REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-231/2022-16

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Teklić, u kaznenom postupku protiv optuženika GCR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3., a u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje u tekstu KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-669/2021, nakon održane i zaključene javne rasprave 20. travnja 2026., u prisutnosti optuženika, branitelja optuženika Franje Ćuka, odvjetnika u Splitu, savjetnice općinskog državnog odvjetnika u Splitu Sanje Radovanović, 23. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08)

Optuženik: GCR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GC i SC, rođene G, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], boravištem u Kaznionici u Glini, državljanin Republike Hrvatske, trgovac, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom školom, bez čina, neodlikovan, višestruko kazneno osuđivan, i to presudom Općinskog suda u Splitu broj: KML - 63/04 od 18. listopada 2004. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97 na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca uvjetno na tri godine, presudom Općinskog suda u Splitu broj: IK-617/05 od 27. siječnja 2006. zbog kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. Kaznenog zakona/97 uz kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca uvjetno na dvije godine, presudom Općinskog suda u Splitu broj: KML-9/05 od 8. rujna 2009. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona/97, kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona/97, kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona/97, kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 318. st. 3. Kaznenog zakona/97, kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. Kaznenog zakona/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, presudom Županijskog suda u Splitu broj: K-US-40/08 od 16. rujna 2010. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona/97, kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. Kaznenog zakona/97 i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona/97 na bezuvjetnu kazna zatvora u trajanju od šest godina i sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-484/2018 od 3. srpnja 2018. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11 na kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci, višestruko prekršajno osuđivanog, protiv njega je pred Općinskim sudom u Splitu u tijeku šest kaznenih postupaka, i to pod brojem: Kov-597/20 zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11, pod brojem: Kov-411/20 zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, pod brojem: Kov-368/20 zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11, pod brojem: K-834/2017 zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11, pod brojem: K-170/17 zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11 i pod brojem: K-225/18 zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi dana 11. prosinca 2020. oko 10,30 sati u Splitu, Gundulićeva ulica 25, došao do Centra za socijalnu skrb Split i zatražio razgovor sa socijalnom radnicom TC, pa nakon što je ona došla do ulaznih vrata Centra, od nje je zatražio da mu isplati jednokratnu novčanu pomoć, a kad mu je TC priopćila da to pravo ne može ostvariti jer mu je novčana pomoć već isplaćena, u cilju da kod nje izazove osjećaj straha i osobne ugroženosti, vičući joj rekao „da će nabaviti oružje pa se vratiti i da će kao S uzeti pušku i to riješiti“,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom,

II. čime da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje u tekstu KZ/11.).

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-669/2021 od 11. lipnja 2021. protiv optuženika GCR, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje - opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice optuženik GCR kazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koja se tereti.

3. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani mišljenje Klinike za psihijatriju Vrapče od 4. siječnja 2021. (list 5 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batina o provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika od 4. lipnja 2021. (listovi 31-39 spisa), ispitana je oštećena TC na ročištu od 20. travnja 2026.

4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje SC sa zapisnika od 10. veljače 2026. (list 76 spisa).

5. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitano uvjerenje iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencije za optuženika od 20. travnja 2026., te je na kraju ispitan optuženik.

6. Optuženik u svojoj obrani naveo je da on nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, nije spominjao nikakvo oružje niti S predmetne prigode, on da nije nikad ni imao oružje. Ove prigode da su bili nazočni socijalna radnica TC, on i njegova majka te da nitko drugi nije mogao čuti razgovor, događaj da je bio ispred Centra a ne na vratima. Ovaj razgovor da nisu mogli čuti zaštitari da je bila T i ljudi da su bili udaljenii.

7. Pregledan je i pročitan zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog GCR od 11. svibnja 2021. s audio-video snimkom (listovi 21-25 spisa), a kada je optuženik negirao počinjenje kaznenog djela navodeći da se ne osjeća krivim. Kako nije istina da je 11. prosinca 2020. u Centru za socijalnu skrb nekome prijetio. Tada da je zatražio razgovor sa socijalnom radnicom koja nije odmah ni silazila, već je na poziv zaštitara došla naknadno. On da je tog dana došao podnijeti zahtjev za jednokratnu pomoć jer je trebao ići u Zagreb na liječenje i s time je upoznao socijalnu radnicu. Tu da je bila i njegova majka. Tada da nije vikao niti prijetio jer uvijek ima normalan i kulturan pristup. Ne zna je li socijalnoj radnici bio cilj izvući neku odšte tu za pretrpljeni strah i ne može razumjeti zašto je radnica to tako prijavila, odnosno "zašto je od muhe napravila slona". Poznaje socijalnu radnicu TC jer je dolazio u njezin ured, a nje uglavnom nema u Centru. Tog dana razgovor sa socijalnom radnicom trajao je nekih 30-40 sekundi, a odvijao se ispred ulaza u zgradu Centra. Socijalna radnica TC da je bila tada malo nervozna i rekla mu je da trenutno nema pravo na pomoć i da su mu oni već odobrili pomoć, ali da može tražiti privremenu naknadu koja mu se ne može odmah isplatiti jer "trenutno nisu pri novcima". Tada da je socijalnoj radnici kazao "da nije ni čudo da se zbog ljudi koji ne rade svoj posao dešavaju stvari poput S i onog što je ubio socijalnog radnika, dakle ljudima kojima se ne pruži pomoć, a imaju pravo na to, misleći pritom da oni ne rade dobro svoj posao i da onda ljudi naprave loše stvari, a moglo se spriječiti da im se pomoglo". Kada je govorio o onima što ne rade svoj posao, općenito je mislio na sve socijalne radnike u smislu obavljanja njihove dužnosti, misli da rade loše. Kako nije spominjao ni da će se vraćati ni da će uzimati oružje, to da je neistina

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze zajedno, i svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, kao i u svezi s obranom optuženika, te na temelju takve ocjene dokaza utvrđeno je da nije nedvojbeno dokazano da je optuženik GCR, počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, pa je isti oslobođen od optužbe.

9. U postupku nije bilo sporno da je optuženik dana 11. prosinca 2020. oko 10,30 sati došao do Centra za socijalnu skrb Split u Splitu, Gundulićeva ulica 25, i zatražio razgovor sa socijalnom radnicom TC,nije bilo sporno niti da je s istom ove prigode razgovarao na ulaznim vratima Centra. Nije niti sporno da je od iste tražio da mu isplati jednokratnu novčanu pomoć kao niti da mu je ista kazala da to pravo ne može ostvariti. Odnosno nije sporno da optuženik ove prigode s DC razgovara kao s djelatnicom Centra za socijalnu skrb. Sporno je je li optuženik ove prigode postupao u cilju da kod TC izazove osjećaj straha i osobne ugroženosti, sporno je je li joj predmetne prigode ozbiljno prijetio riječima „da će nabaviti oružje pa se vratiti i da će kao S uzeti pušku i to riješiti“.

10. Sud je prema optuženiku primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., u daljnjem tekstu KZ/11., a u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. KZ/11., koji propis se u odnosu na kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret kasnije nije mijenjao.

11. Iz mišljenja Klinike za psihijatriju Vrapče od 4. siječnja 2021. (list 5 spisa), razvidno je da je hospitaliziran u istoj klinici 16. prosinca 2020. po prvi put radi opijatske ovisnosti, kao terapijski cilj dogovorena je uspostava inicijalne apstinencije od opijata a potom je planiran nastavak rehabilitacije i resocijalizacije u terapijskoj zajednici.

12. Pregledom nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Sanje Batina o provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika od 4. lipnja 2021. (listovi 31 -39 spisa proizlazi da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da optuženik ima značajke poremećaja ličnosti dissocijalnog tipa bez elemenata duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili nedovoljnog duševnog razvitka. Optuženik da je i ovisnik o opijatima te da mu je dijagnosticirana simptomatska epilepsija uz početne organske promjene adiktivne geneze. Tempore criminis optuženikove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom da su bile smanjene, ali ne bitno. Prema procjeni vještakinje, optuženik je terećeno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogama pa postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela. Vještakinja je preporučila izricanje optuženiku sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o drogama.

13. Majka optuženika SC u svom iskazu navela je da je bila zajedno s sinom prigode koja joj se stavlja na teret kada je njen sin već imao zdravstvenih problema i hodao je na štake te su bili pozvani u Centar za socijalnu skrb jer su smatrali da imaju pravo na novčanu pomoć i put za liječenje jer je trebao ići na Dijagnostiku u Zagreb. Kada su došli do ulaznih vrata Centra za socijalnu skrb nisu ih pustili unutra već je socijalna radnica došla na ulazna vrata centra, ista im je kazala da ona nema novaca i da se snađu sami, a da će im Centar navedeno refundirati, a što nikada nisu učinili. Njen sin ove prigode nije nikome prijetio pa ni socijalnoj radnici, ona to nije čula. Cijelo vrijeme su bili zajedno. Socijalna radnica da nije kazala kako je novčana pomoć već isplaćena. Nitko da nije bio nazočan ispred osim njenog sina, socijalne radnice i nje. Nitko nije mogao čuti ovaj razgovor koji je trajao 10 min. Kako je bio portir, portir ih nije htio pustiti gore, njen sin nikome nije prijetio. Ona da je razgovarala sa socijalnom radnicom, a GCR nije govorio, ona ga je mogla jedino smirivati.

14. TC u svom iskazu navela je da je u vrijeme za koje se pita bila djelatnica Centra za socijalnu skrb Split i to socijalna radnica na Odjelu za odrasle osobe. U navedeno vrijeme bila je marenda te su kolege izašle van a ona se našla u Centru kada je na ulaz istog došao GCR i tražio nekoga iz Odjela za odrasle osobe. Kako je ona bila sama u Odjelu, a isti nije bio njena stranka pogledala je u njegov predmet i vidjela podatke za istog, a potom se spustila na ulaz Centra gdje je bio GCR s majkom i dva zaštitara Centra. Isti je tražio da mu se isplate neka sredstva za put u Terapijsku zajednicu, ona mu je kazala kako ista sredstva nije moguće isplatiti jer je već primio jednokratnu pomoć a da ne postoji druga opcija. GCR je vikao u nevjerici zašto mu se ova pomoć ne može isplatiti pošto je želio ići u zajednicu. Ona nije ovo doživjela da viče na nju osobno već uopćeno, moguće da je njena tolerancija velika na ovakve situacije, a s obzirom na posao koji radi pa se nije u niti jednom trenutku osjetila ugroženom niti njegove riječi doživjela kao prijetnju, zbog njegovih riječi nije bila niti u strahu niti je njegove riječi doživjela ozbiljno. Ona se okrenula i otišla te nastavila raditi. GCR ju nije pokušao zaustaviti niti je išao za njom. Zaštitari su kazali njenoj kolegici da je isti vikao na nju pa ju je ista pitala što je bilo i ona joj je ispričala, nju su poslali iz Centra da događaj ode prijaviti u policiju, a što nije uobičajeno i suprotno je protokolu o postupanju. Ona nije željela da se ovo zavede kao prijava nje kao fizičke osobe već je smatrala da je ovo službena prijava Centra. Sada se ne sjeća riječi koje je GCR tada točno kazao. Nakon čega je svjedokinji predočen njen iskaz s zapisnika od 23. ožujka 2021. kako u dijelovima za koje kaže da se ne sjeća tako i u dijelovima koji su drugačiji od onoga što iskazuje. Istoj je predočeno kako je iskazala da je zamolila zaštitara da optuženiku prenese da nije zadužena za poslove jednokratne pomoći, na što joj je zaštitar kazao da ju optuženik traži po imenu i prezimenu. Kada je sišla do ulaznih vrata Centra, gdje su bili optuženik i njegova majka, optuženiku je kazala da ako želi dobiti pomoć, da mora predati zahtjev za isplatu, na što on nije pristao već je tražio isplatu pomoći "na ruke" zbog liječenja u bolnici Vrapče. Pokazivao joj je neke papire, misli da se radilo o cijeni autobusne karte za Zagreb. Otišla je zatim do šefice Odjela novčanih naknada radi provjere ispunjava li optuženik uvjete za isplatu pomoći i tada je utvrđeno da je optuženiku u studenome 2020. na ruke isplaćen iznos od 1.000,00 kuna. Nakon toga se spustila ispred ulaznih vrata Centra i o rekla da je optuženiku rekla da je nedavno dobio novac i da ga sada ne može dobiti. Optuženik da se tada uznemirio i pitao je kako će on sada otići u Zagreb, govoreći joj da će morati ukrasti vozilo da bi otišao u Zagreb, a ona ga je pokušala smiriti. Kada je optuženik shvatio da do isplate neće doći, rekao joj je "da će nabaviti oružje pa se vratiti i da će kao S uzeti pušku i to riješiti". Optuženiku je rekla da pazi što priča te ga je upitala je li joj on to prijeti, na što joj je njegova majka rekla da on ne prijeti nikome. U tom trenutku nikoga nije obavijestila o događaju već je zaštitar priopćio šefici odjela ZC da je netko na ulazu vikao nakon čega je ZC nju (žrtvu) pitala je li je netko napao. Svjedokinja se izjasnila da je optuženikove riječi doživjela kao prijetnju cijelom Centru koje je optuženik izgovorio kako bi došao do svog cilja, tj. do isplate novčanih sredstava. Nakon predočenog iskaza pred policijskim istražiteljem TC je iskazala da sada zna da je kronologija događaja bila kao što je iskazivala policijskom istražitelju dok se danas na raspravi nije mogla sjetiti. U odnosu na iskaz da kada je GCR shvatio da do isplate neće biti ništa rekao da će on nabaviti oružje pa se vratiti i kao S uzeti pušku i to riješiti sada može kazati ako je to kazala policijskim službenicima da se to i dogodilo, međutim ona se sada ne sjeća ali ona ne bi kazala policiji nešto što se nije dogodilo. Sada se sjeća da je spominjanje S mogao biti razlog zašto su to zaštitari prijavili događaj, ona to nije shvatila kao ozbiljniju prijetnju. U odnosu na iskazano policiji da je to tada shvatila kao prijetnju cijelom Centru sada navodi da je to u suglasju s onim što je kazala pred sudom i da je njegove riječi shvatila općenito i da se nije obraćao njoj već općenito.

15. Nakon ovako provedenog postupka razvidno je da je predmetne prigode optuženik u društvu majke došao tražiti jednokratnu novčanu pomoć pred Centar za socijalnu skrb Split, a radi odlaska na liječenje u Zagreb. Razvidno je da je pet dana nakon navedenog događaja i hospitaliziran u Klinici Vrapče, a radi ovisnosti o opijatima. Iz iskaza majke je razvidno da je optuženik predmetne prigode i u teškom fizičkom stanju, kreće se uz pomoć štaka te mu je i zdravstveno stanje narušeno.

16. Nije sporno da dolaskom pred Centar za socijalnu skrb optuženik na vratima Centra u nazočnosti majke razgovara s TC, a s kojom traži razgovor kao djelatnicom Centra upravo radi ishođenja jednokratne novčane pomoći za odlazak na liječenje, nije sporno da mu je ista nakon provjere i priopćila da na istu jednokratnu novčanu pomoć nema pravo.

17. Sasvim je jasno da je optuženik nezadovoljan takvim razvojem situacije, suprotnim od onoga što očekuje i radi čega dolazi pred Centar. Postavlja se pitanje kako optuženik reagira ove prigode nakon što je saznao da mu je jednokratna pomoć odbijena. Optuženik odlučno negira da ove prigode ozbiljno prijeti socijalnoj radnici TC. Majka optuženika podržava njegovu obranu navodeći da je ove prigode ona razgovarala s socijalnom radnicom, njezin sin nije prijetio socijalnoj radnici.

18. Iz iskaza TC kako onog pred sudom tako i onog danog pred policijskim istražiteljem proizlazi da je ona riječi izgovorene predmetne prigode shvatila općenito, kao prijetnju Centru da se nije obraćao njoj već općenito. Ista pred sudom ističe da je GCR vikao u nevjerici zašto mu se ova pomoć ne može isplatiti ona nije ovo doživjela da viče na nju osobno već uopćeno, nije se u niti jednom trenutku osjetila ugroženom niti njegove riječi doživjela kao prijetnju, zbog njegovih riječi nije bila niti u strahu niti je njegove riječi doživjela ozbiljno. Reagirala je tako da se okrenula i otišla te nastavila raditi, a prijavu podn ijela upućena od nadležnih kao prijavu Centra. Pred policijskim istražiteljem je kazala da je optuženik izgovorio riječi "da će nabaviti oružje pa se vratiti i da će kao S uzeti pušku i to riješiti" i tada je kazala je optuženikove riječi doživjela kao prijetnju cijelom Centru. Ovaj sud je prihvatio iskaz TC kao uvjerljiv i objektivan kao onaj pred sudom tako i onaj pred policijskim istražiteljem, kada iskazuje pred policijskim istražiteljem njena su sjećanja svježija, ona se tada dobro sjeća kronologije događaja i izgovorenih riječi, međutim njen iskaz je u bitnome podudaran s njenim iskazom pred sudom ista nikada riječi optuženika nije shvatila kao da joj prijeti. Ista svjedokinja nema razloga neosnovano teretiti optuženika niti svjedočiti istome u korist, niti se ne navode razlozi za navedeno.

19. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. od odlučnog značaja je je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Dakle, u zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala.

20. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Riječi optuženika: „da će nabaviti oružje pa se vratiti i da će kao S uzeti pušku i to riješiti“ u konkretnim okolnostima kada nisu upućene drugoj osobi TC ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Optuženik ove riječi izgovara nezadovoljan radom Centra, nezadovoljan što mu novac neće biti isplaćen, isti se u tom trenutku nalazi u teškom zdravstvenom fizičkom i psihičkom stanju, samo pet dana nakon događaja je i hospitaliziran na psihijatriji, kreće se uz pomoć štaka isti reagira impulzivno, neprimjereno u afektu. Međutim ni sama djelatnica Centra pred kojom izgovara ove riječi isto ne doživljava kao ozbiljnu prijetnju, ista ne doživljava da su riječi upućene njoj osobno niti kojoj drugoj osobi već uopćeno, ista odlazi i nastavlja s poslom, ne osjeća strah i ugroženost. Stoga unatoč tome što je optuženik izrekao navedene riječi ovaj sud smatra da se u kontekstu cjelokupnog gore navedenog događaja ne bi radilo o prijetnjama već neprimjerenom reakciji i neprimjerenom iskazivanju nezadovoljstva radom Centra optuženika, a izrečenim u afektu.

21. Analizirajući sve naprijed navedene dokaze razvidno je da u konkretnom slučaju ne postoje dokazi koji bi neprijeporno, dakle izvan svake sumnje upućivali na optuženog GCR kao počinitelja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom.

22. Stoga u konkretnom slučaju na temelju članak 3. stavak 3. ZKP/08, nakon izvođenja i analize svih dokaza dvojbu je li optuženik počinio kaznena djela sud je riješio presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika, in dubio pro reo, pa je optuženik GCR na temelju članka 453. točke. 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe.

23. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Splitu, 23. travnja 2026.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu , a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku

- branitelju

- Općinskom državnom odvjetništvu

- spis