Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-577/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rep kao predsjednice vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, OIB: 44899993850, Odjela za psihijatriju, Ulica Željka dr. Selingera 1, protiv protustranke EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjelu za psihijatriju, zastupanog po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi prisilnog smještaja, odlučujući o žalbi protustranke, protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj R1-7/2026-9 od 13. travnja 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj R1-7/2026-9 od 13. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
«Protustranka ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, prisilno zadržan rješenjem ovog suda broj R1-7/2026-2 od 7. travnja 2026. na liječenju u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ u Koprivnici, Odjel psihijatrije, prisilno se smješta u navedenu psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, a po potrebi i u Klinici za psihijatriju Vrapče, najduže do 30 dana, računajući od 7. travnja 2026. do uključivo 6. svibnja 2026.»
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je protustranka ne navodeći iz kojeg zakonskog razloga podnosi žalbu te predlaže da vijeće ovog suda usvoji žalbu i preinači rješenje tako da protustranku pusti s prisilnog liječenja na slobodu, odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovaj postupak po službenoj dužnosti pokrenut na temelju odredbe članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.; dalje: ZZODS), a nakon dostavljene obavijesti o prisilnom zadržavanju protustranke u Psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi. Iz dostavljene obavijesti utvrđeno je da se kod protustranke radi o dijagnozi pod šifrom F23.9 i F06.0 te da je 7. travnja 2026. zadržan na liječenju bez pristanka.
4.1. Protustranka je sukladno odredbi članka 36. stavak 1. ZZODS-a upoznata sa svrhom vođenja ovog sudskog postupka te mu je postavljena punomoćnica po službenoj dužnosti.
4.2. Na temelju odredbe članka 37. stavak 2. ZZODS-a sud je proveo vještačenje po specijalisti psihijatru prim.mr.sc. Elviri Koić, dr. med., koja nije zaposlena u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, time da je vještakinja osobno pregledala protustranku. Sud je na raspravi na kojoj je saslušan i liječnički vještak, saslušao i protustranku koja je izjavila da je primio nalaz i mišljenje vještakinje, ali da ne želi ništa govoriti i da se od njega neće čuti niti riječi, međutim, nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja naveo je da nije bolestan i da mu ne treba liječenje.
4.3. Sud je također u postupku utvrdio da je na Odjel za psihijatriju protustranka primljen 30. ožujka 2026. radi psihotične dekompenzacije i potrebe za opservacijom psihičkog stanja, uz suspektnu prisutnu agresivnost i psihotičnost. Na prijem u OHBP došao je u pratnji policije, a od članova obitelji se saznalo kako je unazad tri tjedna znatno promijenio ponašanje na način da se povukao od svih kontakata, nije se javljao na telefon, a policija je došla provjeriti da li je živ, time da su intervenirali i vatrogasci.
4.4. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je protustranka EO osoba koja boluje od psihoze paranoidnog tipa , prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB 10, označena šifrom F22, koja je teška duševna bolest i zahtijeva liječenje kojim se može postići značajni pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Kod protustranke su prisutni i rezidualni elementi kroničnog poslijetraumatskog stresnog poremećaja vezanog uz traumatiziranje u Domovinskom ratu, MKB-IO šifra F62.O, F43.1. sve do moguće tzv. PTSP psihoze. Pod utjecajem patoloških proživljavanja protustranka ne može rasuđivati u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. Njegovo razmišljanje je pod utjecajem paranoidnog psihotičnog stanja, on ne može dati potpuno slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. Sud utvrđuje da su za vrijeme boravka protustranke na Odjelu psihijatrije tijekom ovog postupka uočene minimalne početne pozitivne promjene, no one još nisu dovoljne za nastavak liječenja ambulantnim načinom. Sud nadalje utvrđuje da kada bi se liječenje prekinulo, postoji realna opasnost od štetnih situacija, koje mogu predstavljati opasnost za protustranku, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svoga zdravlja i sigurnosti, kao i zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Naime, sud je u tijeku postupka utvrdio kako protustranka i nakon nekoliko dana boravka na Odjelu za psihijatriju odbija terapiju te da je tijekom pregleda vještakinje navodio da ne vjeruje vještakinji, kao ni doktorima u bolnici koji ga truju lijekovima, a ne vjeruje ni sucu, nikome, jer su svi zapravo protiv njega samo kako bi ga zatvorili mjesecima i vezali.
4.5. Na temelju prednjih utvrđenja sud zaključuje da je protustranka osoba sa težom duševnom smetnjom u smislu članka 3. stavak 1. točka 17. ZZODS -a zbog koje on odbijanjem liječenja na Odjelu za psihijatriju ozbiljno i izravno ugrožava prije svega vlastito zdravlje, a potencijalno i zdravlje i sigurnost drugih osoba, zbog čega su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbe članka 27. i članka 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a u trajanju od 30 dana računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o njegovom prisilnom zadržavanju (7. travnja 2026.).
5. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.
6. Protustranka u žalbi u bitnome tvrdi da mu treba omogućiti da se liječi izvan psihijatrijske ustanove zbog toga što do sada nikad nije imao psihijatrijskih psihopatologija i zbog toga što smatra da nema zdravstvenih problema. U žalbi navodi da mu je potreban samo mir, daleko od stresova koji su mu nastali prisilnim dovođenjem na psihijatrijski odjel bez povoda i nasilnim postupanjem prema njemu od strane policijskih i medicinskih djelatnika, pri čemu ne konkretizira o kakvim postupanjima se radilo. Smatra da je njegovo liječenje njegov osobni izbor te da je o svom liječenju spreman razmisliti ukoliko ga se pusti da o tome odluči sam. Protustranka smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio njegovo stvarno psihičko i fizičko stanje te njegov stav prema liječenju jer se iz obrazloženja pobijanog rješenja ne može utvrditi je li protustranka općenito do sada odbijao liječenje ili je samo odbijao liječenje boravkom u ustanovi.
7. Žalbene tvrdnje protustranke nisu osnovane iz razloga jer je iz provedenog postupka vidljivo da je po dolasku u bolnicu odbijao suradnju, a pasivno je odbijao i pregled i pretrage, kao i predložene dijagnostičke postupke, a također vrlo jasno je tijekom ovog postupka izjavljivao da nije bolestan i da mu liječenje ne treba te da će tek razmotriti hoće li se liječiti ili ne. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je protustranci prisilno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi potrebno, obzirom na utvrđene dijagnoze psihoze paranoidnog tipa, koja je teška duševna bolest koja zahtijeva liječenje, te da su kod protustranke prisutni i rezidualni elementi kroničnog poslije traumatskog stresnog poremećaja vezanog uz traumatiziranje u Domovinskom ratu, sve do moguće tzv. PTSP psihoze, zbog čega u slučaju prestanka liječenja postoji realna opasnost od štetnih situacija koje mogu predstavljati opasnost za protustranku, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svojeg zdravlja, kao zdravlja i sigurnosti drugih osoba, pri čemu se po ocjeni vještakinje liječenje ne može provesti ambulantnim načinom zbog toga što još do sada kod protustranke nije nastupilo poboljšanje koje bi protustranci omogućilo adekvatno funkcioniranje i kritični uvid u psihičko stanje i okolnosti uz izraženi stav protustranke da će tek razmisliti o potrebi liječenja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je protustranci prisilno liječenje potrebno te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. i 39. stavak 1. i 3.
ZZODS-a kada je donio pobijano rješenje.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu protustranke trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u vezi s člankom 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23.).
Koprivnica, 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Rep
