Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-44/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužiteljice ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Boško Bojkić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika BIG MAN d.o.o., OIB: 32678069216, Split, Mosećka 62, kojeg zastupa punomoćnica Vana Vrsalović, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Mirjane Popović poslovni broj Ovrv- 19732/2023 od 1. rujna 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku BIG MAN d.o.o., OIB: 32678069216 u roku od osam dana isplatiti tužiteljici ZP iznos od 1.229,01 (tisuću dvjesto dvadeset devet cijelih nula jedan) eura sa zateznim kamatama na taj iznos od 21. srpnja 2020. do isplate, koje do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Mirjane Popović poslovni broj Ovrv-19732/2023 od 1. rujna 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku BIG MAN d.o.o. OIB: 32678069216 u roku od osam dana isplatiti tužiteljici ZP OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura.
III Nalaže se tuženiku BIG MAN d.o.o. OIB: 32678069216 u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužiteljici ZP OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 800,00 (osamsto) eura.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu troškova postupka u iznosu od 150,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je, tada kao ovrhovoditeljica, 17. srpnja 2023. pokrenula ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave- računa broj 17-NB-02 od 13. lipnja 2020. protiv tuženika, tada ovršenika. Javna bilježnica u Splitu Mirjana Popović donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-19732/2023 od 1. rujna 2023. Po pravodobnom ovršenikovom prigovoru, rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da ništa ne duguje tužiteljici ZP i da s njom nije bio u poslovnom odnosu. Naglasio je da vjerodostojna isprava glasi na postupak Trgovačkog suda u Splitu P-925/2011, a njega je, kao tužitelja u tom postupku, zastupao odvjetnik TP kojemu su sve poduzete radnje plaćene. Štoviše, navodi kako je odvjetnik TP zadržao za sebe i iznos sudskih pristojbi s kamatama, koji iznos je podmirio upravo tuženik. Naglasio je da iz računa nije jasno niti na koju se uslugu isti odnosi te prema kojem tarifnom broju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je isti račun izdan.
3. Tužiteljica je podneskom od 23. listopada 2023. obrazložila kako je u postupku Trgovačkog suda u Splitu pod brojem P-925/2011 tuženika zastupao odvjetnik TP. Nakon što je TP otišao u mirovinu, preuzimateljem njegova ureda imenovana je tužiteljica.
4. Tužiteljica smatra da je odredbama članaka Statuta Hrvatske odvjetničke komore, kao preuzimatelj ureda odvjetnika TP, aktivno legitimirana "naplaćivati od stranke koje je zastupao umirovljeni odvjetnik troškove za izvršene radnje tog odvjetnika u pravomoćno okončanim postupcima, a koji mu troškovi nisu namireni, s tim da je ista u obvezi po naplati iste isplatiti umirovljenom odvjetniku".
5. Nadalje, pojašnjava kako je se TP, nakon pravomoćnog okončanja postupka u predmetu Trgovačkog suda u Splitu P-925/2011, više puta sastajao sa zastupnikom po zakonu tuženika radi dogovora o načinu provedbe drugostupanjske presude kojom je, u korist BIG MAN d.o.o, potvrđena prvostupanjska. Navodi da je već na prvom sastanku nakon primitka presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-932/2017, odvjetnik TP stranci BIG MAN d.o.o. prezentirao specifikaciju troškova te mu istu i obrazložio.
6. Tužiteljica obrazlaže kako je postupak P-925/2011 trajao više od 10 godina, a tuženik odvjetniku nikad nije ništa predujmio za materijalne troškove. Stoga da nije imao primjedbi na zahtjev odvjetnika da mu, uz dosuđene parnične troškove plati i utuženi iznos. Prema navodima tužiteljice, radi se o troškovima koje je odvjetnik TP imao zastupajući stranku u tom postupku, a nisu mu priznati presudom, kao i o troškovima za koje je izvjesno da će nastati do konačnog ispunjenja obveze od strane tuženika u predmetu P-925/2011, President grupe d.o.o.
7. Navodi, naime, da je TP poduzeo potrebne radnje oko obračuna kamata kao i sve druge radnje koje su bile potrebne da se njegova stranka namiri. Nakon što je President grupa isplatila tuženiku BIG MAN d.o.o. iznos koji je bila dužna isplatiti po pravomoćnoj sudskoj odluci, odvjetnik TP i zastupnik po zakonu tuženika održali su još dva sastanka na kojima je odvjetnik prezentirao koje su mu radnje ostale nepodmirene.
8. Tvrdi da su se stranke ovog postupka sporazumjele da je iznos koji bi odvjetniku pripao upravo iznos od 9.260,00 kuna, odnosno 1.229,01 eura. U skladu s tim, da su nakon sastanka održanog 3. srpnja 2020., zastupnik po zakonu tuženika i odvjetnik TP došli do tužiteljice i suglasno zatražili od nje da ona tuženiku, za potrebe njegova knjigovodstva, ispostavi račun na taj iznos, da će tuženik istoga odmah platiti, a tužiteljica će potom uplaćeno proslijediti TP.
9. U odnosu na visinu utuženog iznosa, tužiteljica navodi kako da su se ugovorne strane TP i tuženik usuglasili o visini preostale obveze tuženika i načinu i vremenu isplate iste, pa nije bilo potrebe utuženi račun specificirati; tim više što je odvjetnik TP zastupao tuženika i u drugim postupcima pred sudom ali i pri poslovima vezanima za kupoprodaju nekretnine u K. o. [katastarska općina].
10. Tužiteljica je predložila izvesti dokaze čitanjem rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj: 3318/2020 od 6. svibnja 2020., čitanjem dopisa i ispis komunikacije elektroničkom poštom, uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-925/2011, saslušanje svjedoka TP, tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika.
11. Tuženik je u podnesku od 2. veljače 2024. ustrajao u tvrdnjama da ništa ne duguje ni tužiteljici ni TP. U dokazne svrhe predložio je saslušanje zastupnika po zakonu tuženika, saslušanje svjedoka TP, pregled spisa Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-925/2011 te provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost da je tuženik sve radnje isplatio TP.
12. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 1.229,01 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 501. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), dalje: ZPP.
13. Zbog toga su u pozivu na pripremno ročište stranke upozorene u skladu s odredbama članka 461. a. ZPP-a. Člankom 461. a ZPP-a stavkom 2. propisano je da su stranke u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Zbog toga sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele protivno citiranoj odredbi, kao ni pisana očitovanja stranaka koja su u spis dostavljena protivno odredbama članka 299. a. ZPP-a.
14. Sud je proveo dokaz čitanjem isprava koje su stranke dostavile u spis prije održavanja pripremnog ročišta, uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-925/2011 te saslušanjem svjedoka TP, tužiteljice i JP, zastupnika po zakonu tuženika.
15. Iz spisa P-925/2011 ovog suda proizlazi da je taj postupak pokrenut tužbom 8. veljače 2011. tužitelja BIG MAN d.o.o. protiv tuženika PRESIDENT GRUPA d.o.o. radi isplate, da je vrijednost predmeta spora 257.412,86 kuna, te da je presudom od 15. prosinca 2016. prihvaćen tužbeni zahtjev te naloženo tuženiku isplatiti utuženi iznos zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Ta je presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 932/2017-2 od 28. siječnja 2020. Spisu je priložena punomoć kojom tužitelj BIG MAN d.o.o. ovlašćuje odvjetnika TP na zastupanje u tom predmetu, te je razvidno da je taj odvjetnik zastupao tužitelja sve do pravomoćnog okončanja tog postupka. Iz popisa troška uvezanog na listu 118. spisa tog predmeta proizlazi da je tužitelj BIG MAN d.o.o. popisao troškove postupka u iznosu od 87.812,50 kuna, te mu je taj iznos troškova u cijelosti priznat pravomoćnom sudskom presudom.
16. Iz ispisa komunikacije elektroničkom poštom (listovi 54 i 55 spisa) proizlazi da je 2. lipnja 2020. odvjetnik TP bio u komunikaciji i dogovorima s osobama iz President Grupe oko naplate po pravomoćnoj sudskoj presudi.
17. Svjedok TP u svom iskazu naveo je da je zastupao tuženika u, po njegovoj ocjeni, složenom predmetu ovog suda P-925/2011 u kojem je tuženik bio tužitelj. U sporu je njegova stranka uspjela u cijelosti. Nije siguran jesu li mu od strane protivne stranke podmireni svi troškovi zastupanja koje je sud u tom postupku priznao, ali zna da mi nisu podmireni svi troškovi koje je kao odvjetnik imao pravo naplatiti od svoje stranke. Ono što je naplatio, naplatio je na miran način, a o plaćanju preostalih troškova je pregovarao sa zastupnikom po zakonu tuženika. Dogovor je postignut kad je on već bio u mirovini. Tada je na jednom sastanku na papiru predao popis troška zastupniku po zakonu tuženika, on ga je obećao platiti, samo je tražio da mu se ispostavi račun.
18. Navodi da je u trenutku tih dogovora već bio u mirovini i preuzimateljem ureda je imenovana tužiteljica. I dalje je, međutim, pomagao savjetima tuženiku u pogledu prodaje stana i dva garažna mjesta u Solinu ali te usluge nikad nije namjeravao naplatiti. Više puta je usmeno pozivao tuženika na plaćanje dogovorene svote ali kako do toga nije došlo, preuzimateljica ureda je pokrenula predmetni postupak.
19. Svjedok se nije mogao sjetiti je li tuženiku po naplati iz predmeta P-925/2011 vratio tuženiku kakve troškove, vještačenja i sl. ali misli da nije, niti je imao takvu praksu.
20. Tužiteljica ZP, kći TP, navela je da je preuzimatelj ureda svog oca i smatra da je na temelju Statuta odvjetničke komore ovlaštena naplaćivati nepodmirena dugovanja koja je odvjetnik TP imao u trenutku preuzimanja ureda. Poznate su joj okolnosti i odnos između njenog oca i tuženika jer je dugo godina imala ured u neposrednoj blizini očevog. Presuda u predmetu P- 925/2011 Trgovačkog suda u Splitu postala je pravomoćna neposredno prije nego je njen otac otišao u mirovinu i poznato joj je da je njen otac pokušavao mirnim putem naplatiti tražbinu i troškove postupka te srediti obračun kamata s tuženikom u tom predmetu, President Grupom. Istodobno, zna da je bio u kontaktu i sa zastupnikom po zakonu tuženika, JP, kako bi ga informirao o svemu. Poznato joj je da je odvjetnik pozivao svoju stranku na dogovor oko preostalih nepodmirenih obveza te zna da je TP tuženika zastupao u mnogim drugim predmetima.
21. Krajem srpnja 2020. otac joj je nagovijestio da bi se s JP mogli postići dogovori. Tim povodom u kafiću Horton u Splitu, na kavi su se našli JP i TP. Tužiteljica je bila u blizini, na terasi istog kafića, u društvu sa sadašnjim punomoćnikom i odvjetnikom Tomislavom Vujčićem.
22. Vidjela je kako TP JP predaje jedan papir, a ubrzo ju je TP pozvao da mu pomogne pri odlasku iz kafića. Tada joj je TP rekao da je postigao dogovor, da ona ispostavi tuženiku račun za troškove u utuženom iznosu. Isto joj je potvrdio i JP: da ispostavi račun i on će ga platiti. Naglašava, između stranaka nije bilo nesuglasja oko iznosa računa.
23. Prema dogovoru, tužiteljica je ispostavila račun isti dan. Tuženik je u kolovozu 2020. pisano osporio taj račun, putem e-maila, te je tako došlo do ovog spora.
24. Tužiteljica pojašnjava kako nije preuzela knjigovodstvo TP i nije joj poznato na koji način su naplaćeni troškovi iz postupka P-925/2011. Ona je samo ispostavila račun na temelju suglasnog dogovora TP i JP, a kako se radilo o dogovoru, držala je da precizan obračun nije ni potreban.
25. Zastupnik po zakonu tuženika JP, potvrdio je u svom iskazu da ga je TP zastupao u četiri spora među kojima je i P-925/2011 protiv President grupe. Nije osporio tvrdnju da je u toj parnici uspio u cijelosti i naplatio se, otprilike u lipnju 2020., dok je iznos dosuđenih troškova naplatio TP. Nakon toga, tvrdi da je odvjetnik TP tražio da mu plati još, iako je on smatrao da je njegove usluge i preplatio.
26. Nakon što je primio utuženi račun, pisano ga je osporio te je tužiteljici ispostavio, po uputama njegova knjigovodstva, fiktivan račun na 5.000,00 kuna uvećan za PDV. Zaključno, navodi da nije platio jer smatra da nije ništa dužan, a ni tužiteljica nije njemu platila račun koji je on ispostavio.
27. Iskazao je da mu odvjetnik nikad nije ispostavio račun za usluge zastupanja u predmetu P-925/2011, da je on odvjetniku više puta plaćao troškove bez računa, te da mu nije vraćen iznos koji je platio na ime pristojbi i vještačenja u tom predmetu, ali da on to nije nikad ni zahtijevao.
28. Potvrdio je da je se s TP dogovarao i više puta sastajao oko naplate i da mu je odvjetnik na papiru prezentirao koliko bi tko od njih dvojice trebao platiti. Konačno, potvrdio je da je prilikom sastanka u kafiću Hortom prišao tužiteljici i rekao da će platiti ako je nešto dužan, samo da mu ispostavi račun. Međutim, izjavljujući to, i dalje je smatrao da nije ništa dužan.
29. U ovom slučaju je prije svega potrebno razjasniti pitanje aktivne legitimacije tužiteljice. Tužiteljica, naime, ističe da njena aktivna legitimacija za vođenje ove parnice proizlazi iz činjenice da je preuzimatelj ureda odvjetnika TP. Prema članku 83. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine" br. 151/22., 82/24., dalje: Statut), preuzimatelj ureda radi u svoje ime i za svoj račun. Sve radnje koje obavi u zastupanju preuzete stranke obračunava neposredno sa strankom u svoju korist.
30. Nakon okončanja postupaka po predmetima, preuzimatelj ureda dužan je isplatiti odvjetniku kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetničke službe, odnosno nasljednicima preminulog odvjetnika, pripadajući dio naknade, umanjen za porezna davanja. Preuzimatelj ureda može ugovorom s odvjetnikom kojem je prestalo pravo na obavljanje odvjetničke službe, odnosno njegovim nasljednicima, regulirati uvjete okončanja postupaka po predmetima preuzetim u uredu, u skladu s Kodeksom odvjetničke etike, Zakonom o odvjetništvu i općim aktima Komore. Na koncu, preuzimatelj ureda je dužan Komori dostaviti izvješće o preuzimanju odvjetničkog ureda (članak 84. stavci 1-3. Statuta)
31. Iz sadržaja citiranih odredbi, po stavu ovog suda, ne proizlazi zaključak da je tužiteljica, kao preuzimatelj ureda odvjetnika TP, automatski aktivno legitimirana pokretati i u svoje ime zahtijevati naplatu troškova odvjetničkog zastupanja koje je poduzeo odvjetnik TP. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da preuzimatelj ureda odvjetnika radi u svoje ime i za svoj račun, te nije pravni sljednik odvjetnika čiji je ured preuzeo.
32. Međutim, u skladu s načelom neformalnosti ugovora, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (članak 274. ZOO-a). Odredbama članka 249. ZOO-a propisano je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava. Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.
33. Budući da su iskazi parničnih stranaka i svjedoka TP podudarni i dosljedni u bitnim okolnostima: da je tuženika TP zastupao u više predmeta, da su TP i tuženik nakon pravomoćnog okončanja postupka P-925/2011 pregovarali oko isplate preostalih međusobnih potraživanja, sud prihvaća tvrdnje tužiteljice i svjedoka TP da je sporazum stranaka bio da tužiteljica tuženiku ispostavi račun upravo na utuženi iznos, koji se odnosi na troškove zastupanja odvjetnika TP. Iz svih iskaza proizlazi da su se sudionici dogovora razišli na miran način, odnosno da je između stranaka postignut dogovor u pogledu međusobnih potraživanja u srpnju 2020. te da su TP i JP postigli sporazum da naplatu predmetne tražbine zahtijeva upravo tužiteljica.
34. Zbog toga sud smatra neuvjerljivima tvrdnje tuženika da je rekao tužiteljici da mu se ispostavi račun ako je što dužan, ali da je on i u tom trenutku smatrao da nije ništa dužan. Takva tvrdnja je nelogična i neživotna, te je protivna ostalim provedenim dokazima. Nejasno je i zašto bi se uopće sastajao više puta, kako je sam naveo, s odvjetnikom TP, ako je smatrao da nema nikakvih daljnjih dugova.
35. Zbog toga je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Mirjane Popovac poslovni broj Ovrv-19732/2023 od 1. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 1.229,01 eura te odlučeno kao pod točkom I. izreke.
36. U skladu sa zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom se trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
37. Zbog toga je u dijelu pod točkom II. presude ukinut platni nalog u rješenju o ovrsi javne bilježnice Mirjane Popovac poslovni broj Ovrv-19732/2023 od 1. rujna 2023. u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka.
38. S obzirom na uspjeh tužiteljice u parnici, odluka o troškovima postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).
39. Kako je vrijednost predmeta spora 1.229,01 eura, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, za pojedinu radnju pripada nagrada u visini od 75 bodova (Tbr 7.1., Tbr. 8. 1. i 9.1. Tarife).
40. Sud je tužiteljici u toj visini priznao troškove sastava podnesaka od 23. listopada 2023. i 5. ožujka 2026. U istoj joj je visini priznat trošak pristupa na ročišta 9. srpnja 2024., 9. veljače 2026. i 2. ožujka 2026., što ukupno daje nagradu u visini 375 bodova.
41. Prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr 54. Tarife), ukupno su tužiteljici priznati troškovi zastupanja u iznosu od 750,00 eura. Tom je iznosu trebalo dodati i zatražene troškove javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura te troškove pristojbi za presudu u iznosu od 25,00 eura. Zbog toga je u dijelu pod točkom III. naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 800,00 eura na ime troškova postupka.
42. U preostalom dijelu, pod točkom IV. izreke, za iznos od 150,00 eura, zahtjev tužiteljice za troškove postupka je odbijen jer ostale radnje sud nije smatrao potrebnima za vođenje ovog postupka, sve u skladu s odredbama članka 155. ZPP-a.
43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu 23. travnja 2026.
Sutkinja
Ivana Hrkać
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
Dostaviti:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis