REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Psp-6/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Klafuriću, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv 1. tuženice ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika SJ, [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Korneliji Đuratović odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude/rješenja 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu dvorišta, koje dvorište se nalazi kao sastavni dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], [adresa]; dvorište površine 706 m2; kuća, [adresa] površine 179 m2, sveukupne površine 885 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su tuženici dana 31. srpnja 2025. na navedenom dvorištu uklonili sve biljke (lovor, aronija, crni ribiz i razno cvijeće) koje su se nalazile uz betonski zidić sa žičanom ogradom, koja ograda se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, odnosno na način da su tuženici uklonili cijeli zeleni pojas u duljini od oko 9,74 metara i širine 1,30 metara uz navedenu međašnu ogradu, a također da su uklonili i svo ukrasno kamenje koje se nalazilo između biljaka, da su uklonili i svu zemlju u kojoj su biljke bile zasađene; a također na način da su 2. kolovoza 2025. tuženici navezli pijesak kojeg su stavili u prostor gdje su se ranije nalazile biljke i ukrasno kamenje, a kojeg dana su stavili i rubnik kao graničnik do kuda su namjeravali izvesti betoniranje dvorišta; i na način da su betonirali naprijed navedeni dio dvorišta dana 6. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da će ukloniti betonski dio dvorišta u duljini od oko 9,74 m i širine 1,30 m, a koji dio dvorišta se nalazi uz betonski zidić sa žičanom ogradom, a koja ograda se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, te da će ponovo zasaditi sve biljke koje su ranije bile zasađene na tom dijelu dvorišta, i vratiti uklonjeno ukrasno kamenje, te predati taj dio dvorišta u posjed tužiteljima, te se zabranjuje tuženicima svako takvo ili slično smetanje posjeda dvorišta tužitelja.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na zaprečivanje novčanom kaznom tuženicima u slučaju ponovnog smetanja posjeda.

IV. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 821,98 eura sa zateznom kamatom od 23. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su bračni supružnici i da su bili u zadnjem mirnom posjedu dijela dvorišta, a koje dvorište se nalazi kao sastavni dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], [adresa]; dvorište površine 706 m2; kuća, [adresa] površine 179 m2, sveukupne površine 885 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nakon što su tužitelji sa djecom otišli na more, dana 31. srpnja 2025., 1. tuženica sa svojim ocem 2. tuženikom, su u dvorištu uklonili sve biljke koje su se nalazile uz zid susjedne nekretnine sa istočne strane (lovor, aronija, crni ribiz i razno cvijeće), a koje biljke su bili zasadili tužitelji, da bi 2. kolovoza 2025. tuženici navezli pijesak kojeg su stavili u prostor gdje su se ranije nalazile biljke i ukrasno kamenje, te su stavili rubnik kao graničnik do kuda su namjeravali izvesti betoniranje tog dijela dvorišta, da bi samo betoniranje izveli dana 6. kolovoza 2025. S obzirom na navedeno, tužitelji su pozvali djelatnike policije PP Velika Gorica koji su obavili očevid 31. srpnja 2025. i 2. kolovoza 2025. o čemu su isti sastavili potvrdu od 14. kolovoza 2025. Tužitelji su do ovog smetanja posjeda nesmetano koristili i posjedovali predmetni dio dvorišta na kojoj su tuženici na opisani način smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu. Takvim postupanjem su tuženici protupravno smetali tužitelje u posjedu njihovog dijela dvorišta, a smetanje je počinjeno samovlasno, pa stoga traže da im sud pruži posjedovnu zaštitu te prihvati postavljeni tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

1.1. Tužitelji su na ročištu od 9. ožujka 2026. uredili tužbu i tužbeni zahtjev na način kako je navedeno u izreci ovoga rješenja.

2. Tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te prvenstveno ističu da je tužba nepodobna za raspravljanje jer u tužbi nije navedeno na koji su način tužitelji posjedovali sporni dio nekretnine, a posebno 2. tužiteljica koja nije suvlasnik nekretnine.

2.1. Tuženici poriču da bi počinili smetanje posjeda. Naime, tužitelji i 1. tuženica su suposjednici predmetnog dijela nekretnine te kako je svaki suposjednik ovlašten štitit suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnji način izvršenja faktične vlasti tužitelji u konkretnom slučaju moraju dokazati da je 1. tuženica, tužitelje u potpunosti isključila od dotadašnjeg suposjeda ili im bitno ograničili njihov suposjed, što nije. U odnosu na 2. tuženika, ističu da je isti samo postupao po nalogu 1. tuženice te isti nije znao čiji dio dvorišta se betonira, odnosno smatrao je da je taj dio dvorišta parkirno mjesto od 1. tuženice prema etažnom elaboratu.

2.2. Nadalje, tuženici smatraju da tužitelji, i ako dokažu svoj posjed spornog dijela nekretnine, nisu ovlašteni tražiti zaštitu prema 1. tuženici kao suposjednici u smislu članka 24. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako bi za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu posjeda bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

2.3. Slijedom svega, predlažu tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti podredno odbiti uz naknadu troška parničnog postupka tuženicima.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i vršenjem uvida u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to u fotografije (list 12-13 spisa), potvrdu MUP-a, PP Velika Gorica od 14. kolovoza 2025. (list 5 i 14 spisa), zk izvadak 4110 k. o. [katastarska općina] (list 6-7 i 15-16 spisa), elaborat diobe vlasništva (etažiranje) od svibnja 2018. (list 22-38 spisa), u fotografije (list 36-38 spisa) dopis od 30. lipnja 2025. (list 39-40), dopis od 1. travnja 2025. (list 41 spisa), u iskaze stranaka danih na ročištu 11. prosinca 2025. (list 59-62 spisa), iskaz svjedokinje KJ danog na uviđaju 2. veljače 2026. (list 76-77 spisa), u iskaze svjedoka IJ, TJ i OJ danih na ročištu 9. ožujka 2026. (list 79-82 spisa).

3.1. Na ročištu 11. prosinca 2025. tuženici su odustali od dokaznog prijedloga za izvođenje dokaza vještačenja po vještaku geodetske struke, stoga sud isti nije izvodio jer je predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova u smislu odredbe članka 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužba u cijelosti osnovana, osim u dijelu zahtjeva tužitelja da se tuženicima zapriječi novčanom kaznom u slučaju ponovnog smetanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], [adresa]; dvorište površine 706 m2; kuća, [adresa] površine 179 m2, sveukupne površine 885 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojem su tuženici samovlasno uklonili sve biljke i ukrasno kamenje koje su se nalazile uz betonski zidić sa žičanom ogradom, koja ograda se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane , te navezli pijesak kojeg su stavili u prostor gdje su se biljke nalazile i ukrasno kamenje i izveli betoniranje tog dijela dvorišta.

6. Prema odredbi članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a kada isti posjed stvari ima više osoba, one su suposjednici (stavak 6.). Prema članku 20. stavak 1. ZVDSP-a samovlast je zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema stavku 2. tog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Prema članku 21. stavak 1. ZVDSP-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a prema stavku 3. tog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

7. Sud je utvrdio da su tužitelji pravodobno zatražili posjedovnu zaštitu. Kako je smetanje posjeda počinjeno 31. srpnja 2025., a tužba je podnesena 29. kolovoza 2025. tužitelji su dakle pravovremeno zatražili posjedovnu zaštitu podnošenjem tužbe ovom sudu unutar propisanog roka od 30 dana od dana kada su saznali za čin smetanja i počinitelja.

8. Sukladno odredbi članka 22. stavak 1. ZVDSP-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Prema stavku 2. istoga članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

8.1. U tom smislu dvije su pravno relevantne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su: jesu li tužitelji bili posljednji mirni posjednici predmetnog dijela nekretnine te jesu li tuženici samovlasno smetali njihov posjed na način kako je to opisano u tužbenom zahtjevu.

8.2. Stoga je u ovom postupku koji se vodi radi smetanja posjeda, odnosno pružanja posjedovne zaštite bilo odlučno utvrditi tko se prije utuženog smetanja posjeda nalazio u faktičnom posjedu predmetnog dijela nekretnine, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjed. Stoga, podaci o vlasništvu koji proizlaze iz stanja u zemljišnim knjigama nisu od odlučne važnosti u ovoj vrsti spora već tko se stvarno nalazio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela dvorišta.

9. Obzirom na prigovor tuženika valjalo je razjasniti i jesu li stranke bile u suposjedu spornog dijela dvorišta (dijela zelene površine) prije utuženog smetanja posjeda. U tom slučaju bile bi mjerodavne odredbe članka 24. ZVDSP koji u stavku 1. propisuje da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Stavkom 2. određeno je da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

10. Na licu mjesta sud je neposrednim opažanjem utvrdio da se u dvorištu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], [adresa]; dvorište površine 706 m2; kuća, [adresa] površine 179 m2, sveukupne površine 885 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa lijeve strane dvorišta, širine 1,30 m i sveukupne dužine 30 m, nalazi zelena površina koja je u dijelu dužine od 9,74 m pokrivena betonom, dok se u preostalom dijelu i dalje nalazi zelena površina na kojoj su posađene biljke.

11. Iz fotografija koje su tužitelji dostavili uz tužbu poglavito na primjer stranica 13 spisa, 4 fotografija vidljivo je da je jedan dio zelene površine betoniran.

12. Na okolnost tko se nalazio u posljednjem mirnom posjedu dijela dvorišta na kojem je izbetonirana zelena površina saslušani su svjedoci i stranke.

13. Tako je 1. tužitelj u svom iskazu u bitnome iskazao da nakon što su kupili predmetnu nekretninu (2017. godine) on i supruga te prijašnji vlasnici su uredili dvorište ispred stambene zgrade. U trenutku kada je 1. tuženica kupila predmetnu nekretninu (2020. godine) dvorište ispred stambene zgrade je bilo uređeno. Stambena zgrada ima tri stambena prostora, s time da suvlasnici koji žive na zadnjem katu stambene zgrade imaju poseban ulaz u stambenu zgradu i posebno dvorište, tako da dvorište na kojem je nastalo smetanje koriste on i supruga , te 1. tuženica i njezina obitelj. Zeleni pojas koji se proteže cijelom dužinom dvorišta, jedan dio zelenog pojasa (koji je na slikama prikazan sa cvijećem) koristi 1. tuženica, a drugi dio zelenog pojasa (koji je na slikama izbetoniran) su održavali i uređivali on i njegova supruga (2. tužiteljica), ponekad i njegova majka, a sve temeljem međusobnog dogovora suvlasnika. Kada je 29. srpnja 2025. otišao na godišnji odmor, majka od njegove supruge (punica) je ostala čuvati njihovog psa, te ih je obavijestila, kao i susjedi sa zadnjeg kata stambene zgrade, da su tuženici izbetonirali jedan dio zelenog pojasa, koji je održavan i uređivan od strane njega i njegove supruge. Na način da su izvadili cvijeće koje je bilo zasađeno, pa su 2. kolovoza 2025. stavili pijesak na sporni dio i pripremili za betonažu. Kada je saznao što su tuženici napravili, vratio se sa mora i pokušao razgovarati sa 1. tuženicom, međutim bezuspješno, te kada je ponovno otišao 6. kolovoza 2025. na more, tuženici su izbetonirali sporni dio zelene površine.

13.1. Nadalje, 1. tužitelj navodi da su u početku kupnje nekretnine od strane 1. tuženice i njezine obitelji, zajednički koristili i uređivali zeleni pojas na dvorištu, i to do 2021. godine, međutim tada su odnosi između njih zahladili, pa je dogovor bio upravo na inzistiranje 1. tuženice da ona koristi jedan dio (na slikama prikazan zelena površina sa cvijećem) a on i njegova supruga drugi dio zelene površine (na slikama izbetonirani dio).

14. U cijelosti sa iskazom 1. tužitelja je bila suglasna njegova supruga, 2. tužiteljica, te ista nije imala što nadodati, pa je sud nije zasebno saslušavao.

15. Tuženica je u bitnome iskazala da je sa obitelji kupila predmetnu nekretninu u lipnju 2020., te je dvorište ispred zgrade bilo asfaltirano i bio je zeleni pojas dužinom dvorišta sa istočne strane na međi sa susjednom nekretninom. Međutim, navedeni zeleni pojas nije predviđen etažnim elaboratom, nego je zeleni pojas etažnim elaboratom predviđen samo na dijelu dvorišta koji se nalazi iznad parkirnih mjesta. U trenutku kada je kupila predmetnu nekretninu i vidjela da se u dvorištu nalazi zeleni pojas koji nije predviđen etažnim elaboratom, nije se tome protivila. U početku su zajednički uređivali zelenu površinu na dvorištu, ali je 2021. došlo do zahlađenja odnosa između njih jer su tužitelji htjeli zasaditi na dijelu gdje ona parkira svoj automobil biljke većeg formata, što je njoj predstavljalo problem prilikom izlaska iz automobila. Prestala je 2023. uopće uređivati i koristiti dio zelene površine koji je sada izbetoniran jer nije mogla postići dogovor sa tužiteljima. Biljke koje su se nalazile na dijelu koji je izbetoniran, nisu bile njezine te je iste odnijela u reciklažno dvorište, a ukrasno kamenje koje je bilo oko cvijeća stavila u vreće i prebacila na dio dvorišta kod kanalica. Što se tiče dogovora između nje i tužitelja u pogledu korištenja zelene površine na dvorištu, 1. tuženica navodi da takvog dogovora nema. Međutim, tužitelji ne obrađuju i ne koriste zeleni dio pojasa koji ona koristi, nego samo ona. Kada je se odlučila izbetonirati jedan dio zelene površine na dvorištu , pomogao joj je 2. Tuženik, njezin otac, a to je odlučila napraviti jer je zbog tog dijela zelenog pojasa njezin parking smanjen, dok tužitelji imaju veći prostor u dvorištu koji koriste za parkiranje automobila.

16. Tuženik, otac 1. tuženice je iskazao da ga je 1. tuženica zamolila da izbetonira dio zelenog pojasa sa objašnjenjem da je to njezino i da je tako u etažnom elaboratu. Betoniranje dijela zelenog pojasa napravio je u jednom danu na način da je razvukao beton, koji je dovezen od Hidrel d.o.o. mikserom.

17. Svjedokinja KJ, majka 2. tužiteljice, saslušana na uviđaju dana 2. veljače 2026. je iskazala da je 31. srpnja 2025., kada je njezina kćer sa obitelji otišla na more, vidjela s prozora njihovo stana, 1. tuženicu i 2. tuženika da su raskopali dio zelenog pojasa koji se nalazi u gornjem dijelu dvorišta, te su cvijeće koje se nalazilo (ruže) stavili u vreće i stavili u automobil, a nakon toga su za dva dana stavili pijesak na tom dijelu te u konačnici beton. O navedenom je obavijestila 1. tužitelja, koji joj je rekao da će se vratiti sa mora i nije joj poznato šta se dalje događalo.

18. Svjedok IJ je u bitnome iskazao da je predmetna zgrada izgrađena 70-tih godina, te je tamo prije živio i na spornom dijelu dvorišta je i tada bio zeleni pojas, na kojem je bilo zasađeno drvo višnje i cvijeće. Dana 6. kolovoza 2025. došao je na predmetnu adresu da bi popravio internet punici od 1. tužitelja i tom prilikom je vidio da je jedan dio zelene površine izbetoniran, poslao je sliku 1. tužitelju te mu je isti odgovorio da je sa navedenim upoznat. Nije vidio tko je izvršio betoniranje. Poznato mu je da su se tužitelji brinuli o tom dijelu zelenog pojasa, jer bi znao vidjeti 1. tužitelja da orezuje voćku kada bi došao na predmetnu adresu, te mu je također poznata podjela suvlasnika u pogledu korištenja dvorišta i zelenog pojasa na dvorištu jer je njegov brat tamo živio, a je li danas takva podjela postoji nije mu poznato.

19. Svjedokinja TJ je u bitnome iskazala da sa obitelji živi na zadnjem katu predmetne zgrade i da joj je poznato da sporni dio zelenog pojasa koji je izbetoniran je koristila, obrađivala i održavala 2. tužiteljica, sadila je cvijeće, lovor i čupala travu. Tuženica koja živi na 1. katu predmetne nekretnine je obrađivala donji dio zelene površine koji se nalazi ispred njezinog ulaza. Inače kada je kupila stan u predmetnoj stambenoj zgradi svaki stan je prilikom kupnje dobio određeni dio zelene površine koji je nakon kupnje nastavio obrađivati kako su međusobno bili podijeljeni i prijašnji vlasnici. Pa tako 1. tuženica obrađuje i koristi zelenu površinu koja se nalazi ispred njezinog stana, drugi dio te iste zelene površine koriste i uređuju tužitelji, dok ona koristi i obrađuje zelenu površinu koja se nalazi ispred njihovog ulaza u stan. Dana 31. srpnja 2025. kada se vraćala iz trgovine uočila je da je počupano cvijeće i srela je majku 2. tužiteljice koja joj je rekla da je vidjela 1. tuženicu da je počupala cvijeće. Nakon par dana, dok je bila u svom stanu, pila kavu sa suprugom, čula je buku i "rondanje" te kada je došla do prozora vidjela je 1. tuženicu i njezinog oca kako razvlače beton na dio zelene površine.

20. Svjedok OJ je u bitnome iskazao da sa suprugom živi na zadnjem katu stambene zgrade. Dana 6. kolovoza 2025. je pio kavu sa suprugom u svom stanu, čuo je zvukove i vidio mikser kako je dovezao beton i vidio je 1. tuženicu i njezinog oca pored miksera. Prije toga dana primijetio je da je jedan dio zelene površine pripremljen za stavljanje betona. Radi se o dijelu zelene površine, na kojem dijelu se nalazilo cvijeće o kojem se brinula 2. tužiteljica, dok se o donjem dijelu zelene površine brinula 1. tuženica i koji dio se nalazi ispred njezinog ulaza u stan. Podjela korištenje zelenih površina koje se nalaze u dvorištu postoji od trenutka kupnje stana. Naime, u predmetnoj stambenoj zgradi postoje tri stana i svaki stan ima određeni dio zelene površine o kojem se brine i koji obrađuje. Njihov dio zelene površine se nalazi ispred ulaza u njihov stan. Poznato mu je da je jedne prilike čak 1. tuženica opomenula majku od 2. tužiteljice koja je zabunom uređivala posađenu ružu, da ne uređuje njezinu ružu koja je posađena na dijelu zelene površine koju koristi 1. tuženica.

21. Iz iskaza saslušanih svjedoka TJ, OJ, IJ, koje sud u cijelosti ocjenjuje istinitim jer se radi o svjedocima koji nisu zainteresirani za uspjeh bilo koje stranke u ovom postupku, a koji iskazi su u skladu sa iskazima tužitelja, sud je utvrdio da između suvlasnika predmetne stambene zgrade postoji interni dogovor o korištenju zelenih površina oko zgrade. Takav dogovor postoji od same kupnje predmetne nekretnine, na način da je svaki suvlasnik prilikom kupnje stana dobio određeni dio zelene površine koji je nakon kupnje nastavio obrađivati jer su tako međusobno bili podijeljeni i prijašnji vlasnici. Pa tako da 1. tuženica obrađuje i koristi zelenu površinu koja se nalazi ispred njezinog stana, drugi dio te iste zelene površine koriste i uređuju tužitelji, dok suvlasnici na zadnjem katu koriste i obrađuju zelenu površinu koja se nalazi ispred njihovog ulaza u stan. U početku kada je 1. tuženica postala vlasnica predmetne nekretnine (stana) znala je sa tužiteljima zajednički brinuti o zelenoj površini u cijeloj svojoj dužini, koja se nalazi na istočnoj strani dvorišta, međutim iz samog iskaza 1. tuženice proizlazi da od 2023. uopće ne uređuje i ne koristi dio zelene površine koji je sada izbetoniran jer nije mogla postići dogovor sa tužiteljima u pogledu vrste biljaka i cvijeća koji bi se zasadio u tom dijelu zelene površine. Stoga sud nije povjerovao 1. tuženici da između suvlasnika nema dogovora u pogledu korištenja zelenih površina na predmetnoj nekretnini već je očito da je 1. tuženica odlučila samovlasno ukloniti biljke i cvijeće koje je bilo zasađeno na spornom dijelu budući je smatrala da navedeni dio zelene površine nije predviđen etažnim elaboratom a ujedno su joj biljke smetale zbog parkiranja njezinog automobila i izlaska iz istog. Na navedeno ukazuje i činjenica da je sama 1. tuženica iskazala da je biljke i cvijeće koje je iščupala na dijelu zelene površine, a koji dio je izbetonirala sa 2. tuženikom odnijela na reciklažno dvorište jer nisu bile njezine, dok su ukrasno kamenje stavili u vreće i ostavili kod kanalica na dvorištu. Isto tako, da su posjednici spornog dijela zelene površine bili tužitelji ukazuje i to da je 1. tuženica opomenula majku 2. tužiteljice da ne uređuje ružu jer se ista nalazi na njezinom dijelu zelene površine koji koristi i obrađuje (iskaz svjedoka OJ), što ukazuje da između suvlasnika postoji dogovor oko korištenja zelenih površina na dvorištu.

22. Nastavno, ovaj sud je utvrdio da su tužitelji jedini na tom dijelu nekretnine obavljali posjedovne čine u vidu sadnje biljaka i održavanja biljaka na koji način su jasno manifestirali svoju volju da nekretninu posjeduju, što je uostalom poznato i susjedima nekretnine koji su o tome iskazivali tijekom postupka označivši tužitelje kao osobe koji taj dio nekretnine posjeduju i obrađuju. Stoga su tužitelji nedvojbeno dokazali da su posljednji mirni posjednici iste, dok 1. tuženica, s druge strane, nije dokazala da je bila suposjednik spornog dijela dvorišta, budući da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da među suvlasnicima predmetne nekretnine postoji interni dogovor tko koristi i održava koji dio zelenog pojasa na dvorištu nekretnine. Proizlazi da je jedini čin kojim je 1. tuženica iskazala namjeru posjedovanja prijepora postavljanjem betona na predmetnom dijelu nekretnine dok se spornim pitanjima je li zeleni pojas na tom spornom dijelu predviđen etažnim elaboratom, nije relevantno za donošenje odluke u predmetnoj parnici. Kako 1. tuženica nije dokazala da je bila suposjednik predmetnog dijela nekretnine, ocjenjuju se neosnovanim prigovori 1. tuženice kojim upire na sadržaj članka 24. stavak 2. ZVDSP koji propisuje da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu, s obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari nedvojbenim utvrđeno da su posljednji mirni i faktični posjednik spornog dijela predmetne nekretnine, bili isključivo tužitelji.

23. Iz iskaza saslušanih svjedoka KJ, TJ i OJ sud je utvrdio da su upravo tuženici počinili predmetno smetanje, što u konačnici tuženici nisu ni osporili.

24. Tuženici nadalje u svom odgovoru na tužbu navode da nedostaje animus turbandi odnosno svijest da bi opisanim radnjama 2. tuženik smetao tužitelje u posjedu.

25. Prema mišljenju suda smetanje posjeda postoji ako je posjednik uznemiravan u faktičkoj vlasti u smislu članka 20. stavak 2. ZVDSP-a bez obzira je li kod onog koji je samovlasno smetao posjednika u posjedu postojala volja za smetanjem posjeda (animus turbandi), a prema članku 22. stavak 2. ZVDSP-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

26. Dakle, za počinjenje smetanja posjeda prema stavu ovog suda nije odlučno je li osoba koja je takvu radnju vrši namjeravala tom svojom radnjom zadrijeti u tuđi posjed ili nije; dostatno je znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed. Dakle, namjera smetanja kao pretpostavka za ostvarenje prava na posjedovnu zaštitu je potpuno pogrešna. Iz tih razloga istaknuti prigovor 2. tuženika glede pomanjkanja animusa turbandi nije osnovan.

27. Stoga izvedeni dokazi u svojoj ukupnosti jasno i nedvosmisleno ukazuju na utvrđenje prema kojemu su tužitelji posljednji, faktični i mirni posjednici spornog dijela zelene površine na dvorištu, koji se nalazi na međi sa susjednom nekretninom sa istočne strane, u duljini od oko 9,74 metara i širine 1,30 metara uz međašnu ogradu, te da su tuženici samovlasno smetali tužitelje u njihovom posljednjem i mirnom posjedu, radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke rješenja.

28. Nadalje, kako odredbama članka 19. do 28. ZVDSP nije propisana mogućnost zaprečivanja novčanom kaznom u slučaju ponovnog smetanja posjeda, sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je riješeno pod točkom I II. izreke ovoga rješenja.

29. S obzirom da tužitelji samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva nisu uspjeli u parnici i to u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na zaprečivanje novčanom kaznom tuženicima u slučaju ponovnog smetanja posjeda, a zbog tog dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP odlučeno je o troškovima postupka.

29.1. Prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da su tuženici izgubili parnicu, dužni su tužiteljima naknaditi parnične troškove.

29.2. Prema članku 161. stavak 3. ZPP-a suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

30. Troškovi tužitelja sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa), i to troška jednokratne nagrade za zastupanje u postupcima radi smetanja posjeda koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 eura prema Tbr.7.2. Tarife. Obzirom se jednokratna nagrada odnosi na četiri radnje, to ovaj sud utvrđuje da su u prvostupanjskom postupku, tužiteljima bile neophodne ove četiri radnje: tužba, zastupanje na ročištima 20. listopada 2025., 11. prosinca 2025. i na uviđaju 2. veljače 2026., koje se odnose na jednokratnu nagradu. Osim navedenih radnji, ovaj sud je mišljenja da je tužiteljima bila potrebna i radnja sastava podneska od 25. rujna 2025. kojim su se očitovali na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura, te trošak pristupa na ročište 9. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 700,00 eura koji je iznos uvećan za 10% za zastupanje više osoba (Tbr . 40. Tarife). Tužiteljima je valjalo priznati i trošak izlaska sudske komisije na uviđaj u iznosu od 25,44 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i trošak sudske pristojbe na presudu/rješenje u iznosu od 13,27 eura. Slijedom navedenog valjalo je naložiti tuženicima da tužiteljima solidarno naknade parnične troškove u ukupnom iznosu od 821,98 eura.

30.1. Tužiteljima su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23), a teku od 23. travnja 2026. kao dana presuđenja pa do isplate (točka IV. izreke rješenja).

Velika Gorica, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.