Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1387/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku CL, dipl. pravniku, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2997/2022-19 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2997/2022-19 od 20. veljače 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, kao i u odluci o trošku pod točkom III. izreke ukoliko je odbijen zahtjev tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 1.317,99 eura.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.131,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2022. do isplate (točka I. izreke), dok je preostali dio zahtjeva u iznosu 195,39 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Odlukom o trošku naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.317,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025. do isplate.
3. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, te u odluci o trošku ukoliko je odbijen njen zahtjev preko dosuđenog iznosa od 1.317,99 eura i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale joj u prometnoj nesreći od 6. svibnja 2021. pri čemu nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost, već je sporna samo visina štete.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud ne nalazi da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge koji su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati.
8. U provedenom postupku je utvrđeno slijedeće:
- da je tužiteljica u štetnom događaju 6. svibnja 2021. zadobila trzajnu ozljedu vrata i oguljotinu palca lijeve šake,
- da je zbog trzajne ozljede vrata provedeno liječenje imobilizacijom vrata i potom fizikalnom terapijom,
- da smanjenje životne aktivnosti zbog posljedica zadobivene ozljede iznosi 3%,
- da je strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan,
- da je nakon toga uslijedio tzv. sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 dana, srednjeg 3-4 dana i manjeg do 4 tjedna,
- da je povremeni strah u obliku nelagode sudjelovanja u prometu potrajao 2 mjeseca,
- da je tužiteljica bol jakog intenziteta trpjela do 3 dana, srednjeg 6-7 dana, a manjeg još do 5 tjedna,
- da joj je tuđa pomoć bila potrebna u ukupnom trajanju od 3 tjedna 2 h na dan zbog nošenja ovratnika i mirovanja, a potom je još trebala pomoć kroz 3 tjedna dva puta tjedno po 3 h,
- da su stranke učinile nespornim kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 3,32 eura,
- da je tužiteljici s osnova štetnog događaja već isplaćen iznos od 1.327,23 eura.
9. Utvrđenja prvostupanjskog suda po osnovi povreda koje je tužiteljica zadobila u ovom štetnom događaju kao i posljedica, temelje se na medicinskoj dokumentaciji, te stručnom nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, koje vještvo je dano po pravilima struke i obrazloženo, pa mu je prvostupanjski sud osnovano dao punu vjeru.
10. Slijedom tako utvrđenog stanja ispravno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odredio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.260,00 eura shodno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).
11. Naime, odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
12. Uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti, te imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., i po mišljenju ovog suda pravična naknada u svojoj ukupnosti u iznosu od 2.260,00 eura predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.
13. Pritom je za istaći kako je prvostupanjski sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih te na njeno osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.
14. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljičine ukupne neimovinske štete u odnosu na težinu njene ozljede i njenih posljedica i u odnosu na tužiteljičinu konkretnu osobu je pravilna, odnosno visinom primjereno utvrđena, čime je materijalno pravo s tim u vezi ispravno primijenjeno.
15. Isto tako, valja reći kako odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pri tome, su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.
16. S druge strane, tužiteljičina analiza visine utvrđenog iznosa za neimovinsku štetu iz pobijane presude zapravo se svodi na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužiteljici, jer je ista nezadovoljna visinom utvrđene naknade.
17. Nadalje, i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u iznosu od 199,20 eura, pri čemu je vodio računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege, dok su stranke cijenu sata učinile nespornom (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).
18. Ovako utvrđeni ukupni iznos od 2.459,20 eura je onda ispravno umanjen za već isplaćeni iznos od 1.327,23 eura, pa je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.131,97 eura, dok je zatraženi ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 195,39 eura s pripadajućim kamatama pravilno odbijen kao neosnovan.
19. Stoga su žalbeni prigovori tužiteljice u odnosu na visinu dosuđenih iznosa s navedenih osnova u cijelosti neutemeljeni.
20. Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Pritom je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.
21. Trošak podnesaka od 5. rujna 2023. i 31. siječnja 2025. pravilno nije obistinjen, jer u smislu odredbe članka 155. ZPP-a sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok se navedenim podnescima samo nepotrebno stvaraju uvećani troškovi postupka, a kako to ispravno cijeni i sud prvog stupnja.
22. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a nije uspjela sa svojom žalbom.
U Splitu 23. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
