Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1967/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice LMS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Gazda, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Psp-144/2020-39 od 2. srpnja 2025., 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Psp-144/2020-39 od 2. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju da naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 497,70 eura, u roku 15 dana.
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se preinači na način da se odbaci zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak drugom sucu pojedincu.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe.
5. Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio da je rješenjem tog suda poslovni broj Psp-144/2020-28 od 23. siječnja 2023. odbačena tužba tužitelja kao nepravovremena, a koje je rješenje dostavljeno punomoćniku tuženice 23. siječnja 2023., a koji je tog istog dana predložio donošenje dopunskog rješenja o trošku postupka, pri čemu je zatražio s osnove troška parničnog postupka u ukupnom iznosu 497,70 eura. Stoga je prvostupanjski sud na temelju odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23.), pobijanim rješenjem priznao tuženici jednokratnu nagradu u zatraženom iznosu 497,70 eura.
6. Neosnovano tužitelj žalbom pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.
6.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio pobijano rješenje o troškovima postupka pozivajući se odredbu iz članka 154. stavka 1. ZPP-a, i to nakon što je utvrdio da je tužba tužitelja odbačena i da je tuženica zatražila troškove postupka troškovnikom od 23. siječnja 2023.
7. Stoga, neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, kao što neosnovano tvrdi i da ne sadrži ni razloge o visini dosuđenih troškova, kada je prvostupanjski sud utvrdio da tuženici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada pravo na jednokratnu nagradu prvostupanjskog postupku u dosuđenom iznosu od 497,70 eura. Ovo iz razloga što se radi o postupku, radi smetanja posjeda, pa tuženici pripada trošak prema Tbr. 7. točki 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 148/09., 149/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa) u visini od 200 boda, koji bod pomnožen s 1,99 eura (15,00 kuna) daje iznos od 398,00 eura, kojem iznosu treba pribrojiti iznos od 99,50 eura s osnove zatraženog PDV-a, tako da se dobije iznos od 497,50 eura, a koji je iznos tužitelj dužan naknaditi tuženici jer su njegovom krivnjom tuženici nastali troškovi u tom iznosu.
7.1. Činjenica što su dva centa više dosuđena su zanemariva da bi se pobijana odluka o trošku za te cente preinačavala, a u odnosu na daljnje žalbene navode ističe se, da je tuženici još u odgovoru na tužbu zatražila jednokratne troškove postupka, kao što je to zatražila i u roku od petnaest dana od dana donošenja rješenja o odbačaju tužbe, pa na pravilnost pobijanog rješenja ne utječu ni navodi da zahtjev za trošak ne bi bio pravovremeno podnesen.
7.2. U pogledu daljnjih navoda ističe se, da je 1. siječnja 2023. na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22. – ispravak), euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud predmetni trošak dosudio u važećoj valuti, a imajući na umu kada je doneseno rješenje o odbačaju tužbe, kao i pobijano rješenje.
8. Ostali žalbeni navodi tužitelja su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih svemu prethodno navedenom, zbog čega ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, što se ponovno ističe.
9. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Splitu 23. travnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šimičić