REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-155/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članova vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UU, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog UU, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 13. travnja 2026. broj K-43/2026-8, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog UU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici je optuženi UU proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, te zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava jedna godina i dva mjeseca, dok se dio kazne u trajanju jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo, te mu je primjenom članka 69. KZ/11. izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu .
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog UU iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi UU putem braniteljice Ane Čule, odvjetnice u Zagrebu, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i ukinuti istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima počinjenja kaznenih djela zbog kojih je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, jer činjenično opisani način protupravnog ponašanja optuženika, po svojoj naročitoj upornosti i bezobzirnosti, nadmašuje one okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenim djelima za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Pored toga je razvidno da je optuženik višestruko kazneno osuđivana osoba, koji je u razdoblju od 2012. do 2021. u čak šest navrata proglašen krivim zbog raznih kaznenih djela, u većini kaznenih djela protiv imovine (krađe i teške krađe), te kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, ali i zbog istovrsnog kaznenog djela prijetnje, zbog kojeg je optuženik, pored kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, i aktualno nepravomoćno osuđen. Ove okolnosti upućuju na činjenicu da niti ranije osude zbog počinjenih kaznenih djela, a tako niti izrečene kazne, nisu utjecale na optuženika da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo protupravno ponašanje se nastavilo te je optuženik sada nepravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela. Uz navedeno, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, iz kojeg proizlazi kako je kod optuženika konzumiranje alkoholnih pića poprimilo oblik ovisnosti o alkoholu, prema čemu je optuženik nekritičan, a radi se o osobi nestabilnih odlika osobnosti s dubokim poremećajem u strukturi ličnosti koja odgovara disocijalnom poremećaju. Predloženo izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola, kojom bi se osigurao kontinuitet terapijskog postupka i time umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički otklonila opasnost za okolinu. Također je navedeno da, ako optuženik ne bi bio uključen u daljnje liječenje i kontrole, postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela pa i težeg stupnja.
6.2. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti žalitelj neopravdano minorizira kada naglašava kako optuženik od 2020. nije bio u sukobu sa zakonom. Pravilnost izloženih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim upiranjem na narušeno zdravstveno stanje optuženika. Naime, optuženiku će, u slučaju potrebe, odgovarajuća zdravstvena skrb biti osigurana unutar sustava istražnog zatvora, a iz spisa predmeta nije razvidno da bi na bilo koji način bilo ugroženo zdravlje optuženika ili da mu ne bi bila pružena adekvatna liječnička pomoć. Isto tako, žalbeno naglašavanje optuženikovog priznanja kaznenih djela te njegovog kajanja i žaljenja zbog počinjenog, nema odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja, a o tim okolnostima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.
7. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optužen ika. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
7.1. S tim u vezi, nije u pravu žalitelj niti kada, apostrofirajući dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u odnosu na izrečenu kaznu, sadržajno upire na povredu načela razmjernosti. Naime, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, a što žalitelj zanemaruje, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
