REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj PR-25/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici RLI, dip. Iur., predstavnici Hrvatskog sindikata pošte, Zagreb, Radićeva 12, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. iz Velike Gorice, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 1. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d. iz Velike Gorice, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356 da isplati tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.200,00 eura neto sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu poštar za opću dostavu te ostvaruje pravo na naknade utvrđene aktima tuženika. Odlukom tuženika (HP Glasnik 9/24) utvrđeno je pravo radnika zaposlenog na radnom mjestu poštar za opću dostavu na nagradu prema uvjetima propisanim navedenom Odlukom. Tužitelj je prema Odluci tuženika ostvario pravo na nagradu za 2024.g. u iznosu od 1.200,00 EUR budući da je ispunio sve uvjete popisane Odlukom. Naime, tužitelj je u promatranom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika neprekidno više od 6 mjeseci te je na dan isplate bio u radnom odnosu. Tužitelj je u promatranom razdoblju bio na bolovanju, ali je ostvario pravo na nagradu sukladno članku IV točka 3 Odluke jer se radi o bolovanju zbog ozljede na radu. Tuženik do kraja siječnja 2025.g. nije isplatio tužitelju predmetnu nagradu kako je propisano Odlukom pa tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.200,00 EUR neto s pripadajućim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava i osnovu i visinu tužbe i tuženog zahtjeva. Tuženik čini nespornim kako je tužitelj bio u radnom odnosu u sporno vrijeme. Tuženik je dana 27. ožujka 2024. donio Odluku o isplati nagrade. Navedenom Odlukom propisano je kako pravo na nagradu ne ostvaruje Radnik koji u promatranom razdoblju nije bio na radnom mjestu dulje od 5 dana, odnosno nije bio prisutan na radu u trajanju od najmanje 6 mjeseci neprekidno. Promatrano razdoblje u ovosudnom predmetu je od dana donošenja navedene Odluke pa do 31.12.2024.. U promatranom razdoblju tužitelj nije bio prisutan na radu neprekidno u trajanju od 6 mjeseci pa iz tog razloga nije ostvario uvjet za isplatu nagrade, a uz to je i izostao s rada dulje od 5 radnih dana radi bolovanja uslijed ozlijede na radu. Budući da tužitelj nije bio prisutan na radu neprekidno u trajanju od 6 mjeseci te je bio na bolovanju više od 5 dana, tuženik ima valjanu osnovu za zaključak da tužitelj ne ispunjava uvjete iz odluke. Samim time, nagrada mu se zakonito uskraćuje jer se ne radi o pravu iz Zakona o radu, već o diskrecijskoj novčanoj nagradi čija je isplata uvjetovana ispunjavanjem propisanih kriterija. Tuženik ističe da Zakon o radu ne propisuje pravo radnika na nagradu; to je diskrecijska odluka poslodavca. Poslodavac može, ali ne mora predvidjeti isplatu nagrade i pri tome ima ovlaštenje odrediti uvjete pod kojima se nagrada isplaćuje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu tužitelja (list 4-6 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 7-10 spisa), Odluku tuženika od 27.3.2024. (list 11-12 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Na ročištu 1.4.2026. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu pa sukladno prijedlozima stranaka u postupku nisu izvođeni daljnji dokazi te je sud zaključio glavnu raspravu.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom nagrade za 2024. godinu u iznosu 1.200,00 eura neto s pripadajućim kamatama pa se radi o sporu male vrijednosti.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu poštar za opću dostavu od 29.3.2022. te i danas radi kod tuženika sukladno tom ugovoru, kako su to izjavili punomoćnici stranaka na ročištu 1.4.2026.
8. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva odnosno ima li tužitelj pravo na nagradu u visini 1.200,00 eura neto sukladno odredbama Odluke tuženika od 27.3.2024. (HP Glasnik 9/24).
9. Odlukom tuženika od 27.3.2024. propisano je:
- da radnik koji obavlja poslove radnog mjesta poštar za opću dostavu, ostvaruje pravo na nagradu iz ove Odluke (čl. 1.),
- da će se nagrada obračunati za razdoblje od 27.03.2024 do 31.12.2024 (promatrano razdoblje), a isplatit će se u neto iznosu od 1.200,00 eura najkasnije do kraja siječnja 2025. godine (čl. 2.),
- da pravo na nagradu ostvaruje radnik koji je u promatranom razdoblju bio u radnom odnosu kod poslodavca neprekidno najmanje 6 mjeseci i koji je na dan isplate u radnom odnosu kod poslodavca (čl.3.),
- da je u čl. 4. propisano tko ne ostvaruje pravo na nagradu za promatrano razdoblje, pa je između ostalog propisano da ne ostvaruje pravo na nagradu za promatrano razdoblje, radnik koji više od 5 dana nije bio prisutan na radu zbog razloga koji nisu u vezi s korištenjem radnikovih odmora i /ili plaćenih dopusta, očinskog dopusta ili ozljede na radu.
10. Tužitelj u tužbi navodi da je ostvario pravo na nagradu za 2024.g. u iznosu od 1.200,00 EUR budući je u promatranom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika neprekidno više od 6 mjeseci te je na dan isplate bio u radnom odnosu , te je u promatranom razdoblju bio na bolovanju ali zbog ozljede na radu.
11. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravo tužitelja na utuženu nagradu jer u promatranom razdoblju nije bio prisutan na radu neprekidno u trajanju od 6 mjeseci, te je izostao s rada dulje od 5 radnih dana radi bolovanja uslijed ozlijede na radu, te Zakon o radu ne propisuje pravo radnika na nagradu; već je to diskrecijska odluka poslodavca.
12. Iako Zakon o radu ne propisuje pravo radnika na nagradu već se radi o diskrecijskoj odluci poslodavca koji može, ali ne mora predvidjeti isplatu nagrade i pri tome ima ovlaštenje odrediti uvjete isplate nagrade kako tuženik tvrdi, tuženik je donošenjem Odluke od 27.03.2024 utvrdio pravo na nagradu odredivši pri tome uvijete te je obvezan istih se pridržavati.
13. Kako je tužitelj u promatranom razdoblju od 27.03.2024. do 31.12.2024. bio u radnom odnosu kod tuženika neprekidno najmanje 6 mjeseci te je i na dan isplate (kraj siječnja 2025. godine) bio u radnom odnosu kod tuženika, budući među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu poštar za opću dostavu od 29.3.2022. te i danas radi kod tuženika sukladno tom ugovoru, to sukladno čl. 3. Odluke tuženika tužitelj ispunjava uvjete za isplatu nagrade u iznosu 1.200,00 eura neto kako je određeno u čl. 2. Odluke tuženika. Dakle, sukladno čl. 3. Odluke tuženika, nije relevantna činjenica da li je tužitelj bio prisutan na radu neprekidno 6 mjeseci tijekom promatranog razdoblja, već je kao uvjet za isplatu nagrade propisno neprekidno trajanje radnog odnosa najmanje 6 mjeseci tijekom promatranog razdoblja i da je radnik na dan isplate u radnom odnosu kod poslodavca, a koje uvjete je tužitelj nesporno ispunjavao.
14. Nadalje, kako je tužitelj u tužbi i na pripremnom ročištu naveo da je u promatranom razdoblju izostao s rada dulje od 5 radnih dana tj. 6 mjeseci zbog bolovanja uslijed ozlijede na radu, te je i tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj izostao s rada dulje od 5 radnih dana radi bolovanja uslijed ozlijede na radu, to sukladno čl. 4. Odluke tuženika, tužitelj ne spada u krug radnika koji ne ostvaruju pravo na nagradu za promatrano razdoblje.
15. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj izostao s rada dulje od 5 radnih dana radi bolovanja uslijed ozlijede na radu, te je na pripremnom ročištu izmijenio svoje navode te je izjavio da je tužitelj u relevantnom razdoblju bio odsutan sa rada samo 5 dana zbog bolovanja zbog ozljede na radu, te je bio odsutan 6 mjeseci zbog bolovanja (zbog drugih razloga).
16. Budući se radi o sporu male vrijednosti, to je sud uzeo u obzir slijedeće odredbe ZPP-a:
- prema čl. 461.a st. 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica ,
- prema čl. 461.a st. 6. ZPP-a stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu,
- prema čl. 461.a st. 7. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
17. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj u relevantnom razdoblju bio odsutan sa rada dulje od 5 dana zbog bolovanja uslijed ozljede na radu, dok je na pripremnom ročištu iznio novu činjenicu da je tužitelj bio odsutan samo 5 dana zbog bolovanja uslijed ozljede na radu, dok se druga odsutnost ne odnosi na bolovanje zbog ozljede na radu, a tuženik nije ni tvrdio ni dokazao da ove (nove) činjenice bez svoje krivnje nije mogao iznijeti u odgovoru na tužbu, to navedene nove činjenice iznesene na pripremnom ročištu sud nije uzeo u obzir sukladno čl. 461.a st. 2., 6. i 7. ZPP-a. Također, podredno valja dodati da ove nove činjenice ne proizlazi iz dokaza priloženih u spisu.
18. Slijedom svega navedenog, kako je tužitelj ostvario pravo na isplatu nagrade sukladno Odluci tuženika, a koju mu tuženik nije isplatio, to je tuženik dužan tužitelju isplatiti nagradu u iznosu od 1.200,00 eura neto sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2025. do isplate sukladno čl. 2. Odluke tuženika pa je odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu, 23. travnja 2026.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1 ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
3. Spis
