REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2197/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Ljerke Perica, zapisničarke, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, državljanin treće zemlje: NP, rođen **.**.1986. u mjestu Denizli, Turska, državljanin Turske, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-01/26-03/381, URBROJ: 511-19-40-26-1 od 22. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Ovaj Sud je zaprimio rješenje radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja slobode kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.; dalje: ZoS).

2. Citiranim rješenjem državljanin treće zemlje smješten je u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 2 (dva) mjeseca, računajući od dana donošenja rješenja (točke 1. do 3. izreke).

3. Prema članku 214. stavku 1. Zakona o strancima, državljanin treće zemlje može se smjestiti u Prihvatni centar za strance ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, dok su okolnosti koje upućuju na postojanje takvog rizika propisane stavcima 2. i 3. navedenog članka.

4. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-04/26- 01/2165, URBROJ: 511-19-40-26-1 od 22. travnja 2026., državljanin treće zemlje protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), da mu je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine, računajući od isteka prethodno izrečene zabrane izdane od Republike Hrvatske, te da će se prisilno udaljiti u državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku (Bosna i Hercegovina), državu njegova podrijetla Tursku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.

5. Iz Zapisnika KLASA: UP/I-216-04/26-01/2165, URBROJ: 511-19-40-26-2 od 22. travnja 2026. o saslušanju državljanina treće zemlje proizlazi da je državljanin treće zemlje izjavio da je iz Turske doputovao u Bosnu i Hercegovinu s namjerom odlaska u Njemačku, da je već jednom pokušao nezakonito ući u Republiku Hrvatsku te da je drugi put uz pomoć krijumčara uspio prijeći granicu. Nakon dolaska u Hrvatsku nastavio je put prema Sloveniji, ali je zatečen od strane policije. Izričito je naveo da ne želi napustiti područje Europske unije te da nema novčana sredstva.

6. Sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene okolnosti iz članka 214. stavka 2. alineja 1., 2., 3., 8. i 9., kao i okolnost iz stavka 3. alineje 7. Zakona o strancima, koje upućuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da stranka nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu, nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, izjavio da ne želi napustiti područje Europske unije, nezakonito je ušao u Republiku Hrvatsku te je ušao unatoč važećoj zabrani ulaska i boravka. Njegovo ukupno prethodno ponašanje, osobito ulazak u Republiku Hrvatsku unatoč zabrani, upućuje na zaključak da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje postojanja rizika od izbjegavanja.

7. Javnopravno tijelo provelo je individualnu procjenu okolnosti konkretnog slučaja i pravilno zaključilo da se svrha prisilnog udaljenja ne može postići primjenom blažih mjera iz članka 213. ZoS. Naime, državljanin treće zemlje nema isprave koje bi mogao položiti, nema dostatna financijska sredstva za polog niti ima prijavljenu adresu boravka u Republici Hrvatskoj na kojoj bi mogao boraviti uz primjenu blažih mjera. S obzirom na njegovo ponašanje, osobito ponovni nezakonit ulazak unatoč zabrani ulaska, postoji realna opasnost da se ne bi pridržavao mjera poput obveze javljanja policiji. Stoga su razlozi o neprimjenjivosti blažih mjera konkretizirani i utemeljeni na utvrđenim činjenicama.

8. Sud također nalazi da je pobijano rješenje doneseno uz poštivanje načela razmjernosti iz članka 212. stavka 2. ZoS. Smještaj u centar određen je na najkraće vrijeme potrebno za pripremu prisilnog udaljenja, a najdulje do dva mjeseca te stoga predstavlja razmjernu mjeru u odnosu na cilj koji se želi postići.

9. Slijedom izloženog, Sud je na temelju članka 216. stavka 4. ZoS u svezi sa člankom 12. stavkom 2. točkom 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. travnja 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. NP - Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 – elektroničkom poštom uz dostavnicu

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor - poštom

3. U spis