Poslovni broj: Us I-1297/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice TO, 406-137 WEST 17TH ST, North Vancouver, BC, V7M 1V5, Canada, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) TOZ, radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužiteljice, dana 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/24- 03/05062409772, Urbroj: 341-99-06/2-24-5839 od 19. ožujka 2025., te za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 140-03/21-03/05062409772, Urbroj: 341-25-06/2-21-77819 od 15. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-19 od 06. lipnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2159/2025 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu. Kod ovog suda predmet je zaveden pod poslovnim brojem Us I-1297/2025.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-03/24-03/05062409772, Urbroj: 341-99- 06/2-24-5839 od 19. ožujka 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje), odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: 140/03/21 - 03/05062409772, Urbroj: 341-25-06/2-21-77819 od 15. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je [adresa] EOZ, rođ. **.**.2016., državljaninu Kanade, unuku umrlog korisnika mirovine EO, rođ. **.**.1952., odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu (točka I. izreke). TO, rođ. **.**.1959., državljanki Republike Hrvatske, udovici umrlog korisnika mirovine EO, rođ. **.**.1952., priznato je, počevši od 1. kolovoza 2021., pravo na obiteljsku mirovinu u mjesečnoj svoti od 159,36 eur. Od 01. siječnja 2023. obiteljska mirovina iznosi 191,71 eur. Daljnja usklađenja mirovine vidljiva su u prilogu „PREGLED USKLAĐIVANJA MIROVINE“. Ovako određena mirovina neće se isplaćivati budući se udovica nalazi u radnom odnosu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

4. Tužiteljica je tužbu na rješenje od 19. ožujka 2025. dostavila tuženiku te je tuženik tu tužbu dostavio sudu na nadležno postupanje.

5. Tužiteljica tužbom te podneskom - dopunom tužbe od 24. lipnja 2026. pobija citirana rješenja navodeći, u bitnome, da su ona i njen suprug uzdržavali unuka TO EOZ, a ona da ga i dalje uzdržava te se o njemu brine jer su njegovi roditelji ovisnici o drogi, potpuno nesposobni za rad a vezano za unukova oca navodi da niti ne zna gdje se nalazi. Sukladno navedenom smatra da njen unuk EOZ sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZOMO-a ima pravo na djedovu mirovinu. Nadalje u bitnome navodi da ju je tuženik trebao izvijestiti tko joj treba izdati dokument o potpunom gubitku radne sposobnosti KO (njene kćerke i majke njenog unuka EOZ). Iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica traži da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, u dijelu koji se odnosi na njenog unuka KO EOZ, koje je priložila uz tužbu, poništi.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica u tužbi u bitnom ponavlja navode iznese u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Nadalje tuženik, u bitnome, ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja zaključno navodeći da je osporavano rješenje na zakonu osnovano te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

7. U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8. Tužiteljica na raspravu nije pristupila, iako uredno pozvana, a svoj izostanak nije opravdala. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužiteljice.

9. Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

10. Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11. Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno, te među strankama nije sporno:

-da su prema rješenju Suda pokrajine North Vancouver od **.**.2017. TO (ovdje tužiteljica i baka) i ČO (djed) zajednički skrbnici djeteta EOZ do njegove punoljetnosti;

-da je EO rođ. **.**.1952. (suprug tužiteljice i djed mldb. TO EOZ), rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj 1116268 od 10. rujna 2018., priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 2. veljače 2017.;

-da je ČO, korisnik mirovine, umro dana **.**.2021.

-da je nakon smrti EO, TO dana 10. siječnja 2022. podnijela zahtjev za obiteljsku mirovinu za svog unuka TO EOZ;

-da je točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja [adresa] EOZ, rođ. **.**.2016., državljaninu Kanade, unuku umrlog korisnika mirovine EO, rođ. **.**.1952., odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu;

-da je tužiteljica na to rješenje izjavila žalbu (koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe) kojoj je priložila pisano očitovanje liječnika iz [adresa] (dr. LO) od 11. lipnja 2024. iz kojeg je proizlazi da su KO, majka maloljetnog KO EOZ i njezin sin pacijenti navedenog liječnika te isti potvrđuje da uslijed dugogodišnjeg korištenja droga, majka KO nije sposobna brinuti se o sinu;

-da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem navedena žalba odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnome, da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 22. stavka 1. ZOMO -a jer ima oba roditelja kod kojih nije utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti prema odredbama ZOMO-a.

14. Tužiteljica pobija navedena rješenja smatrajući u bitnome da njen unuk ispunjava uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti svog djeda.

15. Polazeći od svih prednjih utvrđenja, ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, smatra pravilnim i zakonitim, dok navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

16. Naime, odredbom članka 22. stavak 1. ZOMO-a je propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji, i to: 1. udovica, odnosno udovac, 2. razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje, 3. djeca rođena u braku, izvan braka ili posvojena, 4. pastorčad koju je osiguranik uzdržavao, 5. unučad koju je osiguranik uzdržavao, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu, 6. roditelji - otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao, 7. djeca bez roditelja - braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema ovome Zakonu.

17. Kako je i gore navedeno proizlazi nespornim da su sada pok. ČO i tužiteljica zajednički skrbnici djeteta (njihovog unuka) KO EOZ do njegove punoljetnosti, da su istog uzdržavali te da je tužiteljica nastavili uzdržavati unuka nakon smrti njegova djeda. Međutim , iz podataka spisa također proizlazi nespornim i to da mldb. KO EOZ ima oba roditelja te da nema relevantnih dokaza da kod njegovih roditelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti prema hrvatskim propisima u mirovinskom osiguranju.

18. Naime, tužiteljica je uz žalbu dostavila očitovanje obiteljskog liječnika da je djetetova majka KO uslijed konzumacije druga nije sposobna brinuti se o sinu. No, navedeno očitovanje nije dostatno da bi se prema hrvatskim propisima o mirovinskom osiguranju smatralo da kod iste postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, a na što pravilno ukazuje tuženik.

19. Obzirom na sva prednja utvrđenja tuženik je pravilno zaključio da unuk tužiteljice ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iz odredbe članka 22. stavak 1. točka 5. ZOMO-a iza smrti djeda ČO.

20. U svemu izloženom ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. U postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

21. Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 23. travnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici,

-tuženiku,

-u spis.