Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pn-159/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sandra Dkaralić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.150,00 eura (osam tisuća sto pedeset eura) sa zateznim kamatama od 5. lipnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu, za iznos od 4.890,00 eura, kao i sa zahtjevom za zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 8.150,00 eura, tekućom od 8. svibnja 2025. do 4. lipnja 2025. tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 546,87 eura (petsto četrdeset šest eura i osamdeset sedam centi), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio nezakonito lišen slobode, te da je u istražnom zatvoru u Osijeku boravio u razdoblju od 10. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024., ukupno 163 dana. Navodi kako mu je, zbog nezakonitog lišenja slobode, povrijeđeno temeljeno pravo na slobodu što mu daje pravo na naknadu neimovinske štete. Navodi kako je bio lišen slobode temeljem sumnje za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, a koje djelo je osobito teško kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Zbog prirode kaznenog djela i činjenice da je bio nepravedno povezan s ratnim zločinima, o predmetu su izvještavali mediji, čime mu je kako navodi dodatno povrijeđeno dostojanstvo i ugled, a sama okolnost lišenja slobode bila je psihološki vrlo teška. Odredbom čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Odredbom čl. 25. st. 4. Ustava RH propisano je da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu s zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena na kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom. Navodi kako sudska praksa u Republici Hrvatskoj pokazuje da se za nezakoniti boravak u zatvoru priznaje prosječna naknada od 70 ,00- 100,00 eura po danu. S obzirom na ozbiljnost optužbi, trajanje pritvora i izloženost tužitelja u medijima i emocionalne posljedice takve situacije i to da je tužitelj morao iseliti iz Republike Hrvatske jer mu se nitko nije ni ispričao, tužitelj od tuženika traži naknadu iznosu od 80,00 eura po danu. Nadalje navodi kako se radi naknade štete tužitelj obratio nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, no na njegov zahtjev državno odvjetništvo se oglasilo nenadležnim i dalo uputu da se pošalje Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije koje do danas n ije odgovorilo na zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu zakonski zastupnik tuženika je naveo kako se ne osporavaju navodi iz tužbe da se protiv tužitelja vodio istražni postupak zbog kaznenog djela iz članka 122. OKZ RH, koji je obustavljen rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: Kis-DO-24/2024 od 30. prosinca 2024., zbog nedostatka dokaza, te da je tijekom tog istražnog postupka tužitelj boravio u istražnom zatvoru u razdoblju od 11. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024., odnosno ukupno 163 dana. Tuženik je naveo kako ne osporava niti činjenicu da tužitelj ima pravo na naknadu štete u smislu odredbe članka 14. Zakona o kaznenom postupku, a kojom zakonskom odredbom je propisano da neosnovano uhićena osoba ima pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, a također nije sporio niti činjenicu da su u konkretnom slučaju ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe. Tuženik je sporio navode iz tužbe da je tužitelj zbog lišenja slobode izgubio ugled i poštovanje koje je do tada imao, te da se promijenio odnos društvene sredine prema njemu. Naveo je, kako je iz dostavljenog rješenja o obustavljanju istrage Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: Kis- DO-24/2024 od 30. prosinca 2024., razvidno da tužitelj ima dvojno državljanstvo, odnosno da je isti državljanin Republike Hrvatske i Republike Srbije, te je isti i vlasnik poljoprivrednog zemljišta u [adresa] u Republici Srbiji, pa stoga tuženik smatra kako je očigledno da je tužitelj i prije uhićenja više vremena provodio u [adresa] gdje ima zemlju koju obrađuje i od čega živi, imajući pri tome u vidu i činjenicu da je uhićen na graničnom prijelazu Tovarnik. Navodi i kako iz obrazloženja rješenja o obustavljanju istrage, proizlazi da je tužitelj zajedno sa suprugom 3. rujna 1991. bio u beogradskoj klinici na kontrolnom pregledu vezanom za trudnoću supruge OH, što je jedan od razloga zbog kojih tužitelj nije mogao biti sudionik u počinjenju kaznenog djela zbog kojega je bio u istražnom zatvoru i zbog kojega je protiv tužitelja obustavljena istraga. U [adresa] je također rođen i sin tužitelja, NH, danas vlasnik više nekretnina u Republici Hrvatskoj u Oroliku, gdje ima uredno prijavljeno prebivalište od 2015. u [adresa]. Slijedom naprijed navedenoga navodi kako su netočni navodi tužbe da je tužitelj morao iseliti iz Republike Hrvatske jer je zbog boravka u pritvoru njegov povratak u selo bio emocionalno težak, budući je tužitelj i prije određivanja pritvora živio, radio i liječio se izvan Republike Hrvatske. Navodi kako tužitelj u tužbi ne navodi posebne okolnosti koje bi utjecale na dosuđenje tužbom zatraženoga iznosa od 80,00 eura za svaki dan za koji je neopravdano bio lišen slobode, a s tim u svezi ne prilaže dokaze koji bi opravdali isti iznos. Budući se visina naknade štete zbog neutemeljenog pritvaranja utvrđuje ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, ali je potrebno da se kreće unutar okvira osnovnih općih smjernica njene prirode i da predstavlja pravičnu satisfakciju oštećenika za štetu, precijenjene su duševne boli za koje tužitelj tvrdi da ih trpi zbog povrede prava osobnosti , jer za dosuđenje zatraženog iznosa novčane naknade nema uporišta u činjenicama koje tužitelj iznosi u tužbi. Navodi kako je tužbom zatraženi iznos neprimjeren ciljevima kojima treba služiti ovakva vrsta naknade štete jer u konkretnom slučaju nisu nastale povrede osobnosti, ugleda i časti u većem stupnju, nego je to nužno kod svakog lišenja slobode.
3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u rješenje ŽDO u Osijeku broj: Kis-DO-24/2024 od 30. prosinca 2024. (list 5-15 spisa),
rješenje ŽS u Osijeku broj Kir-Rz-29/2024-2 od 30. prosinca 2024. (list 16-18 spisa), rješenje ŽS u Osijeku broj Kir-Rz-12/2024-3 od 11. srpnja 2024. (list 19-33 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivana Požgaina (list 36-39 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 8. svibnja 2025. (list 40-41 spisa), dopis ODO u Osijeku od 14. svibnja 2025. (list 42 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 5. lipnja 2025. (list 43- 44 spisa), povijesni prikaz ZK izvatka (list 50-51 spisa), podatke iz JRO (list 52-53 spisa), te u ostalu dokumentaciju u spisu.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti koja je tužitelju nastala zbog neosnovanog lišenja slobode.
6. Među parničnim strankama nije sporna osnovanost postavljenog zahtjeva , dok je sporna visina.
7. Iz rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj Kis-DO-24/2024 od 30. prosinca 2024. (list 5-15 spisa) proizlazi da je protiv tužitelja obustavljena istraga radi sumnje na počinjenje kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ra tni zločin protiv ratnih zarobljenika i to zbog nedostatka dokaza.
8. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kir-Rz-29/2024-2 od 30. prosinca 2024. (list 16-18 spisa) proizlazi da je tužitelju navedenim rješenjem sa danom 30. prosinca 2024. ukinut istražni zatvor u kojemu je tužitelj boravio od 11. srpnja 2024.
9. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kir-Rz-12/2024-3 od 11. srpnja 2024. (list 19-33) proizlazi da je protiv tužitelja određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana, te da je tužitelj uhićen 10. srpnja 2024. u 7,45 sati, te da je isti doveden pritvorskom nadzorniku dana 11. srpnja 2024. u 7,40 sati, a sucu istrage 11. srpnja 2024. u 15,50 sati.
10. Iz nalaza i mišljenja specijaliste psihijatra, prim. dr.sc. Ivana Požgaina (list 36 -39 spisa), sačinjenog na zahtjev tužitelja, proizlazi da je kod tužitelja, kao posljedica boravka u pritvoru, došlo do razvoja simptoma iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja.
11. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 8. svibnja 2025. (list 40 -41 spisa) proizlazi da se tužitelj prvotno sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
12. Iz odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 14. svibnja 2025. (list 42 spisa) proizlazi da je tužitelju vraćen podneseni zahtjev za mirno rješenje spora , te je isti upućen da se sa zahtjevom, sukladno odredbi čl. 477. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, obrati nadležnom Ministarstvu pravosuđa.
13. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 5. lipnja 2025. (list 43-44 spisa) proizlazi da je tužitelj, prije podnošenja tužbe, podnio zahtjev za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
14. Iz povijesnog prikaza ZK izvatka dostavljenog uz odgovor na tužbu (list 50 -51 spisa) proizlazi da je sin tužitelja, NH, vlasnik nekoliko oranica upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
15. Iz uvida u vanjske podatke JRO MUP RH (list 52-53 spisa) proizlazi da je sin tužitelja rođen **.**.1991. u [adresa],, te da isti ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 12. siječnja 1998., dok tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa] od 25. studenog 1986. godine.
16. Ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.- dalje u tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir i među strankama nesporne činjenice, sud je utvrdio da je tužitelj bio nezakonito lišen slobode u periodu od 10. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024., odnosno ukupno u trajanju od 163 dana te da mu, zbog naprijed navedenog, u smislu odredbe čl. 14. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 126/2019., 130/2020., 80/2022., 36/2024., 72/2025., i 13/2026. - u nastavku ZKP) pripada pravo na naknadu štete, a što tuženik nije niti sporio.
17. Naime, odredbom čl. 14. ZKP-a propisano je da osoba koja je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, kao i pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom.
18. Među strankama je sporna visina potraživanja neimovinske štete s osnova neosnovanog lišenja slobode.
19. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.,- u nastavku ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom , dok je stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
20. Odredbom čl. 1100. ZOO je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
21. Prilikom odlučivanja o visini štete sud je vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, osobito o duljini boravka u istražnom zatvoru u kojemu je tužitelj proveo ukupno 163 dana, kao i o težini i prirodi kaznenog djela zbog kojega je tužitelju bio određen istražni zatvor, a radilo se o kaznenom djelu ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Imajući u vidu odredbu čl. 14. ZKP-a u vezi sa odredbama čl. 19. i čl. 1100. ZOO, sud je utvrdio da je tužitelju, zbog neosnovanog lišenja slobode, povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na slobodu kao jedno od temeljenih ljudskih prava. Uzimajući u obzir naprijed navedene zakonske odredbe , a vodeći pri tome računa i o činjenici da naknada koja se priznaje građanima u slučaju povrede prava osobnosti ima simbolično značenje-satisfakciju, te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena, sud je visinu pravične novčane naknade utvrdio u ukupnom iznosu od 8.150,00 eura, priznajući tužitelju za svaki dan neosnovanog boravka u istražnom zatvoru iznos od 50,00 eura po danu, a koji iznos sud nalazi primjerenim. Naime, iako je tužitelj tvrdio da su o njegovom predmetu izvještavali mediji, a zbog čega mu je dodatno bilo povrijeđeno pravo na dostojanstvo i ugled , tužitelj tijekom postupka o tome nije dostavio konkretne dokaze u vidu novinskih članaka ili drugih medijskih objava, a niti je dokazao konkretne negativne posljedice za njegov društveni ugled. Slijedom navedenog, sud nije uzeo u obzir navode tužitelja da je, zbog izvještavanja u medijima, tužitelju dodatno povrijeđeno pravo na dostojanstvo i ugled kao niti navode da je tužiteljev povratak u selo bio emocionalno težak, te da je isti morao iseliti iz Republike Hrvatske. Naime, iz dokumentacije koju je dostavio tuženik proizlazi da tužitelj i dalje ima u Republici Hrvatskoj uredno prijavl jeno prebivalište, te da je tužitelj i prije određivanja pritvora živio u [adresa], kao i da isti ima dvojno državljanstvo, odnosno državljanstvo Republike Hrvatske i Republike Srbije. Osim toga, iako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra kojega je tužitelj privatno angažirao, proizlazi da je kod tužitelja došlo do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja, sud navedeni nalaz nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz za utvrđivanje postojanja težih posljedica po zdravlje tužitelja zbog neosnovanog lišenja slobode , a sve s obzirom na činjenicu da se radilo o naručenom nalazu od strane tužitelja, te da tužitelj tijekom ovog parničnog postupka nije predložio provođenje medicinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja njegovog zdravstvenog stanja, niti je predložio provođenje nekih drugih dokaza, pa čak tijekom postupka nije predložio niti svoje saslušanje. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je ocijenio da je tužitelj u konkretnom slučaju trpio uobičajene duševne boli koje redovito prate svako lišenje slobode, te da nije dokazao postojanje osobito teških ili trajnih posljedica koje bio opravdavale dosuđivanje naknade u većem iznosu, te stoga sud smatra da iznos od 8.150,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude, dok je sa preostalim zahtjevom u iznosu od 4.890,00 eura tužitelj odbijen kao u točki II. izreke.
22. Među strankama nije bilo sporno da se tužitelj, prije podnošenja ove tužbe obratio Ministarstvu sa zahtjevom radi postizanja nagodbe, a na temelju čl. 477. st. 2. ZKP-a, a koji se primjenjuje na temelju čl. 573. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 130/2020, 80/2022), a na koji zahtjev nadležno Ministarstvo nije odgovorilo. Iako se tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora pozvao na odredbe čl. 186 a. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene navedena zakonska odredba, nego upravo odredba čl. 477. st. 2., a u vezi sa odredbom čl. 573. st. 1. i 3. ZKP-a, a kojom odredbom je propisana obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, prije pokretanja sudskog postupka nadležnom Ministarstvu , a ne Općinskom državnom odvjetništvu.
23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 1103. ZOO. Odredbom čl. 1103. ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je u konkretnom slučaju tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa i uprave podnio 5. lipnja 2025., na dosuđeni iznos naknade štete mu je priznata i zatezna kamata od navedenog datuma kao dana podnošenja zahtjeva, dok je tužitelj odbijen sa potraživanjem zatezne kamate na dosuđeni iznos za period od 8. svibnja 2025. do 4. lipnja 2025.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka , te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici procjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
24.1. Tužitelj je tužbom potraživao iznos od 13.040,00 eura, a kako mu je dosuđen iznos od 8.150,00 eura proizlazi da je tužitelj uspio u sporu sa 81,25 % (u pogledu osnove tužitelj je uspio sa 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 62,50 %), dok je tuženik uspio u sporu o omjeru od 18,75 % (u pogledu visine u omjeru od 37,50 %, a u pogledu osnove 0%).
24.2. Od uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzet je postotak uspjeha tuženika, pa uspjeh tužitelja iznosi 62,50%. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 eura, budući da je podnošenje zahtjeva nadležnom Ministarstvu procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, za sastav tužbe iznos od 250,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/2023-u nastavku - Tarifa ), trošak sastava podneska od 31. listopada 2025. i 16. siječnja 2026., za svaki podnesak u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 8. t. 4. Tarife), te trošak pristupa ročištu održanom dana 11. ožujka 2026. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), a što ukupno predstavlja iznos od 875,00 eura. Budući da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 62,5 % pripada mu naknada troška postupka u iznosu od 546,87 eura, te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke presude.
24.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava prvotno podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora koji je podnesen Općinskom državnom odvjetništvu, budući da je tužitelj bio dužan podnijeti zahtjev nadležnom Ministarstvu, a ne Općinskom državnom odvjetništvu, a kako je i obrazloženo u točki 22. obrazloženja presude, te stoga sud navedeni trošak ne nalazi opravdanim. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak izbivanja iz sjedišta ureda budući da je sud ocijenio da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice i to iz razloga što je tužitelj imao na raspolaganju odvjetnike- punomoćnike na području sjedišta ovoga suda koje je mogao angažirati za zastupanje , te na taj način izbjeći navedeni trošak. Sud tužitelju nije priznao ni zatražene troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Naime, osim što tužitelj nije određeno specificirao navedene troškove, sud je utvrdio da tužitelj nije izvršio plaćanje sudske pristojbe na tužbu, pa stoga nema pravo potraživati navedeni trošak, a vezano uz sudsku pristojbu na presudu sud je utvrdio da niti navedena pristojba nije plaćena , pa stoga tužitelju nisu priznati navedeni troškovi.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 23. travnja 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Zakonskom zastupniku tuženika na broj P-DO-49/2025
