Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-276/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o., OIB: 44118999421, Split, Ruđera Boškovića 22, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja HČ, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika LČ, zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 1.890,64 eura / 14.245,02 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2016. do isplate, time da se kamata obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka. "

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. travnja 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je 1. travnja 2008. na državnoj cesti D-60 došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao TČ, koji je upravljao mopedom "Longija" registracijske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je do prometne nesreće došlo jer je predmetno vozilo naletjelo na rasuto kamenje na cesti te da je došlo do značajnih oštećenja na vozilu i ozljede vozača TČ. Navodi da je 27. siječnja 2009. vlasnik predmetnog vozila EČ podnio tužbu Općinskom sudu Imotskom, kojom tužbom je od ovdje tužitelja potraživao naknadu štete. Ističe da je u tom postupku donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-79/2009 od 5. veljače 2015. kojom je naloženo ovdje tužitelju da TČ plati iznos od 5.740,00 kuna sa zateznim kamatama, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 kuna. Tvrdi da je navedena presuda postala pravomoćna i da je tužitelj po pravomoćnosti presude platio TČ dosuđeni iznos uvećan za zatezne kamate pa da je cjelokupno isplaćeni iznos bio 14.245,02 kuna.

2. Tužitelj ističe da je do predmetne prometne nesreće i nastanka štete došlo zbog propusta u održavanju ceste, a da sukladno Zakonu o javnim cestama tužitelj ne smije održavati državne ceste, već da poslove održavanja mora prepustiti fizičkoj ili pravnoj osobi specijaliziranoj za tu vrstu poslova. Ističe da je radi navedenoga za područje Splitsko-dalmatinske županije sklopio Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta s tuženikom, za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009.

3. Tužitelj nadalje navodi da se tuženik sklapanjem gore navedenog Ugovora obvezao postupati prema Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 25/1998), prema kojem je upravo tuženik zadužen za uklanjanje prepreka na kolniku i za uklanjanje kamenja kojem prijeti odron, a ukoliko se radi o većoj količini kamenja da je tuženik dužan izvijestiti tužitelja o potrebi otklanjanja, što je tuženik propustio učiniti.

4. Stoga tužitelj smatra da je na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos, te je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.245,02 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. ožujka 2016. do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu. Ističe da ne postoji osnova odgovornosti tuženika iz razloga što ne postoji krivnja na strani tuženika, a posebice uzročno-posljedična veza između radnje tuženika i nastanka prometne nesreće jer su svi radovi redovnog održavanja i zaštite državnih cesta uredno i pravovremeno izvedeni, a osobito radovi ophodnje. Smatra da je navedeno potvrdio i sam tužitelj kada je potpisao i ovjerio situaciju broj 37. odnosno izdao potvrdu o urednom ispunjenju ugovora. Pored toga, tuženik ističe da nije bilo nikakvih odbitaka zbog nekvalitetnog odnosno nepravovremenog izvršenja radova.

6. Tuženik navodi da je ophodnja obavljena sukladno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine", broj 111/1999.) i da je to vidljivo iz očitovanja nadcestara NC Imotski o predmetnoj prometnoj nesreći te iz ophodarskog dnevnika za dan 31. ožujka i 1. travnja 2008. Nadalje, smatra da su uzrok prometne nesreće radovi koji ne spadaju u radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, nego da se radi o radovima iz članka 80. i 81. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, budući da je cesta u trenutku nastanka prometne nesreće bila u statusu gradilišta te se promet odvijao po gradilišnoj signalizaciji koju je postavilo i održavalo Poduzeće za ceste Split d.o.o. koje je izvodilo radove izvanrednog održavanja po nalogu tužitelja. Stoga smatra da ne može biti odgovoran za radove koje nije niti ugovorio s tužiteljem. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. Presudom ovog suda poslovni broj P-282/2022 od 26. travnja 2024., pod točkom I. izreke, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.890,64 eura / 14.245,02 kuna sa zateznim kamatama koje na taj teku od 8. ožujka 2016. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose, a pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik plati zatezne kamate po stopi višoj od stope zateznih kamata dosuđene točkom I. izreke presude.

8. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu.

9. Odlučujući o žalbi tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2602/2024 od 14. svibnja 2025. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-282/2022 od 26. travnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke te je predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu nastalu povredom Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta, u iznosu od 1.890,64 eura / 14.245,02 kuna, koliko je tužitelj platio vlasniku vozila koje je oštećeno na državnoj cesti.

11. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao sljedeće isprave: Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja od 8. ožujka 2016., presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-11/2015 od 12. siječnja 2016., presudu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009 od 5. veljače 2015., nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet Ive Filipovića od 21. travnja 2013., zapisnike o održanim glavnim raspravama od 28. listopada 2011. i 4. listopada 2012. u predmetu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009, obavijest nadcestara JČ od 27. siječnja 2012., ophodarske dnevnike od 31. ožujka 2008. i 1. travnja 2008., zapisnik o očevidu Policijske postaje Imotski od 1. travnja 2008., privremenu mjesečnu situaciju br. 37 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno s 30. travnja 2008., potvrdu o uredno ispunjenom Ugovoru od 23. ožujka 2009., dopis nadcestara ĐČ od 26. svibnja 2020., dopis nadcestara JČ od 27. siječnja 2012. Također je pregledan spis Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P- 79/2009.

12. Tuženik je predložio da sud naloži tužitelju da u spis dostavi posebne uvjete odnosno dozvolu koju je izdao društvu Poduzeće za ceste Split d.o.o. za obavljanje radova na cesti na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća, u vrijeme kada se ista dogodila. Ovaj sud nije prihvatio navedeni dokazni prijedlog tuženika jer su sve činjenice važne za donošenje odluke u ovom postupku utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu.

13. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Među strankama nije bilo sporno da je 1. travnja 2008. na državnoj cesti D-60 došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao TČ koji je upravljao mopedom "Longija" registracijske oznake [registarska oznaka].

15. Među strankama nije bilo sporno niti to da je presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009 od 5. veljače 2015. naloženo tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. (ovdje tužitelju) da tužitelju TČ naknadi štetu u iznosu od 5.740,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. veljače 2015. do isplate, te da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.125,00 kuna.

16. Nadalje, među strankama nije bilo sporno niti to da je ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o., postupajući po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009, naknadio štetu oštećenom TČ tako što mu je 8. ožujka 2016. platio iznos od 14.245,02 kuna.

17. Nije bilo spora ni o tome da su stranke sklopile Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., niti je bio sporan sadržaj stranačkog ugovornog odnosa, naveden u ispravi koju je tužitelj dostavio u spis.

18. Nisu u konačnici bile sporne niti okolnosti nastanka predmetne prometne nesreće, a koje su već prethodno utvrđene presudom Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009. Utvrđeno je tom presudom da je do prometne nesreće došlo iz razloga što je TČ, upravljajući mopedom, naišao na dio kolnika na kojemu je bilo razasuto kamenje i pijesak.

19. S obzirom na to da je tužitelj poslove održavanja predmetne dionice državne ceste povjerio tuženiku na temelju Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., to je spor stranaka nastao u odnosu na činjenicu je li tuženik svoj posao obavio sukladno stranačkom ugovoru, odnosno je li prometna nesreća nastala kao posljedica propusta tuženika u ispunjenju ugovornih obveza, pa je li onda tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju koju je ovaj pretrpio plaćanjem korisniku ceste. S tim u vezi spor je nastao u odnosu na to je li tuženik što propustio učiniti u odnosu na stanje kolnika predmetne prigode, a što je bio dužan učiniti temeljem predmetnog Ugovora.

20. Naime, odlučna činjenica na temelju koje se utvrđuje postojanje pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu je, je li šteta koju je tužitelj oštećenoj osobi naknadio nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovnom održavanju i zaštiti državne ceste D-60, s obzirom na mjerodavne odredbe sklopljenog Ugovora, Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 180/2004., 82/2006. 138/2006.; članak 24. Zakona), Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj 25/1998., 162/1998. i 180/2004.; dalje: Pravilnik), te Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine", broj 111/1999. i 180/2004.).

21. Člankom 342. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005.; dalje: ZOO) je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

22. Slijedom navedenog, tužitelj je imao dužnost, sukladno članku 219. ZPP-a i članku 342. ZOO-a dokazati u ovoj parnici da je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice državne ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje obveze vezane za redovno održavanje kolnika u stanju koje omogućava održavanje prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

23. Člankom 9. Pravilnika propisano je da su vrste održavanja cesta redovno održavanje i izvanredno održavanje.

24. Člankom 10. Pravilnika propisano je da redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

25. Člankom 11. Pravilnika je propisano da izvanredno održavanje cesta čine povremeni radovi za koje je potrebna tehnička dokumentacija, a obavljaju se i radi mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguranja sigurnosti, stabilnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa.

26. Prema članku 24. Pravilnika redovno održavanje cesta obuhvaća sljedeće radove: čišćenje (kolnika, sustava za odvodnju, cestovnog zemljišta, opreme i dr.), košnju trave i uklanjanje granja, obnovu i izradu oznaka na kolniku, ličenje kilometarskih oznaka, stupova prometnih znakova i nosača rasvjetnih tijela, popravak antikorozivne zaštite zaštitnih i drugih ograda, popravak i zamjenu uređaja, opreme i prometne signalizacije na cesti, uređenje sustava za odvodnju (jaraka, rigola, drenaža i drugo), uređenje bankina (planiranje i poravnavanje), uređenje i mjestimične popravke pokosa usjeka ili nasipa, potpornih i obložnih zidova, mjestimične popravke betonskih pasica i rubnjaka, popravke lokalnih oštećenja kolnika (udarnih jama, pojedinačnih i mrežastih pukotina, uzdužnih i poprečnih denivelacija, omekšanog asfaltnog zastora, zaglađenih površina zastora, oštećenih rubova i razdjelnica betonskog kolnika), hitne popravke i intervencije u svrhu osiguranja odvijanja prometa, osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima, održavanje oznaka referentnog sustava označavanja cesta, uređenje cestovnog zemljišta, te ostale radove.

27. Prema članku 80. Pravilnika izvanredno održavanje cesta posebno obuhvaća: obnavljanje i zamjenu kolničkog zastora, ojačanje kolnika u svrhu obnove i povećanja nosivosti i kvalitete vožnje, mjestimične popravke kolničke konstrukcije ceste u svrhu zaštite i povećanja nosivosti ceste, poboljšanje sustava odvodnje ceste, zamjenu, ugrađivanje nove i poboljšanje vertikalne prometne signalizacije i opreme ceste (kilometarski i smjerokazni stupići, zaštitne ograde i slično) na većim dijelovima ceste, saniranje odrona, popuzina i manjih klizišta, ublaživanje nagiba pokosa i ostale radove na zaštiti kosina od erozije, sanaciju potpornih i obložnih zidova, zaštitu ceste od podlokavanja, radove na uređenju zelenila u svrhu biološke zaštite ceste, ukrašavanja okoliša i zaštite od snježnih zapuha, pojedinačne korekcije geometrijskih elemenata ceste (ublažavanje oštrih krivina, uređenje poprečnih nagiba, stajališta uz cestu i drugo) sa svrhom poboljšanja sigurnosti prometa, uređenje raskrižja u istoj razini (oblikovanje, preglednost, ugradnja nove signalizacije i opreme) bez većih konstrukcijskih zahvata, poboljšanje uvjeta prometa uređenjem stajališta, odmorišta, pješačkih staza, prijelaza u naseljima, prijelaz preko željezničkih pruga u nivou, te obnovu i postavu instalacija, opreme i uređaja ceste.

28. Predmetnim Ugovorom o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 1. travnja 2005. do 31. ožujka 2009., koji je sklopljen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača, tuženik kao izvođač je preuzeo obvezu obavljanja poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Splitsko-dalmatinske županije.

29. U zapisniku o očevidu sadržano je utvrđenje policijskih službenika o okolnostima nastanka prometne nesreće. Očevid je učinjen 1. travnja 2008. u 10:45 sati, a povodom dojave sudionika prometne nesreće u 10,40 sati. Opisano je da je kolnik bio gladak i suh, te da je na mjestu događaja prometne nesreće tj. na kolniku državne ceste D-60 u vrijeme obavljanja očevida pronađeno razasuto kamenje. Zatečena je oprema ceste, gledano iz smjera kretanja mopeda, i to vertikalni prometni znak "radovi na kolniku u dužini od 23 km".

30. Dakle, već iz sadržaja ove isprave, koja je javna isprava (članak 230. ZPP-a), proizlazi utvrđenje o tome da su se predmetne prigode, na dionici kolnika državne ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća, izvodili radovi. To proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za cestovni promet Ive Filipovića, izrađenog u postupku Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009, kao i iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 4. listopada 2012., održanog u tom predmetu, a na kojoj raspravi su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka JČ i RČ.

31. Naime, u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ive Filipovića je navedeno da je predmetna prometnica kritične prigode bila u rekonstrukciji radi izrade slivnika oborinskih voda. Zbog toga je desna vozna traka bila sužena za 0,30 do 0,40 metara, i u tom dijelu je bila nasuta pijeskom i šljunkom. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vozač mopeda, zbog toga što je najvjerojatnije osjetio nailazak vozila iza sebe, napravio laganu korekciju na putanji i ušao na šljunkastu podlogu kolnika, zbog čega je došlo do destabilizacije, udara u ivičnjak i konačno pada na kolnik.

32. Iz iskaza svjedoka JČ, zaposlenika ovdje tuženika na radnom mjestu nadcestara, koji iskaz je dan u predmetnu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-79/2009, proizlazi da su se kritične prigode na predmetnoj dionici državne ceste izvodili radovi, da je to bila zona gradilišta jer se radilo na proširenju kolnika, izgradnji koridora, slivnika i nogostupa, a izvođač radova da je bilo društvo Poduzeće za ceste d.o.o., koje je i postavljalo znakove izvođenja radova na cesti. Dodao je da promet vozilima na toj dio dionici ceste nije bio zatvoren, već je postojala regulacija prometa, ali da ovdje tuženik nema dužnost održavanja onog dijela ceste koje predstavlja gradilište.

33. Iz iskaza RČ, zaposlenika ovdje tuženika na radnom mjestu ophodara, koji iskaz je dan u predmetu Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P- 79/2009, proizlazi da su se kritične prigode na predmetnoj dionici državne ceste izvodili radovi koje je izvodilo društvo Poduzeće za ceste d.o.o., da je on kao ophodar tom dionicom prolazio svaki dan, ali da kao ophodar nije imao ništa s tom dionicom ceste jer su se na njoj izvodili radovi i to je bilo gradilište označeno znakovima, pa da je za tu dionicu ceste bio zadužen izvođač radova, a ne ovdje tuženik.

34. Sadržaj gore navedenih isprava (zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 4. listopada 2012. i nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 24. travnja 2013.) nitko u ovom postupku nije osporio.

35. Prema tome, treba zaključiti da su se kritične prigode na predmetnoj dionici državne ceste D-60 izvodili građevinski radovi koji, sukladno članku 80. Pravilnika, spadaju u poslove izvanrednog održavanja državnih cesta, a koje radove je izvodila treća osoba, a ne ovdje tuženik.

36. Dakle, kako navedeni radovi dakle ne spadaju u poslove redovnog održavanja državnih cesta, već u poslove izvanrednog održavanja državnih cesta, koje sukladno predmetnom Ugovoru o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta nije bio dužan obavljati tuženik, to je ocjena ovog suda da šteta koju je tužitelj naknadio oštećenoj osobi nije nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovnom održavanju i zaštiti državne ceste D-60.

37. Dodatno je za navesti kako je tuženik radi dokazivanja činjenice da je uredno i u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju iz predmetnog Ugovora, dostavio u spis isprave - ophodarske dnevnike za 31. ožujak 2008. i 1. travanj 2008., iz kojih je vidljivo da je ophodnja na državnoj cesti D-60 učinjena 31. ožujka 2008. u razdoblju od 4:00 do 8:00 sati i od 15:00 do 18:00 sati te 1. travnja 2008. u razdoblju od 14:00 do 21:00 sat. Dakle, iz navedenih ophodarskih dnevnika proizlazi da je ophodnja obavljena sukladno odredbama Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine", broj 111/1999. i 180/2004.).

38. Pored toga, tuženik je dostavio u spis i privremenu situaciju br. 37., izdanu za izvršene radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno s 30. travnja 2008., kojom se jamči da su radovi izvedeni kvalitetno i koju su potpisali tužitelj i tuženik.

39. Na temelju gore navedenih isprava, utvrđena je činjenica da je na predmetnoj dionici državne ceste, prije nego što je došlo do prometne nesreće, učinjena ophodnja odnosno radnja kojoj je cilj nadziranje stanja i prohodnosti javnih cesta, a radi provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima te otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama.

40. Dakle, tuženik je poduzeo radnju na koju se obvezao predmetnim Ugovorom, a usprkos tome došlo je do predmetne prometne nesreće, i to zbog rasutog šljunka na kolniku, koji je tamo dospio uslijed obavljanja poslova izvanrednog održavanja državnih cesta, koje poslove nije obavljao tuženik, već treća osoba.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

42. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 23. travnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- u spis