Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-124/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa Antun Zanetti, odvjetnik u Puli, protiv ovršenika IV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, u povodu žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr- 1868/2023-9 od 25. veljače 2026., dana 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr- 1868/2023-9 od 25. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačen prijedlog ovrhovoditelja od 25. studenog 2024. i obustavljen je postupak, te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu da, po pravomoćnosti rješenja, izvrši brisanje zabilježbe pokretanja postupka upisane rješenjem Z-2392/2024, na temelju rješenja posl.br. Ovr-1868/2023-2 od 1. veljače 2024. na 3. suvlasničkom dijelu: 1/3 etažno vlasništvo (E-3) s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu zgrade, koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i konobe u prizemlju, ukupne površine 92,08 m2, a nalazi se u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR. – zgrada u [adresa], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Navedeno prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Odluka USRH – dalje u tekstu: OZ). Predlaže prihvatiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno ga preinačiti i udovoljiti prijedlogu predlagatelje. Traži trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja prvostupanjski sud je zaključkom od 6. veljače 2024. pozvao ovrhovoditelja da u roku od 8 dana dostavi izvornik ili ovjereni preslik ovršne isprave te da uskladi prijedlog s odredbama čl. 80 Ovršnog zakona, sve sukladno čl. 36. Ovršnog zakona, a istim zaključkom upozorio ga je i da će, ukoliko u zadanom roku ovrhovoditelj ne postupi po navedenom, odluku o prijedlogu donijeti primjenom čl. 109. st. 4. ZPP-a, u svezi s čl. 21. Ovršnog zakona. Kako ovrhovoditelj nije dostavio u spis ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom presliku, pa je prijedlog ostao nepotpun, to prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a donosi pobijano rješenje i odbacuje njegov prijedlog.

6. Ovrhovoditelj u podnesenoj žalbi navodi da je svojim podneskom od 16. veljače 2024. godine, uz konačno definiranje sadržaja prijedloga, tražio da sud razmotri svoj zaključak o traženju izvornika ovršne isprave, budući da su prilozi uz prijedlog poslani sudu u elektroničnom obliku te je razvidno da se radi o autentičnoj dokumentaciji, odnosno shodno tome da ovrhovoditelj pristupi sudu. Smatra da je prvostupanjski sud zbog toga mogao sazvati ročište ili pozvati predlagatelja unatoč navedenom dostaviti originalne dokumente putem pošte, no nakon toga prvostupanjski sud nije ništa odredio, dok se predlagatelj tri puta obraćao požurnicama na koje prvostupanjski sud nije reagirao, što je kod predlagatelja stvaralo dojam da je sud prihvatio navedeno po predlagatelju, te da ne treba dostaviti originalnu dokumentaciju. Ukazuje da dokumentacija dostavljena u elektroničkom obliku nosi sva obilježja originalnog dokumenta, a konačno i sam prvostupanjski sud je pobijano rješenje predlagatelju dostavio e-komunikacijom i isto se smatra originalom. Ovrhovoditelj konačno smatra i da je prvostupanjski sud mogao ex offo provjeriti originalnost dokumentacije, bilo pri zemljišnoknjižnom odjelu, bilo u spisu javnog bilježnika koji je povjerenik suda, te je pristup suda toj dokumentaciji i na taj način bio moguć, slijedom čega je pristup prvostupanjskog suda bio nepotrebno formalan, jednako kao što bi bilo da je na primjer sud pozvao stranku na izmjenu ili naznaku OIB [osobni identifikacijski broj]a pa zbog izostanka istoga odbaci zahtjev stranke, a da je istom tom sudu pristup utvrđivanju OIB [osobni identifikacijski broj]a ex offo moguć.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a., osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Nadalje ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, budući su u istom iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

9. Prvostupanjski sud je pri donošenju pobijanog rješenja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbu čl. 36. Ovršnog zakona koja propisuje da, ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, tada se uz prijedlog podnosi ovršna isprava u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti. Navedena odredba nije ni ukinuta ni izmijenjena neovisno o kasnijem stupanju na snagu pravila o elektroničkoj dostavi, pa shodno tome bez ovršne isprave u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu prijedlog za ovrhu dakle nije potpun. Stoga je prvostupanjski sud posljedično navedenom pravilno primijenio i odredbu čl. 109. ZPP-a, odnosno s obzirom da prijedlog nije sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, podnositelju je naložio da ga dopuni na navedeni način, pri čemu mu je odredio i rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska. Kako je po zaključku ovrhovoditelj dostavio podnesak od 19. veljače 2024, ali bez ispravka odnosno dopune u pogledu traženog izvornika ili ovjerovljenog prijepisa, to je prvostupanjski sud pravilno njegov prijedlog odbacio.

10. Pritom se ne može prihvatiti žalbeni navod ovrhovoditelja da je svojim podneskom od 16. veljače 2024. godine tražio da sud „razmotri“ svoj zaključak, niti je nakon takvog podneska postojala zapreka za odbačaj. Naime, nema pravne težine prijedlog stranke da prvostupanjski sud neku svoju već donesenu odluku „razmotri“, već je ovrhovoditelj po nalogu suda trebao postupiti i dostaviti ono što se od njega traži. Uz to je nesporno da ovrhovoditelj nije tražio od prvostupanjskog suda produljenje roka , nego je njegov jedini prijedlog bio „razmatranje“ odluke, pa u svjetlu takvih okolnosti, kada prvostupanjski sud svoj zaključak nije stavio izvan snage niti je za to bilo uvjeta, ovrhovoditelj zaista nije imao razloga za dojam da je sud prihvatio navedeno te da ne treba dostaviti originalnu dokumentaciju, kao što to tvrdi u žalbi.

11. Uz to valja navesti da ovrhovoditelj nije predložio prvostupanjskom sudu da sud izvrši provjeru originalnosti dokumentacije, pri zemljišnoknjižnom odjelu ili u spisu javnog bilježnika, niti takva obveza prvostupanjskog suda postoji u situacijama kada je logično da ovrhovoditelj posjeduje izvornik ovršne isprave, odnosno kada tijekom postupka ni ne tvrdi suprotno. Pritom valja istaknuti da dokument koji je u predmetnom postupku sud tražio u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, uz prijedlog ovrhovoditelja nije čak bio niti ovjeren elektroničkim potpisom ovlaštenog punomoćnika , koji bi odgovarao za njegovu autentičnost, već je naprosto dostavljen kao preslika.

12. Slijedom navedenog, u takvim okolnostima, a s obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s člankom 21. st. 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

13. Budući ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

U Varaždinu 23. travnja 2026.

Sutkinja

Ivana Požar