogično da se pregovori vode oko cijene smještaja tri godine nakon samog smještaja. Neživotno i neprihvatljivo. Da je tužena bila savjesna i postupila prema dogovoru, dostavila bi ime odvjetnika tužiteljima. Da se radilo angažiranju odvjetnika razvidno je i iz spisu priležeće whats app poruke.

14. Što se tiče prigovora radi prijeboja osim što se isti ne može istaknuti podredno, za istaći je da tužena nije dokazala postojanje svoje tražbine da bi sud uopće navedeni prigovor uzeo u razmatranje.

15. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe 110 bodova, za zastupanje na ročištima od 5. veljače 2025. i 11. ožujka 2026. po 110 bodova, za zastupanje na ročištima od 15. rujna 2025. i 10. srpnja 2024. po 27,50 bodova, za sastav podnesaka od 2. srpnja 2024. 110 bodova, odnosno ukupno 495 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 2,00 eura daje iznos od 990,00 eura. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 247,50 eura pa se dolazi do iznosa od 1.237,50 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe tužbe i presude od po 82,45 eura te trošak prijevoda dokumentacije po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik u iznosu od 53,00 eura pa se dolazi do ukupnog iznosa od 1.455,40 eura Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 412,59 eura zahtjev je odbijen kao neosnovan.

16. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022.).

17. Sud je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem parničnih stranka i predloženih svjedoka jer osim što su tužitelji odustali od njihovih saslušanja, tužena dva puta nije pristupila radi saslušanja iako je upozorena da će sud odustati od izvođenja dokaza njenim saslušanjem ukoliko bez dokazanog opravdanog razloga ne pristupi na ročište pa inzistiranje na saslušanjem je usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka, a punomoćnik je imao više nego dovoljno vremena da dostavi liječničku dokumentaciju za tuženu. Saslušanje svjedoka kod svih prednjih utvrđenja suvišno je.

18. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Jelena Lončar

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun tuženik

- u spis