REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-66/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mikić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koje zastupaju generalni punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu prema generalnoj punomoći Su-1400/19, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Mikića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika ĐA, odvjetničke vježbenice, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.722,83 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče na iznose:

- na iznos od eur 2,73 od 01.11.2008. do isplate

- na iznos od eur 5,77 od 01.01.2009. do isplate

- na iznos od eur 7,96 od 01.02.2009. do isplate

- na iznos od eur 8,95 od 01.03.2009. do isplate

- na iznos od eur 6,22 od 01.04.2009. do isplate

- na iznos od eur 6,75 od 01.05.2009. do isplate

- na iznos od eur 2,57 od 01.06.2009. do isplate

- na iznos od eur 0,32 od 01.08.2009. do isplate

- na iznos od eur 1,94 od 01.09.2009. do isplate

- na iznos od eur 1,79 od 01.10.2009. do isplate

- na iznos od eur 0,16 od 01.11.2009. do isplate

- na iznos od eur 3,23 od 01.12.2009. do isplate

- na iznos od eur 5,69 od 01.01.2010. do isplate

- na iznos od eur 9,20 od 01.02.2010. do isplate

- na iznos od eur 8,39 Od 01.03.2010. do isplate

- na iznos od eur 13,15 od 01.04.2010. do isplate

- na iznos od eur 12,25 od 01.05.2010. do isplate

- na iznos od eur 14,01 od 01.06.2010. do isplate

- na iznos od eur 29,23 od 01.07.2010. do isplate

- na iznos od eur 26,09 od 01. 08. 2010. do isplate

- na iznos od eur 35,67 od 01.09.2010. do isplate

- na iznos od eur 32,36 od 01.10.2010. do isplate

- na iznos od eur 27,04 od 01.11.2010. do isplate

- na iznos od eur 38,26 od 01.12.2010. do isplate

- na iznos od eur 52,54 od 01.01.2011. do isplate

- na iznos od eur 42,43 od 01.02.2011. do isplate

- na iznos od eur 45,98 od 01.03.2011. do isplate

- na iznos od eur 41,47 od 01.04.2011. do isplate

- na iznos od eur 42,28 od 01.05.2011. do isplate

- na iznos od eur 61,42 od 01.06.2011. do isplate

- na iznos od eur 63,28 od 01.07.2011. do isplate

- na iznos od eur 79,28 od 01.08.2011. do isplate

- na iznos od eur 71,06 od 01.09.2011. do isplate

- na iznos od eur 62,07 od 01.10.2011. do isplate

- na iznos od eur 61,10 od 01.11.2011. do isplate

- na iznos od eur 60,41 od 01.12.2011. do isplate

- na iznos od eur 64,70 od 01.01.2012. do isplate

- na iznos od eur 68,44 od 01.02.2012. do isplate

- na iznos od eur 68,94 od 01.03.2012. do isplate

- na iznos od eur 66,35 od 01.04.2012. do isplate

- na iznos od eur 68,10 od 01.05.2012. do isplate

- na iznos od eur 69,30 od 01.06.2012. do isplate

- na iznos od eur 67,29 od 01.07.2012. do isplate

- na iznos od eur 266,67 od 24.07.2012. do isplate

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te za razdoblje od 31. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri ćemo se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji iznos, preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno iznos od 222,72 EUR sa pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 2.174,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 05.10.2005. sklopio Ugovor o kreditu br: 041-50-3075974 (dalje: Ugovor). Predmet Ugovora bio je namjenski kredit za kupnju vozila u iznosu od 24.068,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate. Ugovoreni rok otplate iznosio je 84 mjeseca, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,50% godišnje, koja se mijenjala po Odluci tuženika. Ugovorom nisu utvrđeni precizni parametri po kojima se izračunava promjenjiva kamatna stopa, odnosno nije utvrđena metoda izračuna iste niti je tuženik obavijestio tužitelja o konkretnoj metodi izračuna promjenjive kamatne stope. Sukladno čl. 7. Ugovora, tužitelj se obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 345,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća svakog anuiteta. Prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora, odnosno tijekom pregovora o sklapanju Ugovora, tuženik nije u cijelosti tužitelja informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju Ugovora niti o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF. Tužitelj je u cijelosti ispunio svoju obvezu po navedenom ugovoru.

1.1. Dalje tužitelj ističe da je 04.07.2013. Trgovački sud u Zagrebu, odlučujući po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, presudom posl. br. P-1401/12 (potvrđena drugostupanjskim odlukama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13 i Pž- 6632/17) utvrdio da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81.,82.i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007., pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75109, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotna odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.2. Sukladno izloženoj presudi u kolektivnom sporu, odredbe Ugovora, glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetne su te je sud u ovom postupku glede utvrđenja vezan za pravno utvrđenje iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12, a sve sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a. Tužitelj dalje ističe da, sukladno čl. 1. Ugovora, tuženik je tužitelju na ime kredita 05.10.2005. isplatio iznos od kn 115.178,71 (CHF 24.068,90 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika 1 CHF = 4,79 kn). Budući su odredbe Ugovora glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetne tužitelj je tuženiku, po predmetnom kreditu, trebao vratiti iznos od 138.936,00 kn (jedan anuitet iznosi 1.654,00 kn x 84 mjeseca) što predstavlja glavnicu od 115.178,71 kn uvećanu za fiksnu kamatnu stopu od 5,50% godišnje i rok otplate od 7 godina/84mjeseca). Iz knjigovodstvene kartice proizlazi da je tužitelj tuženiku po Ugovoru platio sveukupno iznos od 154.564,65 kn. Tužitelj je tuženiku prema Ugovoru platio 15.628,65 kn više nego što je trebao platiti. Dopisom od 25.02.2021. tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje gore navedenog iznosa, no od tuženika nije dobio nikakav odgovor. Stoga tužbom od tuženika potražuje iznos od 15.628,65 kn, kojeg je prekomjerno platio po Ugovoru. Tijek zakonskih kamata tužitelj potražuje od dana plaćanja na iznose prekomjerno plaćenih anuiteta. U konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 20.1.2022. (list 111-113 spisa) tužitelj zahtjev usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka, a podneskom od 7.10.2022. (list 132-135 spisa) usklađuje tužbeni zahtjev sa Zakonom o uvođenju eura te traži utvrđenje i isplatu, a kako je to pobliže navedeno u tom podnesku.

1.3. Tužitelj je podneskom od 21.3.2025. (list 221-225 spisa), a imajući u vidu zaključke drugostupanjskog suda, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, dok je povukao dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na isplatu iznosa zbog promjenjive kamatne stope, tako da specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.722,83 eura, zajedno za zakonskom zateznom kamatom, koja teče na pojedine iznose, uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je pobliže navedeno u samom podnesku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacija koje traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Pored navedenog, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, kako to proizlazi iz navoda VTSRH, sadržanog u presudi posl.br. Pž- 6632/17. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja, tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

2.1. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelju su, tijekom pregovaranja o ponudi kredita, obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao. Odredba, kojom je ugovorena valutna klauzula, sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita, tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznosu anuiteta izražen u CHF. Institut valutne klauzule u RH je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz financijsku inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je postao općeprihvaćen, kako od strane banaka, tako i potrošača. Također, osim što je tuženik tužitelju, prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije na temelju kojih je tuženik mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Zbog svega navedenog, tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva.

2.2. Tuženik posebno ističe da je tužitelju bilo razumljivo da isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice, koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Još naglašava da, u trenutku zaključenja ugovora, na tržištu nisu postojale naznake, koje bi upućivale na postojanje okolnosti, koje bi izgledno i izvjesno utjecale na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Tuženik napominje kako se ne može očekivati da korisnik, u vrijeme zaključenja ugovora, može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita, osim eventualno u slučaju zaključenja kunskog ugovora o kreditu uz fiksnu kamatu što ovdje nije bio slučaj. To ne mogu znati ni korisnik ni banka jer nije moguće unaprijed znati kretanje vrijednosti valute uz koju se važe glavnica kredita bez obzira radi li se o CHF, EUR ili nekoj drugoj valuti, kao niti kretanje parametara o kojima ovisi visina kamatne stope, a ugovorne strane na njihovo kretanje ne mogu utjecati. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. Međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo, koja činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka, kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena, odnosno ništetna.

2.3. Dalje tuženik ističe da su u konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli, za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Tužiteljev ugovor nije bio tzv. "uzmi ili ostavi", već je tužitelj, tijekom pregovora, mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR, što je većina potrošača i činila. U tom smislu tuženik ukazuje i na stav Vrhovnog suda u odluci Revt-249/14. Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a, sve i da je bila nerazumljiva tužitelju (a nije), tako da sud tužbeni zahtjev treba odbiti bez potrebe da se provodi tzv. test poštenosti sporne odredbe. Tuženik još ističe da valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula, koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaruje nikakav extra profit na temelju valutne klauzule u CHF, imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valuti što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu.

2.4. Nadalje, uvažavajući zahtjev iz odredbe čl. 98. ZZP-a (2007), prilikom ugovaranja valutne klauzule, interesi obiju ugovornih strana uzimani su u obzir u podjednakoj mjeri, a imajući u vidu i da je ugovaranjem švicarskog franka tužitelj: imao mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu;

dobio nižu kamatnu stopu nego da je ugovorio neku drugu valutu.

Ono što je objektivno tužitelja kao korisnika kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj, ne prema tuženiku, nego općenito, jest izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. No, s jedne strane, ta vrsta ekonomske ili vrijednosne neravnoteže ne sanira se kroz pravila o nepoštenim ugovornim odredbama, već kroz druge institute poput pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti. Tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je sadržana već u čl. 2. ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi "promjenjiva" tuženik ne smatra spornim. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima, čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3. ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je s tekstom istih općih akata upoznat. Pored svega navedenog, razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenice da je ugovor solemniziran, odnosno da je tužitelju ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti.

2.5. Tuženik naglašava da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora. U trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika, tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama (donesen 13.10.2008. s kasnijim izmjenama) i Zakona o potrošačkom kreditiranju (donesen 30.06.2009. s kasnijim izmjenama), koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je tuženik u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, u toč. VI propisao opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke i to: kretanju tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu, kretanju premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva.

2.6. Također, tuženik je, prilikom promjene kamatnih stopa, vodio računa o svom položaju na tržištu, imajući u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada, koji su stupili na snagu 01.01.2011. Tuženik je ugovore s valutnom klauzulom, vezane za CHF, počeo sklapati u drugom kvartalu 2004. godine. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za autokredit s valutnom klauzulom u CHF bili su kretanje:

6-mjesečnog Libor-a za CHF,

3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i

6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banka, koja se mora održavati na računu HNB-a ( po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima. Navedeni parametri predstavljaju opravdani razlog za promjenu kamatne stope potrošačima. Ovo je potvrđeno Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2012. (NN 112/12), koji je u čl. 11.a st. 2. propisao kako parametri za promjenu kamatne stope mogu biti parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane npr. LIBOR, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri. Premija na kreditni rizik RH je upravo gore spomenuti CDS.

2.7. Prema tome, samim zakonom je tuženikova poslovna praksa bila priznata i prihvaćena. Tuženik je koristio navedene parametre, budući da u ukupnim financijskim izvorima tuženika, značajan udio zauzimaju strani izvori financiranja, što znači da je tuženik, kao i većina drugih banaka ovisan o cijeni kapitala s vanjskih financijskih tržišta. Promjene cijena kapitala za financiranje hrvatske banke u inozemstvu prenose se i na cijenu kredita u RH, odnosno kamatna stopa na kredite u RH značajno ovisi o cijeni kapitala iz inozemstva. Uz kamatnu stopu na inozemni kapital, na ukupnu cijenu financiranja u RH od 2008. nadalje znatan učinak ima i premija rizika na hrvatsko tržište tzv. CDS. Premija na rizik tj. CDS u svojoj suštini predstavlja osiguranje vjerovnika od bankrota dužnika, pa će, prema tome, ta premija biti viša što je veći rizik od bankrota dužnika. CDS je za RH značajno porastao od kraja 2008. te je ostao na višim razinama do danas zbog povećane vjerojatnosti da RH ne bude u mogućnosti podmiriti svoj dug po izdanim obveznicama, što je utjecalo na povećanje cijene kredita potrošačima. Promjene gore navedenih parametara korespondiraju s promjenama kamatne stope tužiteljevog ugovora o kreditu s tim da su troškovi financirana od 2007. do 2011. porasli više nego što je tuženik tužitelju povećao kamatnu stopu. Pritom tuženik ističe da razlika između kamatne stope i zbroja tih parametara ne predstavlja tuženikovu dobit jer ti parametri ne obuhvaćaju sve ostale troškove tuženikovog poslovanja npr. troškovi za plaće djelatnika, režije, poreze i sl.

2.8. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamate stope, tako da je tužitelj, prilikom sklapanja ugovora, na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom, već s promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori), tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi, koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare te predložio sudu tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

3. U ovom je predmetu bila donesena presuda posl.br. P-1695/2021-22 od 9. siječnja 2023. (list 145-160 spisa), kojom je utvrđeno da su ništetne dio odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 041-50-3075974 te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.945,55 eura/14.658,72 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.982,97 eura/14-940,65 kuna. Županijski sud u Zagrebu je presudom i rješenjem posl.br. Gž-1465/2023-3 od 19. studenog 2024. (list 209-218 spisa) odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda posl.br. P-1695/2021-22 od 9. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te je rješenjem ukinuo naprijed navedenu presudu u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da su u nalazu knjigovodstvenog vještaka utvrđene ukupno više plaćene svote u kunama zbog promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF, a tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u valuti euro i to tako da nije razlučio, koja se svota odnosi na preplatu zbog promjenjive kamatne stope, a koja zbog promjene tečaja CHF jer je potraživanje isplate zbog promjenjive kamatne stope zastarjelo, u dijelu koji se odnosi na isplatu preplaćenog iznosa (točka III izreke), prvostupanjska presuda se ne može ispitati. Uputa je višeg suda utvrditi, koja je svota više preplaćena zbog promjenjive kamatne stope, a koja zbog promjene tečaja CHF te, imajući na umu da je potraživanje isplate s osnove promjenjive kamatne stope zastarjelo, pravilno odlučiti o tužbenom zahtjevu glede isplate preplaćenog.

4. Imajući na umu izloženo, u ponovnom je postupku ostala sporna visina preplaćenog iznosa s osnova ništave odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, a viši je sud svojom odlukom potvrdio prethodnu prvostupanjsku presudu u onim dijelovima, kojima su utvrđeni ništavim dijelovi odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, pa u tom dijelu više nije potrebno elaborirati razloge ništavosti navedenih odredaba. Tužitelj je podneskom od 21. ožujka 2025., kojim je konačno precizirao svoj zahtjev, povukao utuženi iznos s naslova preplate zbog promjenjive kamatne stope, a tom se djelomičnom povlačenju tuženik protivio u podnesku od 10. travnja 2025., pa je stoga bilo neophodno meritorno odlučiti i o dijelu zahtjeva, za koji je tužitelj tužbu povukao, a konkretno radi se o iznosu od 222,72 EUR. Slijedom izloženog, taj dio zahtjeva tužitelja odbijen je kao neosnovan, zajedno s pripadajućim kamatama i odlučeno je kao u izreci pod točkom II. ove presude.

5. Sud je tijekom ponovnog postupka nanovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: preslike Ugovora o kreditu (list 9-15 spisa), preslike otplatne tablice (list 16-18 spisa), preslike prijepisa knjigovodstvene kartice (list 19-23 spisa), preslike opomene pred tužbu od 25.2.2021. (list 34-36 spisa), preslike Promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih automobila u periodu od 1.10.2005. do 31.12.2005. (list 50-52 spisa), tržni parametri za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (list 53 spisa), a pročitani su i rezultati izvedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. te je pročitana i priložena sudska praksa (list 24-33, 58-72, 82-86 i 117-130 spisa). Stranke drugih dokaza nisu predlagale, pa je sud glavnu raspravu zaključio.

6. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno specificiran, osnovan, dok nije osnovan dio zahtjeva za koji je tužitelj povukao tužbu, a kojem se povlačenju tuženik protivio, kako je to već navedeno u točci 4. obrazloženja.

7. Nesporno je da su tužitelj i tuženi zaključili 3. listopada 2005. Ugovor o kreditu broj 041-50-3075974 za kupnju vozila u iznosu od 24.067,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,50% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu, koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 28.2.2006.

8. Kao što je već navedeno pod točkama 3. i 4. obrazloženja ove presude, nakon odluke višeg suda više nije potrebno elaborirati o ništavosti odredaba Ugovora o kreditu broj 041-50-3075974 u dijelu kojima su ugovorene promjenjive kamatne stope i valutna klauzula, već je potrebno naglasiti da, sukladno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 394, 7/96, 112/99, 88/01 i 35/05; dalje: ZOO/91), u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Naime, obzirom da je predmetni Ugovor o kreditu broj 041-50-3075974 zaključen 3. listopada 2005., dakle prije početka važenja novog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO/05) pravilna je terminologija „ništavost“, a ne „ništetnost“ i relevantne su odredbe ZOO/91. Nadalje, sukladno odredbi čl. 108. ZOO/91, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništavih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku, koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništavih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 210. st. 1. ZOO/91. Posljedica ništavosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 214. ZOO/91, od dana stjecanja do isplate.

9. Slijedom svih izloženih razloga, a kako je ovaj sud prihvatio da se radi o ništavosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu, što je svojom odlukom, potvrdio u tom dijelu i viši sud, na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 30.11.2021. (list 96-104spisa) stalni sudski vještak Petra Blašković je navela da je tužitelj 3.10.2005. sklopio Ugovor o kreditu broj: 041-50-3075974 s kreditorom Raiffeisenbank Austra d.d. na iznos od 24.068,90 CHF, te je kredit isplaćen 5.10.2005. Ugovorena je otplata u 84 mjesečna anuiteta s promjenjivom kamatnom stopom koja je iznosila 5,50% godišnje. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu je bilo 30.11.2005. u iznosu od 345,87 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 1.655,12 kn, a sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Tužitelj je 23.07.2012. prijevremeno otplatio kredit. Vještak je napomenuo da je ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora o kreditu), dok na otplatnom planu se navodi da je otplata po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

9.1. Uvidom u Prijepis knjigovodstvene kartice po kreditu razvidno je da je kreditor anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, stoga je i vještak u svom obračunu koristio ugovoreni tečaj na dan dospijeća. Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu te Prijepis knjigovodstvene kartice, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,50% godišnje do 31.10.2007.,

- 6,45% godišnje do 30.4.2008.,

- 6,75% godišnje do 28.2.2009.,

- 7,75% godišnje do 30.6.2011.,

- 7,50% godišnje do 30.9.2011.,

- 6,75% godišnje do prijevremene otplate kredita.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 345,87 CHF početno do 362,59 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta.

9.2. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike, koja nastaje zbog promjene kamatne stope, vještak uzima razliku u visini anuiteta, koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet, koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope. U razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita, tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu na anuitet, koji je vrijedio prilikom ugovaranja kredita. Vještak napominje da su ukupne razlike, koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta, nastale posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja dani su izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u anuitetima, koje su bile posljedica promjene kamatne stope.

9.3. Vrijednosti, koje su predstavljale iznos, koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim predznakom, dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja, koji su bili niži od uvjeta, koji su vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita, iskazani s negativnim predznakom. Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja. Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa, koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope i tečaja ni anuiteta u odnosu na početni anuitet te kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora i tečaj, koji je vrijedio na dan isplate kredita se daje u Tabeli 1. Izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita se daje u Tabeli 1. U razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila prilikom ugovaranja kredita te promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj, koji je vrijedio prilikom isplate kredita, ukupno je preplaćeno 14.658,72 kn od kojeg iznosa se na preplatu zbog promjene kamatne stope odnosi 4.626,24 kn te zbog promjene tečaja iznos od 10.032,48 kn.

9.4. U Tabeli 2 (temeljem izračuna prikazanog u Tabeli 1) dan je izračun iznosa preplata po predmetnom kreditu zbog rasta kamatne stope i tečaja te usporedni pregled manje plaćenog zbog nižeg tečaja u odnosu na tečaj, koji je vrijedio na dan isplate kredita. U razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope i tečaja ukupno je više plaćeno 17.606,94 kn od kojeg iznosa je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 4.626,24 kn te zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je više plaćen iznos od 12.980,70 kn. U razdoblju otplate kredita zbog tečaja koji je bio niži u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno manje plaćen iznos od 2.948,22 kn.

9.5. Vještak je mišljenja, a pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj, koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 17.606,94 kn (Tabela 2, stupac '5') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 4.626,24 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 12.980,70 kn.

2. Ukupan iznos, koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 2.948,22 kn (Tabela 2 stupac '7'). Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF, koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 14.658,72 kn (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 19) i to:

- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana kraja otplate kredita iznosi ukupno 4.626,24 kn,

- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 10.032,48 kn.

10. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 5.1.2022. (list 109,110 spisa) u bitnom navodeći da nema prigovora na matematički izračun, ali da je nalaz vještačenja izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, pa da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksne kamatne stope, već upravo promjenjive kamatne stope te da je tužitelj pristao na ugovaranje promjenjive kamatne stope i obvezao se platiti povećani anuitet uslijed povećanja same kamatne stope. Još je istaknuo da predmetnim nalazom i mišljenjem nije utvrđeno jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno je li takvo postupanje tuženika uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i prouzročilo štetu na strani potrošača. U odnosu na navedeno za naglasiti je da takve tuženikove navode ovaj sud nije prihvatio jer ih u kontekstu okolnosti, obrazloženih u ranijoj presudi te presudi višeg suda, smatra pravno neodlučnima, a poglavito i stoga jer je tužitelj potraživanje s naslova preplaćenih anuiteta, uslijed ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi povukao, pa je taj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan, uslijed tuženikovog protivljenja povlačenju.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga vjerodostojnim jer je izrađen stručno, razumljivo i objektivno, dok su prigovori tuženika neosnovani.

12. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da je ništava odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju, bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

13. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznose pobliže naznačene u izreci, a na temelju odredbe članka 210. ZOO/91. Za naglasiti je da je iznos, koji je više plaćen s naslova valutne klauzule, jasno razvidan iz četvrtog stupca Tabele 2. nalaza i mišljenja vještaka, a sud je provjerio usklađenost iznosa iz podneska tužitelja s izračunom vještaka kao i pravilnost izvršene konverzije u sada važeću valutu €, a prema fiksnom tečaju od 7,53450 za 1,00 HRK.

14. Sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.214. ZOO/91) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

15. Kamate su dosuđene za razdoblje od 1. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30.12.2023., sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

16. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT). Naime, ocjena je ovog suda da u dijelu s kojim tužitelj u ovom postupku nije uspio, a radi se o iznosu od 222,72 € s pripadajućim kamatama, nisu nastali posebni troškovi, koji bi opravdavali primjenu odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno da tuženik ima snositi sve parnične troškove tužitelja.

16.1. Tako je tužitelju priznat trošak, kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za zastupanje na ročištima 20.10.2021., 1.12.2022. i 18.3.2026. po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za pristup na ročište odgođeno prije raspravljanja 5.10.2022. 25 bodova (Tbr. .9.toč.5. OT),

-za sastav 3 podneska od 24.8.2021., 20.1.2022. i 21.3.2025. po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),

- za sastav podneska od 14.9.2021. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), što ukupno iznosi 750 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi te uvećano za 25 % po osnovi PDV iznosi 1.875,00 €, a uvećano za troškove iznosa plaćene pristojbe na tužbu od 253,15 kn/sada:33,60 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn/sada: 265,44 €, tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 2.174,04 €. Nadalje, prema čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 12.11.2021. jer istim obavještava sud o uplati predujma o čemu postoji evidencija računovodstva suda, pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/05.

17. Sukladno odluci suda da tuženik ima snositi sve parnične troškove, njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova je kao neosnovan odbijen i odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.

Zagreb, 23. travnja 2026.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika