Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-877/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mihaelu Perkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mrklić & Partneri u Splitu, protiv tuženika pod 1) TU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: P-200/2024-10 od 20. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: P-200/2024-10 od 20. veljače 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-200/2024-10 od 20. veljače 2025. kojom je odlučeno na slijedeći način: „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22.7.2024. g., potvrđenog od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića, dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024, a koji ugovor je sklopljen između TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja 'I CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja.

2. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću da briše zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22.7.2024. g., između TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja j CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja, potvrđenog od strane Joška Pandže javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024, a koja zabilježba se vodi pod brojem Z-1815/2024, r koja je zabilježena u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 266 m2, i zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 108 rn|^ K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 61 m2, K. O. [katastarska općina] , Z. U. [broj ZK uloška].

3. Dužni su tuženici Pod 1) TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Pod 2) CU OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] nastali parnični trošak, zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici pod 2. CU parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici su podnijeli odgovor na žalbu kojim predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe zabilježbe postojanja predmetnog ugovora.

6. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan zasniva se na tvrdnji tužiteljice da je pobuda predmetnog ugovora nedopuštena iz razloga što, kako tužiteljica tvrdi, pobuda nije bila uzdržavanje, već isključenje nasljednika iz nasljedstva. Stoga tužiteljica smatra da bi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan. Također tužiteljica tvrdi je predmet ugovora o uzdržavanju bila bračna stečevina, što bi, po mišljenju tužiteljice, također bi razlog ništetnosti predmetnog ugovora.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz zaključak da tužiteljica nije nedvojbeno i sa sigurnošću dokazala da je pobuda predmetnog ugovora o uzdržavanju bila isključenje nasljednika iz nasljedstva, a ne uzdržavanje. U pogledu raspolaganja bračnom stečevinom prvostupanjski sud smatra da sve i kad bi se radilo o raspolaganju bračnom stečevinom da to ne utječe na ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer da se u tom slučaju, predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ne bi odnosio na bračnu stečevinu drugog bračnog druga.

8. Tužiteljica u žalbi u bitnome navode kako je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da tužiteljica nije dokazala nedopuštenost pobude za sklapanje predmetnoga ugovora. Posebno je istaknula kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da raspolaganje bračnom stečevinom bez suglasnosti drugog bračnog druga ne utječe na valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Pravilno tužiteljica u žalbi prigovora da prvostupanjski sud pogrešno smatra kako otuđenje bračne stečevine nije razlog ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, a obzirom da se radi o ugovoru o otuđenju imovine.

Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je imovina (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) za koju tužiteljica tvrdi da je bračna stečevina njezinih roditelja oca TU (tuženika pod 1) i majke KU (bivše supruge tuženika pod 1) kupljenja 1998. nakon čega se navedena parcela nadograđivala tako da su 2008. bili izgrađeni apartmani. Nadalje, brak između TU (tuženik pod 1) i svjedokinje KU sklopljen je 1980., a razveden 2024. Stoga su dakle čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stečene za vrijeme trajanja braka TU i KU. S tim u vezi za reći je slijedeće.

10. Odredbom čl. 551. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje ObZ) propisano je da se odredbe tog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene toga zakona, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se danom primjene toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečene po prijašnjim propisima.

Citirana odredba čl. 551. st. 1. ObZ-a nema retroaktivno značenje na imovinske odnose bračnih drugova nastale prije stupanja na snagu ObZ-a, i to iz razloga, jer se radi o procesnoj, a ne materijalnopravnoj odredbi. Suprotnim tumačenjem oduzelo bi se vlasništvo koje je već stečeno. Ovakav pravni stav zauzet je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 10. prosinca 2004. i stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku predsjednika građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske te predstavnika Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske).

Odredbom čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78., 45/8.9, 59/90., dalje ZBPO), koji se primjenjivao do 1. srpnja 1999., propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

Odredbom čl. 277. st. 1. ZBPO-a propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Stavkom 2. propisano je da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.

Stjecanje zajedničke imovine na ime bračne stečevine je zakonsko stjecanje (ex lege). Učinci takvog stjecanja nastupaju po samom zakonu ( ipso iure) u trenutku kad se ispune zakonske pretpostavke. Stoga je kod stjecanja prava vlasništva na temelju bračne stečevine upis u zemljišnu knjigu deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Ništav je ugovor kojim jedan od bračnih dugova otuđi ili optereti nekretninu koja je zajednička imovina bračnih drugova ili otuđi svoj udio u takvoj imovini. Sudska praksa u tom pogledu je jedinstvena - Rev-2517/89 od 10. svibnja 1990.; Vs, Rev- 937/88-2 od 15. veljače 1989., Rev-568/2003-2 od 19. listopada 2005., Rev-792/04-2 od 20. rujna 2005., U-III/2798/2018 od 12. prosinca 2018.

Međutim, prema odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/103/2008. od 14. lipnja 2011. i broj U-III/2536/14 od 5. srpnja 2017. potrebno u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. Za odluku o pravnoj (ne)valjanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe odlučno je postojanje savjesnosti i poštenje treće osobe. U skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige za poštene stjecatelje zemljišnoknjižno stanje smatrat će se pravno mjerodavnim za stjecanje knjižnih prava, iako je ono u suprotnosti sa stvarnim, izvanknjižnim stanjem nekretnine. Zaštiti poštenih stjecatelja daje se prednost pred zaštitom izvaknjižnih nositelja prava na nekretninama koji su propustili upisati svoja prava.

11. U pogledu žalbenih navoda koji se odnose na pobodu predmetnog ugovora za navesti je slijedeće.

12. Odredbom članka 273. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Stavkom 2. istog članka propisno je da ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

U tom smislu za istaknuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev-119/2026-2 od 3. veljače 2026. zauzeo slijedeći pravni stav: „1. Rješavanje imovinskopravnih odnosa može biti jedna od pobuda odlučujućih za sklapanje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ali - čak i kada su davatelji uzdržavanja prije i nakon sklapanja takvog ugovora skrbili o primatelju uzdržavanja i ispunjavali svoje obaveze iz tog ugovora - i u tom slučaju, za valjanost tog ugovora, jedna od pobuda zbog kojih je sklopljen ugovor o doživotnom odnosno smrtnom uzdržavanju mora biti davanje uzdržavanja.

2. Ako su prilikom sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju na strani primatelja uzdržavanja postojale dvije pobude - rješavanje imovinskopravnih odnosa, ali i pružanje skrbi (uzdržavanje) od strane davatelja uzdržavanja - prva naznačena pobuda načelno, sama po sebi, u većini slučajeva, uz postojanje one druge, neće dovesti do ništetnosti tog ugovora.“.

U odluci Revx-121/2011-2 od 5. rujna 2012. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravni stav da ako je osnovna pobuda sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo rješavanje imovinskopravnih odnosa, a ne uzdržavanje primatelja uzdržavanja, radilo bi se o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale i zbog čega je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan.

13. Slijedom svega navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članak 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijanu presudu potrebno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članaka 370. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

14. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić