Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-15/2020-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice AA, [adresa] A 2, Zemun, R. Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Jurašić, odvjetnik u Ogulinu, A. Stepinca 1/I, protiv tuženika Nacionalni park „Plitvička jezera“, Josipa Jovića 19, OIB: 91109303119, koju zastupa punomoćnica po zaposlenju AAL, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.649,88 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 593,96 eura, sa zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, tekućom na iznos od:

- 398,17 eura od dana presuđenja, pa do isplate,

- 195,79 eura od dana 25.08.2017.godine pa do isplate,

u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 1. travnja 2020. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj potražuje naknadu štete. U tužbi navodi da je 25. kolovoza 2017. zajedno sa suprugom i mlt. djecom, posjetila NP Plitvička jezera, za što je uredno kupljena i plaćena ulaznica. Prilikom kretanja jednom neodržavanom, oštećenom i dotrajalom drvenom pješačkom stazom, tužiteljica je zapela za jednu oštećenu drvenu oblicu, izvrnula gležanj, te pala, uslijed čega je zadobila teške tjelesne ozljede vidu višestrukog prijeloma lijeve potkoljenice. Tužiteljica napominje da je kritične zgode na mjestu gdje se dogodila predmetna ozljeda bila izrazito velika gužva, a predmetna staza nije bila osigurana odgovarajućom ogradom ili rukohvatom. Tužiteljici je pružena hitna medicinska pomoć od strane Zavoda za hitnu medicinu Ličko-Senjske županije i Opće bolnice Ogulin, dok je operativno i ambulantno liječenje nastavljeno u Republici Srbiji. Tužiteljica zbog pretrpljene ozlijede uzrokovane propustom tuženika da skrbi za sigurnost posjetitelja i da održava predmetnu drvenu stazu u ispravnom i funkcionalnom stanju, potražuje naknadu neimovinske štete po slijedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove, koji su i danas prisutni, nelagodnosti tijekom liječenja, u iznosu od 10.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah koji je doživjela za vrijeme predmetne ozljede, strah od operativnih zahvata i ishoda liječenja, strah od nastanka invalidnosti, u iznosu od 5.000,00 kn,

- za duševne boli zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 10.000,00 kn,

- za duševne boli zbog naruženosti (ožiljak, povremena otečenost i šepanje), u iznosu od 2.500,00 kn. Tužiteljica također potražuje naknadu imovinske štete za:

- za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 3.000,00 kn,

- za troškove liječenja, u iznosu od 1.475,19 kn.

2. Tužiteljica je na ročištu 17. ožujka 2026. izvršila konverziju utuženih iznosa iz kuna u eure.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 31. – 33. spisa) osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je da je Nacionalni park zaštićeno područje, te je članak 113. stavak 1. Zakona o zaštiti prirode (NN br. 80/13) propisao da je Nacionalni park prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti koje obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih eko sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih, prirodnih i krajobraznih vrijednosti. Članak 131. stavak 1. istog Zakona propisuje da javne ustanove obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju te sudjeluju u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode. Tuženik je osporio da se predmetnog dana tužiteljica kretala neodržavanom, oštećenom i dotrajalom drvenom pješačkom stazom, kao i navode da bi oštećena drvena oblica i izrazito velika gužva bili razlozi zbog kojih je tužiteljica pala. To je zbog toga što je u dokumentaciji Croatia osiguranja d.d. Zagreb tužiteljica samo opisala nastanak ozljede na način da je pala jer staza nije bila osigurana ogradom – rukohvatima. I Croatia osiguranje d.d. Zagreb, kao osiguratelj tuženika je otklonio zahtjev tužiteljice za naknadu štete jer u predmetnom događaju nisu utvrđeni propusti u radu tuženika kao osiguranika. Tuženik smatra da je uzrok nastanka štetnog događaja činjenica što tužiteljica predmetnog dana nije upotrijebila uobičajenu pažnju s obzirom da posjećuje zaštićeno područje, niti je bila prikladno obuvena za šetnju zaštićenim područjem pa je sama doprinijela nastanku i težini ozljede. Drži da je zasigurno nastanku ozljede doprinijela i fizička kondicija tužiteljice za višesatnu šetnju Nacionalnim parkom u ljetnim mjesecima. Tuženik posebno ističe da je park tijekom 2017. godine posjetilo više od milijun 700 tisuća posjetitelja, te da je broj prijavljenih ozljeda istih i/ili sličnih ovoj tužiteljice zanemariv, što dovoljno govori u prilog činjenici da tuženik na zakonit i pravilan način upravlja zaštićenim, područjem.

4. Tijekom postupka su pregledani preslika karata za Nacionalni park (str. 6.-9. spisa), pročitani su medicinska dokumentacija tužiteljice (str. 10.-24. spisa), račun OB Ogulin od 25. kolovoza 2017. (str. 25. spisa), pregledane su fotografije priložene tužbi (str. 26.-28. spisa), pročitana je prijava nesretnog slučaja Croatia osiguranja d.d. Zagreb (str. 36.-38. spisa), odštetni zahtjevi po osiguranju od odgovornosti (str. 39. i 40. spisa), prijava štete od odgovornosti (str. 41. i 42. spisa), obavijest o zaprimljenoj prijavi štete (str. 43. spisa), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva ( str. 44. spisa), polica osigurana tuženika (str. 46. i 47. spisa), presliku s Portala Dnevnih.hr od 10. kolovoza 2017. (str. 50. spisa), statut tuženika od 22. svibnja 2014. (str. 52.-71. spisa), shema unutarnjeg ustrojstva JU NP Plitvička jezera (str. 72. spisa), fotografija tenisica (str. 73. spisa), saslušan je svjedok VA (str. 90. spisa, te opet str. 319. i 320. spisa) i tužiteljica (str. 91. i 92. spisa, te opet str. 320. i 321. spisa), pročitan je godišnji program zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja Nacionalnog parka Plitvička jezera za 2016. godinu (str. 98. -156. spisa), sistematizacija radnih mjesta s dopunom (str. 157.-295. spisa), izvršen je uviđaj na mjestu nesreće (str. 319.-392. spisa), pregledane su fotografije snimljene na mjestu nesreće tijekom uviđaja (str. 306.-317. spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku nije sporno da se 25. kolovoza 2017. dogodila nesreća u kojoj je tužiteljica pretrpjela tjelesnu ozljedu čime je došlo do povrijede njezinog prava osobnosti i zbog čega je pretrpjela materijalnu štetu u vidu plaćanja troškova liječenja, a koja se dogodila na području Nacionalnog parka „Plitvička jezera“, na pješačkoj stazi. Nije sporno niti da je tuženik, kao javna ustanova, dužan održavati pješačke staze u stanju pogodnom za njihovo korištenje.

7. Sporan je način do kojeg je došlo do ozljeđivanja, odnosno je li do ozljede došlo zbog neodržavanja pješačke staze i velike gužve na području parka ili konstrukcije same staze, kao i je li tužiteljica doprinijela nastanku štete zbog neadekvatne obuće i slabe fizičke kondicije. Sporna je i visina štete.

8. Iz konzilijarnog nalaza OB Ogulin od 25. kolovoza 2017. (str. 11. spisa) je razvidno da je tužiteljica došla radi frakture lijevog gležnja kojeg je izvrnula prilikom šetnje po Plitvicama.

9. Na fotografiji na str. 27. spisa je vidljivo da je na stazi između pojedinih oblica koje sačinjavaju pješačku stazu širok razmak. Isto se vidi na fotografiji na str. 28. spisa, a na kojoj se vidi i da je dio jedne oblice otkinut.

10. Iz prijave nesretnog slučaja Croatia osiguranju d. d. Zagreb je vidljivo da je tužiteljica izjavila da je nesreća nastala jer staza na kojoj je pala nije osigurana ogradom – rukohvatima.

11. Iz obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva Croatia osiguranja d.d. Zagreb se vidi da je zahtjev tužiteljice za naknadu štete otklonjen jer osiguratelj nije utvrdio propust u radu osiguranika, ovdje tuženog. Navedeno je da je tužiteljica ozlijeđena u Nacionalnom parku koji predstavlja šumovit planinski kraj s mnoštvom šumskih staza i mostića pa je bila dužna upotrijebiti poveću pažnju.

12. Ispitan na ročištu 2. srpnja 2021. svjedok VA, tužiteljičin suprug je, u bitnome, iskazao da su se on, supruga i dvoje djece kretali obilježenom stazom kad se dogodila nesreća. Staze su bile s dosta šupljina, rupa, razmaka, bez rukohvata, dotrajale, u lošem stanju pa je supruga zapela i pala, tad je na nogama imala tenisice. Staza je napravljena od drvenih oblica koje su izdignute iznad zemlje oko pola metra i više. Nije bila omeđena rukohvatom niti ogradom, niti je bilo znaka upozorenja da je staza oštećena. Oblica je na mjestu nesreće bila oštećena, imala je rupu, pa je tužiteljica zapela za tu oblicu i pala. Mjesto nesreće je fotografirano. Dodao je da smatra tenisice svoje supruge prikladnom obućom za teren. Nije bilo nikakvog događaja koje bi omeo tužiteljicu u hodanju stazom. U trenutku nezgode bio je ispred supruge i djece. Bila je velika gužva u parku.

13. Svjedok VA je ponovno ispitan zbog promijenjenog sastava suda na uviđaju 6. lipnja 2025. Tad je pojasnio da je u trenutku nesreće bio ispred svoje supruge, njoj okrenut leđima. Između njih su bili njihova djeca. Nakon nesreće se okrenuo i vidio da je noga zaglavljena u rupi, ali se ne sjeća kojoj, onoj nastaloj uslijed prirodne zakrivljenosti drveta ili onoj nastaloj zbog oštećenja koja je vidljiva na str. 28. spisa. Unatoč tome što je bilo jako puno ljudi nitko ih nije u tom trenutku gurao niti su im ljudi priječili da vide stazu na koju staju. Taj je dan na svim stazama vidio druga oštećenja na drvetu.

14. Tužiteljica je ispitana na ročištu 2. srpnja 2021. i u bitnome je izjavila da je tog dana na sebi imala čvrste tenisice ojačane debelim đonom. Nije bila umorna. Na mjestu gdje je zapela je bila rupa promjera 15 do 20 centimetara. S vrhovima prstiju je upala u rupu i pala na samu stazu. U trenutku nezgode je ništa nije omelo iako je bila velika gužva. Nije bilo nikakvih upozorenja da je staza bila oštećena, niti upozorenja da se u park ne smije ulaziti s tenisicama. Smatra da je njezin pad i ozljedu uzrokovao kako nedostatak ograde i rukohvata, tako i oštećenost staze i prevelika gužva. Već je jednom bila u parku pa je bila upoznata s područjem. Gledala je ispred sebe stazu, ali ne cijelo vrijeme jer je htjela vidjeti i samo područje parka. Osim toga je morala paziti na djecu koji su tada imali 6 i 9 godina.

15. Tužiteljica je opet saslušana zbog izmijenjenog sastava suda na uviđaju 6. lipnja 2025. Tada je izjavila da nije sigurna u koju je rupu zapela kad je pala, prirodno udubljenje ili u oštećeni dio drveta. Noga joj je zaglavila, a ona se nagnula unaprijed pri čemu je ostala na stazi. Bilo je puno ljudi, ali je nitko nije gurnuo, vidjela je i stazu kojom se kretala. U prijavi ozljede je navela da je do ozljeđivanja došlo jer nije bilo rukohvata te smatra da bi spriječila nastanak ozljede da se imala za što uhvatiti.

16. Zaštita prava osobnosti propisana je u čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO): svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), kako propisuje čl. 1046. ZOO-a. Čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da će, u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Iz svih izvedenih dokaza sud ne može zaključiti da je do ozljeđivanja došlo zbog protupravne radnje tužitelja. Općenito, da bi došlo do odgovornosti za štetu mora postojati protupravna štetna radnja štetnika koja stoji u uzročnoj vezi sa štetom koju je pretrpio oštećenik. Ta protupravna radnja može biti aktivna (činjenje) ili pasivna (propust). Da bi neka radnja bila protupravna mora predstavljati povredu neke norme koja nalaže određenu činidbu ili propuštanje činidbe.

18. U konkretnoj situaciji sud ne može sa sigurnošću zaključiti da je do ozljede došlo zbog propusta tužitelja da održava predmetnu stazu. Iako je iz svih dokaza jasno da je do ozljede došlo na stazi sačinjenoj od prepolovljenih drvenih oblica u Nacionalnom parku „Plitvička jezera“, sud ne može sa sigurnošću zaključiti da je tužiteljica, prilikom ozljeđivanja, zapela u rupu na stazi koja je nastala zbog oštećenja ili dotrajalosti. S fotografije na str. 28. spisa je vidljivo da se na mjestu nesreće nalazi razmak između oblica koji je tamo zbog prirodne zakrivljenosti samog drveta. Takvih razmaka je sud prilikom uviđaja 6. lipnja 2025. vidio mnogo što je vidljivo i na fotografijama snimljenim prilikom uviđaja na str. 306.-314. spisa. Samo na iznimnim mjestima, poput stuba s kojih prijeti veći pad (npr. str. 309. spisa) je napravljena drvena ograda. Na ostalim mjestima, pa čak i na mjestima gdje staza prelazi preko vodene površine, takvih ograda nema. Na fotografiji na str. 28. spisa je vidljivo i oštećenje drveta kroz koje bi lako mogla propasti noga, odnosno u kojoj bi mogao zapeti prednji dio stopala što bi odgovaralo dinamici nastanka predmetne ozljede kako ju je opisala tužiteljica.

19. Svjedok VA, tužiteljičin suprug, je prilikom prvog iskazivanja izjavio da je tužiteljica pala jer je zapela za oštećeni dio staze. Međutim, kad je drugi put iskazivao, više nije mogao sa sigurnošću reći za koje udubljenje je točno tužiteljica zapela jer je u trenutku ozljeđivanja bio okrenut leđima tužiteljici. Stajalište je ovog suda da zapinjanje u procjep između oblica na stazi, a koji je posljedica zakrivljenosti drveta ne može predstavljati protupravnu radnju (propust) tuženika. To zbog toga što je cijeli infrastruktura Nacionalnog parka „Plitvička jezera“ izgrađena tako da što više djeluje prirodno, uključujući i stazu koja presijeca prirodno i zaštićeno okruženje i koja se izvrsno uklapa u ambijent. Kod šetnji prirodom nije realno očekivati da će svaki put i svaka staza kojom se osoba kreće biti ravna i bez nepravilnosti , pa makar i bila izgrađena od ljudske ruke. Upravo suprotno, za očekivati je da će ona biti takva samo u iznimnim situacijama, kao što je sud prilikom uviđaja uočio samo u neposrednom okruženju zgrada uprave Nacionalnog parka. Tužiteljica se ovom prigodom kretala šumom, a napravljena staza je tu bila da bi joj olakšala kretanje tim prostorom. Tužiteljica, kao i svaka druga osoba koja se kreće takvim šumovitim područjem, mora očekivati opasnosti koje prijete zbog kretanja neravnim terenom. Zbog toga u samom obliku staze, odnosno u nesavršenostima drveta od kojeg je staza izrađena nema mjesta protupravnom propustu tuženika.

20. S druge strane, da je u postupku dokazano da je tužiteljica zapela za oštećeni dio staze, onaj koji je vidljiv na str. 28. spisa, ali i kojega više nije bilo prilikom uviđaja 8 godina poslije, jasna bi bila odgovornost tuženika jer je propustio izvršiti svoju nespornu obvezu održavanja staza i puteva koji se nalaze na području parka. U tom propustu bi ležala protupravnost postupanja tuženika i bilo bi potrebno ispitati postoje li ostali elementi odgovornosti za naknadu štete koju bi vodili do prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

21. Osim toga, navod tužiteljice da je do ozljede došlo zbog velike gužve sud ne smatra dokazanim. Iako je notorno da posljednjih godina Nacionalni park „Plitvička jezera“ posjećuje velik broj posjetitelja, sud ne može tu tvrdnju dovesti u vezu s nastalom štetom. Taj zaključak se izvodi pogotovo iz iskaza same tužiteljice koja je izjavila da je bilo puno ljudi, ali da je nitko nije gurnuo, niti su joj ti ljudi prepriječili pogled na stazu ispred nje. I njezin suprug VA je potvrdio njezin iskaz. Kako sud ne smatra dokazanim da je postojala protupravna radnja tuženika koja bi dovela do odgovornosti za štetu u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a, nije bilo potrebe izvoditi druge dokaze o ostalim elementima odgovornosti.

22. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Iako je na ročištu 17. ožujka 2026. postavio za naknadu troškova sudskih pristojbi, tuženik u situaciji u kojoj je u cijelosti uspio u sporu ne plaća nikakvu sudsku pristojbu (za odgovor na tužbu stranke plaćaju pristojbu razmjerno uspjehu u parnici, čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“, br. 118/18 i 51/23), pa zahtjev za naknadu troškova treba odbiti.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 23. travnja 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.