REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-21/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FB, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog FB, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 20. ožujka 2026. broj Kovm-17/2026-5, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog FB kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog FB, zbog kaznenog djela iz članka 179.a i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud, u smislu članka 131. stavka 3. ZKP/08., svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni FB podnio dvije žalbe, jednu putem braniteljice Ane Gruber, odvjetnice u Zagrebu, a drugu osobno.

2.1. U žalbi koju je podnio putem braniteljice okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i primijeniti blažu mjeru, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

2.2. U osobno podnesenoj žalbi, okrivljenik ne ističe žalbene osnove, a predlaže pobijano rješenje preinačiti i izreći mu mjeru "zabrane prilaska, uhođenja i ophođenja" oštećenicima.

2.3. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba okrivljenika.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i valjani razlozi, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.

5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nisu osnovane paušalne žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju se nominalno poziva žalitelj, ne navodeći o kojem bi se obliku istaknute bitne povrede imalo raditi, pri čemu ne argumentira u čemu bi se sastojala neka od tih povreda, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe. Ističe se žalitelju kako njegovo paušalno problematiziranje "apstraktnosti, općenitosti, stereotipnosti i automatizma" pobijanog rješenje, predstavlja tek njegovo nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedovoljnom količinom izloženih razloga, čime žalitelj ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.

6. Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su, kako je već navedeno, dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, iznoseći svoju verziju događaja te prigovarajući izostanku kritičke ocjene i stvarne analize do sada prikupljenih dokaza, nisu od utjecaja na pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji u biti predstavljaju osporavanje vjerodostojnosti prikupljenih dokaza i iznošenje obrane okrivljenika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti i stupnju krivnje okrivljenika, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog suda.

7. Suprotno prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

7.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznen ih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, a te okolnosti valjano obrazlaže. Naime, iz činjenično opisanih postupaka okrivljenika, imajući u vidu dugotrajnost inkriminiranog razdoblja, od 2017. do veljače 2026., unutar kojeg je suprugu učestalo vrijeđao, upućivao joj prijeteće riječi, uz korištenje noža, te je fizički ozljeđivao nogom i zabranjivao da dijete odvede na dogovoreni pregled psihologu, a događaju iz veljače 2026., kada je na žrtvu izlio šalicu kave dok je ona u naručju držala i hranila dijete, je bila prisutno i dijete maloljetna CB, razvidno je kako je u istima sadržan veći stupanj okrivljenikove grubosti i bezobzirnosti u protupravnom ponašanju, kao i naročita ustrajnost, što upućuje i na veću mjeru njegove kriminalne volje. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o tomu da je okrivljenik, usprkos jasnom upozorenju iz rješenja državnog odvjetništva od 14. veljače 2026. broj Kdr -DO- 178/2026, kojim su okrivljeniku naložene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 10. ZKP/08., mjere prekršio već četiri dana nakon što su mu naložene mjere opreza.

7.2. Ukupnost ovih okolnosti žalitelj očito neopravdano relativizira kada tvrdi da je u pobijanom rješenju izostao "test razmjernosti", a u pogledu prigovora o intenzitetu počinjenog kršenja mjera opreza, žalitelja se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na već izložene razloge u rješenju ovog suda od 10. ožujka 2026. broj Kv II-88/2026-2.

7.3. Nadalje, osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti isticanjem dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika, o kojoj je prvostupanjski sud vodio računa, a koja okolnost je samo jedan od kriterija koji se uzimaju u obzir prilikom ocjene postojanja iteracijske opasnosti, te će o tomu biti moguće voditi računa u daljnjem postupku.

Stoga žaliteljeve tvrdnje o tomu da okrivljenik nije namjerno niti grubo kršio mjere opreza, ne predstavlja odlučne okolnosti kojima bi bila dovedena u sumnju pravilnost zaključaka izloženih u pobijanom rješenju.kako ranija kaznena osuđivanost ne može predstavljati dovoljnu osnovu za zaključak o opasnosti od ponavljanja djela, pri čemu naglašava i da su oduzeti svi predmeti povezani s kaznenim djelom.

8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je opravdano produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.

8.1. S tim u vezi, protivno tvrdnjama žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor "krajnja" mjera koja predstavlja garanciju otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja je razvidno da je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

8.2. Isto tako, ponovno se ističe žalitelju kako nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi braniteljice neosnovano nastoji prikazati, ponovljenim paušalnim upiranjem na kršenje okrivljenikovog temeljnog ljudskog prava na osobnu slobodu. Naime, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika.

9. Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec