REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-2334/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, Žabica 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na invalidsku mirovinu, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/25- 01/03361654774, URBROJ: 341-99-05/3-25-2491 od 27. listopada 2025., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03361654774, URBROJ: 341-14-05/3-24-29418 od 27. veljače 2025. te priznavanja tužitelju i nadalje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, čiji je uzrok 40% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60 % izvan tih okolnosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25-01/03361654774, URBROJ: 341-99-05/3- 25-2491 od 27. listopada 2025., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03361654774, URBROJ: 341-14-05/3-24-29418 od 27. veljače 2025., kojim je tužitelju, rođenom **.**.1969., dosadašnjem korisniku invalidske mirovine priznato i dalje, zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, pravo na invalidsku mirovinu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/25-01/03361654774, URBROJ: 341-99-05/3-25-2491 od 27. listopada 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome Sudu, kod kojeg je zaprimljena 20. studenog 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da se ne slaže s nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025. smatrajući, da je omjer postotka uzroka gubitka radne sposobnosti pogrešno ocijenjen te da isti iznosi 40 % bolest zadobiven u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60% bolest izvan tih okolnosti, a sve imajući u vidu priloženu liječničku dokumentaciju, iz koje je razvidno, da uz bolest PTSP postoje psihički komorbiditeti, bolest označena šifrom F 62.0 - trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja i F-54 – psihološki i bihevioralni čimbenici u vezi s poremećajem, kao i psihosomatska bolest F.78 - poremećaj metabolizma lipoproteina, a da do Domovinskog rata nije psihički liječen te nije imao psihičkih tegoba, a prvi odlazak psihijatru je bio za vrijeme Domovinskog rata 22. studenog 1994. radi bolesti PTSP. Kasnije da je obolio i od bolesti alkoholizma F.10.

3. Kako tužitelj smatra da je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i da treba iznositi najmanje 40 %, to je na navedene okolnosti iz tužbe, predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 27. listopada 2025, kao i prvostupanjsko rješenje od 27. veljače 2025. te tužitelju kao korisniku invalidske mirovine prizna i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, čiji je uzrok 40% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 60 % izvan tih okolnosti.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 28. studenog 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u postupku provedenom sukladno odredbi članka 125. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta: ZOMO) i članka 127. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 96/25) i u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 96/23, u nastavku teksta Uredba) suglasni u ocjeni, da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan dijelom kao posljedica bolesti 20 % zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80 % izvan tih okolnosti, a predmetni postupak da je proveden u skladu sa odredbama članka 123. do 130. ZOMO i u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja.

5. Nastavno, tuženik je istaknuo da je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025. donesen sukladno odredbama članka 14. do 20. Uredbe o metodologijama vještačenja, u postupku vještačenja temeljem medicinske dokumentacije, pripremljene i dostavljene uz Izvješće, s Nalazom i mišljenjem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite (Obrazac 1-IN) i u skladu sa odredbama članka 6. do 13. navedene Uredbe, pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. U ovom upravnom sporu 5. veljače 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno te službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

7. Na istom ročištu za raspravu, stranke su u cijelosti ostali kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a tužitelj i kod predloženog dokaznog prijedloga, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu pa je naloženo tužitelju, da u roku 8 (osam) dana, na račun ovog suda uplati predujam u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja, slijedom čega je ročište odgođeno, a iduće je zakazano za 19. veljače 2026.

8. Imajući u vidu da je tužitelj 5. veljače 2026. dostavio dokaz o uplati predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) to je izvanraspravnim rješenjem Suda od 6. veljače 2026. odgođeno ročište za raspravu zakazano za 19. veljače 2026. te je određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještakinji prof. prim. dr. sc. SĆV, dr. med. spec. psihijatrije, subspecijalist socijalne psihijatrije, stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke u Rijeci, sa zadaćom da utvrdi je li kod tužitelja pravilno utvrđen omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti s osnove bolesti PTSP-a, a koji je utvrđen u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025. u omjeru 20 % bolest nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80 % bolest koja nije u svezi s ratom (izvan tih okolnosti) te je vještakinji dat rok od 30 dana za izradu nalaza i mišljenja.

9. U Nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 12. ožujka 2026., stalna sudska vještakinja navela je, da je tužitelj sudjelovao kao hrvatski branitelj u Domovinskom ratu u razdobljima od 5. kolovoza 1990. do 6. svibnja 1991., od 7. svibnja 1991. do 19. rujna 1991., od 20. rujna 1991 do 14. listopada 1991., od 15. listopada 1991. do 22. srpnja 1992.. od 23. srpnja 1992. do 30. travnja 1995. i od 1. svibnja 1995. do 30. lipnja 1996., a prvi puta je psihijatrijski ambulantno liječen 22. studenog 1994., odnosno da je liječen ambulantno i hospitalno, a dužina boravka je nekoliko dana i u psihološkom testiranju učinjenom 30. siječnja 2023. se objektivizira prisustvo i bilježi zadržavanje simptoma PTSP simptomatologije u svim klasterima, dok iz priležećih specijalističkih nalaza je razvidno, da je tužitelj u kontrolnim psihijatrijskim pregledima u kojima je navodio svoje smetnje, a tijekom pregleda za potrebe izrade vještačkog nalaza i mišljenja saslušan je od strane vještakinje kojom prilikom je istaknuo, da je razočaran jer mu nisu cijenili alkoholizam kod utvrđivanja HRVI, žali se na nesanicu, nervozu, stalno je napet, strah i tjeskobu, povremeno ima ružne snove i zna se probuditi sav oznojen, pa vještakinja iz cjelokupne medicinske dokumentacije zaključuje da je tužitelj psihijatrijski liječen radi poremećaja iz kruga anksioznih poremećaja, odnosno PTSP-a, F43.1, radi kojeg je razvijen je F62.0, Trajne promjene ličnosti radi katastrofalnih doživljaja, a obzirom na dinamiku liječenja, kao i na kliničku sliku tužitelja tijekom liječenja, sudska vještakinja je mišljenja da se radi o poremećaju srednjeg stupnja što je i cijenjeno u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025.

10. Nadalje, vještakinja zaključuje da iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta se doznaje da je tužitelj liječen radi alkoholne ovisnosti, a iz Potvrde Udruge liječenih alkoholičara Opatija saznaje se, da je tužitelj bio redoviti član 21 godinu. Navela je, da se u spisu se ne nalazi osobni zdravstveni karton tužitelja koji bi datirao za navedeno razdoblje od spomenute 21 godine, pa se zbog toga ne može ni pratiti dinamika njemu izdanih lijekova, a obzirom da sam tužitelj navodi dugotrajnu apstinenciju od alkohola uz potvrdu, zaključuje da se radi o stabilnoj dugogodišnjoj apstinenciji, jer je pravilo struke da nakon 5 godina što osoba ne konzumira alkohol, moguće je navedenu dijagnozu izostaviti, odnosno da ista više ne postoji, pa je vještakinja mišljenja, da je pravilno utvrđen omjer potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja koji je utvrđen u sljedećem omjeru: 20 % bolest nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske PTSP i 80 % bolest koja nije u vezi s člankom 30. ZOHBDR-a, odnosno da su medicinske činjenicu utvrđene u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025. ispravno utvrđene.

11. U podnesku zaprimljenom kod ovog Suda 24. ožujka 2026. opunomoćenik tužitelja je ispričao izostanak s niže zakazanog ročišta za raspravu, predlažući da se donese odluka temeljem stanja spisa predmeta bez izvođenja dokaza saslušanjem vještakinje.

12. Na idućem ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 16. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, a prisutnosti službene osobe tuženika te prof. prim.dr.sc. SĆV, stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke, službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, navodeći da nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje, nakon čega je određeno saslušanje sudske vještakinje radi usmenog pojašnjenja i obrazlaganja Nalaza i mišljenja zaprimljenog kod ovog Suda 12. ožujka 2026.

13. Na istom ročištu za raspravu vještakinja je u cijelosti ostala kod danog Nalaza i mišljenja, navodeći da obzirom na cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te osobnog pregleda tužitelja, kliničku sliku te medicinsku dokumentaciju tužitelja, smatra da se radi o poremećaju srednjeg stupnja, a što je i cijenjeno u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025.

14. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

15. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut na zahtjev nadležnog doktora obiteljske medicine tužitelja 7. studenog 2024. , da je postupajući po zahtjevu tužitelja, pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 12. veljače 2025. uvidom u kojeg je utvrđeno, da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti utvrđen 23. rujna 2021., liječi se po psihijatru ambulantno, a u nekoliko navrata i bolnički te usprkos liječenju perzistira visoka simptomatika svih klastera PTSP-a, a stanje je kronificirano, kontrolni pregled nije potreban, zbog čega tužitelju da i dalje treba priznati pravo na invalidsku mirovinu pa je rješenjem od 27. veljače 2025. tužitelju, kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznato i dalje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad, pravo na invalidsku mirovinu.

16. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 27. veljače 2025., tužitelj 18. ožujka 2025. izjavio tuženiku žalbu, koja je sadržajno jednaka tužbenim navodima, a o kojoj žalbi je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 27. listopada 2025., na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća viših Vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025. uvidom u kojeg je utvrđeno, da je tužitelju od 23. rujna 2021. utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 80 % bolešću izvan ratnih okolnosti i 20 % bolest u svezi sa Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHBDR), da tužitelj ima ostvaren status ratnog vojnog invalida radi psihičkih poteškoća PTSP po točki 238 b od 20% i liječi se po psihijatru ambulantno, u nekoliko navrata i bolnički, a posljednja kratkotrajna hospitalizacija da je bila u listopadu 2022. Usprkos liječenju, kod tužitelja perzistira visoka simptomatika svih klastera PTSP-a te je stanje kronificirano. Uz to, navodi se i simptomatologija anksiozno - depresivnih stanja te pobuđenost vegetativnih senzacija, dok je Vijeće viših vještaka Zavoda naglasilo, da se u kumulativni razmjer razmatra isključivo dijagnoza kojom je tužitelj ostvario status HRVI, a to je PTSP, jer je tužitelju priznat status HRVI X. skupine sa 20 % oštećenja organizma za stalno po osnovi bolesti PTSP temeljem Nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda u postupku revizije od 8. ožujka 2021. te je tužitelju 23. rujna 2021. utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti izazvan bolesti 80 % izvan ZOHBDR-a i 20 % bolest u svezi ZOHBDR-a.

17. Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu istaknulo je i to, da je bilo mogućnosti da nadležna komisija pri Ministarstvu hrvatskih branitelja cijeni PTSP po točki 238 d kao teški oblik sa komorbiditetima koje tužitelj napominje u žalbenim i sada tužbenim navodima, no isto nije cijenjeno.

18. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

19. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

20. Naime, u ovom upravnom sporu bilo je potrebno utvrditi je li kod tužitelja pravilno utvrđen omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti s osnove bolesti PTSP-a, koji je utvrđen u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025. u omjeru 20 % bolest nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dakle PTSP u svezi u svezi s člankom 30. ZOHBDR-a i 80 % bolest koja nije u svezi s člankom 30. ZOHBDR-a.

21. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da je predmet ocjene gubitka radne sposobnosti iz Domovinskog rata mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno-posljedično povezane sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu na temelju kojih je ostvaren status HRVI Domovinskog rata, a da eventualno priznanje prava treba utvrditi u skladu sa odredbom članka 59. ZOMO/2013., imajući u vidu odredbu članka 59. stavak 3. ZOMO te činjenicu da je predmetni upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut povodom zahtjeva izabranog doktora tužitelja od 7. studenog 2024.

22. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu počinjene povrede odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. veljače 2025. jer je upravo uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno, da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđen, a da je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

23. Naime, tužitelj je na okolnosti navedene u tužbi predložio u ovom upravnom sporu izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po neovisnom sudskom vještaku, koji je i proveden po stalnoj sudskoj vještakinji psihijatrijske struke, prof. prim. dr. sc. SĆV, dr. med. spec. psihijatrije, subspecijalist socijalne psihijatrije te koja je u Nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 12. ožujka 2026., kao i usmeno obrazloženim na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 16. travnja 2026. u bitnome navela, da je kod tužitelja pravilno utvrđen omjer potpunog gubitka radne sposobnosti, 20 % bolest (PTSP) zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, PTSP, dijelom 80% bolest, kao posljedica izvan tih okolnosti te da kod tužitelja nije došlo do promjene u utvrđenom omjeru trajnog gubitka radne sposobnosti, jer nije došlo do povećanja udjela invaliditeta opće nesposobnosti za rad koja je povezana s ratnim PTSP-om, a pritužbe o kojima tužitelj govori tijekom liječenja su prisutne u smislu lošeg i košmarnog sna, osjećaja razočaranosti i prikraćenosti.

24. Vještakinja je navela da je PTSP tipično obilježje koje uključuje epizode ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima koje se nameću u snovima ili noćnim morama, koje se pojavljuju nasuprot perzistirajućem općem stanju obamrlosti, anhedoniji, izbjegavanju aktivnosti te se obično javlja u prva 3 mjeseca nakon traumatskog događaja, iako se simptomi mogu javiti sa odgodom od nekoliko mjeseci, pa čak i godina, dok je iz specijalističkih nalaza razvidno da je tužitelj u kontrolnim psihijatrijskim pregledima navodio svoje smetnje i pritužbe tijekom cijelog liječenja koje su prisutne u smislu loše i košmarnog sna, pogoršanja simptoma tijekom obljetnice te osjećaja razočaranosti i prikraćenosti.

25. Navedeni Nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje obrazložen je i potpun, sastavljen je sukladno pravilima struke te u istom je odgovoreno na postavljeni zadatak od strane Suda, zbog čega je ovaj Sud suglasan s istim te nije imao razloga sumnjati u istog, a dodatno je usmeno obrazložen na ročištu za raspravu održanom kod ovog suda 16. travnja 2026.

26. Cjelovito promatrani dokazni materijal daje stoga podlogu za zaključak da je odlučna činjenica omjera i uzroka tužiteljeve invalidnosti u upravnom postupku utvrđena ispravno.

27. Stoga je po mišljenju ovog Suda navedeni Nalaz i mišljenje sudske vještakinje mogao poslužiti ovome Sudu za donošenje zakonite presude u ovom upravnom sporu, a sve imajući u vidu da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice koje su medicinske prirode, utvrđene u Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda zavoda u Zagrebu od 10. rujna 2025., a koji je sačinjen u skladu sa odredbama članka 29. stavak 3., 4. i 5. Uredbe te potvrđen od strane sudskog vještaka u upravnom sporu.

28. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 23. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci,

- tuženiku Hrvatskom zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3