Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-527/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-606/2019-41 od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda Puli-Pola poslovni broj P-606/2019-41 od 23. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. V. i VII. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9010703233 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 1. rujna 2005., sadržane u:

- odredbi čl. 4.1., u dijelu koji glasi:

"... promjenjiva sukladno odluci Banke …."

- odredbi čl. 4.2., u dijelu koji glasi:

"... visinu kamatne stope Banka može promijeniti …. propisane Odlukom Banke …."

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9010703233 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 1. rujna 2005., kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u:

- odredbi čl. 1., u dijelu koji glasi:

"…po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita."

- odredbi čl. 4.3., u dijelu koji glasi:

"… kamata se obračunava u CHF …"

- odredbi čl. 5.2., u dijelu koji glasi:

"… obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja …"

- odredbi čl. 6.2., u dijelu koji glasi:

"… obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

- odredbi čl. 7.2, u dijelu koji glasi:

".... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste

Banke važeće na dan plaćanja …"

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužitelju ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.686,89 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva:

- isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od 290,61 eura od 30. rujna 2015. do isplate;

- isplatu iznosa od 853,62 eura sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.675,84 eura, sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

VII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II.,

III. V. i VII. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine.

Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, najprije za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 9010703233 od 1. rujna 2005., koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 7.540,51 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. rujna 2015. do isplate, preplaćenog na temelju navedenih ništetnih odredbi. Navedeni iznos obuhvaća i razliku glavnice po izvršenoj konverziji, odnosno razliku između glavnice konvertiranog kredita i glavnice koja bi na dan konverzije bila utvrđena primjenom početnih parametara ugovora o kreditu (početne kamatne stope i početnog tečaja), umanjeno za iznos preplate priznat konverzijom.

6. Iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu 9010703233 od 1. rujna 2005., kojim je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, te su dana 11. prosinca 2015. predmetni kredit konvertirali u kredit s valutnom klauzulom u eur.

7. Predmetni Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK), koji uređuje obveze vjerovnika i potrošača u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

8. Konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

9. Način izračuna konverzije je detaljno propisan odredbom članka 19.c ZID ZPK-a.

10. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenim suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rješenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.)

11. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

12. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

13. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

14. S tim u vezi je za ukazati na stajalište iskazano u odluci Rev-637/19-2 od 15. studenog 2022. prema kojem:

„Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da konverzija ne obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u eur u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eur. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u eur, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u eur, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u eur u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u eur prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u eur i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.“

15. U istoj odluci revizijskog suda u vezi s pitanjem jesu li, inače prilično stroga i detaljna, pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavila narušenu ravnotežu između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, se ističe kako je od odlučnog značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

16. Ocjena revizijskog suda u navedenoj odluci je kako je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u euro koji je zamijenio kredit u CHF, a do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

17. Nadalje, ukazati je i na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-1359/2019 od 17. rujna 2024. u kojoj izraženo stajalište da nakon sklapanja dodatka ugovoru potrošač po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije u smislu članak 19.c ZID ZPK/15.

18. Spomenuti je i predmet Suda Europske unije poslovni broj C-567/20 u kojem taj sud ocijenio kako u smislu članka 1. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorne odredbe koje su odraz odredaba ZID ZPK/15 čiji je cilj nadomjestiti ništetne odredbe koje se nalaze u ugovoru o kreditu sklopljenim s potrošačem, ne podliježu odredbama iz te Direktive.

19. S druge strane, u smislu pravnog shvaćanja iz odluka broj Rev-586/2019- 14 od 21. prosinca 2022. i Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025. potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.'

20. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sačinjen temeljem odredaba ZID ZPK koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

21. U predmetnom slučaju ne može se primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena, u prvom redu jer prisilni propis članka 19.e ZID ZPK-a, govori o tome da ako potrošač ne prihvati konverziju, odnosno ne sklopi sporazum, otplata kredita se nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima sukladno odredbama ovog Zakona, a drugo, taj sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu.

22. Upravo banke kao kreditne institucije su bile obvezne po prisilnom propisu pozvati korisnike kredita i upoznati ih o izračunu konverzije, dok su potrošači imali dispoziciju u ostavljenom im roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz EUR ili zadržati važeće stare kredite vezane uz CHF.

23. Dakle, radi se o novom posebnom zakonskom uređenju u kojem se i zbog toga ne mogu primijeniti pravila općeg obveznog prava o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, bez obzira na to što je tek naknadno pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnica vezane uz švicarski franak sukladno odredbama članka 81., članka 82. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/93) odnosno odredbama članka 96., članka 97. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

24. Stoga je kao odlučno trebalo utvrditi radili se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, predmet konverzije, te je li izračun konverzije kredita izvršen na način kako to propisuje odredba članka 19.c ZID ZPK-a (uključujući detaljan pregled svih elemenata izračuna konverzije shodno ovom članku) i je li time tužitelj došao u pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da je bio korisnik kredita u euro, kao i je li nakon sklopljenog sporazuma o konverziji utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita, te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, a što je prvostupanjski sud na valjan i potpun način propustio učiniti imajući u vidu sve naprijed navedeno.

25. To stoga što se radi o relevantnim činjeničnim utvrđenjima o kojima ovisi pravilnost zaključka o tome je li u pitanju valjana konverzija provedena sukladno ZID ZPK-u, te ostvaruje li tužitelj pravo i na daljnje naknade, a koje odlučne činjenice je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi.

26. Također treba naglasiti kako se ovo naknadno stvaranje/promjena pravne osnove učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF-u temelji na posebnom zakonskom rješenju, ali i na temeljnom načelu obveznih odnosa - načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a.

27. U tom se smjeru oglasio i VSRH koji je u svojoj odluci naglasio kako: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ (presuda VSRH Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

28. Valja istaći i kako ZID ZPK, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO-a kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. U tom smislu odredbu članka 19.c stavak 4. i stavak 5. alineja 2. ZID ZPK/15 sagledati je i u kontekstu navedenih odredbi ZOO-a, a shodno stajalištima iz odluka broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev- 925/2023-2 od 8. travnja 2025.

30. Slijedom svega iznesenog, kako relevantno činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

31. U nastavku postupka sud prvog stupnja razmotriti će ono na što je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

U Splitu 23. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević