REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6910/2024-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: LT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90/B-Hruševečka ulica 3, protiv tuženika: 1. ČT, [adresa] (ranije: Imotski, Šetalište Stjepana Radića 9), OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LTI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, Crvenog križa 20 i 3. ČTI, [adresa] (ranije: Imotski, Šetalište Stjepana Radića 9), OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 24. ožujka 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, 1. tuženika, zamjenika opunomoćenika 1. i 2. tuženika te 3. tuženice, 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Izjava o odricanju od nasljedstva iza pok. RT, a koju je 1. tuženik ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], dao u ostavinskom postupku iza ostaviteljice RT, vođenim pred javnim bilježnikom Matom Jurošem, Imotski, pod posl. br. O- 773/2020, UPP/OS-191/2020, i to u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/207360+480/207360 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 35840/967680+4480/967680 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 65280/7050240+8160/7050240 dijela, nekretnine pučkog naziva ''Baćetuše'' označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1521 čm i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 4848 čm, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 72/720 dijela temeljem nagodbe s Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, Stalnom službom u Makarskoj, broj N-DO-5105/2016 od 28. veljače 2019., nekretnine koje je ostaviteljica u 1/9 dijela naslijedila iza smrti oca DT pok. L prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-206/82, nekretnine koje je ostaviteljica u 4/32 dijela naslijedila iza smrti svoje majke ĐT. DT temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-96/98 te tražbine prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine u iznosu 389,39 EUR te iznosa novčanih sredstava na računu broj (IBAN) : [broj bankovnog računa], otvoren kod OTP banke d.d., Split, u iznosu 27.437,19 EUR, gubi pravni učinak prema tužitelju LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je isto potrebito za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku ČT prema presudi Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010. i to u iznosu 130.000,00 EUR sa zateznim kamatama, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u EUR-ima, tekućim od 27. ožujka 2007. do isplate i u iznosu 30.042,75 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2011. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Dužne su 2. tuženica LTI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženica ČTI, OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti da tužitelj LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu prema 1. tuženiku ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve prema presudi Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010., kako je navedeno pod toč. I. ove presude, namiri iz vrijednosti pokretnina i nekretnina zatečenih iza pok. RT i to prodajom nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/207360+480/207360 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 35840/967680+4480/967680 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 65280/7050240+8160/7050240 dijela, nekretnine pučkog naziva ''Baćetuše'' označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1521 čm i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 4848 čm, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 72/720 dijela temeljem nagodbe s Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, Stalnom službom u Makarskoj, broj N-DO-5105/2016 od 28. veljače 2019., nekretnine koje je ostaviteljica u 1/9 dijela naslijedila iza smrti oca DT pok. L prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-206/82, i nekretnine koje je ostaviteljica u 4/32 dijela naslijedila iza smrti svoje majke ĐT. DT temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-96/98, te pljenidbom tražbina prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine u iznosu od 389,39 EUR, te pljenidbom iznosa novčanih sredstava na računu broj (IBAN) : [broj bankovnog računa], otvoren kod OTP banke d.d., Split, u iznosu 27.437,19 EUR, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se 1., 2. i 3. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.704,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženika za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužba je predana Općinskom sudu u Makarskoj e-Komunikacijom 25. kolovoza 2021. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010. naloženo tuženiku, ovdje 1. tuženiku ČT isplatiti tužitelju, ovdje tužitelju, iznos 130.000,00 EUR sa zateznim kamatama, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, tekućim od 27. ožujka 2007. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 30.042,75 HRK. Temeljem navedene sudske odluke je tužitelj, protiv 1. tuženika, pokrenuo nekoliko ovršnih postupaka, radi naplate novčane tražbine, međutim 1. tuženik uspješno opstruira sve ovršne postupke. Nadalje, 8. studenoga 2020. je umrla RT, 1. tuženikova majka te baka 2. tuženice LTI i 3. tuženice ČTI, a nakon smrti iste je proveden ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Matom Jurošem pod posl. br. O-773/2020, UPP/OS-191/2020. U ostavinskom postupku utvrđena je imovina ostaviteljice i to zk. vlasništvo nekretnina u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], nekretnine koje je ista naslijedila iza smrti svojeg oca DT pok. L, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-206/82, nekretnine koje je naslijedila iza smrti svoje majke ĐT ud. DT, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-96/98 te pokretnina odnosno novčanih sredstava u neutvrđenom iznosu po računima ostaviteljice. U ostavinskom postupku je ovdje 1. tuženik ČT dao nasljedničku izjavu kojom se isti odriče prava nasljedstva ostavinske imovine u korist svojih kćeri, ovdje 2. tuženice LTI i 3. tuženice ČTI, koje su se prihvatile prava nasljedstva ostavinske imovine iza pok. RT, a temeljem takvog ustupa je javni bilježnik 29. ožujka 2021. donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. RT. Slijedom navedenog, a kako je navedenim postupanjem, odnosno učinjenim darovanjem 1. tuženik pravno raspolagao imovinom i to u korist 2. i 3. tuženica, koje su krvne srodnice 1. tuženika, nanesena je šteta vjerovniku, jer je dužnik, odnosno 1. tuženik nezaposlen i osim te imovine isti nema druge imovine iz koje bi mogao ispuniti tužiteljevu tražbinu. U smislu odredbe čl. 67. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tuženici su znali da predmetnim raspolaganjem darovatelj nanosi štetu vjerovniku, to tužitelj pobija ovu dužnikovu pravnu radnju. Stoga, tužitelj predlaže, temeljem čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom 1. tuženikove nasljedničke izjave, koju je isti dao u ostavinskom postupku iza ostaviteljice RT, vođenim pred javnim bilježnikom Matom Jurošem, pod posl. br. O-773/2020, UPP/OS-191/2020 i to u odnosu na nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/414720+480/414720 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3840/207360+480/207360 dijela, čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 160/2880+20/2880 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 35840/967680+4480/967680 dijela, čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 65280/7050240+8160/7050240 dijela, nekretnine pučkog naziva ''Baćetuše'' označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1521 čm i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 4848 čm, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 72/720 dijela temeljem nagodbe s Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu, Stalnom službom u Makarskoj, broj N-DO-5105/2016 od 28. veljače 2019., nekretnine koje je ostaviteljica u 1/9 dijela naslijedila iza smrti oca DT pok. L prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-206/82, nekretnine koje je ostaviteljica u 4/32 dijela naslijedila iza smrti svoje majke ĐT. DT temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-96/98 te tražbine prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine te iznos novčanih sredstava na računu broj (IBAN) : [broj bankovnog računa], otvoren kod OTP banke d.d., Split, u dijelu koji je potrebit za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku ČT prema presudi Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010., dok su 2. tuženica LTI i 3. tuženica ČTI dužne dopustiti tužitelju namirenje tražbine prema 1. tuženiku ČT, a sve prema presudi Općinskog suda u Imotskom pod posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010., iz vrijednosti navedenih pokretnina i nekretnina zatečenih iza pok. RT, uz naknadu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.
2. Podneskom predanim 2. veljače 2026. (list 178-180) je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, dopunivši tužbeni zahtjev naknadno utvrđenim novčanim iznosima, kako je postavljen podneskom predanim 7. veljače 2022. (list 27- 29).
3. Odgovor na tužbu je predan Općinskom sudu u Makarskoj, Stalnoj službi u Imotskom, e-Komunikacijom 4. listopada 2021. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 22), u kojem se navodi da tuženici prvenstveno ističu prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom. Prigovor se podnosi temeljem odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženici su suparničari, ali među njima postoje glavni i sporedni obveznici. Tako je upravo 1. tuženik glavni obveznik, jer je isti, prema tužiteljevim navodima dužan određeni novčani iznos tužitelju, dok su 2. i 3. tuženice samo sporedni obveznici i to iz razloga što, temeljem pozitivnih propisa, moraju biti obuhvaćene tužbom. S obzirom na navedeno, a budući da je prebivalište 1. tuženika u [adresa], tako je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Nadalje, tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora pa tuženici predlažu da sud, temeljem odredbe čl. 40. Zakona o parničnom postupka, odredi vrijednost predmeta spora i to u iznosu 975.000,00 HRK (kunska protuvrijednost iznosa 130.000,00 EUR). Tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava se tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i svi navodi tužbe. Ističe se prigovor zastare za navodnu tražbinu na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Nadalje, 2. i 3. tuženice nisu imale saznanja o bilo kakvom navodnom dugovanju njihova oca, 1. tuženika, prema tužitelju, a sve iz razloga međusobnih obiteljskih odnosa između stranaka. Tuženici pridržavaju pravo iznijeti daljnje dokazne prijedloge tijekom prethodnog postupka, prije njegova zaključenja. Slijedom navedenog, predlaže se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.
4. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalne Službe u Imotskom, posl. br. P-774/2021-11 od 4. ožujka 2022. isti sud se oglasio mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti istog rješenja predmet dostavljen ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u presudu Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010. (list 7-9), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. RT, koje je 29. ožujka 2021. donio javni bilježnik Mate Juroš, Imotski, posl. br. UPP/OS-191/2020 (list 11-13), potvrdu HZMO-a, od 16. lipnja 2020. (list 34 i 35), zahtjev za izravnu naplatu, od 8. veljače 2021. (list 36 i 37), zahtjev za izravnu naplatu, od 21. siječnja 2021. (list 39 i 40), dopis ovoga suda, od 19. ožujka 2024. (list 92), dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, od 15. ožujka 2024. (list 93), dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, od 25. ožujka 2024. (list 94), uvjerenje MUP-a RH, PU zagrebačke, od 13. ožujka 2024. (list 95), uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, od 8. ožujka 2022. (list 96), potvrdu HZMO-a, od 18. ožujka 2024. (list 97), 1. tuženikovu pisanu izjavu, od 26. veljače 2021. (list 101), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-887/2016-3, od 11. listopada 2016. (list 113-117), popratni dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 28. veljače 2025., uz spis predmeta posl. br. Ko-978/14 (list 122), dopis HZMO-a od 21. ožujka 2025. (list 126), na ročištu 1. travnja 2025 obavljen je uvid u priklopljen spis predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-978/14 (list 128-131), potvrdu FINA- e, od 22. svibnja 2025. (list 136), potvrdu FINA-e, od 26. svibnja 2025. (list 142), potvrdu FINA-e, od 24. veljače 2024. uz specifikaciju (list 143 i 144), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA, Split, od 11. travnja 2024. (list 145 i 146), tužiteljev zahtjev upućen FINA, Split, od 8. travnja 2024. (list 147), pravomoćnu presudu Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/2010, od 28. prosinca 2010. (list 148-150), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA, Split, od 8. veljače 2021. (list 151 i 152), FINA-inu specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, od 26. svibnja 2025. (list 157), ispis iz e-Građani, e- Dugovanja, od 26. svibnja 2025. (Iist 158), FINA-inu specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, od 24. veljače 2024. (list 159) i dopis OTP banke d.d., Split, od 9. lipnja 2025. (list 160), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja LT i 1. tuženika OT, na ročištu 1. travnja 2025. (list 128-131), te saslušanjem svjedoka CT, na ročištu 24. ožujka 2026. (list 188-190).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.
Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Uvidom u presudu Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010. (list 7-9) odnosno pravomoćnu presudu Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/2010, od 28. prosinca 2010. (list 148-150), utvrđeno je istom u pravnoj stvari tužitelja LT, protiv tuženika ČT, radi isplate, u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev odnosno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 130.000,00 EUR sa zateznim kamatama, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u EUR-ima, tekućim od 27. ožujka 2007. i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 30.042,75 HRK.
9. Uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. RT, koje je 29. ožujka 2021. donio javni bilježnik Mate Juroš, Imotski, posl. br. UPP/OS-191/2020 (list 11-13) i 1. tuženikovu pisanu izjavu, od 26. veljače 2021. (list 101) utvrđeno je **.**.2020. umrla RT, 1. tuženikova majka te baka 2. tuženice LTI i 3. tuženice ČTI, a nakon smrti iste je proveden ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Matom Jurošem, Imotski, pod posl. br. O- 773/2020, UPP/OS-191/2020, te je u istom ostavinskom postupku utvrđena imovina ostaviteljice i to zk. vlasništvo nekretnina u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], koje nekretnine je ista naslijedila iza smrti svojeg oca DT pok. L temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-206/82, te nekretnine koje je naslijedila iza smrti svoje majke ĐT. DT temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom posl. br. O-96/98 te pokretnina i to tražbina prema HZMO- u s osnove neisplaćene mirovine i novčanih sredstava po računu tužiteljice kod OTP banke d.d., Split, sve u neutvrđenom iznosu U ostavinskom postupku je ovdje 1. tuženik ČT dao nasljedničku izjavu kojom se isti odriče prava nasljedstva ostavinske imovine u svoje ime, ali ne i u ime svojih nasljednica-svojih kćeri, ovdje 2. tuženice LTI i 3. tuženice ČTI, koje su se prihvatile prava nasljedstva ostavinske imovine iza pok. RT, te je temeljem takvog ustupa javni bilježnik 29. ožujka 2021. donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. RT.
10. Uvidom u dopis ovoga suda, od 19. ožujka 2024. (list 92), dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, od 15. ožujka 2024. (list 93), dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, od 25. ožujka 2024. (list 94), uvjerenje MUP-a RH, PU zagrebačke, od 13. ožujka 2024. (list 95), uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, od 8. ožujka 2022. (list 96), potvrdu HZMO-a, od 16. lipnja 2020. (list 34 i 35) i potvrdu HZMO-a, od 18. ožujka 2024. (list 97), utvrđeno je da 1. tuženik nije u radnom odnosu niti ima mirovinskih primanja, jer isti nije prijavljen na mirovinsko osiguranje niti se istom isplaćuju mirovinska primanja. Nadalje, utvrđeno je da 1. tuženika na svoje ime nema upisano pravo vlasništva niti posjed ni na jednoj nekretnini na području Republike Hrvatske, niti isti ima u vlasništvu bilo kakvu drugu vrijednu pokretninu. Naime, iz ranije potvrde HZMO-a da 1. tuženik nije u radnom odnosu niti se istom isplaćuju mirovinska primanja, dok je isto potvrđeno i kasnijom potvrdom HZMO-a od 18. ožujka 2024. Nadalje, iz uvjerenje Državne geodetske uprave, Sektora za infrastrukturu prostornih podataka, proizlazi da 1. tuženik ČT nije upisan u katastarski operat, dok iz potvrde Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, proizlazi da 1. tuženik ČT nije upisan kao vlasnik nekretnina u zemljišnoj knjizi i knjizi položenih ugovora. Zatim, iz uvjerenja MUP-a RH, PU zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, proizlazi da 1. tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila, niti je ikada bio vlasnik vozila u Republici Hrvatskoj, a isto tako i potvrde Lučke kapetanije Split, Službe za registre sigurnosti plovidbe, proizlazi da 1. tuženik nije upisan kao vlasnik bilo kakvog pomorskog objekta niti pomorskog objekta u gradnji. Zaključno, iz potvrde SKDD-a, Sektora operativnih i pravnih poslova, proizlazi da 1. tuženik nema ubilježene nematerijalizirane vrijednosne papire u depozitoriju SKDD-a. Naposljetku, od strane odvjetnika je sukladno odredbama čl. 28. Zakona o zemljišnim knjigama izvršeno pretraživanje podataka zemljišne knjige za sve katastarske općine po imenu 1. tuženika ČT i osobnom identifikacijskom broju istoga te iz isto proizlazi kako isti nije upisan kao nositelj bilo kakvih knjižnih prava.
11. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-887/2016-3, od 11. listopada 2016. (list 113-117), popratni dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 28. veljače 2025., uz spis predmeta posl. br. Ko-978/14 (list 122), na ročištu 1. travnja 2025 obavljen je uvid u priklopljen spis predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-978/14 (list 128-131), utvrđeno je da je isti postupak pokrenut kaznenom prijavom, ovdje tužitelja, protiv ovdje 1. tuženika te da je Općinski kazneni sud u Zagrebu rješenjem posl. br. Ko-2515/12 potvrdio optužnicu ODO u Zagrebu br. KDO-6713/11 od 19. studenoga 2012. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-978/14-39 od 10. ožujka 2016. okrivljenik ČT, ovdje 1. tuženik, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine-prijevarom te je oštećenicima, među inima, i ovdje tužitelju, dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 130.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti 975.000,00 HRK. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-887/16-3 od 11. listopada 2016. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena navedena prvostupanjska presuda u odluci o kazni i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (toč. I. izreke) djelomično je prihvaćena žalba optuženika i preinačena prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnim zahtjevima na način da je odluka o imovinskopravnim zahtjevima iz prvostupanjske presude ukinuta (toč. II. izreke) i u ostalom dijelu žalba optuženika odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom, a ne preinačenom djelu potvrđena prvostupanjska presuda (toč. III. izreke), uz obrazloženje da oštećenici LT, ovdje tužitelj i BT nisu u kaznenom postupku postavili imovinskopravni zahtjev, već im je isti pravomoćno dosuđen u građanskoj parnici.
12. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu, od 8. veljače 2021. (list 36 i 37), zahtjev za izravnu naplatu, od 21. siječnja 2021. (list 39 i 40), potvrdu FINA-e, od 22. svibnja 2025. (list 136), potvrdu FINA-e, od 26. svibnja 2025. (list 142), potvrdu FINA-e, od 24. veljače 2024. uz specifikaciju (list 143 i 144), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA, Split, od 11. travnja 2024. (list 145 i 146), tužiteljev zahtjev upućen FINA, Split, od 8. travnja 2024. (list 147), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA, Split, od 8. veljače 2021. (list 151 i 152), FINA-inu specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, od 26. svibnja 2025. (list 157), ispis iz e-Građani, e-Dugovanja, od 26. svibnja 2025. (Iist 158) i FINA- inu specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, od 24. veljače 2024. (list 159) utvrđeno je da je ovdje tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio 21. siječnja 2021. i 8. veljače 2021. te 11. travnja 2024. FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, protiv ovdje tuženika, kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine, na temelju ovršne presude Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010., dok je FINA potvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS, dakle po istoj osnovi nema naplaćenih/zaplijenjenih sredstava. Ujedno, u međuvremenu povodom navedenih zahtjeva za izravnu naplatu s računa 1. tuženika ČT, kao ovršenika, su zaplijenjena novčana sredstava u iznosu 550,00 EUR te prenesena na račun ovdje tužitelja, kao ovrhovoditelja, 5. svibnja 2023. na ime predujma iznosa propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje FINA-i, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
13. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Odsjeka za obračun primitaka i naknada korisnicima, od 21. ožujka 2025. (list 126) utvrđeno je da tražbina na ime neisplaćene mirovine pok. RT iznosi 389,39 EUR.
14. Uvidom u dopis OTP banke d.d., Split, od 9. lipnja 2025. (list 160) utvrđeno je stanje računa broj (IBAN) : [broj bankovnog računa] pok. RT na dan smrti **.**.2020. iznosi 28.499,71 HRK / 3.782,56 EUR te 23.654,63 EUR, odnosno sveukupno 27.437,19 EUR (3.782,56 EUR + 23.654,63 EUR).
15. Na temelju iskaza tužitelja LT, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 1. travnja 2025. (list 128-131), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i uvjerljiv, jer ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a koji je svojim iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, koje navode je dopunio i pojasnio, utvrđeno je da je tužitelj, misli, tijekom 2008. godine pozajmio ovdje 1. tuženiku novčani iznos 130.000,00 EUR u gotovini, predavši mu na ruke isti iznos. S obzirom da isti novčani iznos 1. tuženik nije vratio tužitelju u dogovoreno vrijeme, protiv ovdje 1. tuženika vođen je parnični postupak pred Općinskim sudom u Imotskom te je tijekom 2010. g. prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev i naloženo ovdje 1. tuženiku isplatiti tužitelju dugovani iznos 130.000,00 EUR, uvećan za kamate i troškove. Tužitelj je na više načina pokušavao naplatiti isti dugovani iznos i to prisilnom naplatom, dakle putem ovrhe, no sve je bilo neuspješno. Stoga je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vođen kazneni postupak protiv ovdje 1. tuženika, kojim je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare i to tijekom 2017. godine. Nadalje, tijekom 2020. godine preminula je RT (ranije ČT), 1. tuženikova majka te je u istom ostavinskom postupku ovdje 1. tuženik se prihvatio nasljedstva i odmah ustupio isto svojim kćerima, ovdje 2. i 3. tuženicama. Radi se o ostavinskoj imovini u vrijednosti oko 100.000,00 EUR, a sastoji se od nekretnina na području Imotskog i novčanog iznosa-štednje, položenog kod poslovne banke. Tužitelj smatra da je 1. tuženik takvo raspolaganje učinio isključivo kako bi izbjegao podmirenje navedenog duga kojeg ima prema tužitelju u iznosu 130.000,00 EUR s kamatama i troškovima.
16. 1. tuženik ČT, saslušan osobno kao stranka na ročištu 1. travnja 2025. (list 128-131), a koji je svojim iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te svih navoda 1.-3. tuženika istaknutih tijekom postupka, koje navode je dopunio i pojasnio, iskazao je da se njegova majka zvala RT, dakle nikada se nije prezivala ČT. Postoji pravomoćna sudska odluka, kojom je naloženo 1. tuženiku vratiti ovdje tužitelju novčani iznos 130.000,00 EUR uvećan za kamate. Do današnjeg dana 1. tuženik nije podmirio tužitelju navedeni iznos duga. Tužitelj je pokušavao namiriti istu tražbinu i to putem ovrhe te do danas FINA ustegnula 1. tuženiku preko njegovog računa ukupan novčani iznos 600-700,00 EUR. Inače, 1. tuženik stanujem u [adresa], u stanu koji je u vlasništvu njegovog zeta CT. Nadalje, 1. tuženik nema u vlasništvu nekretnina niti vrijednijih pokretnina poput automobila i sl., a jedino što ima u vlasništvu su dionice jedne poslovne banke u inozemstvu. No, 1. tuženik je kao sin jedinac bio pozvan na nasljedstvo iza svoje majke RT, međutim, 1. tuženik se je u svoje osobno ime odrekao nasljedstva iza svoje majke, iz razloga što nije razgovarao sa svojom majkom od 1983. godine pa joj nije bio niti na sahrani. Uslijed 1. tuženikovog osobnog odricanja, javni bilježnik koji je vodio navedeni ostavinski postupak je utvrdio da su nasljednice iza pok. RT ovdje 2. i 3. tuženice, 1. tuženikove kćeri. Nadalje, 1. tuženik je imao saznanje, svijest da je dužan tužitelju navedeni novčani iznos i to u vrijeme kada je vođen ostavinski postupak iza pok. RT.
17. Svjedok CT, 1. tuženikov zet, 2. tuženičin suprug i 3. tuženičin šogor, saslušan na ročištu 24. ožujka 2026. (list 188-190), je iskazao da isti nije upoznat s nikakvim pravnim raspolaganjima odnosno otuđenjima imovine učinjenim od strane 1.-3. tuženika, a kojima bi bila nanesena šteta odnosno onemogućena naplata tražbine ovdje tužitelja. Svjedokova supruga, ovdje 2. tuženica, se prihvatila nasljedstva iza pok. RT, premda nije očekivala da će štogod naslijediti iza svoje bake pok. RT, s kojom nije bila u kontaktu više od 30-tak godina.
18. Dovodeći u svezu ovako izvedene dokaze, odnosno iskaz tužitelja LT i podudarnih dijelova iskaza 1. tuženika OT te svjedoka CT, s ostalim suglasnim (pisanim) dokazima, utvrđeno je istinitost činjeničnih navoda tužbe, odnosno utvrđene se odlučne činjenice i to da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010. naloženo tuženiku, ovdje 1. tuženiku ČT isplatiti tužitelju, ovdje tužitelju, iznos 130.000,00 EUR sa zateznim kamatama, po stopi koju banke u mjestu ispunjenja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, tekućim od 27. ožujka 2007. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 30.042,75 HRK, kao i da je temeljem navedene presude tužitelj, protiv 1. tuženika, pokrenuo nekoliko ovršnih postupaka, radi naplate novčane tražbine, međutim, sve neuspješno, zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, dakle zbog platežne nesposobnosti 1. tuženika. Nadalje, utvrđeno je da je **.**.2020. umrla RT, 1. tuženikova majka te baka 2. tuženice LTI i 3. tuženice ČTI, a nakon smrti iste je proveden ostavinski postupak pred javnim bilježnikom Matom Jurošem, Imotski, pod posl. br. O-773/2020, UPP/OS-191/2020, a u kojem ostavinskom postupku je ovdje 1. tuženik ČT dao nasljedničku izjavu kojom se isti odriče prava nasljedstva ostavinske imovine u svoje ime, ali ne i u ime svojih nasljednica-kćeri, ovdje 2. tuženice LTI i 3. tuženice ČTI, koje su se prihvatile prava nasljedstva ostavinske imovine iza pok. RT, a temeljem takvog raspolaganje je navedeni javni bilježnik 29. ožujka 2021. donio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. RT. Zaključno, navedenim postupanjem-pravnom radnjom odnosno izjavom o odricanju od nasljedstva je 1. tuženik pravno raspolagao imovinom i to u korist 2. i 3. tuženica, koje su krvne srodnice 1. tuženika, nanesena je šteta vjerovniku, jer je dužnik, odnosno 1. tuženik je nezaposlen i osim iste ostavinske imovine 1. tuženik nema druge imovine iz koje bi mogao ispuniti tužiteljevu tražbinu. Ujedno je sam 1. tuženik ČT iskazom u cijelosti priznao sve tužiteljeve navode odnosno odlučne činjenice i to da 1. tuženik do danas nije namirio tužitelju navedeni iznos duga, iako je tužitelj u više navrata pokušavao namiriti tražbinu putem ovrhe, dok tuženik u vlasništvu nema nikakve imovine (nekretnina ili vrjednijih pokretnina poput automobila i sl.).
19. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Tako je odredbom čl. 66. istoga Zakona propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.) te da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 67. ZOO-a je propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 1.); Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno (st. 2.); Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (st. 3.). Naposljetku, odredbom čl. 70. ZOO-a propisano je da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.
Ujedno, čl. 130. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.) je uređeno odricanje od nasljedstva pa je tako određeno da se nasljednik može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke (st. 1.); Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime (st. 2.); Ako su odricateljevi potomci malodobni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva (st. 3.); Za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik (st. 4.); Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem nasljednom redu u času smrti ostavitelja, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega nasljednog reda. Za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvoga nasljednog reda bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu (st. 5.).
20. Dakle, djelovanje tužbe sastoji se u tome što pravna radnja nema učinak samo prema tužitelju-vjerovniku, a ne i prema dužniku u odnosu na treću osobu i to samo toliko koliko je potrebito za ispunjenje vjerovnikove tražbine iz imovine treće osobe. Opće pretpostavke koje se sve komulativno moraju ispuniti za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prema odredbi čl. 66. ZOO-a su: dospjelost tražbine za isplatu, insolventnost dužnika, dužnikova pravna radnja i postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.
21. Neosnovan je prigovor zastare tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku. Naime, sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom presudom, kao u ovom slučaju, zastarijevaju za deset godina (čl. 233. st. 1. ZOO-a). Ujedno, tužitelj je protiv 1. tuženika pokrenuo postupak izravne naplate, kako to proizlazi iz zahtjeva za izravnu naplatu predanih Financijskoj agenciji 21. siječnja 2021. i 8. veljače 2021., kojim postupkom je prekinuta zastara, u smislu čl. 240. ZOO-a. Ranije, 17. ožujka 2011. je tužitelj pred Općinskim sudom u Imotskom pokrenuo i ovršni postupak, radi naplate predmetne tražbine, koji postupak je vođen pod posl. br. Ovr- 91/11. Ujedno, predmeta tužba je podnesena u propisanom roku, budući da je predmetna tužba za pobijanje podnesena 25. kolovoza 2021., dok je 1. tuženik izjavu o odricanju od prava nasljedstva ostavinske imovine iza pok. RT dao 26. veljače 2021. (list 101), dakle tužitelj je predmetnom tužbom ustao unutar roka propisanog čl. 71. ZOO-a koji određuje da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine (st. 1.) dok se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju (st. 2.).
22. Slijedom navedenog, na temelju ovako izvedenih dokaz utvrđeno je da je 1. tuženik platežno nesposoban odnosno nije sposoban platiti dospjele dugove (insolventan), budući da isti nije u radnom odnosu niti ima mirovinskih primanja, jer isti nije prijavljen na mirovinsko osiguranje niti se istom isplaćuju mirovinska primanja, s time da 1. tuženika na svoje ime nema upisano pravo vlasništva niti posjed ni na jednoj nekretnini na području Republike Hrvatske, niti isti ima u vlasništvu bilo kakvu drugu vrjedniju pokretninu, iz čije bi se vrijednosti tužitelj mogao naplatit, a što tuženici niti ne spore. Nadalje, utvrđeno je da je ovdje tužitelj, kao ovrhovoditelj, podnio 21. siječnja 2021. i 8. veljače 2021. te 11. travnja 2024. FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, protiv ovdje tuženika, kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine, na temelju ovršne presude Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010., dok je FINA potvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS, dakle po istoj osnovi nema naplaćenih/zaplijenjenih sredstava. Stoga, utvrđeno je da je 1. tuženik ČT platežno nesposoban (nesolventan), prezadužen, blokiran dugi niz godina, nema nikakve vrjednije imovine, tj. niti nekretnine, niti pokretnine, iz čije bi se vrijednosti tužitelj mogao naplatiti, a navedeno tuženici niti ne osporavaju u odgovoru na tužbu.
23. Budući da je na temelju gore izvedenih dokaza utvrđeno da je 1. tuženik upoznat s postojanjem duga prema tužitelju, no, da je unatoč tome, 1. tuženik raspolagao navedenim nasljednim pravom iza svoje majke pok. ĆT, kao jedinom vrjednijom imovinom, i to temeljem izjave o odricanja od nasljedstva iza pok. RT, od 26. veljače 2021. (list 101), kojom nasljedničkom izjavom se 1. tuženik ČT odrekao nasljedstva iza svoje majke pok. RT, i to u svoje ime, dok isto odricanje na vrijedi i za 1. tuženikove potomke, dakle ne i u ime svojih nasljednica- kćeri LTI, ovdje 2. tuženice i ČTI, ovdje 2. tuženice, a koje su se prihvatile prava nasljedstva ostavinske imovine koje ih pripada temeljem zakona, te su iste 2. i 3. tuženice proglašene nasljednicama na temelju zakona, svaka u 1/2 dijela iza pok. RT. S obzirom na navedeno, proizlazi da osim predmetne ostavinske imovine iza pok. RT, koju se 1. tuženik odrekao u svoje ime, ali ne i u ime svojih nasljenica-kćeri, ovdje 2. i 3. tužnice, 1. tuženik nije imao druge vrjednije imovine, to tim više što je 2. i 3. tuženicama, kao 1. tuženikovim kćerima, moralo biti poznato da dužnik, ovdje 1. tuženik, poduzetom pravnom radnjom (nasljednička izjava), dakle bez naknade, nanosi štetu tužitelju, kao vjerovniku.
24. Zbog izloženog, utvrđeno je da je 1. tuženik ČT time poduzeo štetnu radnju na štetu tužitelja, jer 1. tuženik nema druge vrjednije imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti predmetnu tražbinu, kako to i proizlazi iz izvedenih dokaza, poglavito s obzirom na pokušaje izravne naplate predmetne tražbine putem FINA-e i nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje, to tim više što tuženici ne tvrde niti dokazuju druga dostatna sredstva niti prihode, opravdani su tužiteljevi navodi da 1. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine.
S obzirom da su ovdje 2. tuženica LTI i 3. tuženica ČTI kćeri 1. tuženika, temeljem čl. 67. st. 2. ZOO-a pretpostavlja se da je 2. i 3. tuženicama bilo poznato da je dužnik-1. tuženik ČT poduzetim raspolaganjem, odnosno odricanjem od prava nasljedstva ostavinske imovine iza pok. RT i to u svoje ime, ali ne i u ime svojih nasljednica-kćeri, ovdje 2. i 3. tuženica, nanosi štetu tužitelju, dok u ovom slučaju besplatnog raspolaganja isto saznanje 2. i 3. tuženica nije od odlučnog utjecaja odnosno pretpostavka pobijanja (čl. 67. st. 3. ZOO-a).
Prema tome, temeljem čl. 70. ZOO-a pravna radnja, odnosno predmetna nasljednička izjava 1. tuženika od 26. veljače 2021. (list 101), gubi učinak prema tužitelju samo u dijelu u kojem je isto potrebito za ispunjenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku.
25. Visina tužiteljevih tražbina prema 1. tuženiku u iznosu 130.000,00 EUR (glavnica) i 3.987,56 EUR / 30.042,75 HRK (parnični troškovi), sa zateznim kamatama, kako ih tužitelj zahtijeva tužbom, proizlazi poglavito iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Imotskom posl. br. P-813/10 od 28. prosinca 2010., a pri tome imajući na umu i presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. Ko-978/14- 39 od 10. ožujka 2016., kojom je okrivljenik ČT, ovdje 1. tuženik, proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine-prijevarom te je oštećenicima, među inima, i ovdje tužitelju, dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 130.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti 975.000,00 HRK, a koja je preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-887/16-3 od 11. listopada 2016., s obzirom na odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) kojom je propisano da u parničnom postupku sud je glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
26. Slijedom navedenog, utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno predmetna 1. tuženikova izjava od odricanju od nasljedstva iza pok. RT, u odnosu na ostavinsku imovinu iste, gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potrebit za ispunjenje tužiteljeve tražbine u iznosu 130.000,00 EUR (glavnica) i 3.987,56 EUR / 30.042,75 HRK (parnični troškovi), sa zateznim kamatama i ujedno je posljedično osnovan i zahtjev kojim se nalaže 2. i 3. tuženicama dopustiti tužitelju namirenje tužiteljeve dospjele tražbine prodajom predmetnih nekretnina te u odnosu na pokretnine pljenidbom tražbina prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine u iznosu 389,39 EUR i novčanih sredstva na bankovnom računu u iznosu 27.437,19 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod toč. I. i II. izreke presude.
27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).
28. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 7. veljače 2022., 2. ožujka 2022., 13. siječnja 2025., 2. lipnja 2025. i 2. veljače 2026. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 23. siječnja 2025., 18. veljače 2025., 1. travnja 2025. i 24. ožujka 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te zastupanja na ročištima 4. ožujka 2022. i 11. veljače 2026., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 2.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (525,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,54 EUR / 200,00 HRK umjesto zahtijevanog iznosa 53,09 EUR / 400,00 HRK i za presudu u zahtijevanom iznosu 53,09 EUR / 400,00 HRK. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.704,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova sa zatraženim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.
29. Također je 1. i 2. tuženicima valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 23. siječnja 2025., 18. veljače 2025., 1. travnja 2025. i 24. ožujka 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te zastupanja na ročištima 4. ožujka 2022. i 11. veljače 2026., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 1.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (275,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.375,00 EUR nisu dosuđeni 1. i 2. tuženicima, s obzirom na neuspjeh istih u sporu, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude.
30. Ujedno, 3. tuženica ne zahtijeva naknadu troškova postupka, pa stoga isti nisu odmjereni odnosno o istom nije odlučeno.
31. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.
32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od objave presude, odnosno od dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).
DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 53,09 EUR,
- opun. 1. i 2. tuženika i
- 3. tuženica.
