Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-267/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica ĐŠ, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice ŠŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženice DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 26, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Psp-22/2023- 45 od 21. studenoga 2025., dana 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja ŠŠ kao osnovana, preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Psp-22/2023- 45 od 21. studenog 2025. pod toč. II. i III. izreke i rješava:

1. Utvrđuje se da su tuženice ŠŠĐ i GŠ smetale tužitelja ŠŠ u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], pašnjak, 279 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- grad, u površini od oko 186 m2, nepravilnog oblika, time što su točno neutvrđenog dana u razdoblju od 18. kolovoza 2022. do 15. veljače 2023, a što je tužitelj primijetio 15. veljače 2023., stara metalna vrata zelene boje zajedno s dva metalna dovratnika stavile na nekretninu tužitelja svojatajući si posjed dijela navedene nekretnine tužitelja, pa im se slijedom toga zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda navedene nekretnine tužitelja.

2. Nalaže se tuženici ŠŠĐ i tuženici IŠ naknaditi tužitelju ŠŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.029,34 eura, u roku od 15 dana.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠŠ za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 731,27 eura.

4. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ŠŠĐ i tuženice DŠ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženici ŠŠĐ i tuženici IŠ naknaditi tužitelju ŠŠ trošak žalbenog postupka u iznosu od 276,54 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja. Pod toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da su tuženice smetale tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-grad, time što su točno neutvrđenog dana u razdoblju od 18. kolovoza 2022. do 15. veljače 2023, a što je tužitelj primijetio 15. veljače 2023., stara metalna vrata zelene boje zajedno s dva metalna dovratnika odbacile na nekretninu tužitelja svojatajući si posjed dijela navedene nekretnine tužitelja, pa im se slijedom toga zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda navedene nekretnine tužitelja, te u dijelu zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Pod toč. III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicama troškove parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv toč. II. i III. izreke tog rješenja žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti rješenje i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 276,54 eura.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite zbog navodnog smetanja posjeda od strane tuženica odlaganjem starih metalnih vrata i dva dovratnika na dio nekretnine u posjedu tužitelja.

5. Ispitujući pobijano rješenje, u okviru žalbenih razloga te po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, sve u vezi s čl. 381. ZPP-a.

6. Međutim, osnovano ističe tužitelj da je pobijano rješenje opterećeno bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer ne sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su djelomično proturječni i bez uporišta u provedenim dokazima. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi, koristeći svoje ovlasti iz čl. 373.a st. 3. ZPP-a, da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju izvedenih dokaza u spisu.

7. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj posljednji mirni posjednik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-grad, da su tuženice suposjednice susjedne nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-grad, kao i da je tužba podnesena u zakonskom roku iz čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP). Također, tijekom postupka nije bilo sporno da je na nekretnini u posjedu tuženica došlo do zamjene starih metalnih vrata na južnom dijelu ogradnog zida, kao i odlaganja zamijenjenih metalnih vrata i dovratnika na nekretninu u posjedu tužitelja.

7.1. Međutim, tijekom postupka bilo je sporno predstavlja li radnja odlaganja metalnih vrata i dovratnika na nekretninu tuženika čin smetanja posjeda u smislu čl. 21. st. 1. ZVDSP-a te postoji li pasivna legitimacija na strani tuženice ŠŠĐ, kao i voljni element za smetanje posjeda na strani tuženice DŠ.

8. U pogledu pojma čina smetanja posjeda, ovaj sud napominje je odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP-a propisano da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Dakle, svaka radnja kojom se posjedniku otežava ili onemogućuje izvršavanje faktične vlasti nad stvari predstavlja smetanje posjeda. U konkretnom slučaju, odlaganje metalnih vrata i dovratnika na dio nekretnine u posjedu tužitelja predstavlja objektivno ometanje njegove faktične vlasti nad tom nekretninom, pa takva radnja ima obilježja smetanja posjeda.

9. U odnosu na pitanje pasivne legitimacije, ovaj sud ukazuje da je u parnicama radi smetanja posjeda pasivno legitimiran ne samo neposredni počinitelj smetanja, već i osoba u čiju je korist takva radnja poduzeta, ako se od takve radnje nije ogradila (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 1024/2021-2 od 12. rujna 2023.). U konkretnom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je radnju odlaganja izvršila treća osoba, ista je očito poduzeta u interesu ovdje tuženica (uklanjanje dotrajalih vrata s njihove nekretnine te odlaganje iste na nekretninu tužitelja), dok tuženice nisu dokazale da su poduzele radnje kako bi spriječile ili uklonile posljedice takvog postupanja.

10. Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pogrešno zaključuje kako tuženice ni na koji način nisu imale namjeru smetati posjed tužitelja, već da je očito došlo do propusta u radnji izvođača SŠ, koji nije postupio po nalogu tuženice DŠ da po zamjeni starih metalnih vrata i dva dovratnika iste odveze s nekretnine tužitelja. Prije svega, za takav zaključak suda prvog stupnja ne postoji uporište u provedenim dokazima, odnosno nejasno je na temelju kojih izvedenih dokaza sud izvodi takav zaključak. Prije svega, ukazuje se da su tuženice na ročištu održanom 6. studenog 2025. (list 113 spisa) odustale od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka SŠ te nije niti proveden dokaz njihovim saslušanjem jer su se iste na ročištu održanom 3. rujna 2025. odrekle prava na svoje saslušanje (list 103 spisa). Također, tijekom postupku iste nisu u spis niti dostavile dokaz o izvršenim radovima zamjene vrata od strane treće osobe SŠ. Dakle, iako je upravo na tuženicama bio teret dokaza navedene odlučne činjenice, odnosno da su poduzele radnje kako bi spriječile posljedice postupanja SŠ, koji da je postupio suprotno njihovom izričitom nalogu o načinu zbrinjavanja metalnih vrata, iste u prilog takvih činjeničnih navoda nisu predložile odgovarajuća dokazna sredstva, zbog čega je o toj činjenici ovaj sud zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a.

11. Nadalje, ovaj sud napominje da nije potrebno postojanje namjere da se smeta tuđi posjed, već je dostatno da postoji svijest, odnosno znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 1024/2021-2 od 12. rujna 2023.). U konkretnom slučaju, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je takva svijest na strani tuženica postojala. Naime, riječ je o odlaganju dotrajalih vrata kao glomaznog otpada na nekretninu tužitelja, koja radnja po svojoj prirodi predstavlja vidljivo i fizičko zadiranje u tuđi posjed. Prema pravilima općeg životnog iskustva i logike stvari, posljedice takvog postupanja ne mogu ostati nepoznate osobama koje ga poduzimaju.

12. Također, u konkretnom slučaju ponašanje tuženica opisano u tužbi je bilo samovlasno u smislu odredbe čl. 20. st. 4. ZVDSP-a jer nije postojao pristanak tužitelja, niti su na to bile ovlaštene zakonom ili odlukom koju je sud odnosno drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed.

13. Stoga, kako na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se tužitelj nalazio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, sve do trenutka kada su mu taj posjed smetale tuženice, na način da su neovlašteno odbacile stara metalna vrata zajedno s dva metalna dovratnika u njegovo dvorište, to je pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. ZVDSP-a trebalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 373.a st. 3. i čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14.1. S obzirom na to da je žalba tužitelja usvojena i da je preinačeno prvostupanjsko rješenje, preostali žalbeni navodi tužitelja iz razloga svrsishodnosti nisu posebno ispitivani.

15. Kako je preinačena odluka o glavnom zahtjevu, temeljem odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.

16. Tužitelju je priznat trošak na ime jednokratnog iznosa nagrade za zastupanje temeljem Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), u visini od 250 bodova, što s obzirom na vrijednost boda u visini od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) te uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 625,00 eura. Također, tužitelju je priznato i pravo na plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura (potvrda o plaćanju na listu 10 spisa) te pravo na plaćeni trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 13,27 eura (potvrda o plaćanju na listu 177 spisa). Jednako tako, tužitelju je priznato i pravo na plaćeni trošak sudskog dostavljača uplaćenog 11. prosinca 2024. u iznosu od 67,00 eura (list 75 spisa), 18. ožujka 2025. u iznosu od 67,00 eura (list 90 spisa) i 5. lipnja 2025. u iznosu od 67,00 eura (list 97 spisa) te trošak javnobilježničke dostave poziva svjedoku u plaćenom iznosu od 100,00 eura (list 112 spisa), kao potrebnih troškova sve u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Konačno, tužitelju je priznat i trošak dolaska na ročište 6. studenog 2025. na kojem je saslušan kao stranka, primjenom čl. 6. u vezi čl. 24. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05). Navedeni trošak u iznosu od 76,80 eura je dokumentiran dostavljenim ispravama (računi na poleđini lista 115 spisa), zbog čega je tužitelju isti priznat u zatraženom iznosu.

16.1. Međutim, sud nije priznao tužitelju naknadu putnih troškova svjedokinje ĐŠ, iako je isti bio zatražen u iznosu od 718,00 eura, budući da tijekom postupka nije doneseno rješenje kojim bi se tužitelju naložila uplata navedenog troška, slijedom čega tužitelju navedeni trošak nije niti nastao.

16.2. Slijedom navedenog, tužitelju je priznato pravo na trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.029,34 eura, dok je u preostalom dijelu za iznos od 731,27 eura zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je i odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

17. Budući da je tužitelj uspio sa svojom žalbom, to je istome temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a trebalo dosuditi trošak za sastavljanje žalbe. Sukladno Tbr. 10. toč. 2. Tarife tužitelju za sastavljanje žalbe pripada pravo na trošak u iznosu od 100 bodova, što s obzirom na vrijednost boda u visini od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) te uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 250,00 eura te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu od 26,54 eura (potvrda o uplati na listu 178 spisa). Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. U nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 23. travnja 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić