REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj spisa: P-962/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Sanji Vodopija kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Borni Ninčeviću, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, radi utvrđenja i isplate, dana 23. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7103686810 od dana 5. lipnja 2007. koji su sklopili tužiteljica VĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditor, koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.”, te da je ništetna odredba čl. 15. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7103686810 od dana 05. lipnja 2007. koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate.“

II Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj 7104725972 od 23. veljače 2010. koji su sklopili tužiteljica VĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditor, koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.”

III Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2.e) Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7106512320 od dana 5. svibnja 2014. koji su sklopili tužiteljica VĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditor, koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.”

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici VĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 590,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to:

- na iznos od 194,00 EUR od 05.06.2007. pa do isplate,

- na iznos od 223,91 EUR od 25.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 26.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR od 08.05.2014. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koju do 31. prosinca 2007. određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 126,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom sklopila:

– Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7103686810 dana 05. lipnja 2007.

– Ugovor o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj 7104725972 dana 23. veljače 2010. godine

– Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7106512320 dana 05. svibnja 2014. godine.

Nadalje navodi da joj je tuženik čl. 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7103686810 nametnuo obvezu plaćanja naknade za obradu zahtjeva i čl. 15. nametnuo obvezu plaćanja naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita, da joj je čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj 7104725972 nametnuo obvezu plaćanja naknade za obradu zahtjeva i da joj je čl. 2.e) Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7106512320 nametnuo obvezu plaćanja naknade za obradu zahtjeva. Ističe da su gore navedene odredbe ugovora o kreditu ništetne. Naime, tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao niti je Ugovorom utvrdio koliko će iznositi predmetna naknada jer tuženik nije tužiteljici točno prezentirao koje će on troškove točno imati u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste troškove tužiteljica morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Osim toga, predmetni Ugovori o kreditu, zaključeni na opisani način, bez mogućnosti pojedinačnog pregovaranja, sastavljeni na unaprijed otisnutom obrascu pripremljenom od strane tuženika kao trgovca, zaključeni su protivno odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu. Naime, člankom 81. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Slijedom svega navedenog, tužiteljica ističe – sukladno odredbama čl. 81. i 82. ZZP-a - kako je odredba ovakvog sadržaja u tipskom ugovoru, a o kojoj odredbi tužiteljica kao potrošač nije pojedinačno pregovarao i koja je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača nepoštena, a prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

2. Tužiteljica u tužbi dalje navodi da je temeljem ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7103686810, tuženik dana 05.06.2007. naplatio od tužiteljice iznos od 1.461,67 HRK/194,00 EUR, a temeljem čl. 15. istog Ugovora, tuženik je dana 25.02.2011. naplatio od tužiteljice iznos od 1.687,05 HRK/223,91 EUR. Temeljem ništetne odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj 7104725972, tuženik je dana 26.02.2010. naplatio od tužiteljice iznos od 300,00 HRK/39,82 EUR. Temeljem ništetne odredbe 2.e) Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7106512320, tuženik je dana 08.05.2014. naplatio od tužiteljice iznos od 1.000,00 HRK/132,72 EUR. U tom smislu, tužiteljica ističe kako odredba čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Stoga, tužiteljica potražuje od tuženika povrat gore navedenih iznosa koje je uplatila tuženiku na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu.

3. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2. i odredbu čl. 15. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7103686810 od 05.06.2007., dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu za reprogram obveza broj 7104725972 od 23.02.2010., te dio odredbe čl. 2.e) Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 7106512320 od 05.05.2014., sve na način kako je to pobliže navedeno u točkama I., II. i III. izreke ove presude, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 590,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tuženik je rješenjem ovog suda od 17. veljače 2026. godine pozvan na davanje odgovora na tužbu, te je istim rješenjem upozoren na posljedice koje će nastupiti ne udovolji li traženom u zadanom roku. Tuženik je navedeno rješenje i tužbu uz priloženu dokumentaciju zaprimio dana 17. veljače 2026. godine.

5. Tuženik, iako je uredno pozvan rješenjem suda od 17. veljače 2026. godine da u roku od 30 dana od dana dostave tužbe podnese odgovor na tužbu, uz upozorenja na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, pa kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je podnijela sama tužiteljica, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sukladno odredbi čl. 331.b, a na temelju čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) odlučeno kao u izreci presude.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

7. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7/1), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi iznosi 100,00 eura. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 13,27 eura i sudske pristojbe na presudu od 13,27 eura, tako da je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 126,54 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, dana 23. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu od 13,27 eura

2. tuženiku