Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3746/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FGCĐ, državljanina Arapske Republike Egipat, rođenog **.**.1989. u mjestu Port Said, zastupanog po pružatelju besplatne pravne pomoći, opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi međunarodne zaštite, nakon objave presude, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/2998, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 3. srpnja 2024. II Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a, uvećano za PDV 25%, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 (jednutisućudvjestopedeset) EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/2998, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 3. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka.

2.1. Ističe kako je tuženik pogrešno zaključio kako u Egiptu ne postoji sigurnosni rizik koji bi mogao ugroziti život civilnog stanovništva pri čemu je ukazao na navodnu provedbu prikrivene mobilizacije stanovništva s ciljem jačanja vojnih sposobnosti te održavanja zajedničkih vojnih vježbi egipatskih i kineskih snaga u blizino izraelske granice.

2.2 Tužitelj je istaknuo kako je u Republiku Hrvatsku došao s radnom vizom (D viza), te je imao namjeru raditi u RH, ali je naišao na poslodavca koji nije ispoštovao dogovor prema njemu, a za rad koji je obavio nije mu isplatio plaću. Tužitelj je upisao i prošao tečaj individualnog jezika i upisao Elektrostrojarsku i obrtničku školu za zanimanje automehaničar, svladao je hrvatski jezik.

2.3. Naveo je kako je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio jer ga je njegova obitelj obavijestila o visokoj mogućnosti mobilizacije i slanju u pojas ratnih djelovanja, a jedan njegov sunarodnjak je došao do podataka da je tužitelj zatražio međunarodnu zaštitu u RH, što se u okolnostima napetosti u Egiptu ima smatrati izdajom, te činom protiv Egipta, a to sve je objavio na društvenim mrežama koje imaju najveću gledanost na svijetu.

2.4 Naglasio je kako je tuženik svoju odluku o nepriznavanju azila, kao i svoju odluku o povratku tužitelja utemeljio na činjeničnim utvrđenjima navedenim u obrazloženju pobijanog rješenja, koja su u izravnoj suprotnosti s dokazima izvedenim tijekom prvostupanjskog postupka, koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja. Tužitelj smatra da bi povratkom u Egipat bio ugrožen njegov život, sigurnost i tjelesni integritet.

2.5. Tužitelj je osobito istaknuo kako je tuženik propustio utvrditi sve zakonom propisane odlučne činjenice,

2.6. Tužitelj je napomenuo kako tuženik tijekom odlučivanja o njegovom zahtjevu nije uzeo u obzir službene smjernice EU.

2.7. Smatra nespornim da tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite.

2.8. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te usvoji zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći tužitelju kao i njegov zahtjev za naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, te tužitelja osobno, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te proveo dokaz saslušanjem tužitelja osobno.

6.1. Tužitelj je opisao način na koji je 2023. napustio zemlju porijekla i došao u RH, te naveo kako mu je cilj bio raditi u RH, a došao je na poziv poslodavca iz Trogira, Želja mu je bila raditi i dalje se školovati, međunarodnu zaštitu zatražio je u lipnju 2024. Naveo je kako u Egiptu nije imao nikakvih problema s vlastima prije odlaska iz zemlje, a smatra da bi povratkom u Egipat bio ugrožen njegov život. Dalje je dodao kako je nakon njegova odlaska iz Egipta tajna policija uhitila njegovog brata sa ženom i djecom. Ženu i djecu su pustili nakon ispitivanja, a brata su bez objašnjenja zadržali u zatvoru.

Misli da je njegov brat zadržan jer se pojavio video na tik toku iz kojeg proizlazi da je on zatražio međunarodnu zaštitu (u videu je vidljivo njegovo ime, prezime i mjesto odakle je). Brat je 5 mjeseci u pritvoru bez kontakta ta s obitelji, a ne zna se gdje se nalazi. Nisu se obraćali odvjetniku niti tražili zaštitu države, jer je to u Egiptu nemoguće.

Napomenuo je kako nije član niti jedne stranke, niti je u Egiptu javno istupao, mogao se po zemlji slobodno kretati i posjećivati druge zemlje. Istaknuo je kako ne pozna FG koji je objavio video na društvenim mrežama.

U Hrvatskoj živi tri godine, dobro se uklopio, a smatra kako u Egiptu nema garanciju za svoj život, možda će ga uhititi po povratku, a možda i ubiti.

7. Uvidom u osporavano rješenje od 22. rujna 2025. sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj odbijen, s obrazloženjem da su razlozi za napuštanje zemlje isključivo ekonomske prirode, zemlju nije napustio iz osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja.

7.1. Tužitelj nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlju podrijetla niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.

Tuženik je zaključio i utvrdio kako Egipatski kazneni zakon ne sadrži odredbu koja bi kriminalizirala podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u stranoj zemlji, stoga tužiteljeva izjava da bi ga po povratku u Egipat dočekale vlasti i osudile jer je bio u statusu tražitelja međunarodne zaštite u drugoj zemlji po mišljenju ovog suda predstavlja tužiteljev subjektivno mišljenje, a nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Obrazloženje i stav tuženika u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7.2. Tužitelj nije dokazao postojanje konkretnih problema u zemlji podrijetla. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj zaštiti, utvrđuje se da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila po osnovi vjerske, političke ili etničke pripadnosti. Obrazlažući svoj zaključak tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da je strah od proganjanja osnovan, obzirom da tužitelja u vlastitoj zemlji nitko nije proganjao i bez problema je napustio zemlju podrijetla. Nije učinjeno vjerojatnim da bi on u slučaju povratka , a jer je tražio međunarodnu zaštitu u drugoj zemlji, mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnu nepravdu poput prijetnji smrtnom kaznom, mučenjem, smaknućem ili nečovječnim ponašanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17 i 33/23) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika, a polazeći od sadržaja obrazloženja osporene odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost činjeničnog stanja nije dovedeno u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava. Nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

11. Prema ocjeni ovog suda pravilno je tuženik u konkretnom predmetu, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, donio odluku kojom odbija zahtjev tužitelja uz obrazloženje, koje prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija zahtjev, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na sve u postupku iznesene razloge i okolnosti na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Rješenje je doneseno u zakonito provedenom postupu u kojemu je tužitelju omogućeno sudjelovanje, odnosno u kojemu je saslušan sukladno odredbi članka 35. Zakona, a tuženik je postupio u cijelosti u skladu sa odredbom članka 28. stavka 2. Zakona, te odluku donio nakon prikupljanja i razmatranja svih okolnosti konkretnog predmeta.

13. Naime, člankom 28. stavkom 2. Zakona propisano je da je prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir: 1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, 2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, 3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnoj nepravdi.

14. Obrazloženje rješenja sadržava sve elemente propisane odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. U postupku je utvrđeno da je tužitelj zemlju napustio legalno, da nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Posebno se ukazuje kako je tužitelj iz zemlje podrijetla otišao zbog želje za boljim životom, u zemlji podrijetla imao je mogućnost rada, a njegova obitelj i dalje tamo živi. U zemlju podrijetla se i vraćao slobodno. On sam nije dokazao da bi povratkom u zemlju podrijetla bio suočen s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju jer mu je iskaz neutemeljen i kontradiktoran.

14.1. Iz dostupnih izvora utvrđeno je kako na području grada Port Saida ne postoji oružani sukob niti stanje koje bi se moglo smatrati situacijom općeg nasilja ili ugroze za civilno stanovništvo. Port Said je stabilno urbano središte pod redovitim nadzorom egipatskih državnih tijela, bez elemenata oružanih sukoba, gdje se ne bilježe događaji koji bi ukazivali na sustavno kršenje ljudskih prava civilnog stanovništva. U konkretnom slučaju ne postoji osnovani rizik da bi se tužitelju, kao civilu, povratkom u Port Said mogla ugroziti sigurnost, život ili tjelesni integritet.

14.2. Posebno se ukazuje kako je sam tužitelj tijekom upravnog postupka izričito naveo da nije prošao vojnu obuku te da nikada nije imao problema s vojnim i sigurnosnim vlastima u Egiptu, kao niti da je bio od interesa državnim tijelima. Tužitelj svoj zahtjev za međunarodnom zaštitom nije temeljio na strahu od mobilizacije, niti je istu spominjao. Za mobilizaciju ne postoji nikakav dokaz, a takva obveza ne bi mu prijetila jer nije prošao vojnu obuku.

14.3. Vezano uz video zapis na koji se poziva tužitelj, u kojem tužiteljev sunarodnjak ističe njegovo podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom, ističe se kako on nije osoba koja ima bilo kakav vojni, društveni ili politički značaj u Egiptu, a ne postoje dokazi da je taj sadržaj izazvao interese egipatskih vlasti.

14.4. Nesporno je utvrđeno kako je tužitelj zemlju napustio iz ekonomskih razloga, on se više puta vraćao u zemlju podrijetla bez ikakvih problema i nije bio izložen prijetnjama ili proganjanju.

15. Ovaj sud smatra da povratak tužitelja u zemlju podrijetla ne predstavlja za njega rizik da bi bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

16. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

17. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Stoga je opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 2.), , umanjeno za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR-a, što uvećano za iznos PDV-a od 25% iznosi 1.250,00 EUR-a. Okolnost da je dostavljen ugovor o radu nije od značaja zaaodluku o trošku jer nije moguće utvrditi koliki su prihodi tužitelja.

U Zagrebu, 23. travnja 2026.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis