Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž R-8/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Split, Ulica Ivana Pl. Zajca 2, 21000 Split, OIB: 69403366669, kojeg zastupaju punomoćnica Ecija Kuljiš-Bajić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ecija Kuljiš-Bajić & Meri Blaslov Pavasović, Split, Ćiril Metodova 38, radi isplate, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-122/2024-23 od 21. studenog 2025., dana 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-122/2024-23 od 21. studenog 2025. te se sudi:
„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 525,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata
- na iznos od 9,18 eura teče počev od 15.2.2019.
- na iznos od 30,16 eura teče počev od 15.3.2019.
- na iznos od 15,80 eura teče počev od 15.4.2019.
- na iznos od 23,30 eura teče počev od 15.5.2019.
- na iznos od 1,31 eura teče počev od 15.6.2019.
- na iznos od 7,54 eura teče počev od 15.7.2019.
- na iznos od 16,19 eura teče počev od 15.12.2019.
- na iznos od 28,89 eura teče počev od 15.1.2020.
- na iznos od 5,48 eura teče počev od 15.2.2020.
- na iznos od 15,76 eura teče počev od 15.3.2020.
- na iznos od 31,52 eura teče počev od 15.4.2020.
- na iznos od 17,19 eura teče počev od 15.5.2020.
- na iznos od 6,85 eura teče počev od 15.8.2020.
- na iznos od 7,50 eura teče počev od 15.9.2020.
- na iznos od 15,76 eura teče počev od 15.10.2020.
- na iznos od 17,27 eura teče počev od 15.11.2020.
- na iznos od 21,11 eura teče počev od 15.12.2020.
- na iznos od 18,82 eura teče počev od 15.2.2021.
- na iznos od 19,12 eura teče počev od 15.3.2021.
- na iznos od 5,73 eura teče počev od 15.4.2021.
- na iznos od 1,50 eura teče počev od 15.5.2021.
- na iznos od 28,36eura teče počev od 15.11.2021.
- na iznos od 33,09 eura teče počev od 15.12.2021.
- na iznos od 15,83 eura teče počev od 15.1.2022.
- na iznos od 34,67 eura teče počev od 15.2.2022.
- na iznos od 33,09 eura teče počev od 15.3.2022.
- na iznos od 4,32 eura teče počev od 15.4.2022.
- na iznos od 33,09 eura teče počev od 15.5.2022.
- na iznos od 9,39 eura teče počev od 15.6.2022.
- na iznos od 6,26 eura teče počev od 15.7.2022.
- na iznos od 17,45 eura teče počev od 15.11.2022.
- na iznos od 18,32 eura teče počev od 15.12.2022.
- na iznos od 4,86 eura teče počev od 15.1.2023.
- na iznos od 4,86 eura teče počev od 15.2.2023.
- na iznos od 4,86 eura teče počev od 15.4.2023.
- na iznos od 1,74 eura teče počev od 15.5.2023.
- na iznos od 4,96 eura teče počev od 15.6.2023.
- na iznos od 0,45 eura teče počev od 15.7.2023.,
izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom mjesečnom bruto iznosu“.
r i j e š i o j e
I Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 531,25 eura za zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena , u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura u roku od 15 dana.
III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točci I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 525,40 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pobliže navedenog u presudi pa do isplate, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači te prihvati zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljica traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu manje isplaćene plaće s osnova uvjeta rada za razdoblje od 1.siječnja 2019. do lipnja 2023.
6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, iskazima svjedokinja UL, TL i ĐL, kao i same tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je tužiteljica zaposlenica tuženika i da radi na radnom mjestu njegovateljice;
- da je tuženik javna ustanova socijalne skrbi koja pruža svoje usluge starijim i nemoćnim osobama;
- da je u utuženom razdoblju tužiteljica obavljala poslove na trećem katu Doma na kojem su smješteni nepokretni ili slabo pokretni korisnici kojima je potrebna pomoć i njega druge osobe 24 sata;
- da je tužiteljici isplaćivana osnovna plaća uvećana za dodatak na uvjete rada od 20% za njegu u jedinicama za pojačanu njegu starijih i nemoćnih osoba na smještaju u domu, sukladno čl. 54. st.1. toč. 1.1. d Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ broj 61/18; dalje: KU), međutim nije joj isplaćivano dodatnih 5% dodatka na osnovnu plaću s osnova uvjeta rada , odnosno dodatak za njegu odraslih osoba s težim invaliditetom (težim tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, osjetilnim ili višestrukim oštećenjima) koji iznosi 25%;
- da je visina zahtjeva među strankama nesporna.
7. Ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećim stavovima:
-da tužiteljica kod tuženika obavlja poslove njegovateljice korisnika Doma koji su funkcionalno ovisni o pomoći druge osobe u zadovoljavanju svih potreba u punom opsegu, kao i onima kojima je zbog Alzheimerove bolesti i drugih demencija potrebna pomoć i nadzor druge osobe u zadovoljavanju svih potreba u punom opsegu, dakle pruža cjelodnevnu skrb takvim korisnicima, no samim time ne znači da joj pripada pravo na uvećanje plaće s osnova uvjeta rada od 25%;
- da se prema čl. 68. st. 2. Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga („Narodne novine“ broj 110/22) usluge smještaja starijih i nemoćnih osoba odvijaju kroz različite stupnjeve, a poslove koje obavlja tužiteljica potpadaju pod treći i četvrti stupanj usluge smještaja - funkcionalno ovisnim korisnicima kojima je potrebna pomoć druge osobe u zadovoljenju svih potreba u punom opsegu i korisnicama kojima je zbog alzheimerove bolesti ili drugih demencija potrebna pomoć druge osobe u zadovoljenju svih potreba u punom opsegu, te joj za takav rad, sukladno odredbi čl. 54. st.1. toč. 1.1. d. KU pripada uvećanje plaće s osnova uvjeta rada upravo u visini od 20%, kako joj tuženik i isplaćuje.
8.Tužiteljica u podnesenoj žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud pravilno u toč. 11. obrazloženja presude utvrđuje odlučnu činjenicu, a to je da tužiteljica kod tuženika obavlja poslove njegovateljice korisnika tuženika koji su funkcionalno ovisni o pomoći druge osobe u zadovoljavanju svih potreba u punom opsegu, kao i onima kojima je zbog Alzheimerove bolesti i drugih demencija potrebna pomoć i nadzor druge osobe u zadovoljavanju svih potreba u punom opsegu, dakle pruža cjelodnevnu skrb takvim korisnicima pokretnim, nepokretnim, metalno očuvanim, ili onih koji nisu mentalno očuvani - alzheimer, demencija, organski poremećaj ličnosti pa i odraslim osobama s teškim invaliditetom i dr. (kako su iskazale svjedokinje UL, TL, ĐL, kao i sama tužiteljica). Međutim, toč.11.1. obrazloženja prvostupanjski sud navodi utvrđenje koje je u kontradikciji s prethodnim utvrđenjima u toč. 11., a kada navodi da tužiteljica kod tuženika obavlja poslove pojačane njege starijih i nemoćnih osoba, pa smatra da nije jasno na kojim uvjerenjima je prvostupanjski sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužiteljici ne pripada pravo na uvećanje plaće za 25% po čl.54.st.1.toč.1.1. a. KU, jer tužiteljica faktično obavlja poslove njege odraslih osoba s težim invaliditetom smještanih na trećem katu Doma. Smatra da nije odlučno je li tuženik, kao dom socijalne skrbi, svoje poslovanje uskladio sa Zakonom o socijalnoj skrbi i Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga kojim se propisuju mjerila prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja socijalnih usluga, budući da tuženik faktično (što je dokazano iskazima saslušanih svjedoka – zaposlenika) kao korisnike doma prima na smještaj odrasle osobe s teškim invaliditetom te starije nepokretne i/ili slabo pokretne osobe s težim tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, osjetilnim i drugim višestrukim oštećenjima.
9. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, o kojem je u konkretnom slučaju riječ, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.
11. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.
12. Međutim, nepravilan je zaključak prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu, koji ovaj drugostupanjski sud nalazi osnovanim, iz razloga kako slijedi.
13. Naime, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica u okviru svojih svakodnevnih zaduženja brine o korisnicima doma kojima je utvrđeno postojanje težeg invaliditeta te su gotovo svi korisnici za koje je zadužena odrasle osobe s težim invaliditetom, kako to proizlazi iz očitovanja samog tuženika iz podneska od 15. rujna 2025. (nepokretni korisnici ili pak slabo pokretni korisnici koji imaju teže motoričke, kognitivne i slične poremećaje te kojima je potrebna pomoć druge osobe u zadovoljavanju svih životnih potreba u punom opsegu, u režimu 24/7), a što su potvrdili i svi saslušani svjedoci.
14. U tom smislu stav je ovoga suda da tužiteljica ispunjava sve uvjete da joj se prizna dodatak na plaću od 25% prema čl. 54. st. 1. toč. 1.1. a. KU (dodatak za njegu odraslih osoba s težim invaliditetom - težim tjelesnim, intelektualnim, mentalnim, osjetilnim ili višestrukim oštećenjima) jer ona faktično i obavlja upravo poslove njege odraslih osoba s težim invaliditetom smještanih na trećem katu doma. Pritom odredba čl. 68. st. 2. Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalne skrbi na koji se poziva tuženik u odgovoru na tužbu, a citira ga prvostupanjski sud u pobijanoj presud i, ne isključuje primjenu članka 54. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi kojim su propisani dodaci s osnova uvjeta rada, niti na bilo koji način mijenja poziciju tužiteljice u pogledu svakodnevnih zaduženja koje nesporno obavlja.
15. Kako je bila nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 525,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu. Naime, prema čl. 24. st. 1. važećeg Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23., 152/24.) kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.
16. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), te s obzirom da se sukladno odredbi čl. 92. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, to tužiteljici pripada ju zatezne kamate upravo od toga dana kao dana dospijeća.
17. Slijedom navedenog valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno čl. 373. st. 3. ZPP-a te tužiteljičin zahtjev prihvatiti.
18. U odnosu na odluku o troškovima postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 1 ZPP- a, a s obzirom na istaknutu vrijednost predmeta spora, tužiteljici pripada naknada koja se odnosi na sastav tužbe (Tbr. 7/1) - 50 bodova, zastupanje na ročištima 29. svibnja 2025. i 2. listopada 2025. (Tbr. 9/1) - po 50 bodova, sastav podnesaka od 13. svibnja 2025. i 30. rujna 2025. (Tbr. 8/3) - po 25 bodova i sastav podneska od 11. svibnja 2025. (Tbr.8/4) 12,5 - bodova, ukupno 212,5 bodova, odnosno 425,00 eura. Navedenom iznosu valjalo je pridodati PDV (Tbr. 46.) u iznosu od 106,25 eura, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 531,25 eura, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i čl. 155. ZPP-a, te sve sa zateznim kamatama od donošenja ove drugostupanjske odluke o trošku sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.
19. Kako je tužiteljica s podnesenom žalbom uspjela u cijelosti, to joj je dosuđen i trošak sastava žalbe (Tbr. 10/1) u visini od 62,5 bodova odnosno 125,00 eura, što s PDV-om iznosi 156,25 eura, sve primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
20. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, njegov zahtjev za naknadu parničnog troška valjalo je odbiti primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Varaždinu 23. travnja 2026.
Sutkinja
Ivana Požar