REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-1138/2020.-42.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. Nives Galić iz Zagreba, Ulica grada Chicaga 9, OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnica Neda Mihaljević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Općine Punat ,iz Punta, Novi put 2, OIB: 59398328383, kojega zastupa punomoćnik Krešimir Pugel, odvjetnik iz OD Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed ( v.p.s. 1.579,40 eur) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 16. ožujka 2026. u prisutnosti osobno tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika te objave odluke dana 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji 1. ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. Nives Galić iz Zagreba, Ulica grada Chicaga 9, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnici nekretnine zemljišnoknjižne i katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] upisane kao zgrada i dvor površine 37m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , što im je dužna priznati tužena OPĆINA PUNAT, OIB: 59398328383, Punat, Novi put 2 te su tužitelji ovlašteni po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] upisane kao zgrada i dvor površine 37m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s imena tuženika OPĆINE PUNAT, OIB: 59398328383, Punat, Novi put 2 na ime i za korist tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Nives Galić iz Zagreba, Ulica grada Chicaga 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], svakoga u ½ dijela.

II. Nalaže se tuženoj OPĆINI PUNAT, OIB: 59398328383, Punat, Novi put 2, da u roku od 15 dana ukloni natpis sa vrata i lokote sa vrata objekta u [adresa], sagrađenog na zk.č.br. 7672, oznake zgrada i dvor, površine 37 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da tužiteljima preda sve primjerke ključeva brava na vratima tog objekta, te da predmetni objekt u Puntu, na adresi [adresa] i zemljišnu česticu na kojoj je sagrađen i to z. k. č. br. [katastarska čestica], oznake zgrada i dvor, površine 37 m2, koja nekretnina je upisna u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i na Skici lica mjesta (Prilog br.2) Nalaza i mišljenja vještaka Nenada Vidmara od dana 4. listopada 2023. godine označeno rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I te ispunom roze boje, preda u posjed tužiteljima.

III. Tužena OPĆINA PUNAT, OIB: 59398328383, dužna je tužiteljima ND, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Nives Galić , OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.363,33 eura ( slovima: tritisućetristošezdesettrieura itridesettricenta), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji tužbenim zahtjevom zahtijevaju da sud utvrdi da su oni vlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se tuženoj naloži da u roku od 15 dana s vratiju ukloni natpis i lokote na objektu u [adresa] te da tužiteljima preda sve primjerke ključeva brava na vratima tog objekta i objekat preda u posjed tužiteljima.

2. U tužbi tužitelji navode da je u zemljišnim knjigama sporna nekretnina upisana u vlasništvo tužene. Međutim, vlasnici nekretnine da su tužitelji i to svaki u po ½ dijela. Vlasništvo su stekli nasljedstvom od oca HD rođenog 1921. , a umrlog 2001. godine. Iza oca tužitelja proveden je ostavinski postupak koji je okončan tek pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 21. listopada 2019. kojim su rješenjem nasljednicima proglašeni tužitelji. Rješenjem je kao ostavinska imovina obuhvaćena i predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana kao zgrada i dvor površine 37m2, a radilo se o izvanknjižnom vlasništvu. Ranija adresa prijepora glasila je Trgovački prolaz, koja ulica je kasnije preimenovana u ulicu Redi. Otac tužitelja nekretninu je kupio 1969. te je upisan kao posjednik u katastarskom operatu do danas. Na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] postojao je izgrađeni objekat u koji je otac tužitelja 1982. uveo priključak za vodu kojeg ranije nije bilo jer se objekat koristio kao gospodarski objekat koji je onda otac tužitelja preuredio za stanovanje. Zbog gradnje je i prekršajno kažnjen rješenjem općinskog suca za prekršaje od 15. listopada 1990. Iz rješenja prekršajnog suda razvidno je da je otac tužitelja izjavio da je vlasnik kuće u [adresa] već dvadeset godina te da je prije nego što je pribavio građevinsku dozvolu, započeo s gradnjom da mu ne bi propala sredstva . Objekat je u obitelji tužitelja korišten kao kuća za odmor na koju je plaćan i porez na kuću za odmor od 1981. godine. Od strane tužitelja ND dograđeni objekat je u postupku legalizacije. Otac tužitelja redovito je plaćao porez na kuću za odmor, a nakon smrti oca to je nastavio plaćati prvotužitelj koji je tuženoj prijavio smrt HD i zatražio da se evidentira kao novi obveznik tj. kao nasljednik HD. Nekretnina se tako već preko pedeset godina koristila od strane tužitelja i njihovog prednika te su tu uz njih ljetovali i njihovi prijatelji. Tijekom tog razdoblja nikada nitko nije osporio niti njihovom predniku niti tužiteljima pravo posjedovanja nekretnine te je posjed bio miran, kontinuiran i kvalificiran. Korištenje nekretnine prorijedilo se za vrijeme trajanja parnica radi sporova između osoba koje su isticale pravo na nasljeđivanje oca tužitelja nakon njegove smrti 2001. godine. Tužitelji su ipak nastavili dolaziti i obilaziti nekretninu , ali nisu ulagali u nju financijska sredstva sve dok se ne okončaju predmetne parnice. Tužena se tužiteljima prvi puta obratila dopisom od 4. siječnja 2019. sa zahtjevom da se nekretnina preda tuženoj u posjed. Na taj dopis tužitelji su odgovorili putem punomoćnika te su vjerovali da su time obranili svoj posjed. Međutim, 10. listopada 2020. prilikom dolaska u [adresa] radi izvida nekretnine zbog obnove krova koji su namjeravali poduzeti, na ulaznim vratima zatekli su natpis " Vlasništvo Općine Punat". Tužitelji su utvrdili i da je tužena postavila lokot na ulaznim vratima i da su zamijenjene brave na koji način im je oduzet posjed prijepora. Tužitelji navode da su pronašli i kupoprodajni ugovor od 25. lipnja 1969. koji su ugovor zaključili na strani kupca HD, njihov otac, a na strani prodavatelja VD, VD N i ED , svi zastupani po ŠD, a predmet kupoprodaje bila je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Radi se upravo o spornoj k. č. [katastarska čestica] što proizlazi iz povijesnog posjedovnog lista iz kojeg je vidljivo da je 1976. godine provedena obnova katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] u kojoj je čestica koja je po starom planu nosila oznaku k. č. [katastarska čestica], dobila novu oznaku k. č. [katastarska čestica]. Otac tužitelja je u posjed stupio odmah po kupnji. Tužitelji navode kako je punomoćnik prodavatelja CD bio sin ID koji je u katastru evidentiran kao posjednik još od 1954./55. godine. Tužitelji ukazuju na pravno pitanje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu na dan 8.listopda 1991. pa ukazuju na stajalište Vrhovnog suda koje glasi da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388.st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06 ,148/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZV), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. U odnosu na tijek vremena za dosjedanje , ono započinje onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari što je u konkretnom slučaju bilo na dan zaključenja ugovora 25. lipnja 1969. te završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

3. Tuženi u odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tužena navodi kako tužitelji nemaju pravni osnov temeljem kojega bi stekli pravo vlasništva nekretnine koja je u vlasništvu tužene kao jedinice lokalne samouprave. Iz povijesti promjena vidljivo je da je za k. č. br. [katastarska čestica] sve do 1976. u katastru kao posjednik određeno društveno vlasništvo . Prema navodima tužene tužitelji i njihov prednik u posjedu su manje od četrdeset godina. Ako je pokojni otac tužitelja možda i bio posjednik , nakon njegove smrti nitko nije nastavio taj posjed. Tužena je 2019. ušla u posjed svoje nekretnine. Tužena navodi kako ne postoji pravni posao temeljem kojega bi pokojni otac tužitelja stekao vanknjižno vlasništvo, kako ne postoje uvjeti za dosjelost jer je prije 1991. nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva te nema uvjeta za dosjelost jer na nekretninama u društvenom vlasništvu nije bilo moguće vlasništvo steći dosjelošću te i neovisno o tome ne postoji minimalni zakonski rok za izvanrednu dosjelost. Tužena smatra kako ne postoji pravni osnov temeljem kojega bi se tužitelji upisali kao vlasnici nekretnine i to niti po dosjelosti, a niti po stjecanju građenjem.

4. Tužitelji odgovaraju kako u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su oni nasljednici pok. HD koji je ugovorom o kupoprodaji od 25. lipnja 1969. kupio nekretninu, isplatio cijenu te stupio u posjed nekretnine. Osim toga, za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika ( dalje : OGZ), a prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( dalje: ZOVO) kupac je stjecao pravo vlasništva zaključivanjem i izvršenjem ugovora dakle i bez uknjižbe u zemljišnoj knjizi iz čega proizlazi da je otac tužitelj postao vlasnikom nekretnine, a tužitelji nasljeđivanjem od bivšeg vlasnika. Tužitelji su u posjed nekretnine stupili u trenutku smrti ostavitelja . Tužena je oduvijek imala i morala imati saznanja da se prednik tužitelja do svoje smrti, a tužitelji od tada nalaze u posjedu nekretnine. Sve to proizlazi iz povijesnog posjedovnog lista. U odnosu na navode tuženika kako je nekretnina prije 1991. bila u režimu društvenog vlasništva pa da ne bi bilo uvjeta za dosjelost, tužitelji navode da se radi o pravnom pitanju o kojemu se izjasnio i Vrhovni sud RH u odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. , Rev-1480/16 od 5. studenog 2019.

5. U dokaznom postupku provedeni su slijedeći dokazi: saslušani su svjedoci ĆD, FD i ŽD, saslušani su tužitelji, proveden je očevid s vještakom geometrom te je pročitana cjelokupna spisu priložena dokumentacija.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. U predmetu za sud nije sporno da su tužitelji i njihov prednik , otac HD, bili u posjedu sporne nekretnine, sve dok tuženik 2019. nije ušao u posjed prijepora što proizlazi iz zapisnika tužene od 17. prosinca 2019.

8. U predmetu jest sporno da li su tužitelji stekli pravo vlasništva na prijeporu.

9. Iz iskaza svjedoka GD proizlazi kako je on u par navrata u kući u [adresa] bio s prvotužiteljem . Svjedok je identificirao prijepor po pokazanim fotografijama te iskazao kako su tužitelji kao i njihov otac nekretninu koristili sve do 2019. Svjedok navodi kako tužitelja poznaje još od 1970. -e kada su počeli studirati , a već tada je tužitelj imao tu nekretninu u [adresa].

Svjedok FD zna za nekretninu u [adresa] od polovice 90-tih godina. Prvi puta je kod tužitelja bio u kući 2010. godine , a 2016. je otišao vidjeti stanje objekta na molbu tužitelja. Tada je krov kuće na jednom dijelu bio u lošem stanju, ali se u kući moglo prespavati. Godine 2020. su tužitelj i svjedok došli u [adresa] s namjerom sanacije krova, ali su naišli na zaključana vrata lokotom, vrata tužitelj nije mogao otključati, a susjeda je rekla da misli da je to učinila općina tj. tužena. Tužitelj nije htio provaljivati, vratili su se u Zagreb te se savjetovao s odvjetnikom.

Svjedok ŽD je sin tužitelja. On je u kući u [adresa] ljetovao od 1991. do 1995. dok je pohađao srednju školu, a kasnije je dolazio obići kuću. Zadnji puta je u kući bio 2005. godine, a zna da je njegov otac poslije toga još obilazio kuću.

10.Prvotužitelj u stranačkom iskazu kaže kako je s ocem u [adresa] ljetovao od 60-tih godina 20.stoljeća. Njegov otac je s drugom suprugom kupio tu kućicu i upisao se u katastar te je smatrao da je time sve riješeno. U vrijeme kupnje to je bila štala sa svinjcem koju je koristio CD ili njegov otac ID što tužitelj zna po pričanju svojega oca. Do 2019. godine nikada nitko nije osporio im pravo na toj nekretnini, koju su koristili kao kuću za odmor. Nakon što su on i polusestra drugotužiteljica, postali suvlasnici kuće, dogovorili su se da će on voditi brigu o toj kući. Želio je sanirati krov, ali kad su on i majstor 2020. došli naišao je na zaključana vrata i natpis da je to vlasništvo tužene. Tužitelj je objasnio da je otac 1988. godine izvršio dogradnju jedne prostorije, a nakon toga u razdoblju od 2001. do 2019. u kojem vremenu su trajale parnice proizašle iz ostavinskog postupka iza oca, nisu izvodili nikakve radove. U tom razdoblju objekat je jedno vrijeme bio u uporabnom stanju, a onda je počeo propadati i s vremenom uvjeti više nisu bili zadovoljavajući.

Tužiteljica je potvrdila da je u kući u [adresa] boravila od svoje četvrte godine jer je imala astmu, a rođena je 1967. i tamo je boravila do prvog razreda osnovne škole. Nakon toga je njena teta izgradila vikendicu u [adresa] pa je boravila kod nje , a otac je ljetovao u [adresa] sve do dvije godine pred svoju smrt. 2012. godine rekla je bratu da konačno treba početi uređivati kuću pa je 2015. predan zahtjev za legalizaciju.

11. Tužitelji su u spis dostavili niz isprava. Između ostaloga, povijesni z.k. izvadak iz kojeg proizlazi da je nekretnina na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, a kasnije je upisana kao vlasništvo općine [adresa]. Prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iz 2019. godine iza pok. HD, njegovi su nasljednici ovdje tužitelji, a kao dio ostavine navodi se i predmetna nekretnina. Otac tužitelja sklopio je s komunalnim poduzećem Ponikve ugovor o priključenju na vodovodnu mrežu dana 24. kolovoza 1982. Dostavljeni su i računu vezani za priključenje te mreže. Rješenjem od 15. listopada 1990. općinskog suca za prekršaje, HD je proglašen krivim što je bez građevinske dozvole započeo s izvedbom dogradnje na predmetnom objektu. Prema uvjerenju nadležnog katastra objekat na k. č. [katastarska čestica] postojao je prije 15. veljače 1968. Otac tužitelja plaćao je porez za kuću u [adresa] ( list 31- 32 spisa). Tužitelj je pokrenuo postupak legalizacije objekta, a tužena je tužitelju izdavala račune za plaćanje komunalne naknade. U povijesnom posjedovnom listu predmetna nekretnina tada pod oznakom k. č. [katastarska čestica] od osnutka katastra 1954./55. upisana je bila u posjed Žic Šime od Šima , 1963. upisana je kao općenarodna imovina, 1969. kao društveno vlasništvo , a onda je 1976.provedena obnova katastra te se dotadašnji katastar stavio izvan upotrebe pa je nekretnina dobila oznaku k. č. [katastarska čestica] i upisana je u posjed AD, koji je posjed sve do danas. Kupoprodajnim ugovorom od **.**.1969. HD je od PD, PD H i ED, svih zastupanih po ŠD, kupio k. č. [katastarska čestica], u naravi štala u [adresa] naziva "Redi".

12. Očevidom lica mjesta utvrđeno je da se do prijepora dolazi iz [adresa] u [adresa], da se radi o ruševnom objektu te da tužitelji nemaju ključ za otključavanje ulaznih vratiju. Vještak geometar je identificirao prijepor i utvrdio da se radi o površini od 37m2. Na nalaz vještaka stranke nisu imale primjedbi , a sud nalaz u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan.

13. Analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da je otac tužitelja HD bio u posjedu prijepora od 1969. godine kada ga je kupio pa sve do svoje smrti 2001. godine. U posjedu su uz njega bili i članovi njegove obitelji tj . tužitelji. Ostavinski postupak iza HD vođen je punih 18 godina tj. do 2019. kada su tužitelj utvrđeni nasljednicima, a sporna se nekretnina navodi kao dio ostavinske imovine . Tužitelji su bili u posjedu i nakon očeve smrti na način da su je godinu ili dvije još koristili za odmor, a onda je s vremenom došlo do propadanja objekta budući da tužitelji nisu ulagali sredstva jer su trajale parnice proizašle iz ostavinskog postupka iza njihovog oca. No, to što tužitelji više nisu ljetovali u nekretnini ne znači da su se odrekli prava na posjed i vlasništvo iste. Pri tome treba imati u vidu dugogodišnje trajanje ostavinskog postupka kada nisu mogli biti sigurni kakav će ishod postupka biti. Da su brinuli o nekretnini proizlazi i iz činjenice da su 2015.godine pokrenuli postupak legalizacije, a to što je tužena slala im račune za plaćanje komunalne naknade samo je dokaz da je priznavala posjed tužitelja. Životne okolnosti tužitelja dovele su do toga da nisu aktivno koristili nekretninu pa je ista propadala, ali su onda odlučili sanirati krov te su radi toga tužitelj i majstor došli u [adresa] i zatekli zaključana vrata i nemogućnost ulaska u objekat. Činjenica što je otac tužitelja bio kažnjen u prekršajnom postupku nije od utjecaja za utvrđenja suda. Naime, radi se o tome da je prekršio građevinske propise jer je krenuo u gradnju tj. dogradnju objekta prije dobivene dozvole za to.

14. Otac tužitelja je dakle nekretninu kupio 1969. U ugovoru se navodi k. č. [katastarska čestica] koju je oznaku nekretnina nosila do formiranja novog knjižnog dijela katastarskog operata godine 1976. od kada nosi novu oznaku i to k. č. [katastarska čestica], što nitko niti ne spori. Tužitelj tvrdi da je CD bio sin ĐD upisanog u katastar od osnutka katastra godine 1954./55. Budući da se radilo o štali sa svinjcem proizlazi da se objekat koristio sukladno nazivu. Nakon kupnje HD je ušao u posjed i uređivao nekretninu, prema mogućnostima.

15. Na konkretan slučaj primjenjuju se pravna pravila iz paragrafa 1472 OGZ- a odredbe kojeg Zakona se primjenjuju kao pravna pravila na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih 6. travnja 1941. Ovo obzirom na započeto dosjedanje još u vrijeme tadašnjeg OGZ-a. ZV u članku 388. st. 1. propisuje da se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona, prosuđuju prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, a u stavku 2. istog članka propisano je da se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a kao i sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 odnosno 40 godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i odredbama članka 28. ZOVO-a, a sada je propisano u članku 159. ZV-a.

Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete ( dovoljno je poštenje posjeda ) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme kao i da je stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću.

16. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991. , ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a propisano je da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja prije tog dana. Ustavni sud je 17. studenog 1999. ukinuo navedenu odredbu odnosno članak 388. st. 4. ZV-a. Navedeno shvaćanje donijeto je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava ( Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić i dr. protiv Hrvatske ). U navedenim presudama je izraženo shvaćanje da u razdoblju od stupanja na snagu ZV-a do 17. studenog 1999. bilo je dopušteno stjecanje prava vlasništva na društvenom vlasništvu dosjelošću, a što je i pravni stav izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH ( Revd-997/2021).

17. Tužitelji su tako putem prednika ID i svog oca AD, u neprekinutom, poštenom i samostalnom posjedu nekretnine najkasnije od 1955. pa je u svakom slučaju proteklo razdoblje dosjedanja od četrdeset godina do dana **.**.1999. HD je 1999. stekao pravo vlasništva, a tužitelji su ga naslijedili. Tužena nije uspjela dokazati da bi tužitelji ili njihov prednik bili u nepoštenom posjedu jer mu je za nekretninu izdavala račune za komunalnu naknadu i za plaćanje poreza na kuću za odmor i to njihovom ocu HD, a onda je tužitelj obavijestio tuženu o smrti oca i volji da se on upiše kao vlasnik.

18. Odredbom članka 388. st. 1. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena , pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

19. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka primjenjuje se mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, a to su pravna pravila OGZ-a.

20. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti tražio se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od dvadeset godina ( izvanredna dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. U konkretnom slučaju izvanredna dosjelost temelji se na vremenu od četrdeset godina. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i odredbama čl. 28. ZOVO , a sada člankom 159. ZV-a.

21. Dakle, odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten posjed. Poštenje posjeda se pretpostavlja, a nesporno je u postupku utvrđeno da su tužitelji i putem svojih prednika, cijelo vrijeme bili i jesu u nesmetanom posjedu, a tužena nije dokazala suprotno.

22. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki i to da je posjed određene kvalitete ( dovoljno je poštenje posjeda ) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme. Treba reći da činjenica da je netko u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe, koja svakako otpada ako drugi , čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu, dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine. Na kvalitetu i trajanje posjeda ne utječe činjenica upisa u zemljišnim knjigama jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su tužitelji osobno i putem prednika nalazili se u nesmetanom posjedu.

23.Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. Budući da su tužitelji vlasnici nekretnine tužena im je dužna nekretninu predati u posjed i ukloniti lokot i natpis s vratiju te predati im sve ključeve . Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. presude.

24. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( dalje : OT). Tužitelji su uspjeli u parnici pa su im priznati slijedeći troškovi: sastav tužbe 200,00 eura prema tbr. 7.t.1., za podnesak od 29. 04. 2021. 50,00 eura prema tbr. 8.t.4., za sastav podnesaka od 29. 10. 2021. i 24. 06. 2022. za svaki po 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., za ročišta 9. 11. 2021., 15. 11. 2022. i 13. 09. 2023. za svako po 200,00 eura prema tbr. 9.t.1., za očitovanje na nalaz vještaka 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., za podnesak od 5. 03. 2024. 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., za podnesak od 1. 07. 2024. 50,00 eura prema tbr. 8.t.4. i za ročišta 2. 04. 2024. i 16. 03. 2026. za svako po 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. OT-a. Na navedene iznose priznat je i PDV od 25 %. Priznati su i troškovi za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na pristojbu na presudu u iznosu od 53,08 eura prema odredbama Tarife sudskih pristojbi te predujam za očevid i vještačenje u iznosu od 658,71 euro. Ukupno je tužiteljima priznat trošak u iznosu od 3.363,33 eura o čemu je odlučeno pod točkom III. presude.

U Krku 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.