REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

R1- 31/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Karin Šipek, u izvanparničnom postupku predlagatelja A.T.-INŽENJERING d.o.o. Zagreb, Bučarova 1/a, OIB: 99568293371, zastupan po punomoćniku Branku Devide Vincentiju, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Cvitković & Devide iz Zagreba, Budmanijeva 5, protiv protustranke Dioničko društvo za proizvodnju i promet vina VINARSKA VIZBA – TIKVEŠ eksport-import A.D., Ul. 8-mi Septemvri 5, Kavadarci, Sjeverna Makedonija, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Modrić, odvjetnik iz Zagreba, Martićeva 47, povodom prijedloga za priznanje strane sudske odluke, dana 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Priznaje se pravomoćna i ovršna strana sudska odluka, i to presuda Osnovnog suda u Velesu (Republika Sjeverna Makedonija) od dana 27. siječnja 2009. pod brojem PSS 800/07 u dijelu kojim je odbijen kao neutemeljen tužbeni zahtjev tužitelja Dioničko društvo za proizvodnju i preradu vina-Vinarske Vizbe Tikveš eksport-import A.D. Kavadarci da se utvrdi da su Ugovor o međusobnoj suradnji zaključen 6. veljače 2001. zaveden kod tužitelja pod brojem 07 -245 od 6. veljače 2001. i aneks Ugovora za međusobnu suradnju zaključen 28. kolovoza 2002. ovjeren kod tužitelja pod brojem 07-725 od 28. kolovoza 2002. te sporazum zaključen 17. travnja 2003. ovjeren kod tužitelja pod brojem 07-350 od 13. svibnja 2003., raskinuti od 1. siječnja 2004., te se izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je ovom sudu podnio prijedlog za priznanje strane pravomoćne i ovršne presude Osnovnog suda u Velesu (Republike Sjeverna Makedonija) od dana 27. siječnja 2009. pod brojem PSS 800/07 u dijelu kojim je odbijen kao neutemeljen tužbeni zahtjev protustranke Dioničko društvo za proizvodnju i preradu vina-Vinarske Vizbe Tikveš eksport-import A.D. Kavadarci kao tužitelja protiv predlagatelja kao tuženika radi utvrđenja da su Ugovor o međusobnoj suradnji koji je zaključen 6. veljače 2021., zaveden kod protustranke kao tužitelja pod brojem 07-245 i Aneks Ugovora za međusobnu suradnju koji je zaključen 28. kolovoza 2002., ovjeren kod protustranke kao tužitelja pod brojem 07-350 od 13. svibnja 2003., raskinuti 1. siječnja 2004. Predlagatelj navodi da navedena presuda sadrži klauzulu pravomoćnosti Osnovnog suda u Velesu od 17. prosinca 2009., kao i klauzulu izvršnosti istog suda od 15. siječnja 2010. Ističe da je u navedenoj presudi pogrešno naznačena tvrtka predlagatelja kao "AT d.o.o. Inženjering'', zbog čega je navedena greška ispravljena rješenjem istog suda od 23. rujna 2010. u istom predmetu pod brojem PSS 800/07 i to na način da je unesena ispravna tvrtka predlagatelja koja glasi " A.T.-INŽENJERING d.o.o. Zagreb''. Imajući u vidu da je navedena presuda donesena od strane inozemnog suda, a da se kao parnična stranka kao tuženik pojavljuje ovdje predlagatelj koji je tuzemno trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa], predlagatelj tvrdi da ima pravni interes da se provede priznanje predmetne presude u dijelu kojim je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev protustranke radi utvrđenja da su raskinuti ugovori sklopljeni između stranaka, a s obzirom da na temelju tog dijela presude predlagatelj namjerava pokrenuti druge postupke radi naknade štete. Stoga predlaže da se u skladu s odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja donese rješenje kojim se u navedenom dijelu priznaje predmetna strana sudska odluka.

2. Predlagatelj je podneskom od 18. veljače 2022. naznačio protustranku na način da glasi kao u uvodu ovog rješenja: Dioničko društvo za proizvodnju i promet vina VINARSKA VIZBA – TIKVEŠ eksport-import A.D., Ul. 8-mi Septemvri 5, Kavadarci, Sjeverna Makedonija.

3. Prijedlog za priznanje strane sudske odluke dostavljen je protustranci koja se očitovala da se u cijelosti protivi prijedlogu iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ni Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima. Prije svega tvrdi da nije ispunjena pretpostavka iz članka 22. stavak 2. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima jer molbi nije priložena pravomoćna odluka ili njen ovjereni prijepis s potvrdom o pravomoćnosti i izvršnosti te prijevod dokumenata i potvrda nadležnih tijela na hrvatski jezik, kao niti pretpostavka iz članka 23. stavak 2. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima jer predlagatelj nema i nije dokazao pravni interes za priznanje predmetne sudske odluke. U bitnome ističe da je istom presudom također naloženo ovdje predlagatelju kao tuženiku isplatiti protustranci kao tužitelju iznos od 29.352,40 EUR sa kamatama te troškove postupka u iznosu od 112.536,00 denara, kao i glavni dug kamate u iznosu od 751,05 EUR s kamatom od 29. ožujka 2004. do isplate te je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev društva predlagatelja, tamo protutužitelja kojim je zahtijevao naknadu štete u iznosu od 139.620,22 EUR s kamatama zbog izgubljene dobiti zbog neispunjavanja ugovornih obveza preuzetih Sporazumom od 17. ožujka 2003. S obzirom da je do same presude čije se priznavanje traži došlo upravo zbog povreda ugovornih odnosa od strane ovdje predlagatelja koje on nije ni osporavao, da je njegov tužbeni zahtjev za naknadom štete pravomoćno odbijen upravo presudom čije priznanje sada traži u dijelu koji njemu ide u korist, da nije izvršio plaćanje po pravomoćnoj presudi, da predlagatelj nema sredstava za plaćanje troškova postupka ni u ovom ni u drugom sudskom sporu jer je društvo prijavljeno kao neaktivno, da je predlagatelj iz iste osnove pokrenuo čitav niz različitih postupaka protiv niza trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj, u kojima su njegovi tužbeni zahtjevi pravomoćno odbijeni te da se radi o periodu 2003. i 2004. godine (dakle, periodu od prije gotovo 20 godina), što znači da je bilo kakav zahtjev za naknadu štete u zastari, protustranka tvrdi da ne samo da ne postoji pravni interes za priznanje sudske odluke već bi njeno priznanje bilo protivno važećim propisima u Republici Hrvatskoj.

4. Predlagatelj se na očitovanje protustranke nije očitovao.

5. Odlučujući o zahtjevu za priznanje strane sudske odluke, ovaj sud je isti ocijenio osnovanim.

6. Temeljni pravni propisi mjerodavni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe članka 86. do 96. te odredba članka 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Službeni list SFRJ 42/82 i 72/82, ''Narodne novine'' br. 52/91, 88/01 i 101/17, dalje u tekstu: ZRSZ) te odgovarajući dvostrani i višestrani međunarodni ugovori.

7. Odredbom članka 86. ZRSZ-a određeno je da se strana sudska odluka izjednačuje s odlukom suda Republike Hrvatske i ima učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske.

8. Nadalje odredbom članka 87. ZRSZ-a određeno je da će se strana sudska odluka priznati ako je podnositelj zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadležnoga stranog suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena. U konkretnom slučaju, suprotno tvrdnjama protustranke, ovdje predlagatelj je u spis dostavio izvornik i ovjereni prijevod strane sudske odluke koju u dijelu predlaže priznati i izjednačiti s odlukom Republike Hrvatske, zajedno s klauzulama pravomoćnosti i izvršnosti (list 4. do 18. spisa). Predlagatelj je uz izvornik i ovjereni prijevod same strane sudske odluke čije priznanje u dijelu traži dostavio i rješenje te ovjereni prijevod rješenja kojim se ispravlja navedena presuda na način da se naznačuje ispravna tvrtka ovdje predlagatelja, u tom postupku tuženika-protutužitelja.

9. Protustranka nije istaknula prigovor da nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku u smislu članka 88. ZRSZ-a

10. Jedna od temeljenih pretpostavki za priznanje učinaka stranih odluka jest da ju je donio nadležni sud. Međutim, valja upozoriti da država priznanja nije zemlja zainteresirana da li je sud odluke bio međunarodno nadležan, već prije svega, radi li se o pravnoj stvari u kojoj postoji isključiva nadležnost njenih sudova. Odredbom članka 89. stavak 1. ZRSZ-a propisano je da se strana sudska odluka neće priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa RH (negativno određenje propisa o internoj nadležnosti države). Odredbom članka 47. ZRSZ-a propisano je da isključiva nadležnost suda RH postoji kad je to ovim ili drugim zakonom izričito određeno. Kako bi navođenje svih slučajeva u kojim postoji isključiva međunarodna nadležnost hrvatskog suda prelazilo granice potrebnog i dopuštenog nabrajanja, ovdje je dovoljno reći da navedeni izričaj ima u vidu prije svega sporove o pravu vlasništva na nekretninama, statusne sporove u punom smislu te riječi, sporove koji nastanu u tijeku i povodom sudskog ovršnog postupka na brodovima, za provedbu stečajnog postupka protiv dužnika čije je sjedište poslovnog nastana na području RH i sl. Slijedom svega navedenog, sud je uvidom u sadržaj strane strane sudske odluke čije se djelomično priznanje ovim prijedlogom zahtijeva odluke i temeljem gore citiranih odredbi, izveo zaključak da predmetni spor nije u isključivoj nadležnosti suda Republike Hrvatske, pa da u tom smislu nema zapreka za priznanje iz odredbe članka 86. ZRSZ-a.

11. Premda na pretpostavku koja se tiče litispendencije (ako je u istoj stvari sud ili drugi organ Republike Hrvatske donio pravomoćnu odluku) i nepostojanja druge strane sudske odluke koja je donesena u istoj stvari, sud države priznanja vodi računa po službenoj dužnosti, stav je ovog suda da je za ispunjenje iste potrebna međusobna kolaboracija suda i stranaka. Stranke nisu tijekom postupka ukazale na ispunjenje navedene pretpostavke (članak 90. ZRSZ-a).

12. Ispitujući dalje, po službenoj dužnosti, stranu sudsku odluku ovaj sud nalazi da ista po svojim učincima nije protivna javnom poretku , odnosno nije u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske utvrđenim osnovama državnog uređenja (članak 91. ZRSZ). Pa ipak, premda navedeni pojam nije točno definiran niti u domaćem , a niti u usporednom pravu, ovaj se sud priklanja stavovima sudske prakse da je isti pojam potrebno interpretirati kroz prizmu minimuma normi prava i morala koji se u nekoj državi smatraju nepovredivima. Stoga, uvažavajući pozitivne procese i materijalne norme domaćeg prava, ovaj sud je izveo zaključak da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na povredu javnog poretka u smislu- nezavisnosti ili nepristranosti suda, prijevarnog donošenja odluke, povrede načela saslušanja stranaka, postojanja domaće odluke u istoj stvari, povrede prava na obranu i sl.

13. U odnosu na pretpostavku uzajamnosti (članak 92. ZRSZ-a) valja prvenstveno ukazati da navedena odredba zahtijeva prije svega, faktičnu uzajamnost odnosno reciprocitet, a ne isključivo formalnu uzajamnost. Postojanje uzajamnosti se pretpostavlja sve dok se ne dokaže suprotno (članak 92. stavak 3. ZRSZ-a). U konkretnom slučaju nije dokazano suprotno niti se ukazala sumnja u postojanje uzajamnosti.

14. Budući da je predlagatelj priznanja ispunio pretpostavku iz članka 87. ZRSZ-a i kako je utvrđeno da ne postoje zapreke za priznanje strane sudske odluke te nije ispunjena niti jedna negativna pretpostavka propisana ZRSZ-om, ovaj sud je prijedlog za priznanje strane sudske odluke (u dijelu u kojem je priznanje traženo) cijenio osnovanim slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja, primjenom odredbe članka 87. ZRSZ-a.

15. Valja istaknuti da predlagatelj kao stranka u postupku u kojem je donesena strana sudska odluka ima pravni interes predlagati priznanje te odluke u dijelu u kojem je uspio u tom postupku, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu. Činjenica da bi bilo kakav eventualni zahtjev za naknadu štete temeljem tako priznate odluke bio u zastari ne utječe na njegov pravni interes za priznanje sudske odluke u smislu odredbi ZRSZ-a te u smislu Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima na koji se protustranka poziva, već bi taj prigovor eventualno bio relevantan za ocjenu osnovanosti njegovih zahtjeva ukoliko bi takvi postupci temeljem priznate odluke bili pokrenuti. Jednako tako za njegov pravni interes za priznanje nije odlučna niti činjenica ima li predlagatelj sredstava za snošenje troškova postupaka te jesu li njegovi tužbeni zahtjevi koje je pokretao s iste osnove u drugim postupcima eventualno odbijeni kao neosnovani. Valja istaknuti i da sud nije ocijenio osnovanim od tuženika istaknuti prigovor naznačenoj vrijednosti predmeta spora te je ocijenio naznačenu vrijednost predmeta spora u prijedlogu od 2.654,46 EUR/20.000,00 kuna primjerenom.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda.